| VREME SRAMOTE! |
|
|
|
| Autor: uznik | ||||||
| Nedjelja, 17 Siječanj 2010 | ||||||
|
Srbisav Kobilarevic, licno i personalno! VREME SRAMOTE! Ovako je to bilo: na Terazijama zamal sto se nosom ne sudarih s onom sumadiskom dzukendom koji toga nadrlja sto plajvajzom, sto na pisacu masinu, a evo, u zadnje vreme i na kompjutoru - s ukukuljenim kukaveljem koji dodje niz kosavu s rukom na rukavici i u ruci ovratnik novog sakoa na plase, s belim rigama na braun stofu - drugim recima s Dobricom Cosicem, licno i personalno. I tako zamal sudareni, gledamo se, pa kad poskidasmo kackete prepoznasmo se. - Sta je, Srbisave, tako dugo te ne videh, a sad maltene se sudarismo nasred Bezistana. - Bez, bre, kamo srece da te ni sad nisam u sudaru sreo, toliko puta sam te od kako je Sloba rikno, prokleo inadokleo. I Cosa se pravi Tosa, pa prodje rukom preko nosa i usta pa nadole, ko da bajagi gladi bradu. Cosa i brada - ma bez! covece, kome on zamazuje oci usred noci i pod svetiljkom koju je tu postavio onak dzukac iz Kumrovca!? I navalio on - daj da navratimo na vruci grog tu kod Pere Zevzeka, da vidim sta ti je pa mrzis onog ko te toliko ceni. I navratimo mi kod Pere Zevzeka, unutra sve smrdi po opuscima niske 'Morave' i obicne sumadiske rakije 'Stomaklije'. Sedimo, cekamo grog i Cosa poce: Rece ti meni malocas - Sloba. Daj reci mi zasto njega volis a na mene si omrznuo? - Coveceee! O vama dvojici sam jucer razmisljao kad sam gledao kako neki Ciga na Trgu Nikole Pasica tupka po dobosu a pred njim igra medved na lancu. Velim ja sebi: Ovako je Sloba plesao po svirci-kurcu cosavi cetnik Dobrica. Pa mislim: da sad Ciga ubije medveda jer se ne zna prekrstiti, sta bi narod oko njega rekao? Ma pokupio bi sva sto mu pod ruku padne pa - i drvljem i kamenjem posuo po Cigi. Jeli ti sad jasno zasto sam na tebe toliko kivan. I Cosa se zamisli. Savio sake pa na njih naslonio bradu. Ko bajagi gleda kroz prozor na ulicu, a vidim da sam ga ostavio bez reci. Zato ja nastavim njemu. onako drugarski, ko da sam ja sad strazar, a on zarobljenik: - Celo vreme sam mislio da si velik filozof kad se pojavise: Sloba, Arkan, Seselj, Vuk, Kundak, i bezbrojni vozdovi paravojnih formacija: kud god su prolazili ostavili su atmosferu slave Dobrice Cosica - topom, tenkom, hrvatiosekom i pendrekom. I evo - otkako je Sloba ruknuo - nista. Ti se i dalje, bre, skices po kafanama i pricas neke nove izmisljene romane o nebu, Moravi i djindjuvama, a nigde ni beknut o tome sta bi s onom slavom dok si po srpskim i nesrpskim zidovima udarao Seseljevom i Arkanovom glavom? I Cosa ustade. Satro, nekog je ugledo kroz prozor. Podje, prodje i izadje a mene ostavi samog. Popio sam i platio, sve na brzaka, i svoj i njegov grog. I pojurio napolje. Pitam levo, pitam desno: kud je prosao Cosa, malopre je izaso na ulicu? I svi se prave da ga ne poznaju. 'Kakav Cosa, bre, vele, jesi li ti poludeo?" Izgleda da jesam. Ne moze se Srbija tako lako da menja... A ko u Srbiji kaze da se je promenio - taj samo kenja.
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!
Powered by !JoomlaComment 3.25
3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
