| TKO SADI BUNIKU ? |
|
|
|
| Autor: uznik | ||||||
| Subota, 06 Veljača 2010 | ||||||
|
Mirko VIDOVIC Akademik TKO SADI BUNIKU ? Posve je shvatljivo da ucenici i studenti u nezavisnoj Hrvatskoj, kao pravnoj drzavi koja se u svim svojim sluzbenim onosima treba pridrzavati 'Povelje o ljudskim pravima', ne moraju uciti sluzbenu egzegezu marksizma i da je ukinuta 'Jozina skola' za raspamecivanje u Kumrofcu. No, u sadasnjoj zivoj stvarnosti ne osjecaju jednako Hrvatsku pripadnici narastaja koji su morali bubati citate iz marksizma da bi kroz njega, kao vrsnu delikates mjesavinu kulina kroz debelo crijevo i narastaj koji je rodjen od pocetka Domovinskog rata. Htjeli ne htjeli svi smo mi po sadrzaju nabubanih dekonacija 'mitisekunemi' i bez obzira jesmo li vjerovali u Boga ili ne, pa cak i seminaristi i studenti teologijem jer su nam udzbenici bili - isti. Stoga ovaj narastaj koji je na vlasti u Hrvatskoj nije prosao fazu Savle/Pavle - cudesne konverzije, mi htio ne htio u mozgu zombija iz marksisticke fanaticke sekte i dalje se petljaju dijalekticki kriteriji s logikom koja ne boluje od manije 'usaglasavanja' nego li nam omogucuje da uocimo i shvatitmo istinu. Mladji narastaj s nevjericom prati nase manije i svadljive podmuklosti, sa Stipine strane i upornost u istini po kojoj postajemo smireni u sebi i izmireni medju sobom. Jao onome tko se istine boji! Dumque, u onoj napasnoj Engelsovoj 'Dijalektici prirode' imamo kao temeljno dijaljekticko nacelo - borba suprotnosti, negaciju negcije, tezu, antitezu i sintezu - a sve to pod budnim okom onog tko drzi neandertalsku toljagu u ruci i bdije nad ideolosko-politickom cistocom, da se ne bi pojavio neki matematicr koji ce, kao Pljusc, dokazati da je dijalektika samanska mestrija za varanje i zajebavanje u zdrav mozak pa - u psihotjurmu! NOTA: U naucnom socijalizmu je zdrav razum bio osudjivan kao 'idejno zastranjivanje' i neka vrsta mentalne bolesti koja moze prouzrociti opasne drustvene sukobe. I evo - ima, i to najvise medju ovima koji su rodjeni s Domovinskim ratom, zdvajanja i bojazni da se izgradnja spomenika cetnickim pobunjenicima 1941, onog u Srbu, pretvori u pocetni signal za pocetak dovodjenja u pitanje i postupno rusenje samostalnosti Hrvatske kao nezvisne drzave. Protiv toga bi najprije trebali ustati nasi hrvatski Srbi, i to najprije u samome Srbu. Evo zasto: NAPOMENA: Mladima bih savjetovao da procitaju pozorno uspomene Ivana Sibla 'Moj grad Karlovac', u kojima taj komunisticki prvoborac koji je sa svojim drugovima poduzeo sve dijalekticke mjere da unisti hrvatsku drzvanu samostalnost. Da bi dobili sto vise pristasa, opisuje Sibl, oni su se oblacili u domobrnske pa i u sutaske uniforme, pa i s crvenim fesovima na glavi i - isli u zoru napasti srpska sela po Korun-Baniji-Dalmaciji-Krajini, kao to u pjesni zabraja jedan licki Srbin. Kad su sutradan Srbi spaljenog sela u kojem su 'ustase' pobile ili ranile vise seljaka, oni su bili u strahu jer - daj znaj kad u selo dolazi neki vojni odred u uniformi hrvatskih vojnika, jesu li to 'ustase' ili 'partizani'? I Sibl kaze kako su nakon toga zapali u gadnu situaciju: na njih iz Karlovca ide pet stotina ljutih ustasa, a na celu im je 'onaj pravoslavni pop'. U svojim uspomenama rodjen Zadranin Dr Dinko Suljak, koji je 1941. bi, kao i Mate Suic, u ustaskoj uniformi, 1942 u partizanima, a onda - pobjegao iz te lude bratoubilacke gungule u kojoj svi suradjuju s talijanskim fasistickim okupatorom, koji ih naoruzava i podjaruje da jedni druge sto vise poubijaju i tako 'borsaglierima' nacine uslugu. Zbrisa moj Dinko iz Like, preko Bukovice, Jadrana, Italije i nije se zaustavio sve do Egipta. A i odatle je, nakon rata, otisao u USA i to do oable Pacifika. Veli Dinkok, u svojim uspomenama, kako su u toku drugog svjetskog rata komunisti zapalili najvise pravoslavnih crkava, napali, razorili niz sela po lici i Kordunu s pravoslavnom vecinom i gonili tako narod u sumu i vodali ga sa sobom kao 'zivi stit' od nemila do nedraga (v.Dinko Suljak: 'Trazio sam Radicevu Hrvatsku', izd HR, 1988.). Glavna strateska metoda pocinjanja, sirenja i pobjede komunisticke revolucije je - zavadi, sukobi, dovedi do medjusobne nesnosljivosti, ratnog okrsaja i medjusobnog istrebljenja - one medju kojima ima najvise ratlike. Pa kad se borba razvije do demencije, stati na stranu jacih i 'pomoci im' da pobjede. Kad pobijede, nahuckaj ih da fizicki istrijebe zarobljenike, svoje ratne protivnike, a onda, kad nema opasnosti da se digne ikakav oblik nove pobune protiv zakulisnog pobjednika, korisne budale, 'pobjednicku' stranu malo po malo podjarmiti i dovesti je da stane na stajaliste u golom zivotu suprotno od onog koji ih je poveo u sukom protiv dijela sugradjana da bi se nasli i sami zrtvom beskrupuloznih i umobolnih komunistickih manipulatora. No, podvrgavajuci, odnarodjavajuci, ateizirajuci i gurajuci mentalno u divljastvu u kojemu dominantnim kriterijem shvacanja i prosudjivanja postaje mrznja - manipulatori dizu mnostvo 'spomenika' kao predmeta koji ce, uz ritualno raspaljivanje mrznje svake godine kao u nekoj 'crnoj misi' odrzavati svoju vlast nad porazenim pobjednicima cineci sve da i jedni i drugi ponovno podivljaju. To oni pokusavaju razviti po Hrvatskoj danas, nakon pomirbe svih sa svima, kako bi raspirena djavolska mrznja i rituali 'crnih misa' njima ucvrstili politicke polozaje e da bi opstali na svim punktovnima efektivne vlasti u Hrvatskoj. No, upravo jer su nas prisilili da na Sveucilistu polazemo ispit iz marksizma i da prodjemo dvogodisnju vojnu obuku da tako budemo osposobljeni i za ideoloske komesare i za vojne oficire (s pocetnim cinom kapetana prve klase), mi smo i davno prije Referednuma od 19.05.1991 i onog od 01.03.1992 - tocno znali s kime cemo imati 'vrazjeg posla' i sta oni nam spremaju na zatvorenim sjednicama Partije i u stabovima raznih dousnickih i bojovnih bandi. U takvoj situaciji najbrojniji dio faune su jato ptica sa dva lica. Stoga je medjunarodno pravo bilo pravi dar neba koji se odlicno moze dodati 'Svetom pismu' - pravo na samoodredjenje, pravo na izgradnju pravne drzave, parlamentarnog sustava i demokratske vladavine prava. A kad su na nas digli ruku i poceli nas nemilosrdno sjeci, mi smo znali da treba izdrzati u slozi. Sam Djilas je to rekao preko Radio-Beograda u toku vatre na Vukovaru: 'Ludo je i pomisliti da Hrvate mozemo pobijediti dok ih ne medjusobno ne podijelimo i zavadimo". No, malo je ljudi koji i danas shvacaju - tko je nakon pobjede Domovinskog rata rasadio po nasem teritoriju komunisticku buniku, ludu travu satanicku. Nakon onog svog tarzanskog povika u 'Vatroslavu Lisinskom', 'Zdravo drugovi', pocelo je polagano ali u uzlaznoj ljestvici, restauriranje Bakariceve republjike: Ukinuto je po prijekom postupku Zupanijsko vijece, Hrvatski drzavni sabor postao je jednostavno Hrvatski sabor, cvijet hrvatskog generalskog stola je ponizen i izbacen iz pobjednicke Hrvatske vojske. Stjepan Mesic, Titov nasljednik i Vrhovni komandant porazene JNA, koju je HV izbacila nogom u gizicu s ukupnosti hrvaskog teritorija, prisilio je cak i Milu Dedakovica-Jastreba da dodje u Vukovar i tu se Stjepanu Mesicu pokorno - pokloni. A to je upravo ono sto mitisekunemi ni slucajno nisu smjeli pociniti! A zatim je otvorio lov na 'odbjegle' hrvatske generale da bi ih izrucio medjunarodnom sudistu, kao da Hrvatska nema svoje zakone i svoja sudista za sve svoje gradjane, osobito one koji su pocinili delikte ili pretpostavljene delikte na hrvatskom i to samo hrvatskom tlu! Kratka pamet dijalekticara ni ne pomislja da ce upravo ti izdani i ponizavani genrali odraditi svoju zadnju vojnicku zadacu - dokazati da smo u obrambenom ratu vodili borbu za goli opstanak nacinima i sredstvima od kojih nisu zazirali ni Saveznici u toku obrane Europe od podivljalih nacista, a evo u Hrvatskoj i Bosni i - komunista. Rat protiv hrvatske i bosanske drzave povela je Titova JNA pod zastavom i sramotnim znakom crvene zvijezde petokrake. Ruseci najvise i najprije kulturne spomenike, oni su se dokazali barbarima i rascovjecenim cudovistima. Izdrzali smo. I providjenje nam je dalo snagu, a slobodni svijet koji je pratio pa i promatrao Domovinski rat kao borbu pijetlova pred Balkanskom krcmom, je dosao do zakljucka da je Hrvatska drzava postala medjunarodna stvarnost, jer su Hrvati u stanju da sami sebe brane i od daleko naoruzanijeg neprijatelja. Tako, po tome i stoga smo primljeni, nakon ulaska u OUN, i u - NATO Savez. A NATO Savez je nas apsolutno efikasan kisobran pritiv ikojeg barbarstva koje bi ponovno diglo ruku nanas. A da se ne bi dogodili unutrasnji prevrati ili preporod 'diktature proletarijata', zadaca NATO Saveza je i da - bdije nad nadgradnjom pravne drzave i nad mehanizmom vladavine prava. Tamo gdje vlada jednakopravnost - ne moze doci do 'klasne borbe' ni do 'rasne segregacije'. I na kraju: Ikoji hrvatski drzavljanin moze iz dzepa izvaditi svoju osobnu iskaznicu i vidjeti: osobna iskaznica je dokazom da smo svi drzavljani Hrvatke, odnosno politicki Hrvati. Nigdje ne pise kojoj etnickoj il vjerskeoj il bezvjerskoj skupini nacije pripada ikoji od nas. Gdje je tu problem?
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!
Powered by !JoomlaComment 3.25
3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
