| SVE SE OPOGANILO |
|
|
|
| Autor: uznik | ||||||
| Nedjelja, 28 Veljača 2010 | ||||||
|
Efendi Iso Corluka SVE SE OPOGANILO Ja, bolan, jasta! 'Ko bi rek'o da se o tomee nema sta reci: nema vise onoog bosanskog komsiluka ni divana iz dobrijeh starih vremena, kas su se svi Bogu molili i samo Bogu klanjali, pa bilo to po casnom Kurânu, bilo po Evandjelju, i onog latinicom i onog bosancicom. Nema, sad se svi klanjaju konvertibilnoj marki. Obratili se na marku i sejtanu se prodali za euro-dolor. Eto, take misli me muce pa me iznutra drze pod okupacijom i, sevo, otvorio sam cesmu pa - kome smeta nek ne gleda. A kako i ne bi kad ne znas vise kome ces vjerovati: kad gledas TV onaj te u oci pizdri i laze znajuc da mu niko nista ne mere. Onaj sto drzi kasu u samoposlugi, pregleda te ko da si lopov i - plati pa se rugaj! Ides ba sokakom, pa kad si susreo nekog hodzu, fratra ili popa, ne bi se okladio ni za jedan pfenig da bas on u Boga vjeruje, toliko oni bjeze jedni od drugi, a toboze svi da idu k istom nasem 'ocu nebeskome'. Pa i kad se kuci vratis, pa vidis Fatu kako vari posni kupus, i ona, ba, svasta mulja po krezubijem ustima a ni sama to ne more prozracit - ko ni ona na TV od koje je cula da su Srbi odlucili sudit Ejupa Ganica i to - u Londonu. Biva oni sto su bombardovali i Nis i Beograd - sudi'ce Ganicu. Batal ihsani... Velim ja njojek, mani se, Fate, corava posla, nisi ti dobro cula - sudi se Tolimiru, a ne Ejupu. I to ne u Londonu vendgo u Den Haagu. I to si ko Tanjug: sta god pravilno cujes, sve krivo razumis pa - kome su podvalit srpska posla, ako ne svom Isi, on ce i posni kiseli kupus pojest, jer - glad ociju nema, pa sto ne bi i koje cirilicno slovo... Planem ja kad vidim da me njaka budala za jos vecu budalu drzi! Ali, na Fatu ne mogu, jer, fukarica se je postarala pa - nekad cuje pravo, nekad krivo, a sve uvijek svari ko buckuris pa i srbijanski djuvec, ko bajagi - Iso ima dobar drob, sve ce svarit, a ako sta ne valja, cut'ce se sutra kad ode u cenifu. Ma da tele zapamti sta si mu govorio kad si mu mater pomuzao, islo bi past travu. Tako i Djikan - sta god ti njemu reko, on to ponovi - na tvoj racun pa - ako si lud ti plati, a njegovo je da se s tobom ruga! Onomad kad je bila hajka na crnogorskog kurjaka u Dabicevoj mjesini, Djikan je nakupio kojekakvijeh cageta i napunio baulu od sedamdeset pet kila - sve bajagi 'dokumentacija' protiv rahmeti Alije i njegove politike. Kad bi se na kadiluku sudilo koliko kila na kantaru ima tuzba, ni'ko Djiki ne bi bio ravan. On misli da ti moras podnijet sve sto on podigne. Zbaguljajse oni, tako, Karadzica u mjesinu Dabica pa - podvale ga u Ludoj Kuci Jovi Carugu da vidi pa da se zastidi - kakav si ti hajduk kad ne mozes bradu svezat za karinu, a kosu priko glave pa za je zapet za nos i zauzlat. Dabic je bio apsalutni rekorder za sakrivanje u svoje vlastite dlake. I, dok se kupus vari, a Fata u hamamcicu pere dimije, izvalim ti se ja na seciju, pa dofatim novine sto sam ih nasao maloprije kad sam sidijo na Bas-Carsiji pijuc kahvu s fra Jerkom i s mojim ahbabom starim imamom Seferon. Otvorim te bajate novine kad li - Djikani u Vukovaru hoce sve po - srpskoj cirilici. Gledam blize. Trazim djozluke, pa opet gledam - jest, vjere mi, tri rijeci su bas one koje moje oci ni sa djozlucim ne mogu 'sagledat' a kamo li 'zacrtano' jednoglasno usvojit ko na zatvorenoj sjednici u gradskoj cenifi... Ne mozes ti, jarane, da si od olova da ne ustanes kad tako procitas, i ja ti se dignem, stanem prevrcat po starom dolafu i - nadjem: 'Pravoslavlje', sluzeno glaislo Srpske Pravoslavne Crkve iz za me nedavne, a za Ganica pradavne godine 1970. Pa procitam - kako je Nemanja od Rasana, Zecana i Neretljana pravio Srbe. To biva - ni Sandzaklije ni Crnogorci ni Hercegovci nisu bili Srbi dok ih Bokelj Nemanja nije napravio - budalama, sta li... Pa - srpska cirilica? Ono, ka bajagi: Srbi dosli iz srednjeg dijela zapadne Sibirije i donijeli - cirilicu? Ma daj, ne kenjaj ni po nasku ni po srbijansku: shut-up! Ma ne bi ja bio Iso Corluka, profesor emeritus botanike i zoologije, da nisam procito pa i sacuvo u svom dolafu i po koju knjigu. Sjetih se da imam i 'Dusanov zakonik'. Pa ga uzmem, pa opet - istina je istina - stanem iscitavat rijeci koje sam nomade podvuko tinatanom olovkom. U tom 'Dusanovu zakoniku' koji je pisan bosanskim pismom, istim onim kojim je pisana i 'Listina Bana Kulina'!, citam i ove rijeci: "Sabor, blagovierni, viencanije, coviek, sgriesio, da vzvrate hristiane ot eresi latinske', tisusti, da mu se obie rucie ousieku i nos urieze, zemli plienom ili kukie pozeze, u zupe, megiu zupami, zupa zupi da ne popase stokom nista, gde priestoi vlah ili arbanasin na selie, na tomzi selie da ne stane drugi z nim, da plati tisucu perpera..." I sve tako - bosanskim pismom na bosanskom jeziku - a bizantinski obicaji. Nisam ba mog'o vise ni novine citat. U meni vrije ono sto sam procit'o u 'Dausanovu zakoniku' ko Fatin kupus u loncu. Pa se pridignem i - sta kostalo da kostalo, odredim telefonirat Srbisavu Kobilarevicu. Tup,tap, cik, - tu, tuuu. I evo ti - zenskog glasa. Velim, je li tu Srbisav, a ona ko iz piostolja: otiso je da vidi demonstracije protiv Ejuba Ganica i Stjepana Kljujica. I ja prekinem liniju. Hodam vrijuc ko Papinov lonac, pa na ventil od mojijeh rodjenijeh usta kazem samome sebi: Iso, dzabe ti je, bolan ne bijo, krsti vuka - vuk u sumu... Bjesnilo se, ba, ne lijeci kamilicom nego li debelim bravama i pasterizacijom u Sheveningenu!...
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!
Powered by !JoomlaComment 3.25
3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
