| POSLUSNOST I POKORA |
|
|
|
| Autor: uznik | ||||||
| Utorak, 02 Oľujak 2010 | ||||||
|
Korizmena meditacija) Mirko VIDOVIC Akademik POSLUSNOST I POKORA 'Budite dakle savrseni, kao sto je i vas Nebeski Otac savrsen!' (Mt.V.48). I. Da bismo shvatili poziv na skromnost Pavla apostola: 'Sva mudrost ovoga svijeta puka je ludost u odnosu n Mudrost Boziju'(I.Kor. I,19), uzmimo u obzir i ono Pavlovo upozorenje 'Jer Sotona se kamuflira u andjela svjetlosti' (II.Kor.XII.9). Kako dakle postupiti u punini ljudskosti da bismo bili dostojni 'sinovi Oca nebeskog'? Pavao je i na to uzvratio: 'Radije cu se hvaliti mojim slabistima, kako bi se Kristova snaga u meni nastanila' (II.Kor.XII.9). Ovdje je pojasnjen odnos Oca i Covjeka u punini istine Sina Covjekova: 'Ja nisam od ovoga svijeta' (Iv.XVII,14), te: 'Posvecujem sebe zbog njih kako bi oni po istini bili posveceni' (IvXVII,19). Pavao nas upozorava: 'Vi niste primili duha robovskog i nemate se cega bojati, nego ste primili Duha posinstva po kojemu mi kazemo: Abba, sto znaci - Oce!'. Ukratko: Stvoren ma sliku i priliku Stvoriteljevu, smisao ljudskog postojanja, i svakog posbeno i u sveopcem zajednistvu povijesti, nase je - ostvariti sobom pravog Covjeka da bismo bili, po uzoru na Krista - pravi Bog, a sto je on nevjernicima pokusao objasniti: 'Zar u vasem 'zakonu' ne pise: Rekoh vam - vi ste bogovi', (Iv. X.34). To bi bila oholost, kad svaki od nas ne bi u svakom drugom medju nama - vidio samoga sebe u drugacijem sklopu, odnosno zajedno s drugima - sliku i priliku Boga Zovoga. Bogu se vise slici kad u svakom trenutku naseg zovota nastojimo opstati i tako postojati po volji Stvoriteljevoj, imajci u vidu onu koju je Isus objavio i sobom dokazao: 'Duh je taj koji Zivot daje - tijelo ne vrijedi nista!'. A to je ono sto su Bogu Pokorni od Krista naucili, a sto ni faraoni nisu znali. Itini za volju: svi faraoni su, prema Herodotu, ocekivali da se pobozanstvene, ali to se, kako rekose Herodotu egipatski svecenici - 'nikad od prvog faraona do njihvih dana - nije dogodilo' (v. H. 'L', II.,142). Bog se, dakle, nije utjelovio kao vladar, nego kao zadnji siromasak jer je rodjen kao lutalica i beskucnik - u stali medju zivotinjama, a umoren je na najsramotniji nacin - razapinjanjem na Kriz. Di bi uskrsnuo! I sobom dokazao svoju nauku: 'Duh je taj koji zivot daje, tijelo ne vrijedi nista!' (Iv.VI,63). II. Rodjen od Djevice Marije, kao 'utjelovljena Rijec' - kako pise i u Evandjelju i u Kur'anu - Isus je bio utjelovljenje Stvoritelja po Duhu svetosti u 'sliku i priliku svoju' - u Covjeka. Dobri stari ruski muzik Aljeksei Maksimovic Peskov (Maksim Gorki) zapisa u svom bureviesniku': 'Celoviek - eta zvucit gorda!'. Staljin, propali sjemenistarac htio je da taj Gorkijev 'covjek' bude pojasnjen i objavljen - pokusao je sugerirati, a na kraju i prisiliti Maksima Gorkog da napise 'Biografiju Staljina' i u njoj dokaze zasto pojam Covjek zvuci gordo. Gorki je to odbio. Staljin je iz osvete, prema ruskim strucnjacima za zivot i djelo Maksima Gorkog, dao ubiti jedino Gorkijevo dijete (sina sto mu ga je rodila jedna Talijanka), pa kad ni tada Gorki nije pristao da napise naj strasniju zamislivu blasfemiju - Gorki mu je podvalio 'slatki caj' - dao ga otrovati. Pjesnik bosonogih ubijen je kao pravi krestianin - u ruskom ta rijec znaci i seljak i krscanin - Aleksei. Bog se je u mucenickoj Rusiji pokazao na djelu siromaha, ane okrutnog vladara. Rusija nije bila zemlja u kojoj je nastalo krscanstvo, ali je ona bila - nedavno pred nasim ocima - zemlja u kojoj je Krscanstvo Uskrslo! Voistinu voskrese! Rimski povjesnicar Quintius Curtius, u svom djelu 'Historia Alexandri Magni', opisuje susret na istocnoj obali Dona izmedju utaborenog Aleksandra Osvajaca i poklisara skitskog kralja Ateasa. Glasnogovornik skitskog poklisarstva prenio je izjavu kralja Ateasa Aleksandru: Zar ti odista smatras da u svijetu koji nacinis nesretnim samo ti mozes biti sretan?! (v. Q.C. 'H.A.M., XLVII). Covjek ne vrsi volju Boziju - da se ostvari u svom ljudskom dostojanstvu, ni samoponizavanjem ni samouzvisivanjem, a ni na stetu ikojeg drugog ljudskog bica. Pobozanstvenje covjekovo nije samo u ljubavi prema istini, nego i osobito - u postojanju po svojoj savjesti bez koje je obesmisljen svaki drugaciji pojam istine. Narod u Bosni zna nerijetko reci: Ni u dobru se ne uznesi, ni u zlu se ne ponizi. Skromnost je vrlina. Skroman covjek nikome na zao ne cini - skromnog covjeka svatko cijeni! III. Kad je shvatila da je izabrana medju svim zenama koje su ikad postojale i koje ce ikad postojati da se u njezinoj utrobi Rijec ovaploti pojavi u svijetu kao dokaz da je Bog stvorio Covjeka na sliku i priliku svoju - Marija se nije uzoholila niti joj je na pamet palo da bi i u cemu bila drugacija nego li prije - naprotiv, njezina cedna skromnost ostala je njezinom glavnom vrlinom, a da je u njezinom okruzenju ne bi netku poceo gledati kao privilegiranu medju svim zenama, ona je pokrila glavu i na glavi nosila maramu do kraja svog zemaljskog postojanja. Kur'an to lijepo opisa slijedecim mislima (koje je volio citati i sam papa Pio XII.): "Gospodin je obdario najvecom miloscu Imranovoj supruzi, odabrao ju je da rodi najljepse od svih stvorenja. Zaharija je posvetio najvecu pozornost djetetu...(III.31-32). Kur'an zatim definira Mariju kao 'zacetu bez mrlje' - bezgresno zacetu: "Andjeli rekose Mariji: Bog je tebe izabrao i odrijesivsi te ikakve mrlje, izabrao je tebe medju svim zenama u svijetu... (K. III.37.)... Bog ti objavljuje svoju Rijec. Zvat ce se Mesija, Isus, sin Marijin, uzor na ovom i u drugom svijetu, kao i onima u milosti Bozijoj'... Mi, ucenici Isusovi, mi cemo biti u milsoti Bozijoj' (III.40-45). Zatim slijedi osobno svjedocenje Muhameda: 'O, Muhamede! Govori u Kur'anu o Mariji! - kako se je povukla iz svijeta i iz svoje obitelji i otisla prema istoku (16). Ona se je pokrila velom da izbjegne njihovim pogledima. Poslali smojoj naseg Duha' (XIX, 17). N.B. Kad god Bog u Kur'anu govori, On kaze: Mi... Ovdje valja citirati jos tri vazna navoda iz Kur'ana: "Nema prinude u stvarima vjere!" (K.i. 257). Zatim: "Niti jedan covjek, od onih koji vjeruju svetom pismu, ne ce biti spasen koji ne povjeruje u Njega prije svoje smrti. Na dan uskrsnuca Isus ce biti njihov svjedok" (IV, 157). "Mesija Isus, sin Marijin, poslanik je Boziji po Rijeci koju je ovaplotio u Mariji - on je Duh Boziji" (K.IV, 169). Te: " Sjeti se One vazda Djevice, u kojoj je Nasa Rijec Duhom postala - od Nje i Njezinog Sina mi smo nacinili Znak Neba (za sva vremena). Vasa vjera je islam - vjera svih proroka jedna je te ista vjera" (XXI, 91-92). Nakon Ramazana, i krscani poste Korizmu. U biti je to jedna te ista prigoda za ispit savjesti. Covjek koji ima otvorenu i djelatnu savjest svaku vecer, prije spavanja, nacini ispit savjesti - sta sam nacinio proteklog dana. Ako nije nikome cinio nazao, imat ce miran san. No, rijetki su koji to cine svaki dan. Nisu brojni ni onu koji provedu korizmu kao vrijeme ispita savjesti i ociscenja tijela. Naprotiv, mi zivimo u opoganjenom svijetu u kojem malo sta nije desakralizirano, a najprije i najvise - covjek kao Slika i Prilika Bozija. Apsolutnu 'slobodu' misli, rijeci i djela danas imaju samo - satanisti... IV. No, u zadnje vrijeme netko kome uopce nije stalo ni do Stvoritelja, ljudskog dostojanstvba, a da i ne govorimo o savjesti, polako i podmuklo nastoji, sireci netoleranciju, narcisoidnost i osobito - zavrgnuti mrznju do oruzanog sukoba medju dvije ruke jednog te istog tijela - Bogu odanih (to je prijevod arapske rijeci 'muslim') i 'djece Bozije' (krscanski pojam). Prvi povod za to je - 'Oni' ponizavaju zene jer ih prisiljavaju da pokriju glavu raznim zastorima i ustakama od tkanina. Takvi su izmislili 'oslobodjenje zene' - 'PRAVOM' na pobacaj (sto casni Kur'an izricito zabranjuje - "Ne ubijajste ni pod kakvim isprikama vasu djecu!...(K.XVII,33). Pod siprikom 'oslobadjanja zene' sve se cini da se zene razgole i poticu na 'slobodnu ljubav'. Homoseksualnost je proglasena skoro kao - najveca pobjeda civilizacije, s pravom da usvoje i na svoj nacin odgajaju - tudju djecu. No, sjetimo se one u Kur'anu - 'Nema prinude u stvarima vjere'. A je li nijekanje i samog postojanja ljudske savjesti - prinuda vlasti posredsvom suludih zakona - dokaz povratka ne u divljastvo, nego li, doslovnom primjenom 'mudrosti ovoga svijeta' - pada u stanje znanstveno koncipiranog ludila u kojemu vise ne postoje nikakvi razlozi za ljudsko postojanje a kamo li za ljudski opstanak! No, valja se podsjetiti na slijedece cinjenice koje danas 'nisu u modi', a koje se svojom logikom sve jasnije pojavljuju u nasoj svijesti (pa dominirala njome savjest ili jaki osjecaji): Povijest Osmanlijskog imperija jedno je od poglavlja povijesti Islama. Vjerska tolerancija, kako ju definira Kur'an bila je postivana. Sarija je bila obavezna za muslimane, a Civilni zakon osmanlija pak za vse podanike Sultana - bili oni muslimani ili ne. Islam se nije razvijao kao savez muslimana nego li kao sveopce bratsvo Pokornih Bogu. Svaka od islamskih nacija opsluzuje nacela islama po nauku Kur'ana, ali se drzi i vlastitih navika, obicaja, pravnih zasada iz svoje cak i predislamske povijesti. Ta tradicija i u odijevanju i u sirem slislu, ostatak je - poganskih navika i obicaja, na koje se je nakalemila jednobozacka vjera i vjersko ponasanje. Tek u ovom kontekstu mozemo shvatiti zasto su u nekim islamskim nacijama nosnje specificne pa i veoma razlicite (kao i kod krscanskih i drugih redovnika i redovnica). Cador, burka, nikab, feredja, samija, sudar itd ne proizlaze ni iz Evandjelja ni iz Kur'ana, nego i iz Evandjelja i iz Kur'ana i to - iz potpuno istih razloga: Pa kako valja poceti od sebe, citirajmo najprije Svetog Pavla: "Ako zenska ne zeli nositi maramu, neka odreze kosu. Buduci da je sramota da zena ima osisanu ili obrijanu glavu, neka pokrije glavu. Sto se tice muskarca, on ne mora nositi ustaku jer je on slika i prilika Bozija, dok je zena ponos covjekov" (I.Kor.X.,6-7). Istina je, da Muhamed u Kur'anu zahtijeva od svakog muslimana da postuje Evandjelje i da stuje apostole, no sto se tice pokrivanja glave zena, Kur'an je u tome jasniji od Pavla apostola: "O, Muhamede! svjedoci u Kur'anu i o Mariji... Ona je na sebe stavila veo da izbjegne njihovim pogledima..." (v.K. XIX, 16-17). Kod svetog Pavla - Bog je stvorio Covjeka, a tek od Covjeka - Zenu. U Kur'anu je Marija - bez grijeha zaceta - i kad se je u njoj utjelovima Rijec Stvoritelja, ona je na se stavila veo, jer niti se ikome ima dopasti niti ikoga stidjeti. Marijina cistoca je zaodjevena skromnoscu do abnegacije i samo tako moze svijetu darovati - Uzor i dokaz da je pravi Bog ujedno i pravi Covjek - sin Boziji kao i svaki covjek koji se svojom cednoscu i djelovanjem u ime opce koristi moze - posvetiti! Dne 01.03.2010.
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!
Powered by !JoomlaComment 3.25
3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
