| O LAZI I O PARALAZI |
|
|
|
| Autor: uznik | ||||||
| Srijeda, 20 Siječanj 2010 | ||||||
|
Mirko VIDOVIC Akademik O LAŽI I O PARALAŽI Ocito je da pavloviziranim mitisekunemima nije jasnio sta znaci 'demokracija' (isto sto i res-publica), a sta jednoumlje i vulgarni oblik diktature, kakvu je do paroksizma doveo Josip Broz-Tito. Moderna demokracija je ustvari pravna drzava kojom vlada svim normalnim ljudima prirodjen zdrav razum, a iz koje proizlaze pravila ponasanja i u pravima i u duznostima svakog gradjanina pravne drzave, odnosno univerzalnosti gradjanstva kao subjektu koji u svim javnim stvarima mora imati prvu i zadnju rijec. Postoje i ne samo profesorima medjunardnog prava poznata su pravila ponasanja i medju drzavama clanicama OUN. Ulazak u medjunarodno zajednistvo tek je pocetni uspjeh u izgradnji i nadgradnji pravne drzave i u sebi i u odnosu na druge drzave. U demokracije, krce receno, nije zamisliva ikakva varijanta diktature, odnosno nikad se ni po kojem pravilu ponasanja u medjunarodnom pravu jedan drzavnik, pogotovu kad ga izabere nacija slobodnim glasanjem, ne moze nadrediti svojim biracinma, odnosno univerzalnosti gradjanstva kao definiciji pravne drzave. U demokraciji je nemoguc diktator, ako ne zeli postati predmetom sprdnje poput Mesica. No, jucer se u tisku i ne samo na 'zapadnom Balkanu' pojavise vijesti da bi Ivo Josipovic s Borisom Tadicem mogao ispraviti krivu Drinu i ispeglati Bosnu na nekom novom Karadjordjevu. Ima li Dr Josipovic u vidu cinjenicu da se on sad nalazi na pokosenoj livadi i da svuda uokolo na svaki njegov mig vrebaju price grabljivice? Sto se tice tako dvojako i proturjecno umisnjene ideje o tome da njih dvojica mogu rijesiti bit problema hrvatsko - srpskih odnosa i traziti natrag dossier o pocinjenom genocidu u Hrvatskom podunavlju, a takodjer i s Tadiceve strane - 'klin se klinom izbija' - reaktualizacija Jasenovca kao sastavnog dijela ponasanja hrvstske i srbijanske drzave, to vise ne spada ni u parodiju prava, a kamo li u nesto sto bi medjunarodno pravo prihvatilo kao - cinjenice koje treba vratiti u 'stanje mirovanja'i to kao - sjeme iz kojeg bi u buducnosti, mogao nastati jos neki novi i jos barbarskiji sukom s obje strane Drine. Radi se o genocidu koji su pocinili Srbijanci u Hrvatskoj. A u Srbiji hrvatska vojska nije srusila ni jedne kuce, niti je napastovala civilno pucanstvo! Jer: za sve sto se je dogodilo u dvadesetom stoljecu treba traziti izvor u planovima primjene Garasanovih 'Nacrtanija', u ponasanju korifeja 'Sarajevskog atentata', ruskog atasea za vojna pitanja u Beogradu, puk. Ardatova i njegova poslinog Dimitrijevica Apisa - i posljedica koje su iz te sulude urote proizisle da bi - razorile sav red i poredak u svijetu. Sta s time imaju Hrvati? A sta reci o raspolozivom materijalu o ponasanju i Srba i Hrvata u dvadesetom stoljecu, recimo, u ozbiljnim izdanjima npr. francuskih povijesnih izdanja? Najprije uzmimo u obzir podatke koje je, nakon otvaranja francuskih tajnih arhiva o situaciji izmedju dva svjetska rata, iznio glasoviti francuski veteran s Bitke na Verdunu, i to sudbonosne bitke 'Le chemin des dames', André Ott u svojoj knjizi "Dangers serbes sur la Croatie", gdje mozemo procitati, izmedju ostalog i slijedecu tvrdnju: "Nas francuski tisak nas je poticao da mrzimo Njemce (dvadesetih godina) i da se radujemo kaosu i bijedi koji su koji je zavladali u razoruzanoj zemlji, gdje je kg kruha kostao 60.000 maraka - greskom nase politike. Ne samo da je iz toga proizisao jedan Hitler, nego je godine 1930, na cudan poriv nasih vladajucih krugova , u strahu pred komunizmom, Hitler dobio trideset milijardi franaka. Bez te pomoci on ne bi bio u stanju da njegova stranka posalje u parlament 110 zastupnika, dok ih je prije te pomoci imao svega 12. U to vrijeme i u toku trideset godina nakon tih njemackih izbora, nase drzavne arhive su bile zatvorene za javnost i zvbog toga nasa javnost nije znala na cemu smo..." (v.n.d. str. 31.). Drugi jedan i mladji od Otta, francuski strucnjak za probleme situacije u Europi izmedju dva svjetska rata, François Broche, u svojoj knjizi koja nosi naslov 'Alexandre I-er - Luis Barthou', navede slijedece podatke iz francuskih drzavnih arhiva: "Umiruci, Radic je imao snage da izgovori: 'Ne dolazite vise nikada u Beigrad'... Raspad kraljevine - rece Briand - ponistio bi sve napore koje je na tom podrucju razvijala Francuska... Mi ne mozemo prihvatiti raspad Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca - izjavio je Aristide Briand " (ondasnji francuski ministar vanjskih poslova, i vec dobitnik Nobelove Nagrade za mir). "Hrvati su bili zauzdani. Ostalo im je jos samo jedno rjesenje: nasilje". (str.20-23). "Tiranija Srba u Hrvatskoj bila je direktna posljedica budalaste politike Saveznaika? (str.46) "Vise od milijun i pol Hrvata moralo je napustiti Jugoslaviju nakon proglasa diktature Kralja Aleksandra (s.41). "Nepodnosljiv policijski pritisak na Hrvate, zabrana kretanja borcima za hrvatsku drzavnost, te punjenje zatvora i ubijanje njihovih predvodnika, a posebno lov na ustase, okrutnost bez kraja ni zastoja u toku pet godina policijske diktature Pere Zivkovica, pogorana je i cinjenicom koju novinari ne uzimaju u obzir, a ta je da je na podrucje Hrvatske bilo tada vec naseljeno sedam stotina tisuca Srba" (s.155). Kad bi se prikupili svi vec poznati i na Zapadu objavljeni podaci o strahotama zabluda izmedju dva svjetska rata, bilo bi lakse shvatiti i logiku oruzanog obracuna koji je uslijedio i to samo na tlu Hrvatske - izmedju drzavotvornih Hrvata i onih koji su digli oruzje na samo ideju hrvatske drzavne nezavisnosti. A u tom kontekstu opasno bi bilo zapostaviti nedvojbenu cinjenicu, da vodja hrvtskih antifasista, Andrija Hebrang, kako to iznese u beogradskom tisku uoci Domovinskog rata Milovan Djilas - ni na kraj pameti nije imao ponistenje NDH ni otudjivanje citavih pokrajina od matice zemlje, posebno Sriema i to sve do Zemuna, zbog cega je, tvrdi Djilas, Andrija Hebrang platio glavom na Glavnjaci u Beogradu (v.'Duga', Bgd, 29.09.1989, s.37). I da ne duljimo, treba poruciti gosp. Josipovicu, da on vec sad nema vecinu u Saboru, a da se niti jedna njegova ideja, prema postojecem 'Hvatskom ustavu' ne moze realizirati kao obavezna za hrvatsku naciju, ako ne bude prihvacena bilo putem referenduma, bilo dvotrecinskom vecinom izrazenih glasova u Saboru. A sto se tice vanjskih odnosa vazna odluka mora biti i - ratificirana u Hrvatskom Drzavnom Saboru. I konacno, pragmaticka logika sadrzi i pravilo koje glasi: Sve je dopusteno kad se radi o borbi za samoodrzanje. Sapienti sat.
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!
Powered by !JoomlaComment 3.25
3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
