| NE BOJ SE, DOME! |
|
|
|
| Autor: uznik | ||||||
| Utorak, 02 Veljača 2010 | ||||||
|
Mirko VIDOVIC Akademik NE BOJ SE, DOME! Latini nam cesto znadu reci ravno u lice, da smo uvijek bili na strani Germana, dakle, implicite, njihovi protivnici. Istina je drugacija - od Sabora u Cetingradu (1527.), mi smo stupili u diplomsatsko-vojni savez s Habzburzima. Buduci da su Habzburzi bili u visestoljetnoj svadji sa svojim rodjacima na polozaju germanskih careva, stoji povijesna cinjenica da smo mi zapravo bili u sukobu interesa s Germanima, pa i njihovi protivnici u nekim ratnim sukobima, posebno u slucaju Eugena Savojskog, koji poharao Bosnu na pravdi Boga, radi kojih Germani, kako to pokaza rezultat istrazivanja Stefa Suleka, izmislise najvise pokuda i poruga na racun 'Krabata'. A i Habzburzi su na nasu sudbinu utjecali vise teoretski nego li efektivno, buduci da su bili ovisni o vojnom stitu Hrvata i Madjara sucelice prema Otomanima. A i Habsburski upliv na nasu sudbinu bio je vise medvjedja usluga nego li stvarna i tvarna pomoc. Medju teske germanske zablude u vezi s nasom sudbinom na europskom jugo-istoku ( uz debilitacije Herdera, koji je izmnislio 'slavensku rasu', te Dumlera koji izidje s tvrdnjom da su nas Avari preko usca dunava doveli iz zapadnoazijskih stepa (Bijeli Hrvati nikad nisu prebivali tamo niti ih i jedan ondasnji pisani podatak ne svrstava medju 'Slavene', pa cak ni Prokopije, a ni Porphyrogenet). A germanska je izmisljotina da bi se zemljovidni prostor juzno od Dunava, Save i Kupe nazivao Balkan. Balkan na turskom jeziku znaci suma, a oznacava gorje u Bugarskoj koje se je u antici nazivalo Hemus. Ako se, dakle, o Balkanu moze uopce i govoriti u zemljopisnom smislu, onda to vazi samo za zemlje Tracana, a nikako i Ilira. Ljudska granica medju tim predjelima je vodotok Morava, Zapadna Morava, Sar planina do Ohrida. Zapadno od te linije, prostor ilirskih zemalja ispravno bi bilo nazvati Jadransko-Podunavska Europa (iza koje dolazi Mittel Europa). Granica medju tim prostorima, od Teodozija Velikog i dalje se smatra i zemljovidnom i ljudskom medjom dviju starih i razlicitih civilizacija. No, ima ih koji sanjaju o tome da se podrucje Balkana pomakne na Zapad cak na liniju sjevernih Alpa. To smo mogli cuti u Domovinskom ratu i od Vojislava Seselja srbijanskog doktora marksizma. A i ovih dana beogradske 'Vecernje novosti' objavile su (dne 05.01.2006.) prilog pod naslovom "Esdaun ujedinjuje Srbe", gdje stoji, izmedju ostalog i slijedece opetovano priznanje 'Posebno su neprihvatljive izjave visokog predstavnika o mogucem ukidanju Republike Srpske, jer se 'Daytonskim sporazumom' garantuje mir i postojanje RS - zvanicno je saopstio juce Predsednik vlade Srbije, Vojislav Kostunica". Pa da to bude jos jasnije, u istom clanku stoji i slijedeca umna emanacija ispod sajkace: "Srbija mora da podrzi sve institucije Republike srpske, kako bis e sprecila dalja devastacija RS - izjavio je juce Dusan Prorokovic, clan glavnog odbora DSS i pozvao sve stranke da svoje intereseostave po strani i zajedno definisu jedinstvenu nacionalnu politiku i zauzmu jedinstvene stavoveo drzavnoj zajednici SCG-anije, Kosova i Metohije i Republike Srpske". Tako to biva kad Dusan prorokuje... NOTA: to za nas na bosanskom korjenu nije nesto novo, ali ostaje, s nase strane, vec postavljeno pitanje, na koje Srbijanci trebaju odgovoriti: Zasto se Srbijanci boje ostati sami u svojoj kuci? Boje li se oni fantoma proslosti? Ako vec zele diobu u tudjoj kuci pod isprikom razlika u etnikumu, vjeri ili jeziku, zasto to najprije ne ucine u Srbiji? Tek nakon toga bi im itko ozbiljan mogao vjerovati. Oni se boje ostati sami u svojoj kuci, jer bi u njoj bili manjina kad se zbroje pripadnici drugih nacija, vjera, jezika i tradicija. Najmucnije je kad oni volju drugih da budu ravnopravni s njima nazivaju, poput patrijarha Pavla u Bozicnjoj poruci - 'bogohulstvom'. Tesko je to shvatiti onome tko ne zna da je 'Dusanov zakonik' djelo Svetog sinoda SPC, u kojemu stoji poseban clan (Cl.83) po kome treba kazniti svakog pravoslavnog Srbina koji se, na Kosovu, usudi biti prijateljem nekog Arnauta. A i najuplivniji teoretik albanskog preporoda od pocetka dvadesetog stoljeca bio je Fan Noli, pravoslavni kaludjer, a zatim i episkop (umro tek 1965. u USA)... Svaka poganska vjera ima svog nacionalnog boga koji voli svoje a mrzi druge ljude. No, bit krscanskog nauka nas poucava da je Bog stvaratelj i uzdrzavatelj svijeta, da voli sve sto je stvoreno i sva stvorenja jednako, pa prema tome i svako ljudsko bice. Bog je ljubav pak ne mrzi ni teske zlocince, koji sami sebe i svojom voljom izuzmu iz ljubavi sveopceg bratstva pak se, kako to zapisa sveti Pavao, stanu ponasati kao 'zvijeri u ljudskoj spodobi'. Zlocinca ne razljudi Bog, nego li on sam sebe svojim zlim postupcima Jer, zlocini se ne cine po Bozijoj volji a pravdati svoje zlocine Bozjom voljom je, kako to stoji u Kur'anu, najteza moguca blasfemija. Bog ni zlocinca ne kaznjava, nego ga po svajesti upucuje na pravednost i potrebu iskupljenja, ako ne i iskajanja. A djavolska je i 'ispovijed' u kojoj se nabrajaju tudji grijesi, a svoji presucuju. Treba znati da i medju krscanskim svecenstvom, pa i nedostojnim velikodostojanstvenicima, ima pravih pogana - oni se prepoznaju po tome sto lazu i sto sire mrznju oko sebe, optuzujuci svoje zrtve da su ih navele na to da ih uniste kako bi sebe pred Bogom dokazali kao pravovjernike. I medju tzv. naucnim radnicima ima teskih integrista. Onih koji pokazuju mrznju prema onima koje oni ne razumiju, a nerijetko ni ne poznaju. Pisuci (u 'Globusu') jesenas o strucnosti i uspjesima Dra Radmana, Denis Kuljis, sto insinuacijama, sto otvoreno napada ljude Katolicke Crkve da se oni, toboze, ubacuju u podrucje znanosti, poput organizacije 'Opus Dei' itd - govoreci, naravno o genetici. Kad bi bio u stanju da najprije nesto smisli i provjeri, gosp. Kuljis sigurno ne bi iznosio na javnost takve protuistine, Jer, prvi covjek koji je uocio i otkrio genetska prijenosna svojstva, najprije kod biljaka, a kansije i kod ostalih zivih bica bio je - bas katolicki redovnik, Austrijanac Gregor Mendel (1822 - 1884). Za njegovca zivota najvise su mu se rugali laicki istrazivaci, a tek znanto kasnije promijenili su i oni misljenje kad na mnoga pitanja o ponjavljanju svojstava zivih bica iz generacije u generaciju, nisu mogli naci boljeg odgovora. Fra Gregor je bio cak i prvi 'transgeneticar', jer je krizao razne podvrste bilja (grasak) da bi dobio bolju sintezu. Elem, otkrice nije isto sto i izmisljotina. Ni jedna izmisljotina se ne moze mjeriti s istinom - izmisljiotine su katka vijeka, otkrice je uocenje istine, a istina je vjecita. U to ime, valja reci: kad pljunemo na nebo (nesto sto nas nadmasuje) ne treba se cuditi sto nam se to vrati na obraz. Bog voli jednako i nepismene i umne, i zdrave i bolesne ljude. Ocituje se u dusi onih koji ga svojom molitvom zazivaju, pa i kad se radi o dusevnim bolesnicima. Oholi i uceni ludjaci (tipa doktora radovana Karadzica) nisu bolesnici - oni su negatori dobrote Boga koji slabe i nejake stiti od posati zloduha. Sve sto pozelimo drugome moze nas same zadesiti. Pravi krscanin poznaje se po tome da li sobom prozivljava bitnu zasadu 'Evandjelja': Neka meni Bog da ono sto ja ikome pozelim! U Bosni se to jednostavnije zna reci: Daj mi, Boze, sto komsiji pozelim. N.B. sadaka nije milostinja, ona je obveza onoga tko u Boga vjeruje. Za vjernika je siromah vazna osoba, jer mu omogucuje da dokaze da je Bogu pokoran (muslim). Sramota je fukaru ponizavati s prezirom (kako tto ucini Aralica u jednom svom romanu). Ono sto svaku naciju cini jednom jedinstvenom cjelinom nije ni cistoca krvi, ni vjerska ni ideoloska doktrina, nego samo i jedino - drzava. Konkretno, na nasim prostorima zapadno od Drine, na rusevinama Zapadnog Rimskog carstva, u povodu prodora iz Azije preko usca Dunava Avara i Slavena pocetkom sedmog stoljeca, kako to zapisase Prokopije i K.Porphyrogenet, istocni car Heraklije je pozvao vlasti iz Bijele Hrvatske (oko danasnjeg Krakova) da mu pomognu da istjeraju barbare iz Panonije i Dalmacije. Nema ni jednog ondasnjeg dokumenta po kojemu bi Bijeli Hrvati bili Slaveni. Silaskom dostatne vojne sile u jadransko-podunavski prostor Bijeli Hrvati su istjerali Avaro-Salevene i tu organizirali drzavu, zauzeli sve polozaje vlasti i Dioklecijanovim Panonskim dijacezama dali ime - Hrvatska. U toku vladavine hrvatskih vladara nasa drzava se je sastojala od tri banovine: Posavske, Primorske i Bosanske. A sva drzava je nosila sluzbeni naziv: Kraljevina Hrvatska i Dalmacija. Po nazivu nase drzave (u kojoj je oduvijek zivjelo u vecini sjedilacko pucanstvo s kojim su se mijesale razne doseljenicke grupe, pa tako i Bijeli Hrvati, nazvan je i nas domaci - hrvatski jezik (nastao, po volji Zagorca Ljudevita Gaja na temelju jezika Bosne!). Posve ista situacij je i u Francuskoj: Franci su u Galiji (oko godine 500) organizirali drzavu, a nisu govorili francuski jezik, nego su ga malo po malo naucili od daleko brojnijih starosjeditelja. Samo neuki i zlonamjerni poistovijecuju pojmove: rasa, jezicna zajednica, vjerska skupina i drzava. Naziv Hrvatska je striktno strateski, vojno politicki i zemljovidni pojam i ni u kom slucaju rasni, kako to i dalje tvrde panslavisti braneci Bosni da svoj jezik naziva svojim materinskim imenom, a ne po imenu macehe. Dijalekticka pak mitomanija toliko formatirala mozak marksista da je ni matematicka logika u automatizmu njihove svijesti ne moze neutralizirati. U kolikoj mjeri ona i dalje strsi u nasoj stvarnosti, mozemo najlakse shvatiti ako pogledamo neku sliku na kojoj se vidi izgorjela suma: dodje proljece, na tlu se javlja novo zeleno raslinje svake vrste, ali visoko nad tim nejakim raslinjem strse mrtva stabla koja ce tu ostati dok ih vrijeme ne polegne i crvi rastoce. I ovdje valja citirati (jos) jednog ruskog pjesnika koji se je 'sam ubio', Jesenjina: 'Izgorjelog nitko ne zapali'. 'Mitisekunemi' su se kod nas pojavili kao magla u sibljiku i prasina u ocima ljudi koji nisu izgubili pamet u nemogucem dijalogu s njima. Dokle god mognu oni se sprijecavati svoje neistomisljenika da s njima udju u ravnopravan dijalog, a kad to vise ne mognu ciniti, oni ce zasutjeti. Ista stvar je bila i s poganskim svecenstvom nakon 'Milanskog edikta'. Njih na polozaje vlasti nije dovela njihova iznimna umna sposobnost, nego li interesi stranih nam vlasti. No, njihovo vrijeme je proslo onda kad su disidetni dosli do rijeci. Oni poput bikova na gmajni zive samo za danas - od dana do dana. Vec su zaboravili sta su mislili, pisali, govorili i propovijedali s katedri prije samo petnaest godina. I tesko je vjerovati da ce i jedan od njih napisati iskreno svoje memoare u kojima ce minuciozno obrazloziti svoj put u mitomaniju i svanuce u stvarnosti zivog svijeta. No, njihovi potomci ce se radjati s predispozicijom za zdrav razum, ici ce u skolu u kojima je sve prilagodjeno zdravu razumu, sudjelovat ce u zivotu i razvoje zemlje a da ne ce naslijediti duhovnu bastinu svojih predaka, oslobodjeni od lagarija, gluposti i servilnosti onih koji su se dogodili zivotom kao susa na plodnim poljima. Requiescant in oblivium. Podsjetimo se: prinudno ucenje marksizma i Jozine 'dijaljektike' (sarlatanizma) u ukupnost vertikale skolskog sustava u zemlji, osobito nakon udara u Karadjordjevu 1971., formatiralo je mozak i ucitelja i ucenika i trajno i onesposobilo da logicki shvacaju, i prosudjuju. dijalogu s njima jos uvijek se osjeca njihova mentalna sljepoca - ovisnost o citamoaniji i ideoloskim dogmama. Ako uzmete 'Sovjetsku encikolopediju', pak pozorno stanete citati clanak po clanak, uocit cete da su vecini tih clanaka uneeni citati iz djela marksistickih sluzbeno prihvacenih teoretika: To i to je tocno, jer su Marx, Plehanoiv, Lenjin itd tvrditi ovo i ono. A nikoja prosudba po zdravu razumu nema potrebe za referencijama - za sve normalne ljude jedan i jedan su dva. Nikome ni ne pada na um da istrazuje tko je prvi dosao do tog otkrica - ljudski zdrav razum je bit ljudske prirode otkad covjek postade covjekom. A ideja razbijanja Bosne potekla je iz glave marksistickih doktora i generala. Koji su najprije zaluditili, a zatim i uvukli u taj maksimalni kriminal naseg vremena cak i neke istaknutije svecenike i vjerske dostojanstvenike, i time dokazali kako nas od ateizma i od poganstva ne dijeli ni civilna, ni vojna ni svecenicka odora. Elem, razbijaci Bosne su vec izgubili sve bitke. Duh je vodio otpor Bosne ludostima i time se je Bosna dokazala u ocima svijeta zrelom za opstanak. Mnogima to nije drago, ali svi s time moraju racunati! Porazeni nasrtljivci sad napasno i uporno traze - izmirenje, ali uz uvjet da se ona sramotna demarkacionala linija odrzi na licu Bosne, kao rez preko naseg Srca. No, po zdravu razumu nije dopusteno ni prihvatljivo oprastanje, prije nego li pravedni sudovi obrade sva zla i sve zlocine. Tek kad procesi, bar najtezim zlikovcima, budu zavrseni, mi cemo im mnogo toga i oprostiti, ako ni zbog cega drugoga, ono radi mira i sloge naseg zajednickog potomstva. Ali jedno mi njima nikad ne smijemo oprostiti, a to je sto su u toku od preko deset godina u nasu kucu dovodili strane diktatore da nas sve skupa izjednacene ponizavaju kao urodjenike u nekoj prasumi. A nas narod je u najtezim uvjetima snagom svog uma i hrabrosti izabrao drzavnu nezavisnost i time dokazao svoj visoki smisao za demokraticnost. Cak sta vise, oni su bili najblizi suradnici tim tirancicima, bili im servilno na usluzi kao vulgarni lakaji: nakon sto su se pokazali kao izrodi i izdajice, oni su se dokazali i kao - kolaboratori vlasti tudjina koji je s prezirom presao preko ostvarenog prava na nezavisnost nase bosanske nacije. Ni u toku priprema, ni u toku primjene univerzalno priznatog prava svakoj naciji u Europi da se samoodredi slobodno putem plebiscita, na najvisoj razini gdje su se pripremali elaborati na temelju kojih su donosene odluke, ni jedan 'mitisekunem' nije imao dostupa. Njihove ideoloske debilitacije nisu bile potrebne cak ni vlastima u Kremlju. Te elaborate su radili nasi analisti disidenti i konceptori u emigraciji, koje su dobro obavijesteni krugovi pozorno odabrali i trazili od nji - volens/nolens! - da rade svoj posao - bez prava na gresku. No, mitisekunemi su uspjeli u onom najbitnijem za njih: odrzati se na svim polozajima efektivne vlasti. S tih polozaja oni nikome ne dopustaju da izlazi pred javnost preko elektronskih medija u zemlji sa svojim kritikama, primjedbama, projektima. A tko ce im, ako ne brat, objasniti da nije pametno sebe upotrijebiti kao snijeg na zemlji pod kojim se vec zamecu nove klice opceg nacionalnog procvata! Istini za volju, ljudi se ne snalaze u tim 'tranzicijskim' rebusima i to je ono sto u znatnoj mjeri umanjuje radost izbavljenja iz duhovnog ropstva, pogotovu kad se uzme u obzir da se ti vampiri toliko slijepi da ne vide da je sunce 'skocilo visoko'; hvale da bas oni nose zasluge za to sto vise njihova ideologija ne vlada sudbinom ljudi pod njihovom vlascu tajkuna i mesetara, zadrzanih za gusu na stolicama na kojima sjede voljom stranih interesa kako bi bas oni rusili ono sto su prije gradili... Pa kad je stari gospodar tu, i njegovi kastori larmaju po notama Jovanskinih pudlica i Jozinih sarplaninaca. Strase djecu u noci i starce drze u nesanici. No svima valja poruciti muzevnon odlucnoscu: kad noc posve mine, kad zora zasja i vukovi umuknu, cut ce se i ljudski glasovi. Ne boj se, Dome!
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!
Powered by !JoomlaComment 3.25
3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
