Naslovnica arrow Rubrika akademika Vidovića arrow KO BRE DA SE BOJI MURIJAKA?
Nedjelja, 01 Kolovoz 2010
 
 
Glavni Izbornik
Naslovnica
Državni i Lokalni Izbori
O nama
Novosti
Politika
Povijest
Ratni dani
Lustracija
Pismohrana
Prikaz uznika u slici
Galerija Slika
Forum
Kontakt
Rubrika akademika Vidovića
Poveznice
Vila Velebita
Hina
Večernji list
Jutarnji list
Slobodna Dalmacija
Novi list
Glas Slavonije
Glas koncila
Poslovni dnevnik
Poslovni vodič
Index
Hrvatski katolički radio
Krugoval Velebit
Narodni radio
Satelitski snimci naselja
Tamburica
Uzados.Net
Thompson
Google
Yahoo
Blog i Hrvati
Dragovoljac.com
Hrvatska Uljudba
Prijava





Zaboravili ste šifru?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.
Najnovije na forumu
KO BRE DA SE BOJI MURIJAKA? PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Četvrtak, 04 Oľujak 2010

Srbisav Kobilarevic,
licno i personalno!

KO BRE DA SE BOJI MURIJAKA?



More, ima i takvih dana da po noci ne mozes da zaspes! Dobro, kad je
covek zdrav i voda mu je slatka, ali sta bre covek da kaze kad je zdrav
a ne moze nocu oka da sklopi?

Eto, sad pitanja na koji nisu uspeli da odgovore ni Iso Corluka, ni
Barba Mate, ni Did Vidurina pa cak ni Dedek Kajbumscak. Ovaj zadnji mi
ide na zivce, jer kako bre moze da bude blesav covek koji je iz Titova
susednog mesta, a da nista nije naucio otkad je izasao iz Krapinske
pecine pa se doklatario vamo na Topcider, pa na Dedinje. Da zaebe brata
Srbina!

Bas o tome sam hteo da razgovaram sa Ratkom Mladicem koji nije hteo da
zaraste u dlake jer, veli, na lakavog u Srbiji najpre grom osine, jer
slici na zive koprive.

Pa kakav bi ja Srbin bio kad se ne bi znao kamuflirat? Moze bre da se
bude cetnik od glave do pete i kad sve dake osisas po celom telu, osim
oko supka, jer - radi se o stednji novinskog papira.

Pa levo, pa desno, pa do Dobrice Cosica, a preko njega i do Blagoja
Adzica, a onda - u kaludjersku mantiju: Evo ti Srbisava ko ispod cekica,
i to - bez srpa! Jer u Srbiji jedan srp nije nikakva zastita od ona
cetiri srpa oko krsta - da se prekrstis kad si vec u kaludjerskoj manitji.

Pa od manastira do mansstira, sto sumom, sto drumom, evo ti mog Srbisava
pred zakljucanim vratima neke ustanove bez imena, ali na kojoj lepo
cirilicom psie: Pazi - Mine!

I mine me zelja za onim danima kad su kroz Beograd defilovali tenkovi i
kamioni sestotoni koji projurise ko avioni - puni Srbina koji ide da
razvali Vukvar. Da covek dodje pred zidine u kojima su velike tajne, ili
se radi o ustasama ili bre o - nasima!

Pa kad si vec Kaludjer, velim ja Srbislavu u mantiji, daj lepo sakrij
otpilacu pod levo pazuvo pa zauzmi polozaj da te sva Srbija prepozna!
Rekoh ja samome sebi, kao Srbisavu s otpilacom u orginalu zamotanom u
posleratni falsifikat.

Jer, nomad u akciji Arkana, Vuka, Seselja i drugih propalica, doslo je
do poraza jer nisu primenili srpski taktiku: Organizuj se bre u
sacekusu, pa metni jednu ruku pod pazuvo na otpilacu, a drugi na grozd
bombi kragujevki: Pa zovi na srpski nacin: Zovi gospoda Boga i ako ne na
prvi poziv, pokazace se na jos jedan i jos koji poziv - onaj sto drzi
kljuce te minirane zgrade na kojoj ne pise ko kome krade korarde.

I Ja kao stopostotni Srbisav upotrbim srpsku taktiku. Pa vici, pa vici
(necu da zovem, jer to je ustaski poziv) kad li se na blindiranim
vratima otvori prozorce! Iza prozorceta - vidi se brada i na sajkaci
kokarda. Pa kako se videsmo, tako se i prepoznasmo i - vrata se sirom
otvorise i ja - napred Srbisave - evo dana tvoje slave!

Eto tako sam, nakon tri dana i sedamdesetak casova - dosao u gnezdo
Belog Orla u kojem vec godinama nikako da izleze svoja jaja - djeneral
Mladic.

Pa tamo, pa vamo, pa pred ovog pa pred onog, dok me ne ispipase do gola
i odvedeose pred neka vrata od zeleza s tri alaktronske i dve mehanicke
brave. Veca predostroznost nego u bankama. A unutra?

Sedi posedio debeljko s licem ko pun mesec. Poznadoh ga po jazavcijim
ocima, pa ne mogoh a da ne zavisem: 'Ma djenerale, jesi li to ti!?'.

A on se ustrasi. Veli - sta bre vices, jesi li pomanitao? Nemoj vise
nikom da kazes koga si video, jer ako to ucinis - bices kraci - bilo
dole bilo gore, a gore ti ne moze da bude, ako te skratim odozdol!

Primirimo se. Oba se prestasmo strasiti - on mene i ja njega.
Pa kad oborismo po dve duple 'manastrike', zabasasmo u debeli razgovor
do kolena.

Necu da izdam coveka. Ali, ono sto vaseceli set treba znat je - niko se
na svetu nije bacio u toliku brigu kao djeneral Mladic, vitez od
Srebrenice. Zasto da se je bacio u brigu?

Verovali ili ne - zbog hapsenja Ejuba Ganica!

Veli - gotovo je sam mnom. Ce bide bede, jer ce bide razmena. Ne onog
budalasa Batka (Bogunovica) iz Spanije, nego Ja za Ejuba, Ejub za mene.

Sudbina je tako htela da me Englezi upecaju pomocu mamca stare lije
Sandzaklije. No, ne cu da me zivoga sude. Imali su samo jednog
Milosevica. I Kvit!

Gledam slusam, ne mogu da dodjem sebi pa upitam: Ko bre da dodje do tebe
pa da te hapsi i razmenjuje?

Ti - veli djeneral. Na tvom tragu su bili seteri tragaci i prepredeni
epanjoli - sad cekaju da izadjes napolje pa da najprije tebe potajno
uapse, a onda ispitaju, pa evo ih - Mladicu vojvode, prvi si do Save...

Nije bre hteo da ispeva celu pesmu. Steta.

Jer da se nije uplasio samoga sebe, dopevao bi i ono: Mrdni samo prstom,
pa ti nije glave...

Eto, sa dznate da je Srbisav nevin covek, kome se moze da veruje.

Samo sto Englezi ne verju nikom dok Sherlock Holmes ne pogleda kroz
svoju lupu...
Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 33
  naslov_ndh_m.jpg















paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  
 
Top! Top!