| KAD JE COVJEK POSTAO - COVJEKOM? |
|
|
|
| Autor: uznik | ||||||
| Petak, 26 Veljača 2010 | ||||||
|
Mirko VIDOVIC Akademik KAD JE COVJEK POSTAO - COVJEKOM? Radio Zagreb javlja u danasnjim 'jutarnjim vijestima' da se u Krapini obavljaju pripreme za 'Dane krapinskog pracovjeka' i navodi kao davne dogadjaje otkrica prvih komada kostiju u spiljama oko Krapine, u kojima su pronadjeni i dijelovi lubanja naseg domaceg 'neandertalca', tocnije 28.08.1899, kad je fra Dominik Antolkovic pozvao Dragutina Gorjanovica Krambergera da se nadnese nad 'posmrtne ostatke' tog bica koje bi moglo biti 'homo primogenitus'. Na Wikipediji, u clanku 'Krapinski pracovjek' citamo da je taj 'nas' neandertalac zivio nekih sto tisuca godina prije naseg doba i da je poznavao vatru. Iskapanja koja su trajala u toku narednih pet-sest godina iznijela su na vidjelo 874 ostatka 'ljuskog podrijetla'. No, ono jeste istina da je zivo bice s ljudski izgledom postalo covjekom kad je otkrilo, shvatili i znalo i zapaliti - vatru. A to se je dogodilo davno prije 'prakrapinca'. Engleski arheolingvist Colin Renfrew iznio je, u svojoj, toliko komentiranoj, knjizi "Arcjeology and linguage - the puzzle of Indoeuropean Origin" slijedecu tvrdnju: "Najdalja ljudska proslost do koje mozemo doci, najstariji tragovi humanoida u Europi datiraju iz, otprilike, 850.000 godina. Oni su izradjivali, od kamena, primitivne alatke, slicne onima koje su pronadjene kod Vertessollos-a u Madzarskoj i koji slice na izradjevine prvih humanoida iz klanda Orduval u Tanzaniji, gdje podrijetlo ljudi ima znatno vecu starost... Danas su te izradjevine pripisane 'homo erectus'-u. (v.n.d. ss.43-44). No, na nasim stranama, tocnije na arheoloskom lokalitetu Veli Rat, na Dugom otoku, Dr Sime Btovic - najprominentniji zivi hrvatski arheolog - otkrio je ljudske tragove stare izmedju 400.000 i 100.000 godina prije Krista - trista tisuca godina postojanog zivota naseg pracovjeka na licu mjesta. Ti nasi domaci praljudi zivjeli su u medjuledenim dobima Mindel i Riss. Ot tih ljudi Dr Batovic je otkrio 'najmanje dvadesetak raznih predmeta koje su izradjivali i kojima su se sluzili' (v. U Osvit povijesti, t.I. s.100). Neki nasi tumaci praposvijesti smatraju da su kromanjonci pojavom na prostorima gdje su zivjeli neandertalci ove starosjeditelje jednistavno iskorjenili. Takvog misljenja je bio i Zvane Crnja (u svom magistralniom djelu 'Kulturna historija Hrvatske), gdje stoji zapisano: "Prije kojih sto dvadeset hiljada godina, pred spiljama ovih prvih stanovnika naseg podrucja pojavila seje nova ljudska rasa: Homo sapiens fossilis. Bile su to horde mnogo inteligenijeg covjeka koji se na liniji evolucije nalazio znatno iznad neandertalca. 'Fosilni ljudi' - kako su nazvani u nauci - bili su vitkiji i spretniji, a nauka nije mogla utvrditi otkud su dosli... Nastupilo je novo, posljednje ledeno doba i sto je prirodnije nego da se te dvije vrste zarate do istrebljenja, ako ne za lovista, ono bar za spilje..." (v.n.d. s11). No ni neandertalci ni kromanjonci nisu bili neka lokalna pojava ni kod nas ni drugdje, nego su se sirili prostorima i drugdje s drugim ljudskim skupinama susretali. O tome E. Pittard zapisa slijedece: "Musterinska civilizacija, da li se ona iskljucivo sastoji od 'Homo neanderthaliensis-a? Postoji ta mogucnost, ako uzmemo u obzir predmete i kostane ostatke koji su otkriveni po nalazistima u: Belgiji, Njemackoj, Francuskoj i u Hrvatskoj - radi se o istoj vrsti... Ta musterinska rasa nosi, ovisno o istrazivacima, razne nazive: Homo Nenderthaliensis, Homo Spyensis, Homo Mousteriensis, Homo Krapiniensis, Homo Brelandensis etc". Ostaje i te kako vazno pitanje: ako su se razisli po Europi, gdje je bilo njihovo pocetno zariste? Da se je ljudska vrsta sirila prostorima, da su se razne rase praljudi susretale pa i medjusobno mijesale, na to, opet, ukazuje utemeljitelj znanstvene antropologije, Svicarac Eugène Pittard (u svojoj knjizi 'Povijest i Rase'): " "U francuskom departmanu Saone et Loire, otkriveno je poznato nalaziste prapovijesnih ljudskih kostura kod mjesta Solutré... U tom eponimskom nalazistu - po kojem se i naziva Doba Solutré - ljudska vrsta nije vise homogena. Facijalni indeks iznosi od krajnje dolihokefalnosti (68/73) do krajnje brahikefalnosti (88/82). Koje li razlike u odnosu na druga nalazista otkrivena na jugu Francuske! Ovdje se radi o flagrantnom prodoru stranaca. Radi se o prvoj invaziji dosljaka s Istoka. Nigdje drugdje u staroj Galiji nije nadjena slicna mjesavina. Dolihokefali ne predstavljaju vise od 38,8%, dok su brahikefali, kao i polu-brahikefali, skoro isto tako zastupljeni 33,5%. Radi se odista o mijesanom stanovnistvu koje je naslo svoje boraviste iza Stijene Solutré. To raznorodno pucanstvoi ne samo da nije zivjelo odvojeno, nego li se je mijesalo, a sto zakljucujemo po postotku mesatikefala (27%) u ukupnosti raznorodnih tipova" (v.n.d. s148). No, zahvaljujuci najnovijim dometima paleoarheologije, a osobito ljudske genetike, mi danas znamo da je prvoitno zariste ljudske vrste u Europi nastalo na Jadransko-podunavskim prostorima i da se je od pradavnih vremena do nasih dana, u koncentricnim i ekscentricnim krugovima razilazila po okolnim zemljama, po blizim i najdaljim kontinentima. Mijesanje s ljudima koji potjecu iz drugih zarista trajalo je oduvijek, a danas je ono posve prirodan proces objedinjenja ljudske vrste u jednu jedinstvenu svijest o sebi i o svijetu u funkciji kojeg je stvoreno nase tijelo. A ne manjka ni dokaza da su se ljudske vrste oduvijek susretale, i u miru i u ratnim odnosima, ali da ni najstariji praljudi nisu posve iscezli. Oni i dalje zive u nama mjesancima, neki manje, a neki vise, kako to ukazuje slika u privitku.
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!
Powered by !JoomlaComment 3.25
3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
