| IVO I DERVO |
|
|
|
| Autor: uznik | ||||||
| Nedjelja, 21 Veljača 2010 | ||||||
|
Efendi Iso Corluka IVO I DERVO Jam ba, nije Barba Mate jedini cojk koji nije mog'o povirit nosom na dvor od silnog, ba, snijega i jos ljuce bure. Eto, jucer mi je zazvonio telefon-mangal i 'ko mi se to javi - Srbisav Kobilarevic. Veli - nema na baogradski dzadama i sokacima ni jednog jedinog cetnika. Ma je l' moguce? Jest, veli Srbislav, kosava obrije svakog ko izadje na Terazije, pa kad udje u prvu kafanu, trazi rakiju stomakliju da dezinfektise lice posle brijanja. I jos kad mi kazu da se samo u Sarajvu brije nasu'o! Pa kad mi Srbislav objasni zasto je brada ispala iz mode, izaso i ja, ba, na carsiju, da vidim - jesu li samo djikani i vehabisti dlakavi pod ocmom. I vjerovali kauru ili ne, nisam sreo ni janko jednog bradonje. Otkako je Dr Dabic izmislio travarsku terapiju da lijeci samoga sebee - najpije se je oslobodio cetnickog znamenja, a onda, cim je otvori labrnju u Den Haagu - poceo lagat. Nema sta, velim ja samome sebi, ne treba ovome pretraga krvi i geneticke identifikacije - ne bio on Karabajic ni Karadzic, ako ne zna lagat, ne ce nikad izlijeciti samoga sebee. Ona latinska Contraria contrariis curantur, ne vrijedi na Balkanu. Tu je pamet uvijek u cor-sokaku, je ovdje vazi ona zenitisticka: lazi se lazima lijece... Ima Barba Matepravo: ima i tu njesto sto ne valja zaboravit: nisam ja, ba, kupovao nikakav 'kapelin', nego sam nas'o stari djedov fes, ustako ga, dofatio se kisobrana - u Sarajvu nije lako nac drinovine ni za kevu, a kamo li za batinu. Pa odo' ja na Bas Carsiju, a dje cu drugo?! U prazan sahat, sta li - malo svieta, neobicno mi. Kazem ja opet samome sebi: Iso trebo si pitat ljude kakvo je vrijeme, pa onda ic na teferic s imamom. A, sta 's, djuturum ko djuturum - kad si tu, sjedi drvo na drvo. I sjedim je cekajuc da Admiral Mahic dodje za posluzit divanom, a ja njega pocastit du'anom - vidim udesno dva djuturuma, ma jos stariji od menee: Ivo i Dervo. Ma znam hi ja, kako ne bi, oba su bili u Handzar diviziji, a sad - eto, k'o stari kamaradi, nadju se pred cepenkom, cucnu uza zid pa iglenidsu. Kako obicno, tako i sat. Je, veljaca je, nije bas da je studeno, ali, cojk se skutri pa samog sebee skupi u naramak da se lakse dise. Side oni i divane, kad, prid njiha uz lokvicu vode sleti njaka celica. Pipa nosom, mrda guicom ko da bajagi pije, sta li. Ponda poleti pa di ce - na dervino kolino di je metno fes. Devo ti savi cvoku pa odape celicu, a ona strmoglav pa jopet u nu lokvicu do Ivini nogu. I mo ti se Ivi srce sazali. Veli Ivo Dervi na nasku: Daj Dervis, kutarisi je, vidis kako se sirotica pati. A Devo ce Ivi na istocnjacku: Nek se pati, patim se i ja, pa 'ko mi je doso dat ruku da se kutarisem belaja!? Ma mom Ivi se smilimo srce, pa - dje 's Bozji bi'o, Nage se naprit pa s dva prsta da ce ufaitit celicu i izvadit je iz vode. Ma cim ti moj Ivo dodirnu celicu, ona ga ubode u prst. Ajmeknu ti moj Ivo, i s prstom pa u usta, da manje boli. A moj ti se Devo stao smijat - vas se zakocenijo smijuc se, izmedju bradice i brkova vide mu se ona dva priostala zuba pocrnila od krdze iz Posavine. Pa ce Ti Dervo ozaoscenom Ivi: Dzabe ti je bolan ne bijo ajvanu pomagat. Pomogo ti ajvanu ili ne pomogo, on ti nikat ne ce rec -ni peke dzanu Drvisu, pa ni: fala Ivane¨.
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!
Powered by !JoomlaComment 3.25
3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
