| DOGADJAJ NA RADIO MANGALU |
|
|
|
| Autor: uznik | ||||||
| Nedjelja, 31 Siječanj 2010 | ||||||
|
Efendi Iso Corluka DOGADJAJ NA RADIO MANGALU Bjez',ba, jer sam na portalu 'Dobrovoljac' dvaput mog'o doc do rijeci, odjednom se proculo da sam ja, biva, cojk od zanata: jedno, vele, Bosanac misli, drugo kaze, pa sad - sta sam da sam - pogodi ko sam. Bio ja otiso malko u 'Dom knjizevnika', zazelio se poist jedan 'hadzijin cevap'. Velim ja samome sebi: Iso, tamo ces nac pametnijeh ihsana pa daj malo - poiglendisi s njima, da vidis je li ikoji od njiha bio na braniku svoje Bosne. Ma bolje bi bilo da nisam iso i to bas tamo! Cojk se ponada da bi s nekim mogo iglendisat obicnim jezikom i o neobicnim stvarima, ali - ona trojica sto su sjedila za stolom do menee nase rijeci beside, a nista ne mores razumit. Eto, sta ti je doslo otkako su sejtani usli u doktore i bivse komesare... Vracam se kuci snuzden i poguren ko njaki djuturum i tako udjem u kucu. Ma cim sam otvorio vrata, Fata veli: Ma dje s' djuvegija, ljudi te traze, a ja moram rec: ne znam dje je, kod mene nije. Zamisli se ti sad sta ti ljudi o meni misle, kad ja ne znam ni di mi je moj Iso!? I telefon zazvoni. Uf, spasi me, jer kad s Fatom udjes u iglenu, moras ili bizat is kuce ili nju kroz pendzer probacit. Dignem ti ga ja slusalicu kad - Eo, ao, oe - i on ka i nasi pisci - rijeci razumijes, a daj znaj sta su ti rekli! I kad, po istillahu, taj cojk izgovori svoje papazjanije kao njaku vojnicku zapovijed, pitam ja njegaa: Ma tko si ti, - jaran ili ahbab. Opet on recenicu od dva kilometra, a ja - strpljen-spasen, I najstrag - sve mi se svanu - To menee iz Beograda zove Srbisav Kobilarevic. Veli - objavljujemo na istom portalu, pa daj da zapjevamo onu staru gataru: Oj skojevci da se rukupjemo doslo vrijeme da se rastanemo. Eto, rajo, da vidite kad su kumu-nisticke pjesme dobre za cut: kuda koji, mili moji!. I Srbisav odape sa svojom strucnom kritikom mog, biva, knjizevnog izraza: Zasto ti, bre, ne govoris ko ja, da te sav svet raume!? Ma da nisam citao u 'Dragovoljcu' sta Srbisav misli o sebi i svojima, ja bi mu i zamjerio. Onda kazem samome sebi: Iso, onaj ko sebee kritikuje, taj ima pravo i drugome rec sta o njemu znade. Veli moj Srbisav, da se mi moramo opet zaputit - pravac pa u Bec, da tmo opet pretresemo jezikopotres, a ne u Budi ni u Pesti. Vele havle, sta mu je, ili je senuo umom ili se s menom ruga. Velim onako ljudski zacudjen: Ma sta's u Becu, zasto se ne bi sastali na Bjelasnici, sad je puna skijaska sezona, tamo se dobro jede i pije, pa bi kusali i bosanski lonac. I Srbisavu bi drago, kad li na zici mog radio mangaa operaterka veli: imate novu stranku na vezi, hocete li ga primit ili ne. Ma kako ne bi kad ne znam koji je taj? I - evo ti mog ahbaba iz Zadra Barba Mate. Veli Mate: Pa Iso, jesi li ti u Sarajvu posto tako popularan da te razvlace na sve strane? Velim ja Barba Mati, rasturi ja samoga sebee pa poleti tamo poleti vamo - ima ihsana svake fele ali cojka ko sto ste ti i Srbisav - u Sarajvu osim menee - nema! Pa sam ostavio na liniji Srbisava, on mi uze rijec, pa udari u diskusiju s Barba Matom, ko da smo se sastalio na Butmirskoj konferenciji: svaki svoju zaku istrese, pak kad drugi dodje iza njega, on izadje na cist zrak. Tako znamo sta smo mi samima sebi rekli, a sta su drugi govorili - eno im Intzko, pa neka im on tolmaci, to mu je zanat. Jerbo, u nasoj Bosnoj mi postujemo svacije misljenje, samo sto bas svacije ne mores slusat, pa da ne bi bilo kavge - izadjes na cistu butmirsku havu pa - duboko disi da ti muka prodje. I Srbisav i Barba mati istu psovku: ma kako to govorite vi tamo uz onu baru koju ni konji ne ce pit! Daj, govori kao ja da te ceo svet razume. Onda Mate, pa ja, pa opet Mate - svoju verziju naseg gorkog problema - ciji ce jezik u simultani prijevod u Bruxellesu i Strasbourgu, jer i Srbisav i Mate i Iso bi da se njiha za to pita, kao prvo i prvo. A Mate ce ti meni - budi covice parlamentaran ako nemeres bit kulturan! Jerbo, nema ti sta gore nego prvi odrzat govor, pa onda svi drugi - udri po tebi ko u bosanskom Vijecu Naroda. Ma da smo mi tu za stlom za partiju domina, jos sjos, ali di je onaj a di ovaj. Velim ja kako bi bilo da krenemo po starosti: Bosanski jezik je najstariji jer se je na nasem jeziku govorilo i kod krstjana, i kod fratara, a i kod banova i kod kraljeva: svi jedan te isti jezik - isti ovaj kojim ja, Iso Corluka, vama besjedim. Barba Mate veli - prvi zapisi su pali na obali. Mi smo ti koji imamo prednost. I Srbisav opet, na svoju ruku, veli nama obadvama: Gde god se je ista pisalo, pisalo se je cirilicom, a cirilicom danas samo Srbi pisu - nas jezik mora bit uveden u simultanki Eu-nije! I poce ja, poce Mate, a ubacio se i Srbisav: svi govorimo istu stvar u isti glas, a niti ko koga slusa nit ko koga razumije! To je to! Eto, to je nasa nesreca, a ne ciji govor ce postat jezik 'za sve i svuda', kako to zapisa nepismeni Vuk iz Loznice s onu stranu Drine. I na kraju, radio mangal mi posluzi da iz nase nesloge i jogunluka, izvice slijedeci komentar: Kad citam 'Listinu bana Kulina', bliza mi je od jezika kojim sad govore Srbisav i Mate. Elem Iso, ako nase govore u Bruxellesu nazovu jednim te istim imenom - neka nazovu. Prevodili oni Srbisava, Matu ili menee - na njemackom i engleskom ce to biti -jedno te isto. Mi cemo govorit svaki na sovj nacin, a svijet ce se zacudit sto se tako dobro razumijemo, a vodimo rat oko togaje li starija bosanska kokos iz Jajca ili njihovo jaje iz kolektivnog kokosinjca. Pa da se u miru razidjemo, Srbisav nam objasni da ni u Srbiji nije lingvisticka situacija sva bas pod jedniom sajkaceom, jer ni tamo se, ni na Topcideru ni na Vracaru ne zna - ko kome krade kokarde... Vas a ahbab iz dunjaluka - Iso Corluka.
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!
Powered by !JoomlaComment 3.25
3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
