| CRNA GORA JE KOLIJEVKA NEMANJICA NEMANJICI SU BILI - GRKOKATOLICI |
|
|
|
| Autor: uznik | ||||||
| Nedjelja, 17 Siječanj 2010 | ||||||
|
Mirko VIDOVIC Akademik CRNA GORA JE KOLIJEVKA NEMANJIĆA - NEMANJIĆI SU BILI - GRKOKATOLICI PREDRIMSKO PODRIJETLO TITULA 'BAN' I 'žUPAN U nepoznavanju podrucja i vremena u kojima su nastale i na nase prostore izmedju Dunava i Jadrana dospjele titule BAN i ZUPAN, nastajale su i vrtjele se u krugu razne pretpostavke, hipoteze, a u zadnjih dvadesetak godina i sluzbeno osnazene izmisljotine o tome. No, cinjenica jeste, da su otkriveni paleografski i arheoloski dokazi da su se titule ban i zupan pojavile najprije u drevnom Sumeru, da su odatle prensesene kao vojni visoki i najvisi cinovi, a time i sumerski administratori u pokorenoj i osvojenoj pokrajini Elam na jugo-zapadu Iranske visoravni. U povodu asirskih pritisaka na sjeverna, arijaks plemena od danasnje turske pokrajine Anatolija do danasnje iranske pokrajine Fars, ujedinjenjem tih plemena u zajednicko kraljevstvo Mediju usla je i pokrajina Elam s veoma razvijenom politickom, vojnom i pismenom kulturom. Medijci su tu kulturu asimilirali i usvojili sve vrijednosti koje su dale snagu i medskim, a kasnije i medo-persijskim vladarima da od stare Medije nacine prvo ikad postojece Svjetsko carstvo, koje je Darije Veliki doveo do punine snage u jednakosti sudbine svih ljudskih grupa na tada poznatom svijetu. Elamske titule ban i uban, te huban (tj. glavni, pomocni i vrhovni) opstale su i u strukturama vlasti svekralja Darija Velikog. Njegov brat i vrhovni zapovjednik zdruzene vojske prilikom Darijeva pohoda u Europu, bio je njegov brat Artaban (nad-ban). Te titule su, u povodu Darijeva osnivanja satrapije Skudra na jadransko-podunavskim prostorima, odatale i do dana danasnjeg, u obicnom govoru u Iranu i kao titule vladara zemalja i pokrajina u ilirskim krajevima. Buduci da su, u povodu rimske okupacije nasih krajeva, a i nakon raspada Rimske imperije, na nasim prostorima titule ban i zupan bile zamijenjivane do sad nejasnim nazivima 'Bato (na latinskom), Baton (na grckom), a kasnije i titulama 'dux' (ekvivalent tituli ban u latinskom), te 'baz' (u grckom jeziku - iz tog naziva nastao je i grcki vladarski naslov 'bazileios', tj. nad-ban, u znacenju imperator, odnosno car. U nasim krajevima je taj polatinjeni neologizam 'dux' prevodjen na hrvatski kao 'vojvoda' i 'knez', a kod Srbijanaca jos i kao knjaz, vojvoda i veliki vojvoda. Nakon Herderove izmisljotine o 'slavenskoj rasi', te Dumlerovoj podvali o doseljenju slavena sa sjevera, preko usca Dunava u juzne ilirske krajeve itd, te habsburskog dekreta od 1834, kojim se zabranjuje i samo spominjanje ilirskog imena u zanosti a posebno u historiografiji, pjavila se je i najbesmislenija teza o tome da su u nase krajeve titule ban i zupan donijeli - Avari. No, strpljivim proucavanjem dokumenata kako na azijskom tako i na europskom kontinentu, nasi povjesnicari, arheolozi i paleografi su uocili da se najstariji spomen 'IUPPANO' (zupan) nalazi pod nadvratkom dvorske crkve ' Sveti Kriz' u Ninu (koja datira iz godine 800 po Kr.), i da je inacica PAN upotrebljavana samo u latinskom jeziku (u istom znacenju nalazi se i u danasnjem jeziku francuskih Bretonaca). U 'Ljetopisu popa Dukljanina' (Grgura barskog rodom iz Zadra), imamo zapisano za situaciju u osmom stoljecu: "U svakoj od ovih oblasti postavi bana, ili vojvodu, od svoje brace po krvi, i zupane, tj. knezove, i satnike" (('P.D.: 'Ljetopis, 9). U poznatoj i najstarijoj hrvatskoj sacuvanoj "Povelji vojvode Trpimira", spominje se vise njegovih zupana. U 'Povelji' koju obnavlja Trpimirov sin Mutimir (od 28.09.892) spominju se poimenice zupan Hlivna i zupan Klisa. Papa Ivan X., u okruznici kojom saziva crkveni Sabor u Splitu, spominje 'vojvidu Zahumljana' te 'sve zupane u Slavoniji i Dalmaciji'. Navedimo ovdje i cinjenicu da je franacki benediktinac Gottschalk polovicom devetog stoljeca boravio na dvoru Trpimirovu. U svojoj jedinoj sacuvanoj knjizi 'De trina deitate' (u kojoj opisuje svoj boravak na nasoj obali, Trpimira naziva "Tripemirus rex". U 'Listini bana Kulina, stoji tocno i razgovijetno zapisano da je kulin bio - "bos'nski Ban'". Najzanimljiviji je podatak zapisan u pismu sto ga je papa Grgur IX, dne 10.10.1233) poslao bosanskim dominikancima u vezi s vjerom Velikog Bana Ninoslava (koji tom titulom oznacava samoga sebe u svojoj povelji od 22.03.1240.), gdje stoji da je Ninoslav 'vojvoda Bosne' (dux de Bosna) pridobio svog rodjaka "ubanusa" Prijezdu da prigrli katolicku vjeru. Koliko god je bilo dvojbi o znacenju tih titula Veliki ban, Ban, Zupan, evo sad i titule Ubanus. Vladimir Mazuranic je ovu titulu 'ubanus' preveo sa 'vicebanus', tj. podban. No tocni prijevod polatinjenog naziva 'ubanus' je - ban-dojn, sto ukazuje na vjerodostojnost Mazuraniceva tumacenja. No, kod antickih pisaca, koji su, pisuci o zbivanjima na podrucju Ilirije, spominjali titule: Baton (kod Strabona, a i kod Suetoniusa), Bato (kod Ovidija (pisuci o Germanicucu) i kod Tita Livija u vezi s Ilirima u Dardaniji. Nitko nije dovodio u posljedicni odnos sve te titule iz predrimskog, rimskog i post-rimskog razdoblja i ne samo u nasim krajevima. No, sastavljajuci "Presijsko-hrvatski rjecnik", uocio sam da rijec "ban" ima isti izgovor i isto znacenje u Iranu danas i u Hrvatskoj i u proslosti i danas. Da bih shvatio kako je doslo do toga da se ta titula nalazi i u danasnjem zivom govoru samo u Iranu i samo na podrucju zemalja banova izmedju Dunava i Jadrana, prevrnuo sam mnostvo knjiga do i na temelju intuitivnog, ali snaznog dojma, objasnio sam (u svojim knjigama iz paleokroatistike, a posebno u 'Panoniji' i u knjizi 'Ban Kulin i krstjanska Bosna') povijesnu i jezikoslovnu osnovanost tvrdnji da titule BAN i ZUPAN u nasim krajevima potjecu s Iranskoe visoravni. Cini se da su mnogi strucnjaci, koji su se na raznim stranama osvrnuli na te tvrdnje u mojim knjigama, sve radje prihvatili, osim tvrdnje da titula Baton dolazi od domace rijeci Ban, a od domace rijeci Ban-dojn (podban) da dolazi naziv Baton. No, kad sam razradjivao strukturu drzave Velikih Banova i Banova u Bosni i oko Bosne, obratio sam pozornost onima koji to jos nisu shvatili, da je Velika zupanija Raska bila sastavnim dijelom Velike banovine Bosne, jer nigdje ne postoje titule Velikih zupana, a da nisu bile vezane za titulu Velikog Bana, kao ni titule zupana a da nisu bile vezane za autoritet bana. Dakle, i posljednii poznati Veliki zupan Velike zupanije raske, Stefan Nemanja je bio podanik Velikog bana Kulina. U borbi za prestiz oko dodijele casti velikog bana, Ban Kulin i Stefan nemanja su ukrstili oruzje. Stefan Nemanja je optuzio bana Kulina papi u Rimu da je heretik i trazio od pape da mu pomogne da svrgne Kulina s banskog stola, uz obecanje da ce od Bosne naciniti katolicku zemlju. Sve su to elementi od kojih se sastoji pozitivna hipoteza. A pronalskom materijalnog dokaza za to, ta pozitivna hipoteza je sad postala - znanstveno dokazana teza. Evo kako: U 'Narodnom muzeju' u Beogradu postoje dva primjerka pecata Stefana Nemanje, od kojih je jedan dobro ocuvan, pisan grckom majuskulom i veoma citak. Na tom pecatu pozemo procitati slijedece rijeci: SFERAGIS PECAT STEFANU STEVANA MEGALUZU VELIKOG PANUTON ZUPANA NEMANIA NEMANJE Dakle - zahvaljujuci ovo pecatu koji je izradjen koncem dvanaestog vijeka, mi sad znamo sta su znacili anticki, grcki i latinski nazivi - Bato i Baton. Cinjenica jeda se je pisanje i izgovaranje titule 'ban' u nasim krajevima ocuvalo u toku dvadeset pet stoljeca neprekidne upotrebe, bila je moguca samo zahvaljujuci tome sto su voditelji anskih ureda u Bosni bili najvisi djelatnici, najprije jednobozackog mazdejstva, a zatim i Crkve bosanskih krstjana. Usmena predaja bi to sigurno izoblicila i ucinila neprepoznatljivim. Rijci ostanu nepromjenjive samo iz sakralnih razloga. Dakle, pokusajem rusenja Crkve bosanskih krstjana, Stefan Nemanja je udario i na tradiciju laicke vlasti, odnonso same Banoovine Bosne, koju je ucinila mudrom i pirmenom nasa vjerska jednobozacka tradicija. No, kad mu to nije uspjelo pomocu katolicanstva, on je presao na pravoslavlje i s te pozicije svoje oruzje okrenuo prema Bosni. Kako onda, tako i u najnovije vrijeme: uzalud! O osnovansosti teorije da su titule 'Ban' i 'Zupan' na nase prostore dospjele u povodu Darijeva stvaranja podcarstva Skudra na prostorima Jadran-Dunav, te tvrdnje da su te titule ostale zive u domacoj stvarnosti i za vrijeme, a i poslije rimske okupacije, pa i u vrijeme obnove nasih banovima i njihovog povezivanja u jedinstvenu saveznu drzavu - Kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju, vise nema dvojbe. NOTA: Pecat Velikog zupana Stefana Nemanje dokazuje da je danasnji Sandzak bio i ostao napucen podanicima bosanskih vladara, i shvatljivo je sto su oni i danas tu sacuvali svijest o svom pripadnistvu pucanstvu Bosne. POZOR: Stefan Nemanja je rodjen u Kotoru (1117, gdje je bio i krsten u Zeti koja je tada bila grkokatolicke vjere. Stefan Nemanja je bio u odlicnim odnsima sa Svetoms tolicom, pak je ondasnji papa Inocent III poslao krunu i zezlo kako bi Nemanjin sin Stefan Prvovencani mogao biti okrunjen za prvog kralja Raske i Zete (a ne Srbije!). U Kotoru je rodjen i tu je djelovao i franjevac fra Vito, koji je bio arhitekt i graditelj manastira Visoki Decani, u kojem je po grkokatolickom obredu pokopan Stefan Uros III Decanski, umro dne 11.XI.1331. Od Stefana Ndemanje (*1117 - + 1199) do Stefana Decanskog, a nakon njega sve do donosenja 'Dusanova zakonika' (1354), do Stefana Dusana - Nemanjici su bili svi odreda - katolici istocne pravoslavne vjere. Posve je shvatljivo i prihvatljivo da se obnovi na najsirim prostorima naseg dinarskog gorja pa i sire i dalje - taj pravi dragulj naseg specificnog pravoslavlja koje priznaje Svetu stolicu i vrhovni vjerski autoritet sv. oca Pape u Rimu. Lijepo i ugodno je cuti da ce bas zetksi svecnici biti na celu te proporodjene nase drvne Pravoslavne zajednice Dinaraca. Mirko Vidovic Akademik.
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!
Powered by !JoomlaComment 3.25
3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
