Sva saznanja oko smrti mojega oca u veljači 1946. godine ispričala sam predsjedniku Županijskog suda u Karlovcu Ivanu Perkoviću koji vodi istragu o zločinima počinjenima u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća.

Znam da se ti zločini istražuju, ali sumnjam da će prava istina ikad izaći na vidjelo, kao i da će zločinci ikad odgovarati - ispričala je Zagrepčanka, rođena Dugorešanka, Mira Petrak, kći Ivana Petraka, Dugorešanina za čiju je smrt odgovoran Joža Boljkovac, kako je to ustvrdio predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak.

 

Fotografija Petrakovih - otac i sin ubijeni su nakon rata ...

Dok je njezin otac u Karlovcu zbog “suradnje s okupatorom i veleizdaje” čekao izvršenje smrtne kazne strijeljanjem, njezin 18-godišnji brat Branko stradao je u bleiburškoj koloni i jedna je od žrtava iz masovne grobnice zvane Huda jama nedaleko od Celja u Sloveniji. Iako je od tih događanja prošlo više od 60 godina, Mira Petrak čak i detalje nikad neće zaboraviti.

- Moj otac bio je ugledni Dugorešanin, osnivač HSS-a u Dugoj Resi. Istina je da je pristupio ustaškom pokretu, ali u njemu je sudjelovao kao ekonomist. Lažno ga je prokazao komunist Kirinčić koji je iz Senja došao i uselio se u našu kuću.

Tri mjeseca sa mnom i majkom otac se skrivao na Plješivici kod kumova Režek. Jedne noći su ga uhvatili i odveli. Majka i ja smo pobjegle i sljedećih 12 godina živjele pod drugim imenom. U Otoku pokraj Vinkovaca govorila sam da sam kopile, da mi komunisti ne uđu u trag. Bojala sam se komunista, naročito Boljkovca - prisjeća se Mira Petrak.

 

Ivan Petrak

Drži da je njezin otac bio osuđen na smrt znatno prije formalne presude, te da se dogodio pokušaj ubojstva u njihovoj kući, ali ga je spriječio susjed Brozović koji se našao na večeri kod njezine obitelji. Sasvim slučajno doznala je i gdje danas počiva tijelo njezina oca Ivana Petraka.

- Moj bratić Cvitković našao se na Jamadolu kad su se nekim ljudima razbježali konji. Pomogao im je uhvatiti ih, a oni su mu rekli da pokapaju 15 strijeljanih ustaša. Među njima je bio i moj otac. Grob mu je u masovnoj grobnici u šumi Kozjača iza današnje streljane Jamadol.

Inače, poznato je da je šuma Kozjača puna masovnih grobnica, a samo zbog nedostatka financijskih sredstava još nisu počela iskapanja. Kad je dio obitelji Petrak pobijen, a drugi dio protjeran, sva imovina im je nacionalizirana, a riječ je i o parcelama na kojima su kasnijih godina sagrađene obiteljske kuće, kao i neki gospodarski objekti.

Manji dio vraćen je Miri Petrak, a među vraćenim nekretninama je i zgrada Policijske postaje Duga Resa za koju joj MUP već nekoliko godina plaća mjesečnu najamninu.