GORNJI HRAŠĆAN - U Hrvatskoj je sasvim slučajno (to je u zadnjih 64 godine glavni način otkrivanja masovnih gorbnica u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj) otkrivena još jedna masovna grobnica u kojoj su kosti nedužnih Hrvata koje su jugoslavenski partizani poubijali nakon završetka Drugog svjetskog rata.  U Gornjem Hrašćanu koji je jako blizu granice sa Slovenijom gdje su u svibnju 1945. godine izvršeni zločini apokaliptičkih dimenzija, radnici koji grade riječni nasip između Gornjeg Hrašćana i Trnovca danas su bagerom iskopali masu ljudskih kostiju. Radovi su odmah zaustavljeni a čudno je da ta masovna grobnica nije bila ničim obilježena jer to je područje lokalnim ljudima bilo dobro poznato kao mjesto masovnih antifašističkih zločina nad nevinim ljudima. Na gradilište je pozvana policija koja je ogradila mjesto "pronalaska".

U Gornji Hrašćan stigao je Josip Kolarić iz Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava. Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava nema nikakve veze s državnom komisijom koju je bio oformio Franjo Tuđman u svrhu obmanjivanja hrvatske javnosti o tome kako je HDZ-u bilo stalo do istraživanja antifašističkih zločina i genocida kojeg su parizani počinili nad nedužnim Hrvatima nakon što je hrvatska vojska položila oružje i predala se Englezima po pravilima Ženevske konvencije iz 1929 godine.  Nezavisna Država Hrvatska je kao i Engleska, SAD i Kraljevina Jugoslavija (Titova Jugoslavija je pravni nasljednik Kraljevine Jugoslavije) od 1943. godine bila potpisnica te iste Ženevske konvencije. Kosti na koje su radnici slučajno nabasali samo je još jedan žalosan dokaz da su antifašisti koji su počinili taj užasni genocid još uvijek na vlasti u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj i da se oni nikako ne žele suočiti s tom groznom činjenicom.

Ovdje nema dvojbe da je riječ o ostacima ljudi stradalih u ljeto 1945. godine, po završetku Drugoga svjetskog rata. Nedaleko od mjesta pronalaska kostiju, na dijelu zvanom Sep, svake godine održava se komemoracija za žrtve antifašističkog terora tako da ovakvi slučajni nalasci ne bi trebali iznenaditi nikoga tko se imalo ozbiljnije bavi ovom tematikom.

- Ne zna se točno koliko je ljudi likvidirano, je li to stotinu, dvjesto ili petsto. Možda ćemo sad doznati - kaže J. Kolarić.

Ne zna se ni koliko ovakvih i većih masovnih grobnica postoji na prostoru bivše i nesretne Jugoslavije jer su ove kolone smrti u kojima su sustavno mučeni, ubijani i umirali Hrvati, samo radi toga što su bili Hrvati, prolazile kroz cijelu Jugoslaviju od Maribora do Đevđelije.
Današnja antifašistička vlast čiji su predhodnici odgovorni za taj genocid potpuno logično ne dozvoljava nikakva ozbiljna istraživanja ovog genocida jer je više nego očito da su genocid počinili njihovi idejni i biološki očevi.

Samo u Socijalističkoj Republici Sloveniji postoji preko 550 masovnih grobnica koje nisu ničim obilježene a taj broj je u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, na osnovu svih dosadašnjih indikacija, daleko veći.  Broj masovnih grobnica u kojima su kosti hrvatskih žrtava antifašističkog terora u Socijalističkoj Republici Bosni i Herceogivni, u Socijalističkoj Republici Srbiji, u Socijalisti;koj Republici Makedoniji i u Autonomnoj pokrajini Vojvodini nitko još nije ni pokušao ozbiljno procijeniti.

Sukladno toj osnovnoj orijentaciji "hrvatskih" antifašista i današnje vijesti o ovom slučajnom "otkriću" bile su vrlo šture i najvjerojatnije je da uopće neće biti priopćeni hrvatskoj javnosti u glavnim dnevnim vijestima.  Tako je to kad s tobom vladaju i upravljaju oni koji su te do jučer progonili.  U nekim sredinama takve se pojave nazivaju robovanjem.

Bez obzira na masu dokaza o ovom genocidu i bez obzira što su mnogi od tih počinitelja još živi i što još uvijek uživaju svoje boračke penzije koje su "zaslužili" upravo ovim terorom, ni jedan od njih nije još ni optužen a kamo li osuđen za ova sustavna zvjerstva koja su bila naređena iz samog vrha tog antifašističkog zločinačkog udruženja!? Pravila su naravno potpuno drugačija za njihove idejne protivnike.  Nhih se hvata, sudi i osušuje samo ako su jož živi jer to je antifašistima dovoljan dokaz: ako si njihov idejni protivnik i ako si živ - automatski si kriv i za osudu nisu ptrebni nikakvi drugi dokazi.

Toliko o partizanskoj demokraciji, antifašizmu i ljudskim pravima...