Galerija: Fotografije iz osobnog arhiva Pavelićeve obitelji

Vatikanski i četnički izvori: Ne dajte Pavelića Titu!

'Proti partizanstvu bio je potreban poseban način ratovanja'

Pavelić - namjesnik za zločin i politiku smrti

Agent Gowen crta Pavelićeva skloništa

• Jeste li se u svojim istraživanjima susreli s podacima da su Pavelića nadzirali Saveznici?
– Jesam, kako da ne. Za Pavelićev boravak u kućama na prostoru Vatikana znale su i američke i britanske obavještajne službe te su razmišljale trebaju li ga uhititi, što su trebali učiniti talijanski karabinjeri jer bi to bilo najmanje opasno za britanske i američke interese. Točno su znali u kojoj se sobi nalazi i kako izgleda ulaz u kuću s druge strane Tibera. O tome ne trebamo više dvojiti.

• Imate li podatke i o vremenu njegova skrivanja u Austriji?
– Pavelić je u prvo vrijeme, oko dva mjeseca, bio, ne bih baš rekao u britanskoj “sigurnoj kući”, no svakako pod njihovim nadzorom. Da se to doznalo, bila bi to velika neugodnost. Stoga je Pavelić ubrzo “nestao”.

• Savezničke su ga službe nadzirale, ali ga nisu uhitile.
– Nije to čudnovato, logika tajnih službi nije poput one središnjih vlasti. Titova Jugoslavija bila je izvan utjecaja Zapada.Tajne su službe računale da je Tito u tom vremenu bio opasnost za interese Saveznika s obzirom na njegov upliv u Austriji i Italiji. Usto, Saveznici su smatrali da Staljin u cijelosti nadzire Tita i da ostvaruje ono što mu Staljin naredi. A to je bilo tek jednim dijelom točno.

• Je li ovakvo “držanje” Pavelića bilo više u interesu Britancima ili Amerikancima?
– Tijekom Drugog svjetskog rata Britanija je imala najvažniju ulogu na europskom Jugoistoku. Sve do 1944., dok Šubašić nije doveden na čelo kraljevske vlade, to je bilo gotovo isključivo britansko područje, a tek su onda Amerikanci dobili i svoje “uho”.

• Na kojoj je razini Pavelić kontaktirao sa Saveznicima?
– Vjerujem da nije imao osobne kontakte niti je imao potporu Saveznika. No, njegovo eventualno spektakularno uhićenje i izručenje zatvorilo bi oči i uši Zapada u Jugoslaviji. Zapad u to vrijeme Titovu Jugoslaviju još nije bio “probušio” svojim špijunima pa su se koristili postojećom mrežom te ljudima koji su bili skloni Paveliću. A to su željeli sačuvati. Pavelić je, u određenom smislu, za Saveznike bio smetnja, ali bi njegovo izručenje djelovalo nepovoljno na interese Zapada. Čini se da s Amerikancima nije imao izravnih kontakata, a je li s Britancima, to je otvoreno pitanje...

• To su razlozi što nije bio izručen?
– Pravo vrijeme za njegovo uhićenje i izručenje bile su prve godine nakon rata u Italiji, dok ona nije počela funkcionirati mirnodopski. Poslije je Pavelić pobjegao te je do njega bilo puno teže doći. Latinska je Amerika u to vrijeme primala nacističke izbjeglice iz dva razloga: ideološkog, jer su bili bliski tamošnjim režimima, a usto im je bila dobrodošla i nova, obrazovana radna snaga.

• No, prema raspoloživim dokumentima, Britanci su mogli uhititi Pavelića još u Genovi, pri prvom pokušaju ukrcavanja na brod, ali su ga propustili?
– Da mu se nešto dogodilo, bila bi to neugodna činjenica i za Katoličku crkvu i sve one uključene u njegovo skrivanje u Austriji i Italiji.

• Jesu li Saveznici bili svjesni da je Pavelić ratni zločinac ili nisu vjerovali dokraja podacima Titove Jugoslavije?
– Apsolutno su bili svjesni veličine ratnog zločina Ante Pavelića. Kao što su bili svjesni i zločina Staljina... Dok imate važnije razloge, ne zaoštravate. To sigurno nije bilo ni sjajno ni moralno, ali je bilo pragmatično.

• I tu je vrijedila samo pragma?
– Evo vam prepričane izjave Koče Popovića, jugoslavenskog generala i ministra vanjskih poslova, kada se pedesetih godina raspravljalo o traženju izručenja Andrije Artukovića: “Nadam se da neće biti izručen jer bi nas to ponovno uvelo u preživljavanje svega onoga što se dogodilo u Drugom svjetskom ratu...”. O povijesti treba govoriti hladno, jasno, ne shvaćajući je kao odgojnu i rodoljubnu djelatnost. Mi to dosad nismo, posve bili u stanju.