Istranin Ivan Radeka

Komadanje Hrvatske

A što se tiče inverzije one reliquae reliquiarum u ostatke potuđica u neovisnoj Hrvatskoj danas, uzmimo u obzir sljedeću činjenicu: Kad dođete u Zadar i obiđete Ravne kotare, ako susretnete i jednu skupinu ljudi koja žali za Venecijom i za Mussolinijem, onda se brzo probudite - jer u stvarnosti je to sad tamo - nezamislivo! Sjetimo se: uz pomoć francuskih pustolova iz IV. križarske vojne Enrico Dandolo je prodro s velikom vojnom silom, poharao ga, opljačkao pa i dao povješati neke svećenike u Gradskoj loži koji su ih, u ime Boga i Svetoga Oca, pjevajući Veni sancte spiritu, molili da im ne ruše grad. No, Zadar Mletcima nisu prodali Hrvati, nego Mađari. U nadi da bi se oslobodili od mletačke dominacije, grad Zadar diže se na oružje godine 1346., nadajući se da će im pristići u pomoć hrvatsko-ugarski kralj. No, dužd Marin Falieri dođe pod zadarske zidine sa 100.000 plaćenika, iscrpi građane glađu, žeđu i beznađem da će im itko pristići u pomoć i pokori se. Iz toga pothvata Marin Falieri izvuče najprije slavu, a zatim izgubi svoju glavu. Kad se toliko uzoholio da je pomišljao u Veneciji uspostaviti svoju osobnu diktaturu, bio je razotkriven, osuđen na smrt i - odsječena mu je glava. U nizu slika svih duždova koji su vladali Venecijom, u svečanoj dvorani duždove palače, na mjestu gdje je trebao biti naslikan Marin Falieri - nema ničega osim natpisa: “Odrubljena mu je glava zbog izdaje”!

Dolazak Napoleona

No, 450 godina kasnije došao je Napoleon s još više vojske i dokinuo - Republiku Veneciju, a Zadar pretvorio u jednu od važnih središnjica ilirskih provincija: Francuzi oduzeli - Francuzi vratili. A što je u međuvremenu bilo - danas je u našemu skupnom pamćenju oživjelo kao dokaz o snazi i dugoročnome dometu - bedema zadarskih pobuna!

Svaki dio Hrvatske, bio na jugu, zapadu, sjeveru ili istoku, rastrgavan je u nizu stoljeća kao Isusova odjeća, ali - Hrvatska je uskrsla i ona se polako regenerira. A carstva koja su nas komadala malo po malo našla su se tijekom XX. stoljeća u sukobu interesa, sudarala se i razmrvila - od njih su ostali rudimenti - poput kostura brontosaurusa. Posljednje brontosauruse možete rekonstruirati samo u komadima.

Sovjetski imperijalizam proizlazi iz djela marksističkih klasika, u prvome redu iz Marxovih i Engelsovih. Ta dva bradata Nijemca otvoreno su se zauzimala za stvaranje jednoga svjetskog carstva koje bi isključivalo i nacionalizam i domoljublje. S jedne strane hvalili su postojeća carstva, pa i Tursko, a prorokovali su “iščeznuće” s kugle zemaljske malih naroda koji su se, u povodu objave Komunističkoga manifesta, borili za emancipaciju od postojećih carstava, poput Hrvata na sjeveru ili Grka na jugu jugoistočne Europe. Oni su osudili odvajanje Grčke od Otomanskoga Carstva!

Taj isti cilj je proizlazio i iz teorije i prakse Trećega Reicha, koji je sebi postavio zadatak - osvojiti cijeli svijet i nadrediti mu vladavinu “nadčovjeka”. Jedni u ime superiornosti klase, drugi u ime superiornosti rase - ali s istim ciljem. Razlika među njima je samo u crtežu grba pod kojim su galamili diktatori i pucali njihovi topovi: naopaka svastika te srp i čekić. U vrijeme Domovinskoga rata vidjeli smo kako je lako prijeći iz “klasne borbe” u rasnu “diferencijaciju”!

Bilo bi naivno i pomisliti da su kod nas neutralizirani zakleti neprijatelji “hrvatskoga nacionalizma” i crne i crvene boje. Kad god čuju spominjanje hrvatske države, zacrvene se od žestine. To pravi nemale zabune u duši normalnih ljudi. Valja znati da djeca ne osjećaju mržnje niti sanjaju za osvetom - oni su izvorna i čista ljudska postojanost koja se očituje u ljubavi, povjerenju te iskrenosti. Naopaki ljudi se očituju u lažljivoj prevrtljivosti, mržnji i okrutnim postupcima. U samome Sarajevu ubili su više od 1300 djece: ubijali su ih u školskim učionicama i kad bi se igrali u avliji!

U tome smislu, uzimam sljedeći primjer iz iskustva. Prilikom svoga drugog obilaska Odbora HNV-a po Australiji momci su me poveli na odmor u pustinjski lokalitet Coober Pedy. Tamo sam vidio golemi ljudski krtičnjak - rupe na dnu kojih i lijep broj hrvatskih rudara iskapa opal. Jedan od njih je, ispod zemlje, izdubio obratnu trokatnicu s pobočnim sobama koje iznajmljuje kao - hotelske sobe. Ime mu je Ivan Radeka.

Nakon održanoga predavanja s razgovorom u tamošnjem Hrvatskom domu prilaze mi ljudi i pružaju svoje žuljevite ruke, a oči su im, fascinirane ljepotom opala, sjale od zadovoljstva da netko može bez kompleksa i s ponosom govoriti o hrvatskome rodoljublju i našim nastojanjima da uzmemo udjela u pripremama za odlučni čas, kad dođe dan samoodređenja i to - uz suglasnost i simpatije vanjskoga svijeta...

Pretplatite se na Fokus

Mirko Vidović

##############################################################################

Tekst preuzet sa Fokusovog portala: Ivo Matanović, urednik portala Hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva.