SVETI  JERONIM - SVETAC  HRVATSKI I CIJELOGA SVIJETA

Uz 1590. obljetnicu smrti

Na današnji dan, 30. rujna 420. umro je u Betlehemu Sveti Jeronim Hrvat, bez obzira na genetsko podrijetlo, ilirsko, romansko, gotsko ili neko drugo. Po tlu se nazivaju čak i biljke, napose endemske biljke. Sveti Jeronim je rođen na hrvatskome tlu pa je po tome svetac hrvatski i svetac cijeloga svijeta.

Grčko mu je ime Eusebius Sophronius Hyeronimus, poznat je i kao Jeronim Sofronije, a u nas je najpoznatiji pod imenom Sveti Jeronim. Rođen je u hrvatskoj Dalmaciji, u Stridonu oko 340. godine i svoj vrlo plodonosni  život, posvećen velikome dijelu onda poznatoga svijeta završio je 420. godine iza Krista.

To su dvije okrugle obljetnice, koje padaju po rođenju i po smrti u godinu 2010. pa je red osvrnuti se na toga velikana s hrvatske zemlje, koji je više nego ijedan njegov suvremenik  kulturno obogatio Europu i udružio je u latinskom jeziku kroz kršćanski nauk.

Hrvat, Sveti Jeronim nije samo obogatio Europu kršćanskim plemenitostima, nego je prvi u povijesti i do sada jedini čovjek, koji je udružio Europu Slovom Riječi Božje i Kristovim svetim križem, a ne oružjem i ideološkim nasiljima. Upravo u tome je najvrijednije i najuzornije djelo Svetoga Jeronima.

Zašto mi Hrvati tajimo i poričemo hrvatstvo Svetome Jeronimu?

Opće je poznato da mi ne spominjemo ime našeg Jeronima, kad brojimo svece iz Hrvatske.

Za vrijeme komunizma nije ga se spominjalo. Štoviše, društva i institucje, koje su nosile ime Svetog Jeronima, morale su ga nepustiti ili (i) promijeniti u Društvo grčkih vjeroučitelja Ćirila i Metoda.

Opravdano ili ne, poričemo mu stvaranje glagoljice, a pripisujemo to djelo grčkim rebelima Ćirilu i Metodu, iako za to nema nijednog dokaza. Štoviše, upitan je i njihov dobronamjerni dolazak u Moravsku jer je narod toga dijela Europe bio kršten već skoro 400 godina.

Ne opravdavajući postupak tamošnjih biskupa, povijest znade da su oni ubili došljaka Metoda, što ukazuje da je njegovo nametanje grčke ortodoksije bilo nepoželjno na tom prostoru zapadnog kršćanstva.

Počesto susrećemo i danas poricanje imena Hrvat uz Svetog Jeronima, što se ne bi smjelo događati.

Evo doslovno početng dijela teksta o Svetome Jeronimu iz interneta:

"Nije nikakvo čudo da se naša crkva naziva po imenu svetog Jeronima, velikog sveca i mistika s kraja 4. i početka 5. stoljeća, jednog od najučenijih ljudi svoga vremena. Prema njemu se nazivaju i mnoge druge hrvatske crkve, zavodi, škole - kako u Hrvatskoj, tako i medju Hrvatima diljem svijeta.

Sv. Jeronim dakako nije bio Hrvat jer su Hrvati svoga iskonskog podrijetla doselili u današnju Hrvatsku tek kojih 200 godina nakon njegove smrti. Rodjen je oko 340. godine u Stridonu, u Dalmaciji, a bio je Rimljanin ili možda romanizirani Ilir. Oko točne lokacije grada Stridona znanstvenici još uvijek raspravljaju. (Podebljao D.H.)

Neki misle da se radi o gradu-tvrdjavi Strzanj, koji se nalazio iznad Šuice (kod Tomislavgrada), drugi opet Stridon smještaju u bugojanski ili uškopaljski kraj... Sigurno je pak da se Stridon nalazio na našoj strani Jadrana, jer je sam svetac, vjerojatno u šali, znao često reći: Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum (Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac)!"

Zar ovo isticanje, možda "ovaj ili onaj" nije protuhrvatstvo?

Svaki narod ovog svijeta pripisuje sebi sve što je postojalo, sve što je rođeno, živjelo i djelovalo na njegovome tlu, napose ako su se živući ljudi zasvjedočili djelima trajne vrijednosti. Za nas Hrvate , na slučaju Svetog Jeronima se to ne bi moglo reći. Ugledajmo se po tome pitanju u Talijane, Francuze, Španjolce pa i u novonastale države i narode u obadvije Amerike i u Australiji.

Mi ističemo, što ovdje ponavljam: "Sv. Jeronim dakako nije bio Hrvat doseljenik jer su Hrvati doselili u današnju Hrvatsku tek kojih 200 godina nakon njegove smrti... Rodjen je oko 340. godine u Stridonu, u Dalmaciji, a bio je Rimljanin ili možda romanizirani Ilir."

Dakle, naši povijesni mudraci ne znaju tko je bio Sveti Jeronim, ali mu poriču hrvatstvo.

Zanimljivo je da današnji hrvatski znanstvenici istražuju podrijetlo Hrvata u Aziji, što je za podržati, ali ti isti znanstvenici prešućuju podrijetlo Hrvata iz potomstva starosjeditelja, koje smo ovdje našli i postupno integrirali. Ne samo da se ta zbilja prešućuje, nego se ona negira. Nazor čak piše pjesmu protiv gotskog podrijetla Hrvata, a znanstvena povijest nas uči da je zadnje državno ustrojsto na našem prostoru, nakon pada Rimskog carstva bila država Gota.

Uzmimo da je doseljenje Hrvata u današnji domovinu povijesna istina. Uz tu povijesnu istinu nema podataka da su Hrvati u osvajanju poubijali starosjeditelje, nego su se međusobno asimilirali i integrirali i svi su bili jedan i jedinstven narod. Hrvati su narod multinacionalnog podrijetla, a prema najnovijim genetskim istraživanjima najmanje smo Slaveni.

Sociološka definicija naroda

Nacija kao povijesna pojava nastaje u 19.st. i oko njene  definicije u sociologiji nema velikih prijepopra. Međutim, definiciju naroda oko koje je manje, više stvoren opći konsenzus u sociologiji daje američki znanstvenik Anthony Smith tek 1986. godine. Prema toj definiciji glavne odrednice etničke zajednice su: 1) kolektivno ime, 2) zajednički mit o podrijetlu, 3) zajednička povijest, 4) distinktivna zajednička kultura, 5) povezanost sa specifičnim  teritorijem, 6) osjećaj solidarnosti.

Prof.dr.Dunja Rihtman-Auguštin posebno ističe mitsko-simbolički kompleks, koji se odnosi na podrijetlo etničke skupine i koji čini žarište identiteta skupine (1999.g.).

Sveti Jeronim hrvatski ili St. Hieronimus croatorum

Ime je sastavljeno od dviju grčkih riječi: hieros – svet, božanski i onoma – ime, dakle onaj koji ima sveto, božansko ime. Izvednice su njegova hrvatskog  imena: Jerko, Jero, Jerica; ženski: Jeronima, Jeca, Jera, Jeka…

SVETI JERONIM naš je zemljak burna i bogata života, vrlo značajna osoba, znanstvenik. Rođen je oko 345. g. u rimskoj Dalmaciji u mjestu Stridon, no taj lokalitet ni do danas nije identificiran ( na granici Dalmacije i Panonije).Kao mladić odlazi u Rim na nauke i tu se nakon solidne priprave krstio. Putovao je Europom nadopunjujući svoje znanje te otišao na Istok u sirijsku pustinju Halkis, gdje je živjelo mnogo učenih pustinjaka i redovnika i uza strogi pokornički život, uči hebrejski jezik. Vraća se u Rim i bude zaređen za svećenika 379. g. Potom boravi u Carigradu i druguje s poznatim biskupom Grgurom Nazijanskim. Vraća se u Rim, kao znanstvenik od glasa i postaje tajnikom i savjetnikom pape Damasa I. Od pape dobiva veliku zadaću da na latinski jezik prevede cijelo Sveto pismo. Zbog velike kritike rimskog klera odlazi u Betlehem i ondje ostaje sve do kraja života. Autor je najpoznatijeg prijevoda Biblije na latinski jezik, takozvane Vulgate. Autor je i velikog broja egzegetskih, dogmatskih, polemičkih spisa, homilija, historiografskih i enciklopedijskih djela, a posebno mjesto zauzimaju poslanice.

Od 12. stoljeća Jeronim je na slikama vrlo često prikazan u pratnji lava. Sv. Jeronima još slikaju i kao mršavog asketu, a mnogo češće kao pokornika u pustinjskoj špilji. Obično se kamenom udara u prsa, govoreći, navodno: 

« Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum!» ( Oprosti mi, Gospodine, jer sam dalmatinac!) Na drugim slikama Jeronim u špilji moli i piše, a u blizini se vide raspelo i čovječja lubanja, simboli prolaznosti zemaljskoga života, lav ili sova – znakove pustinjačke samoće i mudrosti.

Svetog Jeronima slavimo 30. rujna, dan njegove smrti u Betlehemu godine 419 ili 420. Njegovi tjelesni smrtni ostaci preneseni su u 13. st. u Rim i počivaju u bazilici Santa Maria Maggiore. Zaštitnik je prevoditelja, korektora, asketa, teologa, učitelja, sveučilišta i znanstvenih ustanova.

Možda će za nekoga dobro do kratki sažetak o Svetome Jeronimu na engleskome, prema "Select Letters of St Jerome" by F.A. Wright, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts - London, England:

St. Jerome

JEROME (Eusebius Sophronius Hyeronymus), c.345-420, of Stridon, Dalmatia (Croatia), son of Cristian parents, at Rome listened to rhetoricians, legal advocates, and philosophers, and in 360 vas baptized by pope Liberius. He travelled widely in Gaul and in Asia Minor; and turned in the years 373-379 to hermetic life in Syria. Ordained presbyter at Antioch in 379 he went to Constatinople, met Gregory of Nazianzus and advanced greatly in  scolarship. He was called to Rome in 382 to help pope Damasus, at whose suggestion he began his revision of the 'Old Latin' translation of the Bible. Meanwhile he taught scripture and Hebrew and monastic living to Roman women. Wrongly suspected of luxurious habits, he left Rome (now under pope Siricus) in 385, toured Palestine, visited Egypt, and th settled in Bethlehemen, presiding over a monastery and translating (with help) the Old Testament from Hebraw. About 394 he met Augustine. Jerome's verbal violence in the Pelagian controversy possibly caused him to leave Bethlehem for a year and more, but he was back there in 418, became ill, and died on 30. September 420.

Priredio Mr. sci Dragan Hazler

Basel, 30. rujna 2010