|
«Žrtve II.
svjetskog rata!?»
Slušajući sinoć 'hrvatski
radio1'(Zagreb) upravo tako je glasila vijest o pronađenih još 48 posmrtnih
ostataka partizanskog divljanja na otočiću Daksi (četrdeset-deveti nije pronađen
jer se jadnik 'utopio' u moru!)!
Gospodo iz medija napišite barem
istinu, to nisu nikakve 'žrtve II. svjetskog rata' to
su žrtve komunističkog terora.
To je poratni
partizanski zločin, sram vas bilo!!!
Tu se vijest nije moglo naći u
'Večernjaku' a vjerojatno bi bila napisana istim stilom kako ju je napisao
nepoznati 'ef/VLM' prije par dana:
«partizani su na
Daksu sproveli(?) neke važnije dubrovačke ustaše i pogubili ih!»
A da se nebi previše trudili
listati i uzalud tražiti tu vijest po odebljem 'Večernjaku', evo o čemu se radi,
sasvim jasno i precizno:
«Postupkom ekshumacije posmrtnih
ostataka žrtava komunističkog terora na Daksi, koja je započela prošlog
četvrtka, pronađeno je ukupno 48 tijela.
Prema riječima Mata Račevića,
predsjednika Udruge Daksa 1944/45., posmrtni ostatci tražili su se na šest
lokacija, s tim da na dvije nije nađeno ništa.
Uz posmrtne ostatke žrtava, među
kojima su i lubanje s prostrijelnim ranama,
nađeni su i osobni predmeti kao što su dvije zlatne vere, od kojih jedna ima
ugravirane inicijale te datum vjenčanja, dva svećenička
kolara(ovratnika), jedno raspelo, jedan kalež u vrlo lošem stanju,
zlatna ogrlica, dosta zlatnih zubi, dvije dentjere (zubala) s metalnom
unutrašnjošću, te dosta pištoljskih čahura što, govori Račević, potvrđuje tezu
da su svi ubijani iz kratkog oružja.
Očekivali smo da
ćemo pronaći najmanje 45 posmrtnih ostataka, a prema nekim informacijama i puno
više.
Ukupan broj pronađenih posmrtnih
ostataka je 48 plus dr. Niko Koprivica koji je završio u moru te za sada imamo
49 tijela, što je više od onoga što je bilo za pretpostaviti»,
naveo je Mato Račević
(citat iz 'Dubrovačkog
lista', 3.listopada og.).
A evo i teksta koji se je u tom
istom listu mogao pročitati 18.listopada prošle godine:
'U vihoru završetka Drugog
svjetskog rata, sukobu dviju totalitarnih ideologija, nacionalnih antagonizama i
naporu hrvatskog naroda da sačuva bilo koji oblik vlastite državnosti, na
dubrovačkog otočiću Daksi, tom simbolu i najavi budućih masovnih pogubljenja,
dogodio se zločin smaknuća bez suđenja i dokazane krivnje.
Partizanske
jedinice koje su tada pobjedonosno ušle u Grad, pogubile su mnoge ugledne
Dubrovčane među kojima se posebno ističu fra Marijan Blažić
(zvali su ga 'crvenim fratrom' jer
je pomagao čak i ranjenim partizanima slanjem lijekova iz ljekarne 'Male
braće'!),
pater
Petar Perica (autor pjesme 'Zdravo Djevo…) i dr. Niko Koprivica.
Kisić je istaknuo kako je ulaskom
partizanskih jedinica u Dubrovnik 18. listopada 1944. godine dr. Niko Koprivica
odmah zatvoren i među prvima, u noći s 24. na 25. listopada iste te godine,
odveden na Daksu gdje je i strijeljan' (a tijelo mu je bačeno u more!?).
«Okrutnim
ubojstvima na Daksi pokušala se u Dubrovniku uništiti hrvatska državotvorna nit.
Ubijen je cvijet
dubrovačke inteligencije i gospodarstva, pogubljeni su istaknuti domoljubi i
Božji službenici, nevini promicatelji hrvatskog duha u našem gradu.
To potvrđuje i ubojstvo dr. Nika
Koprivice, osvjedočenog humanista, dobrotvora i prosvjetitelja, jednog od
vodećih dubrovačkih intelektualaca tog vremena»
- kazao je zamjenik tadašnje
gradonačelnice, Antun Kisić.
Ako su ta zvjerska ubojstva
počinjena u ime 'antifašizma' što je to onda 'fašizam', ili, to se je moralo
učiniti, jer:
«Mi smo (već
obavljena) strijeljanja objavili plakatom, ali dosad ne sve.
Sutra izlazi
jedan dio u javnosti, a potpisali smo sud Komande područja, jer drugoga nismo
imali.
BILO KAKO
BILO-UBITI SE MORA»,
opravdavajući
te-antifašističko partizanske-zločine, napisao je ugledni splitski komunist Ante
Jurjević-Baja, Marinov stric, 25. listopada 1944. u izvještaju višoj partijskoj
instanciji.
Eto, «to je nama
naša('antifašistička') borba dala….!»
priredio: dk., omiš
Dodatak!
Autor: Damir
Pilić
Petak, 16 Veljača
2007
Koga? Hrvate!
"Mi smo strijeljanja
objavili plakatom, ali dosad ne sve. Sutra izlazi jedan dio u javnosti, a
potpisali smo sud Komande područja, jer drugoga nismo imali.
Bilo kako bilo -
ubiti ih se mora", napisao je Ante Jurjević 25. listopada 1944. u izvještaju višoj partijskoj instanciji.
Partizanska
obavještajna služba je još na Visu imala popis svih Dubrovčana koji su
surađivali s okupatorom, te je šef obavještajne službe za Dalmaciju
Dušan Guzin(c)a trebao provesti odluku o njihovoj
sudbini.
Prije koji tjedan
pisali smo o liku i djelu istaknutoga splitskog komuniste
Ante Jurjevića Baje, koji je desetljećima nakon Drugog
svjetskog rata - kao direktor splitskog brodogradilišta i član CK SKH i CK SKJ -
bio najmoćniji čovjek Splita i Dalmacije.
Tom prigodom
iznijeli smo niz primjera koji dokazuju kako je Baja svoju poslijeratnu moć
koristio na dobrobit brodogradilišta, grada i regije.
Također, u tekstu
smo istaknuli i kako njegovi politički protivnici već desetljećima mašu
“slučajem Daksa” iz listopada 1944. godine, odnosno strijeljanjem nekoliko
desetaka dubrovačkih civila, u čemu je Baja navodno imao glavnu ulogu.
Dotaknuvši taj
slučaj, napisali smo kako je Baja do smrti tvrdio da se njegova uloga u tim
događanjima svodi na pisanje izvještaja višoj komandi o stanju u Dubrovniku
prvih dana nakon ulaska partizana, te da osobno sa strijeljanjima nije imao
nikakve veze, osim što je o njima izvijestio nadređenu instanciju.
Pritom smo utvrdili
da nerazjašnjene okolnosti vezane uz “slučaj Daksa” ostaju kao zadatak
povjesničarima, budući da ratni zločini, ako je o tome riječ, nikad ne
zastarijevaju!?
Moglo se svašta
dogoditi, ali znam da je naš pokret i tada već toliko stasao da ni jedna odluka
o kažnjavanju neprijatelja nije mogla biti donesena bez da je bio formiran sud i
održano suđenje - Ante
Jurjević Baja.
|