POGUBLJENJA HRVATSKIH PRAVOSLAVNIH SVEĆENIKA 1945.GOD.

(Prema pisanju vjesnika od 30.06.1945.)

INSPIRATORE I IZVRŠIOCE NEČUVENIH ZLOČINA NADNAŠIM NARODOM I NJIHOVE POMAGAČE STIGLA JE ZASLUŽENA KAZNA

Zagreb, 29. Lipnja. -  na glavnoj raspravi protiv ratnih zločinaca, Filipović-Majstorović Miroslava i ostalih, Vojni sud Komande grada Zagreba donio je presudu kojom se presudjuju: na

kaznu smrti vješanjem, trajan gubitak gradjanske časti i konfiskaciju imovine:

1. FILOPIVIĆ-MAJSTOROVIĆ MIROSLAV, rodjen 5. VI. 1915. u Jajcu, katolički svećenik komandant logora Jasenovac i Gradiška
2. LUKIĆ STJEPAN rodjen 11. X. 1904. u Zagrebu, tramvajski radnik, ustaša
3. PAVELIĆ LUKA, rodjen5. X. 1907. u Smiljanskom Brdu, poštar, ustaša
4. MIFKA SPIRIDON, rodjen 1902. u Samoboru, pravoslavni svećenik, ustaški dušobrižnik logora Jasenovac
5. MARKOVIĆ IVAN, rodjen 26. I. 1924. u Ličkom Osiku, činovnički vježbenik, ustaša
6. GUBERINA IVAN, rodjen 14. XI. 1897 u Šibeniku, rimokatolički svećenik, ustaški bojnik

Na smrt strijeljanjem, trajan gubitak gradjanskih prava i konfiskaciju imovine:

1. GERMOGEN MAKSIMOV, rodjen 10.i. 1861. U Stanjici  Negavskoj ( Donska oblast ), pravoslavni patriarh.
2. ŠEGVIĆ KERUBIN, rodjen 23. II. 1867 u Splitu, katolički svećenik i profesor filologije
3. KUPČEVSKI SERAFIN, rodjen 28. IX. 1874. u Adjigoli kraj Odese, arhijerejski namjesnik
4. RUKAVINA IVAN, rodjen 25. X. 1908. u Kaludjerovcu, agent ustaške nadzorne službe
5. LAZIĆ PETAR, rodjen 17. IV. 1892. u Barletama, općina Lički Osik, državni činovnik u penziji, predsjednik upravnog odbora pravoslavne crkvene općine u Zagrebu
6. TIMKO IVAN, rodjen 11. IX. 1906. u Kucuri, Bačka, župnik župe sv. Ćirila i Metoda
7. POPP FILIP, rodjen 23. III. 1893. u Bežaniji kraj Zemuna, biskup njemačke evangelističke crkve u Zagrebu
8. VIJANT PETAR, rodjen 18. IV. 1911. u Zavidoviću, ustaški agent.
9. MUFTIĆ ISMET, rodjen 1876. u Žepču, zagrebački muftija
10. MRIHIN DIMITRIJE, rodjen 16. IX. 1898 u Moskovu ( Donska oblast ), pravoslavni svećenik kod četničkih jedinica
11. ŠARIĆ MIJO, rodjen 1905. ustaša
12. PAVLETIĆ DRAGUTIN MILAN, rodjen 24. V. 1921. u Josipdolu, krojač i šofer, ustaša
13. KRAMAR STJEPAN, rodjen 23. VII. 1883. u Vinagori, profesor i kateheta učiteljske škole
14. BORSOV ALEKSEJ, rodjen 15. III. 1894. u Schliselburg-u ( Rusija ), operni pjevač, djakon pravoslavne crkve
15. KOVAČIĆ NIKOLA, rodj. 6. I. 1923 u Zaprešiću, zidarski pomoćnik, ustaša
16. RADIĆ TOMO, rodjen 3. XI. 1900. u Zvečaju, radnik, ustaški dovodnik
17. GLAVAŠ RADOSLAV, rodjen 29. X. 1909 u Drinovcima, kotar Ljubuški, franjevac i načelnik odjela za bogoštovlje
18. CVIJANOVIĆ JOSO, rodjen 17. VIII. 1888. u Gornjem Miholjcu, pravoslavni svećenik
19. BAŽINSKI ŽELJKO, rodjen 29. VII. 1920. u Djulovcu, kotar Daruvar, klobučar, ustaša
20. GRBAC ZORA, rodjena 4. V. 1926. u Zagrebu, nadstojnica ustaških logora u Jasenovcu i Gradiški
21. ŠPLAJT FANIKA, rodjena 14. II. 1911. u Dosiniću, sestra pomoćnica.
22. PAVUŠEK IVAN, rodjen 25. X. 1923. u Sisku, postolar, ustaški agent.
23. SAVNIK MARTIN, rodjen 18. X. 1890. u Starom Gradu općina Viden Krško, ustaški agent
24. ZBORNIK ANICA, rodjena 14. VII. 1894. u Našicama, učiteljica dječjeg zabavišta
25. BORIĆ PETAR, rodjen 25. XI. 1908. u Martinščini kraj Zlatara, krojač, ustaša
26. SUPANC FRANJO, rodjen 2. VI. 1904. u Zagrebu, trgovački pomoćnik, ustaša
27. STIPETIĆ BLANDA, rodjena 27. VI. 1889. u Vučiniću, sestra pomoćnica
28. SMREKAR MIRKO, rodjen 30. X. 1919. u Pristavi, općina Krapina, brijački pomoćnik, ustaša
29. MATOV STJEPAN, rodjen 23. X. 1901. u Podsusedu, radnik, ustaša
30. SOMEK ALBERT, rodjen 8. IV. 1915. u Lepoglavcu, srez Klanjec, ustaša
31. GRETIĆ JULIUS, rodjen 1906. u Pregradi, ustaša
32. STANIČ KLEMENT, rodjen 21. XI. 1907. u Garevcu, kotar Gradačac, žandarski narednik
33. FREY ANTUN, rodjen 1896. u Bučercima, član Kulturbunda
34. KLEČINIĆ OMER, rodjen 28. II. 1916. u Lugu, općina Ostrožac, činovnik ustaša
35. GLAMOZINA VLADIMIR, rodjen 7. VIII. 1913. u Kruševcu, općina Mostar, trgovac
36. ŠIKIĆ ŠIMUN, rodjen, 1914. u Štikari, kotar Gračac, željezničarski radnik, ustaša
37. BARTOLOMEJ PETAR, rodjen 1896. u Brčkom, ustaša
38. JANJETIĆ STJEPAN, rodjen 1889. u Drnišu, ustaški agent
39. BRAJDIĆ STJEPAN, rodjen 1906. u Modrušu, ustaški tabornik
40. HERCEG IVAN, rodjen 1913. obrtnik, tabornik ustaške mladeži
41. PRPIĆ IVAN, rodjen 1922. u Velikom Bečkereku, student, ustaški vodni oficir
42. JUG BRANKO, rodjen 6. XI. 1923. u Zagrebu, porezni činovnik, ustaša
43. TOMIĆ GUSTAV, rodjen 1. VIII. 1912. u Beču, trg. Pomoćnik, agent Gestapo-a

Na kaznu robije u trajanju od 8 godina, gubitak gradjanskih časti u roku od 5 godina i konfiskaciju imovine:

1.      DJUMIŠIĆ REMZIJA, rodjen 12. IV. 1922. u Banjaluci, činovnik, ustaša

Na kaznu od 13. godina prislinog rada i gubitak gradjanske časti na 5 godina:

2.      BJELOBRADIĆ ZDENKA, rodjena, 1923. u Zagrebu, privatnica

Na kaznu prisilnog rada u trajanju od 7 godina i gubitak gradjanske časti u trajanju od 5 godina:

3.      BELAVIĆ NADA, rodjena 3. III. 1925. u Zagrebu, policijska činovnica

Na kaznu prisilnog rada u trajanju od 9 godina i gubitak gradjanske časti u trajanju od 5 godina:

4.      KOSTIĆ DRAGAN, rodjen 9. IX. 1906. u Visokom, drž. Činovnik

Na kaznu prislilnog rada u trajanju od 5 godina i gubitak gradjanske časti u trajanju od 5 godina:

5.      STIPLOŠEK JOSIP, rodjen 23. XII. 1904. u Fužinama, limar

Na kaznu prislilnog rada u trajanju od 3 godina i gubitak gradjanske časti u trajanju od 5 godina:

6.      NEMEC BEATA, rodjena, 1895. u Velikom Bukovcu, sestra pomoćnica

Na kaznu prislilnog rada u trajanju od 3 godine:

7.      ŽUBRINIĆ STJEPAN, rodjen 10. XI. 1912. u Otočcu, zrakoplovni poručnik

Na kaznu prislilnog rada u trajanju od 2 godine:

8.      DOLIĆ ZORA, rodjena, 5. IX. 1921. u Livnu, činovnica

Na kaznu prislilnog rada u trajanju od 9 mjeseci:

9.      GRABOVAC LIDIJA, rodjena, 3. VI. 1929. u Livnu, učenica.

Presuda je izvršena nakon odobrenja po vojnom sudu II. armije.

Njemački fašizam u provedbi svojih imperijalističkih ciljeva služio se svim sredstvima, da bi što brže i potpunije ostvario svoj cilj t. j. Porobljavanje naše zemlje

            Preko zloglasnog Gestapo-a on je širio propagandu, lažne naučne teorije i služio se raznim udruženjima u ustanovama kao što su Kulturbund, i slično za slabljenje otpora protiv njegovog naleta u ostalim državama, raspirivanje rasne i vjerske netrepeljivosti, te za razbijanje jedinstvenosti naroda, koji su bili spremni pružiti mu otpor.

            Za postizanje tog cilja upotrebljavano je svako sredstvo počam od naoko najnevinijih društava, pa do otvorenog terora vršenog masovnim hapšenjima, odvodjenjem u logore, mučenjima po tamnicama, klanjem, ubijanjem maljem, paležom, pljačkom i. t. d.

            U tom svom radu njemački fašizam naišao je na potporu i pomoć reakcionera u pojedinim zemljama.

            Unazad desetak i više godina fašizam je uz pomoć domaće reakcije i podrške starih protunarodnih vlasti pripremao teren za porobljavanje Jugoslavije

            Literate kova Kerubin Šegvić razvijali su razne teorije o rasama i prikazivali Hrvate Gotima, a ne Slavenima, kako bi na taj način što žešće raspirili nacionalnu mržnju naroda Jugoslavije i time slabiti njegov otpor pred agresijom fašizma.

            Kulturbund kao temeljna masovna organizacija i ekspozitura gestapoa okupljala je oko sebe petokolonaše, špijune i sabotere, koji su po nalozima gestapo-a širili zabunu i slabili otpor naroda Jugoslavije i pripremali teren za brzu i kratku likvidaciju Jugoslavije.

            Kad je naš narod stupio u otvoren sukob sa fašizmom i domaćim reakcionerima, koji su prije i tokom ovoga rata za volju svojih ličnih interesa i interesa klike sakupljene oko njih, htjeli predati naš narod na milost i nemilost fašističkim osvajačima, gestapo, koji je ujedinio pod svoje rukovodstvo sve te reakcionere, dao im je osnovni zadatak da terorom i svim raspoloživim sredstvima rade na razbijanju jedinstvenog otpora naroda i propagiranje rasne i vjerske netrpeljivosti, te nacionalnog i vjerskog šovinizma.

            Guberina i Muftić bili su oni, koji su vršili agitaciju pozivajući ustaše i muslimane, da pristupe zvjerskom klanju Srba, prikazujući kao da je srpski narod, a ne vladajuća reakcionarna klika, kojoj su i sami pripadali, kriv za stradanje i patnje hrvatskog naroda i muslimanskog življa u prošlosti.

            Oni su gurnuli nož u ruke Filipović-Majstoroviću, Lukiću, Paveliću i Markoviću. U njihovu grupu spada i zločinac-svećenik-koljač Mifka.

            Kad su uvidjeli da se terorom vršenim nad srpskim pučanstvom u Hrvatskoj ne može slomiti jedinstveni otpor naroda Jugoslavije, njemački imperijalisti naredili preko zločinca Pavelića izdajničkoj grupi reakcionera oko Germorgena, koja je u većem svom djelu već jedamput izdala svoj narod, da formira nakaradnu organizaciju u vidu t. zv. «hrvatske pravoslavne crkve». Ta nakaradna organizacija, koja sa crkvom nema nikakove veze imala je zadatak, da obećavši Srbima u Hrvatskoj slobodan i miran život, odvrati Srbe od aktivnog učešća u Narodnooslobodilačkoj borbi i tako oslabi jedinstven otpor naroda Jugoslavije protiv fašističkog okupatora. Oni Srbi, koji su se dali zavesti obećanjem, da mogu mirno živjeti kod svojih kuća, krvavo su platili svoju lakovjernost, što svjedoče popaljena sela Kalnika, Bilogore, Slavonije, Bosanske i Srijemske Posavine gdje su na zvjerski način po ustašama i Nijemcima pobijeni Srbi stanovnici tih sela usprkos formiranju t. zv. «hrvatske pravoslavne crkve» i njihova pristupa u tu nakaradnu organizaciju.

            U stvaranju te t. zv. «hrvatsko pravoslavne crkve» i u daljnjem provodjenju u život zadataka, koji su pred nju postavljeni istakli su se Germogen, Kupčevski, Mrihin, Borisov, Cvijanović, Mifka, Glavaš i Lazić.

            Mrihin je osim toga kao specijalni izaslanik te grupe izdajnika bio povezan sa četnicima izdajnika Draže Mihajlovića i u tom svojstvu služio ciljevima reakcije u raspirivanju bratoubilačkog rata.

            Evangelistički biskup Popp kao najtješnji suradnik zločinca Kasche-a, Altgayera i Pavelića iskorištavao svoj rukovodeći položaj u organizaciji, kojoj je bio na čelu, ostvarujući preko te organizacije naloge gestapoa uperene protiv interesa naših naroda.

            Filipović-Majstorović Miroslav, koji je još u svibnju 1942. služio mise i bio ispovjednik, nije se žacao da obavlja najkrvaviji posao ubijanja maljem, klanjem nožem i davljenjem zatočenika Jasenovac i Gradiška, te da taj posao nastavi do konačnog sloma fašizma. Sa rukama zaprljanim još toplom krvlju svojih žrtava, on je podjeljivao oprost od grijeha svojim suradnicima u klanju. Ni Mifku nije smetala svećenička halja, da kolje i da na drugi način izvršuje ubojstva u logoru Jasenovac. No oni su imali i saučesnike u masovnom ubijanju zatočenika logora Jasenovac u Lukiću i Markoviću. Zbornik Anica, Šplajt Fanika, Stipetić Blanka i Glamuzina Vladimir davali su i poslije oslobodjenja Zagreba od krvavog terora sklonište koljačima s namjerom da ih spasu od zaslužene i pravedne kazne za počinjene zločine, htijući im time omogućiti daljnje vršenje terora. Nemec Beata, Grabovec Lidija i Dolić Zora bile su im u tome pomagači, ali je njihova krivica mnogo manja, jer je dokazano da se Nemec Beata pokorila naredjenju njoj pretpostavljene Stipetić Blanke. Grabovac Lidija je vrlo mlada, te je djelo počinila pod utjecajem Šplajt Fanike, dok Dolić Zora kriva što je znala za namjere Šplajt Fanike, a nije o tom obavjestila nadležne vlasti.

            Timka Ivan provodeći u život direktive za protunarodni rad, koje je u nizu posljednjih godina dobivao od poglavara organizacije, kojoj je pripadao t. j. od grkokatoličkog biskupa Janka Šimraka, zloupotrebio je svoj položaj župnika grkokatoličke crkve sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, sakrivao u sjemeništu te župe predsjednika neprijateljske terorističke organizacije t. zv. «Čerkeza», ratnog zločinca Vojtanovki Vasilija i izdao mu lažni krsni list na ime Prica Vladimira s namjerom da ga na taj način izbavi od odgovornosti za počinjena zlodjela. To je učinio iako je znao da Vojtanovskog narodne vlasti traže kao ratnog zločinca. On je sa Vojtanovskim još i prije kovao planove o organizaciji zloglasnih formacija «Čerkeza», koje su izvršile nad našim narodom mnogobrojna zvjerstva i pljačku.

            Kramar Stjepan podnio je 1942. godine ustaškim policijskim vlastima popis rodoljubnih djaka i profesora preparandije u Zagrebu na kojoj je on bio kateheta optužujući ih kao komuniste. Pod vidom raznih vjerskih i prosvjednih društava, koje je on osnivao, odgajao je buduće špijune i petokolonaše trujući na taj način omladinu i potičući krvave ustaše na vršenje masovnog terora nad narodom.

            Nije slučajno da svi ovi napred navedeni pripadaju istoj onoj organizaciji, kojoj je pripadao i bojnik PTB svećenik i župnik Ivo Guberina, koji je već dulje vremena harangirao protiv narodnih intresa.

            Pavelić Luka, Grbac Zora, Šarić Pavlešić, Kovačić, Radić, Bažinski, Borić….