BUGOJANSKA SKUPINA

  Bili su mladi, ideala puni s ljubavlju nošenih u srcu i duši

 Svoje snove oni su imali, svoju Domovinu ludo su voljeli

 Al' kao gavran crni, zlosutni, smrt tada svoja raširi krila

 I samo tragovi njihovi, ostaše u travi, al' i u srcu našemu

 Gdje li su njihovi grobovi, gdje sada gore njihove svijeće

 Uspomene svjetle, dok jedna za drugom zvijezde se pale

 Pale se zvijezde njihove na nebu našem, nebu Hrvatskom

 I vječno one će za njih gorjeti, u srcu našem, u našoj duši

Vjetar, kao starac potmulo jeca, sa ugaslih očiju njihovih

 Oči ne vide, al' suze se rone, a rani mrak kao zastor pade

 Naši soldati na mrtvoj straži, na straži domovinskoj stoje

 Tu povijest se stvara, povijest Domovine, povijest Hrvata

 Domovine njihove, Domovine naše, Domovine HRVATA

 I dok nebom oblaci plove, plove s njima i sjećanja na njih 

A kad znaci slobode obasjaše te svetinje svih naših oltara Obasjaše i taj spomen na njih, na prethodnicu SLOBODE.