| PJESMA BUGOJANSKIM STRADALNICIMA |
|
|
|
| Autor: uznik | ||||||
| Ponedjeljak, 20 Prosinac 2010 | ||||||
|
BUGOJANSKA SKUPINA
Bili su mladi, ideala puni s ljubavlju nošenih u srcu i duši Svoje snove oni su imali, svoju Domovinu ludo su voljeli
Al' kao gavran crni, zlosutni, smrt tada svoja raširi krila I samo tragovi njihovi, ostaše u travi, al' i u srcu našemu
Gdje li su njihovi grobovi, gdje sada gore njihove svijeće Uspomene svjetle, dok jedna za drugom zvijezde se pale
Pale se zvijezde njihove na nebu našem, nebu Hrvatskom I vječno one će za njih gorjeti, u srcu našem, u našoj duši
Vjetar, kao starac potmulo jeca, sa ugaslih očiju njihovih Oči ne vide, al' suze se rone, a rani mrak kao zastor pade
Naši soldati na mrtvoj straži, na straži domovinskoj stoje Tu povijest se stvara, povijest Domovine, povijest Hrvata
Domovine njihove, Domovine naše, Domovine HRVATA I dok nebom oblaci plove, plove s njima i sjećanja na njih
A kad znaci slobode obasjaše te svetinje svih naših oltara Obasjaše i taj spomen na njih, na prethodnicu SLOBODE.
Vladimir Biondić
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!
Powered by !JoomlaComment 3.25
3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|




















