|
UDRUGA LIČANA ŽUPE BORIČEVAC
Predsjednica Udruge Jadranka Matašin
M. Jurić Zagorke 8, 43000 Bjelovar
MINISTRASTVO KULTURE
MINISTAR
mr. sc. Božo Biškupić
PROSVJEDNO PISMO
Predmet: obnavljanje spomenika u
Srbu
''Je li ustanak
u Srbu bio ''antifašistički ???''
Poštovani gospodine ministre, ovim
putem obraćamo se Vama, mi članovi Udruge Ličana Župe Boričevac a vezano uz
raspisani natječaj uz predmet ''Obnove spomenika u Srbu'' od strane Vašeg
ministarstva.
Selo Boričevac, smješteno na
prekrasnim ličkim proplancima u blizini Donjeg Lapca, potpuno je opljačkano,
razrušeno i na kraju zapaljeno odmah po izbijanju "narodno-oslobodilačkog"
ustanka u Srbu, u srpnju 1941., a ljudi pod prisilom raseljeni po cijeloj bivšoj
Jugoslaviji, ali i svijetu.
Sve to dogodilo se samo iz jednog
razloga – bili su jedina hrvatska i katolička župa u cijelom tom kraju.
Po završetku drugog svjetskog rata,
preživjelim Boričevljanima, zabranjen je povratak na vlastita, istina razrušena
i spaljena ognjišta, a samo ime Boričevac brisano je iz popisa mjesta u
Jugoslaviji.
Takvo stanje potrajalo sve do
domovinskog Rata i akcije ''OLUJA''
Gospodine ministre znajući da ste na
visok i častan položaj ministra kulture izabrani već treći put.
Tako da kao ministar kulture imati
priliku od 12 godina Vašeg mandata ''vladati'' hrvatskom kulturnom scenom.
Samim time moći ostvariti i završiti
brojne kapitalne kulturološke projekte.
Ali gospodine ministre, razlog koji
je ponukao nas članove Udruge ličana župe Boričevac, kao živuće svjedoka i
potomke svjedoka, istih događaja je slijedeći.
Kao prvo nevjerica, zar je takvo što
moguće danas u demokratskom društvu koje gradi svoje temelje na istinitosti i
humanizmu.
Gospodine ministre jeli stvarno
moguće da je ministarstvo kulture raspisalo natječaj za izradu glavnog i
izvedbenog projekta obnove spomenika naroda Like u Srbu.
Procjena vrijednosti nabave
-Osigurana sredstva od 200 000 kuna
za izradu projektne dokumentacije.
Sve troškove snosi Ministarstvo
Kulture
Datum 30. 07 2009.g.
Došavši do spoznaje o gore navedenim
informacija, mi smo jednostavno konsternirani, razočarani i ogorčeni.
Zato Vam mi preživjeti Boričevljani
i naši potomci šaljem svoje protestno pismo ne vjerujući da Vi nepoznate s
kakvom je propagandom nastupala Velikosrpska ideologija i što je imala za cilj,
kao iskrivljene činjenica i laži.
Jesu li Hrvati izašli kao
pobjednici, iz drugog svjetskog rata.
Ako jesu zašto su zločin nad svojim
narodom, slavili kao pobjedu.
Sad vidim, da izmišljotina kad je
oživljena, bude bolje prihvaćena u društvu nego istina.
A u ratu, uvijek pogine istina,
zatekne nespremna, skrušena i poštena čovjeka koji je vođen jedino zakonima
Stvoritelja.
I on tako iščekuje pravicu, oslonjen
na lijek, koji se zove vrijeme.
Danas kad je Hrvatska napokon
''oslobođena'' od Velikosrpske ideologije i liječena već duže vrijeme, ponadasmo
se, istina će oživjeti.
Jeli nas vrijeme izdalo, što smo to
dočekali. Hrvatski narod kroz povijest zatrpavan je lažju i neistinom.
Narod, koji nikad nije pisao
samovoljno svoju povijest.
Jedina istina, kroz Hrvatsku
povijest, jest' da ne poznamo našu povijesnu istinu.
Kad laž zaživi, uvijek se može
servirati u novom svjetlu,
Dok je istina uvijek tužna i
žalosna, ne može se izmijeniti i k tome dokazi i svjedoci blijede.
Laž uvijek stiže sa silom i
zločinom, istina je skromna, samozatajna i taman kad stigne na cilj, već je
kasno, nema pravog slušaoca. ''Istina''- zapravo nikad ne može isklijati, ako je
pokopana na tlu, tvorca laži.
Ljudski rod se ponosi svojom
intelektualnom superiornošću nad drugim živim bićima.
Moć mašte je osobina koja pruža
ljuskom rodu da ostvari sve što poželi i zamisli.
Nažalost zlo je prisutno prečesto.
Gospodine ministre nije samo
spomenik u Srbu upitan, na prostorima pounja od Srba do Donjeg Lapca ima oko 30
spomenika i spomen obilježja podignutih u takozvanom NOB-u.
Hoće li Ministarstvo kulture
obnoviti sve spomenike?
Jesu li možda Hrvati iz istih
krajeva zaslužili od Ministarstva Kulture ( a pretpostavlja se da ih je ubijeno
oko tisuću tih dana takozvanog ustanka) nekakvo obilježje, ili barem
razumijevanje da se ne veliča ZLOČIN NAD NJIMA.
Svi spomenici i spomen ploče su
zabilježene kao fotografije u knjizi Kotar Donji Lapac
u NOB-u.
Zanimljivo je na njima nisam
pronašao niti jedno ime Hrvata
Izdavač – HISTORIJSKI ARHIV U
KARLOVCU 1985.g.
Za izdavača i urednika– ĐURO
ZATEZALO i GOJKO VEZMAR
U nakladi OD 6 000 primjeraka
Na samom početku tekst
''KNJIGU IZDAJEM U ČAST 27.JULA
1941.G. UDAN USTANKA NARODA SR HRVATSKE I 40-GODIŠNJICE OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE
OD FAŠIZMA'' izdana 1985.g. u Karlovcu.
Str,7 upravo u Srbu, u kotaru
donjolapačkom, počeo je masovni ustanak, 27.jula 1941.g. taj datum je proglašen
za Dan ustanka naroda Hrvatske.
Ustanak su otpočeli komunisti Srba (
njih 4) s komunistima u Bosanskoj Krajini (Sreski komitet Bosansko Grahovo u
Drvaru) ali ne s Lapačkom organizacijom koja se nije snašla u tome.
Đoko Jovanović
Str.11- napomena redakcije - Zbornik
radova i sjećanja ''KOTAR DONJI LAPACU NOR-u je dvadeset i treća knjiga
Historijskog arhiva u Karlovcu a četvrta kojom se obrađuje tematika
narodnooslobodilačkog rata samo za teritorij jednog kotara.
Str.17 nikola Vidaković - govori o
ulozi KPJ, i njenom radu. za historiju općine Donji Lapac značajna je 1938.g jer
tada i formiralo osnovana ilegalna partijska ćelija kao sustavni dio KPJ. Na
slijedećim stranicama.
Dotiče se Marka Orešković, Jakova
Blažević, Gojke Polovine, Đoke Jovanović i Đuro,,Dušan, Ilija Rašeta i ostalih
osnivača te kandidata i prijem novih mladih komunista u KPJ-u. nigdje ne
spominje antifašistički pokret, neko komunističku partiju. Rad partije
približavanje mladim seljačkim masama itd.
Na strani 26 isti kaže da u Donjem
Lapcu sve do početka juna nije uspostavljena oružna ustaška formacija.i da je za
to bila zaslužna partijska organizacija.
Na strani 32 govori da je ustanak u
Donjem Lapcu počeo 2.augusta 41. kaže
- Borbeno raspoloženje ljudi doseglo
je kulminaciju, pogotovo kad se čulo, da su u nekim krajevima borbe započele.
Članovi partijske organizacije
objašnjavali su da se svakog časa očekuje direktiva za početak oružane borbe. to
isto čujemo i od svjedoka istih događaja da se znalo što četnici pripremaju.
Partijska organizacija je održala
29.jula sastanka na kojem je donesena odluka da započne ustanak.
Tri dana ranije na zboru se skupilo
oko 200 ljudi spremnih za borbu.
Nastavlja
- predviđeno je da komesar bude Pejo
Žunić, a između nekoliko podoficira i oficira bivše Jugoslavenske vojske pao je
izbor na majora Boška Rašetu.
Žunić (kao komunista) je razvrstao
borce u vodove.
Potom prišao majoru Rašiti vojničkim
korakom i propisno ga pozdravio te mu predaje komandu nad gerilskom postrojbom.
Rašeta je stao pred stroj te se obratio.
Ovo će biti gerilska borba a to je
ratna vještina koja se ne može naučiti iz vojnih udžbenika.
Trideset prvog jula uspostavljena
veza s Gojkom Polovinom.
Odlučeno je da se u noći od 1 na 2
august 1941.g izvrši napad na ustaško uporište u Boričevcu.
Nastavlja zauzimanjem Boričevca
2.augusta 1941.g. oslobođen je od ustaša kotar Donji Lapac.
Ovaj uspijeh otvorio je perspektivu
u borbi za slobodu a pred parijsku organizaciju postavio je nove složene
zadatke.
Od tog trena nije više bilo Hrvata u
kotaru Donji Lapac, a očito ni ustaša.
Milan Šijan na strani 47 – govori o
nedisciplini i lošem moralu boraca.
Kaže – to su koristili pojedinci
skloni samovolji i pljački,.
S oružjem su vršljali po selima,
provodili nasilje i pljačku, unosili strah u nezaštićene ljude i napuštali
borbene položaje.
Rukovodeći se parolom da su svi
Hrvati i Muslimani ustaše, oni su po nezaštićenim selima pronalazili po nekoga,
hapsili i izvodili na streljane.
Dalje kaže i nekrije da su to bili
pročetnički elementi (opaska 11)
Sve više su nestajali s položaja i
odlazili kućama s plijenom. 6.septembra organizirali su zbor u Donjem Lapcu da
proslave kraljev rođendan i uzvikivali ''živio kralj''
G.Polovina tada je rekao Možete vi
vikati da živi kralj, ali pođite s nama da se borite protiv ustaša i okupatora.
Nastavlja dalje.
Komunisti su ostali čvrsto na
principima i ciljevima koje su postavili još u vrijeme ustanka.
Od koga je kotar očišćen?
Očito očistili su cijeli kotar od
Hrvata i Muslimana, poklali sve što nije uspjelo pobjeći.
I još k tome ne kriju suradnju s
četnicima.
Ne znam sad tko je oslobodilac
Hrvatski i Muslimanski, očito četnici,
OSVRT NA RAD HRT-a iz 1999.g.
Ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić
Dokumentarni program HRT-a 1999.g.
pod nazivom ''OLOVNE GODINE'' Urednik Dokumentarnog programa HRT-a: Miroslav
Mikuljan
Scenarist i redatelj: Darko Dovranić
''ŠTO SE ZBILO 27.07.1941.G.''
Na samom početku uz slike porušenog
spomenika u Srbu.
Citiram-
Ovo je današnji izgled PARTIZANSKOG
SPOMENIKA takozvanom ''Ustanku naroda Hrvatske'' njegov izgled najbolje pokazuje
što je Hrvatski narod mislio o tom ustanku, i kakav je to ustanak doista i bio.
Ime Srb ugurano je u Hrvatsku
povijest, kao časno ime antifašističkog ustanka svih naroda Hrvatske a uistinu
je predstavljalo nešto sasvim drugo.
Nije tu bilo ni spomena antifašizmu,
a posebice ne ustanku Hrvatskog naroda.
Nije tu bilo čak ni partizanskog
ustanka hrvatskih komunista, čak ni okupljanja komunističkog radništva, kakvo se
zbilo 22.lipnja u šumi Brezovici kraj Siska.
Ipak je ime Srb nametnuto na časno
mjesto hrvatske povijesti, kao da je svega toga bilo.
Čijom voljom čijom odlukom. Zašto?
četvrta minuta filma slijedi
(citiram)
– jer u SRBU se slavila laž pod
okriljem komunizma.
Slavilo se zločine nad Hrvatskim
narodom, a Hrvati su morali gledati pljeskati i čak veličati zločine nad sobom
samim i biti krivi.
– Normalan hrvat
je u nedoumici, zar je narod Hrvatski promijenio mišljenje o istom događaju u
prošlih 10 g.?
U istom filmu iz arhive HRT-a,svoj
monolog ima i Đoko Jovanić, normalan čovjek se upita što se to promijenilo,
danas imamo nove ''Đoke'' .
Naš Đoko Jovanić kaže slijedeće, u
roku od sedam dana oslobođena su dva sreza. Iz koje su protjerani Hrvati i
Muslimani, to nije naznačio.
U filmu jedna od svijetlih točki je
mr. Zdravko Dizdar kao povjesničar (citiram)
– U Srbu nije bio ustanak NARODA
HRVATSKE nego ustanak PROTIV HRVATSKE.
RAT je sredstvo koje četnici koriste
da bi ostvarili svoje ciljeve.
Unose strah, ubijaju, pale pljačkaju
i opuste kraj u koji se rijetko tko ikada vrati.
Gospodine Ministre što je to istina?
Nama kao običnim građanima slobodne
RH, sve ovo zbunjuje.
Ministarstvo Kulture pa i HRT, imaju
istu zadaću zastupati interese ''svojeg naroda''.
Ja više ne znam što je istina ono iz
41.g. ili film i ekipa u njemu, ili ovo sad ovo od strane Ministarstva Kulture.
I zašto su naši roditelji rođeni tridesetih godina prošlog stoljeća, morali
jednostavno zaboraviti na svoj rodni kraj, svoje djetinjstvo potisnuti duboko u
sebe.
I što im reći danas da u st6vari oni
nisu bili protjerani jer ministarstvo kulture obnavlja spomenik u Srbu.
Negdje sam pročitao, da je poslije
rata kao poslije kiše, na površini ostane samo smeće.
Kod nas u 100 g. tri rata.
Hoćemo li više smoći snage, i profil
ljudi koji opstruira istinu, i funkcioniraju jedino, na način kaosa, laži i
izmišljotina, ukloniti sa scene.
Ili ih barem pokušati posramiti.
UDRUGA LIČANA ŽUPE BORIČEVAC
|
