ZDRUG UDRUGA HRVATSKIH POLITIČKIH UZNIKA REPUBLIKE HRVATSKE I INOZEMSTVA | Bleiburg | Bleiburški Križni put - Hrvatski pravoslavci odvojili se od srpske pravoslavne zajednice

Hrvatski pravoslavci odvojili se od srpske pravoslavne zajednice

Autor: uznik

Utorak, 01 Prosinac 2009

UVOD

UTEMELJENA HRVATSKA PRAVOSLAVNA ZAJEDNICA

Zahvaljujući Božjoj providnosti i razumu pojedinaca - žitelja bratskih kršćanskih naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji stoljećima žive u jednoj državi, stoljećima zajedno dijele dobro i zlo, grupa entuzijasta, hrvatskih pravoslavaca, skupa sa braćom Hrvatima utemeljili su ovu Zajednicu hrvatskih pravoslavaca, u daljnjem svom punom nazivu:HRVATSKA PRAVOSLAVNA ZAJEDNICA, sa željom i nakanom da potaknu i druge dobronamjerne hrvatske žitelje da nas slijede. Ovime ne vršimo nikakav pritisak niti a priori namećemo svoju volju, već istinski i dobronamjerno se obraćamo svekolikome hrvatskome pučanstvu – u prvome redu hrvatskim pravoslavcima, dakako, Hrvatima i Hrvaticama, da svojim razumom razumno prosude nasušnu potrebu za postojanje udruge, odnosno Zajednice koja treba zblilažavati dvije vjerske istovjetne i isto značajne kršćanske zajednice u jednonacionalnoj zajednici – u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Pri osmišljavanju imena spomenutoj zajednici Inicijativni krug pravoslavnih i hrvatskih entuzijasta – intelektualaca rukovodili su se, u prvome redu, s činjenicom da u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od davnina živi skupina njenih državljana koji svoju vjeru ispovijedaju po istočnom kršćanskom obredu. Upravo zbog ispovjedanja svoje vjere, kako ju ispovjedaju, hrvatski državljani pravoslavne vjeroispovjedi doživljavali su razna duhovna i materijalna ponižavanja. Poglavito se to odnosilo na oba Domovinska minula rata. Onaj iz 1941/45. godine i ovaj netom prošli 1991/95.g. U oba gore spomenuta rata hrvatski pravoslavcisu doživljavali egzodus i progonstva iz vlastite im domovine. I to samo zato, jer su u oba slučaja imali krivo izabrane ili nečijom tuđom voljom nametnute duhovne vođe. U Drugom svjetskom ratu – početkom samog rata čitava Europa bila je okupirana od sila osovine sa fašistima i nacistima na čelu, pa je tako ta tragedija zadesila i narode u bivšoj kraljevini Jugoslaviji. Jugoslavija je rasturena na interesne zone okupatora, pa je tako unutar tog i takvog ustroja na zapadnom dijelu Balkana utemeljena i Nezavisna Država Hrvatska - u svojim povijesnim granicama, a istočni dio pripao je Srbiji.

Kako su već tada Hrvatski pravoslavci, mahom bili posrbljeni, kao i uostalom i svi drugi narodi na Balkanu, koji su bili pravoslavne vjere, većina pravoslavaca rukovodeći se za svojim vođama odbijaju poslušnost legalnim vlastima Nezavisne Države Hrvatske i odlaze u šumu da se skupa sa hrvatskim komunistima bore protiv vlastite države. Ovdje je vrlo upitno tko je komu prišao? Da li tzv. pobunjeni Srbi komunistima ili su hrvatski komunisti prešli tzv. Srbima? U svakom slučaju, to je nebitno. Zajednička im je značajka, da su jedni i drugi bili državljani jedne te iste države i da su se udružili u zajedničku udrugu bandita-odmetnika te zahvaljujući spletu povjesnih okolnosti i prevarom na izborima 1946.g., na žalost, preuzeli i vlast u državi. Ovdje treba odmah naglasiti, da su pobunjenici oba naroda, odmah iza sloma sila Osovine, ostali kratkih rukava. I jednima i drugima komunisti su sjeli za vrat i punih 45 godina vršili nezapamćeni teror. Na drugoj istočnoj strani zapadnog Balkana, točnije u Srbiji, poslijeratni dogođaji imali su isti slijed kao i u Hrvatskoj. S tom razlikom što poraženi četnici, predvođeni Milanom Nedićem u samom ratu nisu imali protivnika, jer u Srbiji nije bilo komunista pa samim tim ni partizana. Poslije Drugog svjetskog rata Srbima u Srbiji, za razliku od Hrvatske, nije bilo teško sjediniti četnike i partizane. Naprosto zato jer partizana nije niti bilo, a savitljivi i dovitljivi četnici pretvorili su se u komuniste-Jugoslavene i tako opet kao i u staroj kraljevskoj Jugoslaviji se nametnuli svekolikim drugim narodima kao temeljni jugoslavenski narod. „Brat mio koje vere bio, važno je da je brat Srbin“.

Nakon četrdesetopetogodišnje komunističke tiranije svijet je ponovno doživio velike političke promjene. Palo je veliko komunističko carstvo u Rusiji, a sa njime i naše jugokomunističko umilno samoupravljačko društvo. Kako znamo, rusko se raspalo na dvadesetak samostalnih država, a jugoslavensko na 7 državica. Uključujući, dakako i Kosovo. I ovoga puta Hrvatska nije mogla se izdvojiti iz tog jugokomunizma bez žrtava. Otvoren je otvoreni rat protiv Hrvatske i njenog odcjepljenja od Jugoslavije. I ovoga puta Srbija preko tzv. Jugoslavenske narodne armije i tzv. srpskih odmetnika - državljana Hrvatske, napada svim svojim silnicama Hrvatsku. Rat traje pune 4 godine, a njene pripreme sa manjim ekscesima trajale su još godinu dana prije samog početka glavnog udara iz zraka, kopna i sa mora. Hvala Bogu ovaj rat je završio pobjedonosno sa slavnom „OLUJOM“ i slavnim hrvatskim vitezovima-junacima, kakve Hrvati u svojoj povijesti nisu zapamtili. Prvi puta se, u hrvatskoj povijesti, dogodilo, na iznenađenje glavnih aktera iz Beograda, da su Hrvati bili jedinstveni u obrani svoje nezavisnosti. Djeca bivših komunista, partizana i ustaša, rame uz rame, borili su se zajedno protiv zajedničkog im neprijatelja. Nije izostala i poslušnost jednog ne malog broja domoljubnog pravoslavnog stanovništa, što je drugu - pobunjeničku stranu zbunilo i oslabilo do te mjere da su, i uz pomoć velike Srbije,morali kapitulirati.

I ovoga puta tzv. hrvatski Srbi ili hrvatski pravoslavci nasjeli su svojim lokalnim vođama i svekolikoj srpskoj promidžbi iz Beograda i otkazali svoju domovinsku poslušnost legalnim vlastima Nezavisne Države Hrvatske. Računajući, dakako, na srpsku nepobjedivost i na veliko naoružanje koje su, što silom, a što milom, naslijedili od bivše zajedničke države Jugoslavije. Treba odmah reći, bivša država ionako je bila u cijelini srpska sa srpskim vojnim kadrovima, pa se defacto ne može ni govoriti o Jugoslaviji ravnopravnih naroda, već o zajednici u kojoj je, u svim sferama društvenog i gospodarstvenog života, dominirao jedan narod, a to je narod Srbije. Istina je, i ovdje ne treba smetnuti s uma da su i većina hrvatskih pravoslavca u Hrvatskoj uživali te privilegije, pa se puno ne treba ni čuditi, zašto su se hrvatski pravoslavci 1990. godine bunili i krenuli u krvavi obračun sa svojim dojučerašnjim susjedima, braćom Hrvatima.

Ne nabrajajući više uzroke i posljedice stradavanja pravoslavnog življa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ostaje nam da zaključimo. Tzv Srbi ili hrvatski pravoslavci u oba slučaja, bolje rečeno u oba Hrvatska Domovinska rata, izvukli su „deblji kraj“. U Drugome platili su ceh samo zato što su napustili Boga i vjeru i mahom se pridružili hrvatskim odmetnicima komunistima, s kojima su, skupa „zaradili“ Jasenovac i još nekoliko manjih kažnjeničkih stacionara, a po završetku te pobunjeničke avanture, bili su osuđeni da opet žive u zajednici sa susjedima Hrvatima. Doduše, imali su neku Pirovu pobjedu, ali ništa više od toga. Samo pojedinci su se izdigli, a većina sirotinje dijelila je istu sudbinu sa braćom Hrvatima.

Drugu katastrofalnu pogrešku hrvatski pravoslavci napravili su 1991.g. kada su, u dlaku, na isti način ponovili grešku iz 1941.g. Odbili su poslušnost legalnoj izabranoj državnoj vlasti, napustili su parlament i krenuli u svoja sela organizirati ustanak. Na njihovu žalost a i žalost svih nevinih i zavedenih pravoslavaca, ovog puta izvukli su još „deblji kraj“. Doživjeli su egzodus preko 600 tisuća, dakle četiri petine Hrvatskih pravoslava napustilo je svoja ognjišta. Mnogi od njih otišli su u nepovrat. Kuće su im ostale prazne. Prazne su čak i one koje je država Hrvatska obnovila na svoj račun. Svi apeli državnih i inih čimbenika, da se pravoslavci vrate na svoja ognjišta, ne rezultiraju plodom. Tu i tamo vraćaju se stariji ljudi kojima je želja da se samo sahrane na svojim ognjištima i da potroše, kako sami izjavljuju, mirovinu koju su nekada u Hrvatskoj zaradili.

Eto, dragi čitatelji ovog portala, s ovim kratkim uvodnim crtama željeli smo Vam prikazati genezu opstanka hrvatskih pravoslavaca na povjesnom teritoriju Nezavisne Države Hrvatske. S time želimo reći svim hrvatskim pravoslavcima, u prvom redu, a i svim njihovim susjedima katolicima Hrvatima, da ih veže zajednička uljudbena hrvatska povijest, koja im je i zajedničku sudbinu odredila. Poglavito ovdje naglašavamo povratak mlađe populacije hrvatskih pravoslavaca, jer sela im zjape prazna. Ne čuje se dječji plač, a gdje se ne čuje dječiji plač, selo je osuđeno na nestanak. U većini slučajeva već su nestala, te u njih više ni vukovi ne zalaze, jer nemaju što uloviti za prehranu.

U daljnjem prezenentiranju Hrvatske Pravoslavne Zajednice i ovog portala, koji će zajednicu pratiti, pokušat ćemo malo opširnije i cjelovitije obraditi ovu temu. Bit će dosta tekstova iz daljnje i bliže prošlosti hrvatskih pravoslavaca na ovim prostorima. Prenijet ćemo vam i mišljenja visokih pravoslavnih hrvatskih intelektualaca iz današnjeg kuta gledanja na problematiku hrvatskih pravoslavaca.Primjerice velika imena Nikole Tesle, Mihajla Pupina , Vladana Desnice, Novaka Simića i drugih su primjeri koje slijedimo, primjeri časnih Hrvata pravoslavaca .Poput ovih spomenutih pravoslavnih velikana i mi iz Zajednice hrvatskih pravoslavaca poručujemo svima, da mi druge Domovine nemamo osim Hrvatske u kojoj napokon neovisnoj i slobodnoj živimo i po slobodnoj volji artikuliramo naše hrvatsko pravoslavlje

I najzad ili na posaljetku, pozivamo sve dobronamjerne hrvatske kršćane da skupa s nama, inicijatorima i utemeljiteljima Hrvatske Pravoslavne Zajednice, grade ovu Zajednicu na boljitak svih kršćana u zajedničkoj nam Domovini Hrvatskoj.

Sva prošla zla zaboravimo.

Po duhovnu hranu ne idimo van granica

drage nam Domovine Hrvatske.

U svojoj otadžbini gradimo svoju kuću.

Na svome ognjištu pecimo svoj kruh.

S vjerom u Boga neka se gradi i svekolika

kršćanska sloga.

Komentari

Traži

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

« Prethodna		Sljedeća »

[ Natrag ]

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."