| |
|
Brojčanik |
 | Danas | 986 |  | Jučer | 988 |  | Tjedan | 4357 |  | Mjesec | 26531 |  | Ukupno | 259942 |
|
|
|
ATENTAT NA KRALJA ALEKSANDRA-PIŠE AKADEMIK MIRKO VIDOVIĆ |
|
|
|
|
Autor: uznik
|
|
Nedjelja, 20 Srpanj 2008 |
|
|
|
|
|
|
| ŠTO TKO ČINI - I SEBI ČINI! (1. dio od 3) |
 |
 |
 |
| Akademik Mirko Vidović |
| Subota, 19 Srpanj 2008 |
Urlikati - na mjesec!
Kad se netko izuzme iz zdrava razuma, uzalud mu je ponavljati pučke uzrečice, ali treba! S onu stranu zdrava razuma nikad se ne može naći ne samo čitav narod, nego ni najbliži suradnici sumanute osobe. Jer, samo pijanica ide te lijevo, te desno, pa opet se zatetura ulijevo. Pjevao on 'Juru i Bobana' ili ne - čim ga vidiš sve ti je jasno.
Trijezan čovjek ide - pravo. Pravaški: sigurnim korakom i ponosna čela, jer što želi sebi to ne niječe ni svom neprijatelju: Hrvatska - Hrvatom!
A tko trijezan pjeva, zlo ne misli. Trijezan čovjek djeluje pomirljivo i izmirujuće ma gdje se zatekao.
Neuropat svojim stanjem i ponašanjem proizvodi u ljudima oko sebe tjeskobu, nemir, svađe i sukobe. Takva osoba ne bi smjela nikad obnašati ikoju dužnost u društvu, pogotovo kad društvo nadvlada paklena iskušenja izbavljenjem iz vlasti suludih krvoloka.
To su misli koje čovjeka obuzmu nakon neke vrste akutne neurotike koju duševni bolesnik na položaju vlasti proizvede i potencira u cijeloj jednoj naciji, nakon što se provjere razlozi koji su ga potakli na svojevrstan 'delirium tremens'. Otprilike takva situacija nastala je na
našim prostorima u povodu Thompsonova koncerta na proslavi Branitelja Zagreba: oko spomenika Bana Jelačića, apsolutnog pobjednika Marxa, Tita i Staljina.
Od sve naše narodne pismenosti i glagoljice i bosančice pa i latinice, uhvatiše se za slovo U. Pa stadoše - urlikati. Pravi razlozi su u tome što nitko ne bi došao na koncert da je održan u čast JNA (one 'lude Jane'iz rok-opere 'Gubec-beg'). Kakve veze imaju 'rasni zakoni' u mentalitetu našeg čovjeka? Šta se to dogodi u glavama (ne)odgovornih faktora koji izokrenuše povijesnu istinu naglavačke, da bi svoju naopakost postavli naoposum. Poput Jude udnu Danteova 'Pakla', koji visi kao šišmiš - glavom nadolje. Koja se peče u vatri mržnje.
Tko bi rekao da ćemo pozvati francuske stručnjake koji su se početkom tridesetih godina i te kako bavili problemom 'ustaša' i pokušali shvatiti njihovo matematički proračunato razaračko djelovanje: mala grupa ljudi drži u šahu čitavu strukturu moderne i jake države?
Francuski epistemolog (i visoki pravnik s doktoratom iz književnosti), Dr François Broche je u svojoj zemlji i te kako poznat kao stručnjak za ključna zbivanja u drugoj trećini dvadesetog vijeka i kao najbolji teoretik De Gaulle-ove epopeje. Napisao je pravu malu biblioteku od 25 monografija iz navedenog razdoblja, a među njima 'Povijest III.Republike', povijest okupacije francuske u tri toma, pet knjiga o De Gaulleu, 'Tajni rat' i za nas posebno zanimljivu monografiju o Marseilleskom atentatu, kad je Petar Černozemski, alias Petar Kalemen - Didina produžna ruka - ubio Aleksandra Karađorđevića, dne 09.10.1934. U zadnje vrijeme honorarno predaje studentima trećeg stupnja učilišta Strateških studija u Parizu.
François Broche je napisao povijest svih okolnosti zbog kojih je došlo do ubojstva kralja Aleksandra i u ukupnosti toga, kao najvažniji predmet proučavanja - kako je nastao i s čijom pomoći je organiziran hrvatski Ustaški pokret. Njegova metodika - pravnika koji se je upustio u istragu velikog zločina - ne zaobilazi ni jedan važniji čimbenik a niti težinu riječi kojim definira one ključne bilo da su pridonijeli zlu ili jer ga nisu shvatili niti išta poduzeli da ne dođe do onog najgoreg - da se jedan pokret smislen kao paravojna tajna organizacija i usmjeren na svog glavnog neprijatelja, makinacijama i manipulacijama sa strane okrene - protiv nevinih ljudi i to nakon uspješne eliminacije u svojoj zemlji tuđinske vlasti.
Dr Broche se je usmjerio najprije na globalni okvir 'Versailleskog poretka' tj. okolnosti koje su u zemljama koje je pogodila iz temelja nepravedna međunarodna politika diktata i 'diobe kolača' na račun pobijeđenih ishodom Prvog svjetskog rata, pak jednostavno konstatira:
"Gospodari u zemlji s blagoslovom Saveznika, Srbijanci su se u Hrvatskoj ponašali kao najniža vrsta razbojnika"... "Postoji li mogućnost da se je Francuska toliko prevarila da je dala punu potporu jednom tiraninu?... Bez Francuske, Aleksandar bio bio običan vladar iz operete" (s. 9).
"U dobi od pedeset sedam godina Stjepan Radić je opravdano vjerovao da je pred njim još dug put političkog djelovanja... Romain Rolland ga obožava i uspoređuje ga s Gandhijem, premda nije imao onako široku kulturu kao Indijac..." (s. 13).
"Hrvati su se našli u totalnoj opoziciji nakon pokolja u Skupštini..." (s. 17).... "Daleko da se rasplaču nad subinom hrvatskih zastupnika, francuski parlamentarci su dali snažnu potporu kralju Aleksandru. Zastupnik Pariza, dr Péchin otišao je tako daleko u paradoks, da je optužio žrtve da su krive za kaos koji je proizišao iz njihova masakra..." (s. 19).
"Prije nego li je izdahnuo, Stjepan Radić je rekao svojima: 'Ne vraćajte se više nikad u Beograd'..."... "Raspad kraljevine Jugoslavije, rekao je Aristide Briand, posve bi poništio sve napore francuske diplomacije..." (s. 20).
"Hrvatima su začepljena usta. Preostalo im je još jedno jedino rješenje: nasilje." (s. 23)... Došao je čas za ubijanje u Hrvatskoj. Dne 17. prosinca 1929. grupa hrvatskih izdajnika napustila je Zagreb i vlakom krenula s nakanom da položi Aleksandru prisegu na vijernost. Samo što je napustio kolodvor, vlak je dignut u lagum... U očima beogradskih vlastodržaca stvar je jasna: Hrvatska seljačka stranka ušla je u ilegalu i na poziv doktora Mačka, Radićeva nasljednika, organizirala je i izvela taj atentat" (s. 31.).
______________________________________
|
|
II.
|
|
Urlikati - na mjesec!
"Efikasnost i moć makedonske organizacije ORIM ostavila je snažan dojam na Pavelića. Shvatio je da bi samo savez s tako moćnim suradnikom, makedonskom organizacijom, omogućila hrvatskoj organizaciji da iziđe iz bespuća" (s. 34). "Pavelić nije dugo ostao u Jugoslaviji. Koncem siječnja 1929. pobjegao je u Beč, gdje je našao jednu malu jezgru Hrvata okupljenih oko pukovnika Perčevića... Pavelićev cilj bio je jednostavan: vratiti Hrvatskoj njezinu drevnu nezavisnost... A kako rasturiti onako disparatnu kraljevinu ako ne - ubiti kralja?... Jedan beogradski sud osudio je Pavelića u odsutnosti - na smrt". (s. 35).
"Vančo Mihajlov je posudio Paveliću Vladu Makedonca, najboljeg strijelca na Balkanu, nazvan - Vlada Terorist... Zajedno, Pavelić i Vlada - sad je postalo jasno zbog čega Aleksandar Karađorđević ne može više mirno spavati... Bila je to politika boomeranga: progoni Hrvate, prisili ih da emigriraju i oni će tako postati ustaše" (s. 38).
"Preko milijun i pol Hrvata napustilo je Jugoslaviju otkako je Aleksandar proglasio diktaturu" (s. 41)... "Pavelić nastupa kao nasljednik velikih hrvatskih rodoljuba. On će uspjeti tamo gdje drugi nisu uspjeli - mislio je i Slavko Kvaternik kao i njegov sin Eugen... Slavko je razvio u svom sinu san o dinastiji Kvaternika... Zato je i dao svom sinu ime Eugen, a svi su ga nazivali 'Lijepi Dido'." (s. 43).
"Zar tiranija Srbijanaca u Hrvatskoj nije bila izravna posljedica budalaste politike Saveznika? A na drugoj strani, Njemačka je imala priliku da ih uzme pod svoju zaštitu, a s druge strane i Italija..." (s. 46)... "Da bi izišla na ruke Aleksandru, Francuska je protjerala iz Francuske one Hrvate koji su zatečeni čitajući Pavelićeve novine... Jugoslaveni, naprotiv bili su sve zabrinutiji činjenicom da je Ustaša postajao sve moćnija organizacija" (s. 47).
"Vladina svrha života bilo je - ubijanje... On je vrlo vješto izvršavao najrazličitije zadatke... Smiren, uvijek gospodar svoje volje, precizno je gađao prazneći svoj šaržer pucajuci u žrtve, a zatim bi vratio samokres u dzep i - netragom nestajao" (s. 57).
"Ante Pavelić je dao odriješene ruke Kvaterniku i nije se imao zbog čega kajati. Jer, Lijepi Dido je došao na dvije ideje. Najprije atentat na kralja u Jugoslaviji, jer Karađorđević je namjeravao ići u Zagreb 9. listopada. Zatim je predvidio i onaj u Marseillesu, gdje je kralj najavio svoje iskrcavanja s broda 'Dubrovnik'..." (s. 59).
"Beneš (Rajić), Nowak (Pospišl) i Malny (Kralj) dođoše u Zürich preko Münchena - dne 26 rujna. Na peronu ih je dočekao Kvaternik u društvu s Vladom. Njih oba su već imali nova imena: Dido se je odsad imao zvati Egon Kramer, a Makedonac Petar Kalemen... Lijepi Dido je promatrao svoje ortake kritičkim pogledom... Bili su to odreda svi poljoprivredni najamni radnici, zvani 'koloni'..." (s. 63).
"Kvaternik je ujedno sažaljevao Vladu i divio mu se. Taj čovjek bi se zaboravio u nastupu hrabrosti, dao mu je dojam razjarene pčele koja ubija svoju žrtvu žaokom i koja čineći to umire, jer je žaoka njezin vitalni organ" (s. 67)..."Kramer (Dido) je isplanirao atentat kao ubojstvo iz zasjede: Kelemen ga drži na oku na desnoj strani pločnika i imao je prvi nastupiti skakanjem na kraljev auto vičući 'Živeo kralj!', a zatim isprazniti svoj 'Mauser' u njega..." (s. 77).
"Kalemen i Malny stigoše u Marseilles u autobusu koji ih je tu doveo iz Aix-a. Odatle su krenuli prema Staroj luci... Od sad je prva faza plana, koji je smislio Eugen Kvaternik, imala biti isključivo djelo Kalemena." (s. 93).
" U 16h 1o'... čovjek snažna tijela sa šeširom na glavi, baš ispred policijske stanice na trgu Pierre Puget, protrča između dva policajca vičući 'Živeo kralj!' (s. 97)... "Vlada Kalemen poče pucnjavu; Lijevom rukom je zgrabio vratnice automobila, desnom puca. Pucnjeve je zaglušila povika prisutnih promatrača u velikom broju, rulja ništa nije shvatila i nastavila je i dalje vikati 'Živio kralj¨?... (s. 98). "Aleksandar, prostrijeljena vrata i boka, ubijen u hipu na licu mjesta, složi se na sjedilo bez i jedne riječi... Ubojica je zatim okrenuo cijev u trbuh generala Froissac-a i opalio" (s. 99)... "Ubojica je pokušao da se ubije pucanjem kroz svoja usta. Krv obli njegovo lice. Zateturao je. Nije uspio da ubije samoga sebe... Policajci su zatim zapucali u njega. Počeše padati i civili i policajci..." (s. 100).
Zanimljivo je kako su na taj atentat reagirali državnici u Europi, a kako lijevi i desni tisak u Francuskoj. Veoma zanimljvo. Dok ustaše napadaju i francuski fašisti, brane ih samo - francuski komunisti:
"Upravo sam primio vijest da je francuski Ministar vanjskih poslova, gosp. Barthou podlegao ranama prilikom odvratnog atentata u Marseillesu..." Potpis: Adolf Hitler.
Najtiražniji francuski list krajnje desnice "Je suis partout" komentirajući ustaški atentat pisao je: "I nek nam bude - eto šta učiniše oni koje mi prihvatismo kao 'žrtve fašističkog terora i branitelje demokracije'... Vratimo Mussoliniju talijanske komuniste i Hitleru njemačke komuniste..." (s. 133).
Paradoksalno ili ne, službeno glasilo francuske Komunističke partije, 'L'Humanitée' uzvratilo je vatrom sa svoje strane: "Jugoslavenski kralj dolazi u Pariz u vrijeme kad se u tamošnjim zatvorima prakticiraju užasne torture... Jugoslavenski tiranin koji dolazi u Francusku sve više se približuje Hitleru" (s. 134).
Šef bande je navodno Egon Kvaternik, alias Kramer, a plavokosa žena Maria Vondraček, alias Marie Voudroche... Oni su napustili Aix svaki u svom taksiju na sam dan kad je izvršen atentat. Došli su u Avignon, a odatle su vlakom, otputovali u Pariz... Ubojica je točno identificiran: Kalemen-suk se je ustvari zvao Georgi Cernosemski, rođen u Ohridu 1897... (s. 143).
|
|
|
|
Zadnja Promjena ( Nedjelja, 20 Srpanj 2008 )
|
|
|
|
|
Tko je Online |
|
Gostiju online: 29 |
|
|
