Hrvatski okupatori, do sada u Hrvatskoj, su se služili svojim manjinama
kao izviđačima preko kojih su, kao i preko "produženih ruku" iz hrvatskog
naroda, osvajali i porobljavali Hrvatsku. Dakle, naši "gosti" i janjičari
pripremali su i donosili razne mine -  lukavim načinima neprestano su
planirali Hrvatima zamke, a sve zbog trajne okupacije - eksploatacije.
 
U Hrvatskoj su sada "građani" a onda kao i sada operativci protiv
Hrvatske! I evo Uzelca, Pupovca i drugih, sada kao pojedinci građani.
U redu, ako i  konkretno pokažu i da su se kao Srbi otrijeznili i shvatili da
su u stranoj zemlji bili kao izviđači za svoju maticu u namjeri za osvajanjem i
porobljavanjem tuđeg, tj. hrvatskog teritorija i Hrvata. Tako su i Mlečani
pod izlikom i " zbog brižnosti" za svoje manjine, i to uz pomoć Vatikana,
osvojili i uništavali Hrvate na zadarskom području i šire po Hrvatskoj.

Sada imaju priliku da pokažu koliko su lojalni, tj. solidarni s hrvatskim
narodom u Hrvatskoj u kojoj žive. Već dvadeset godina Hrvati su i dalje
žrtve od posijanih mina i "belog praha". Zbog osvajačkih pobuda, zbog
njihova plana o velikoj Srbiji - stvaranog uz pomoću matice Srbije, Srbi
na područjima Hrvatske znaju konkretno gdje su postavljene mine. Kada nisu
sto posto realizirati san o zamišljenoj velikoj Srbiji, sklepanoj od tuđih
teritorija, i ako i dalje žele živjeti u slobodnoj Hrvatskoj, kao kršćani
trebali bi pokazati da su obraćenici s Uzelcem i Pupovcem na čelu.
Maknite mine da Hrvati više ne stradavaju u vlastitom dvorištu upravo od
mina koje ste im vi sami postavili! Tako ne bismo trebali skupe strojeve
za razminiravanje, za koje i onako nema novca nakon što su vam napravljene
nove kuće i osigurane izviđačke i . . . ,  mirovine - dok Borićevci, Zrin i
druga mjesta koja ste porušili u drugom svjetskom ratu još čekaju da se obnove.
Mogli biste vi te mine odstraniti golim rukama -  kad znate gdje su da
tako pokažete i svijetu kako se  čovjek zbog sebe treba pokajati i kako ne
smije u tuđa dvorišta postavljati mine, jer ga to kompromitira i truje mu dušu
na putu beskonačna života. Na kraju čovjek po sebi - za sebe postane zlo, pa
tako Srbi i ostali gosti u Hrvatskoj neka žrtvuju za svoju dušu zbog
vlastitih djela i propusta u prošlosti, a što je bilo uzrokom toliko
prolivenih suza i krvi na zemlji - i to baš Hrvatskoj, u kojoj žive i koja
ih je  stoljećima hranila.

Bog je tu izvor života za sve, zlo se ne ponovilo koje je začeto još davne
1844. godine zbog želje Srba za "velikom Srbijom" (Načertanije). Zlo
lukavo hvata maha 1918. - 1928. godine (ubojstvo dr. Stjepana Radića . . . , vidi
njegovu doktorsku radnju), od 1928. - 1941. godine nastavak ubojstvima i
progonima Hrvata zbog stvaranja "velike Srbije". Od 1941. - 1971. godine
lukavo (uvijek ratovali na hrvatskom teritoriju) progonili Hrvate dok su
paralelno zavaravali svijet učvršćujući svoje pozicije zbog teritorijalnog
povećavanja Srbije. Zatim od 1971 - 1990. godine nastavak zla koje je
haralo Hrvatskom, ali i primjetno kako su Hrvati odolijevali tako se zlo
urušavalo, što je po Iskonu zapisano. 1990. do 2009. godine, dakle, koliko god   
se zlo upinjalo ono je konačno i vremenito i uvijek ostane bez daha, što se
dogodilo i hrvatskim okupatorima -  eksploatatorima. Ipak Hrvati za sada
nisu dovoljno spoznali da treba stalno biti budan da se ne bi palo u
iskušenje, dozvolili su svojim potencijalnim obraćenicima koji svojom
lukavošću opet zauzimaju prve klupe, umjesto da su u zadnjima po njihovoj
sudbini, dakle, bez pomoći ne mogu se lustrirati ., Od 1941. godine od
Borićevaca, Zrina, Bruvna, Karlovca, i tako redom uključujući i križni put
1945. do 1990. godine. Ali očito želja spomenutih gostiju je da se
Hrvatima križni put nastavi i danas od Vukovara, Lovasa, Knina, sve do Dubrovnika i Boke Kotorske pod nazivom spaljena zemlja i uz pomoć posijanih mina za dugoročno stradanje i . . ., Sve to pokazuje da sinovi i unuci inih
okupatora i Srba, skupa s hrvatskim janjičarima, i sada drsko veličaju
ustanak u Srbu, po redu tko zna koji dirigiran iz Beograda i druge
metropole, sa zahtjevom da im i ova generacija Hrvata plaća za spomenike
njihovih zlodjela u Borićevcu,  . . ., Udbini, kao i širom Hrvatske do
danas i dalje. Spomenuti spomenici ni blizu i nisu toliko opasni koliko su
opasni odmetnuti lutajući kipovi po šumama i gorama  kao Z. Milanović, V. Pusić,
M. Pupovac, Uzelac, i dr.  . . . , Svi bi kao takvi i dalje vladali pod
prozirnim parolama fašizam, antifašizam, komunizam . . . ,  pomoću kojih
su se kroz zadnje stoljeće proširili i okupirali hrvatske teritorije
partizani - ustanici iz Beograda, Rima, Venecije, Budimpešte i . . ., zbog
eksploatiranja Hrvata za sebe preko poreza i harača u krvi.

Adekvatnim stilom i danas se služe, koji odgovara ovom momentu, da se
Hrvati uskoro ne bi sjetili dok plaćaju vampirima lutalicama za njihovo orgijanje
i  bal. Krasti ili držati vreću je isto.

Dakle, potomci raznih eksploatatora Hrvata toliko su postali bahati pa
traže da im Hrvati dižu spomenike i da dalje rade za njihove pionire nasljednike
kao "nadgradnju" i pored zla koja su počinili isti nad Hrvatima.

Misle da im je taj neki antifašizam pokriće i zaštita za daljnje
eksploatiranje i uništavanje Hrvata. Što su ustanici u Srbu podržavali:
fašizam ili antifašizam, dok su, u zadnjem ratu protiv Hrvata, sa svojima
postavljali mine od kojih Hrvati i danas pogibaju.

Na kraju, hrvatski je narod odlučan provesti lustraciju u vlastitom
narodu, isto tako i vi kao manjine dužni ste u Hrvatskoj očistiti iz svojih redova
produžene ruke vaših matica, da ne bi   ikada više pretendirali preko vas
osvajati Hrvatske teritorije i porobljavati Hrvate.

Pored ove konstatacije očito po spoznaji, koja će nas spasiti, doista kao
i ostali narodi i mi smo tvorci vlastite sudbine.

Izdvojiti se iz zajednice u kojoj čovjek živi, iz općeg, zapravo je
luciferstvo, svejedno od koga je potaknuto u pravcu zla, tj. smrti. . .,
bilo da je riječ o Hrvatu ili pojedincima iz nacionalnih manjina koje žive
u Hrvatskoj.

Zapravo, čovjek i narodi kao stvorenja trebaju slaviti život - čovjeka -
dušu na beskonačnom putu, a što je  samo potvrđivanje duše - života - po
sebi - za sebe kao dobro.

Čovjek ne mora i ne smije postati žrtva bilo čije demagogije. Lucifer po
volji ostane bez nepresušna izvora - Stvoritelja, postane i ostane samo
prah po sebi - za sebe, bez odgovornosti za život i prema očiglednim mjerilima.
Dakle, lutrija je mamac kao zamka lukavog zla, zamka čovjeku kao i
osvajanja - pomoću mina tuđe ljetine u tuđim dvorištima. Istina, čovjek se
izgubi po duši u prostoru i vremenu zbog materije, čudo je ali i
odgovornost duše kad pada niže pored Oca Stvoritelja kao nepresušna izvora za život. Samo zbog želje da kao stvorenje inverzijom postane apsolutni stvoritelj,
što nije moguće.

Jer duši nije potrebno biti žrtvom vremena i prostora kao tijelu. Ona je
čvrsta točka koja bi uredno trebala rješavati za tijelo, koje je po
materiji osuđeno na kretanje u prostoru i vremenu. Što jest i tako će biti uvijek.

Dakle, nema valjana razloga da vlastito tijelo duši postane zamka. Otkuda
umišljenost da čovjek može biti kategoričan - sijati mine i smrt drugima i
sebi. Čovjek izražava i odražava očigledno, a sve je kušnja po cijenu
života, smisla što jest. Zbog nereda gubi se i zamjenjuje logiku zdravog
razuma  - nekim sklepanim znanostima . . . ,  psihologijom. Borba da se
pomoću materije pobjeđuje jednako je beznađe, jer čovjek ne zna da ga na
putu beskonačnom koči prostor i vrijeme (baš - privid - materija kao
zamka, kojoj se klanja), tako je odlučeno za stvorenje. Dakle, primarno, čovjek
je duša - život po Stvoritelju, što čuva po sebi - za sebe i onda nema
prepreka, a oni koji postave tijelo na prvo mjesto nemaju budućnosti
stavljajući drugom mine kao zamku - zapravo postave ih sebi kao trovačima
na putu osvješćivanja - spoznaje. Čovjek se pokazuje po djelima očiglednom,
sebe prezentira i po minama kao zamkama životu ili je tako nešto urednom
čovjeku zlo. Dakle, istine kao uzori i opomene u životu nama su na usluzi
i servis zbog ravnanja i orijentacije.

U Udbini, rujan 2009.
Dr. sc. Ilija Barjašić

 
Pokret duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT

Komentari

Traži

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."