suspenzijom hrvatskog ZERP-a nakon snažnog pritiska koji je na RH izvršila Slovenija uz
potporu EU.

            Zašto je Hrvatska pristala biti jedina država na svijetu koja odustaje od primjene
svoga zaštićenog eko-ribolovnog pojasa?

            U siječnju 2008. počeo je istraživati uzroke koji su doveli do pat-pozicije u
Piranskom zaljevu, uvjeren da se iza javno deklariranih razloga moraju kriti neki važniji, tajni,
koje Slovenci nikad nisu dali ni naslutiti. Krenuo je izučavati stare zemljovide iz 12. stoljeća,
pa sve do onih iz 19., usredotočen osobito na tok i ušće rijeke Dragonje.

            No, u tom "grmu nije ležao zec", niti su se karte imalo razlikovale. Prionuo je
potom proučavanju nautičkih karata Jadrana s kraja 19. stoljeća. Prostudirao je i novije, moderne
nautičke karte. Ništa sporno nije otkrio, obalne crte potpuno su se se poklapale.

            NATO bombe u Jadranu
            Nediljko Pušić dobio je prvu bitku s tromom hrvatskom "državnom administracijom".

Ne izravno od Vlade RH, nego od jednog od čelnih ljudi Zapovjedništva NATO-a za vrijeme posjeta
Splitu. Tada je izrijekom rečeno da će NATO pomoći Hrvatskoj u vađenju odbačenih bombi u
Jadran koje su "posijali" NATO zrakoplovi nakon "kosovske krize", vraćajući se iz borbenih akcija u
Srbiji. Pušić je, naime, prvi za "Slobodnu Dalmaciju" o tome progovorio, upozoravajući da bi jedna od takvih

odbačenih NATO-bombi mogla biti i uzrokom kornatske tragedije. Svoje je teze i tada, kao i ovaj put,

dokumentirao, a raspolagao je i kartama na kojima su ucrtane "zone odbacivanja" neželjenog tereta, od kojih

jedna, prema NATO-kartama, prelazi preko Kornata. Treba li i na novo Pušićevo otkriće tek lakonski
odmahnuti rukom?

            E, tada je posegnuo za topografskim kartama u kojima je ucrtan Piranski zaljev, počev
od "Pregledne K und K generalštaba topograf. karte br.31-45, mjerilo 1:250 000 iz 1900.", preko
sovjetskih (voenno-topograficheskoe upravlenie generalnog staba VTU GSh) karata L-33-88-V i L-33-88
iz 1973.-1991., do američkih (national geospatial-intelligence agency) - 1985-I iz 1993., pa čak i karte

bivše JNA (VGI) br. 366-1-1 iz 1982. te karte topografskog zavoda Slovenije br. 4611 iz
1995.

            Da bi ih mogao "čitati", morao je savladati preko 250 vrsta topografskih znakova i
nakon svega zaključio da se karte međusobno razlikuju tek u dva detalja.

            Naime, u sovjetskim i američkim kartama bili su ucrtani svi dalekovodi, a u
američkim su bili i kamenolomi numerirani. Toga u jugoslavenskim i slovenskim kartama nije bilo.

            Kako je riječ o čovjeku koji ne staje dok ne dobije sve odgovore, brzo je shvatio
u čemu je "kvaka 22". Amerikanci i Sovjeti ucrtavali su dalekovode na karte zbog vojnih
letjelica-helikoptera i niskoletećih borbenih aviona koji su glavno sredstvo svih njihovih
borbenih djelovanja, i na taj način otklanjali potencijalne smetnje i rizike.

            Ali, zašto su "Ameri" numerirali kamenolome - e, to je tek trebalo otkriti! Zahvaljujući

opsežnoj literaturi (Terrain Analysis FM 5-33, Topohraphic surveying FM 3-34.331, Minerals for
atomic energy by Robert D.Nininger), i tu je enigmu riješio.

            Numeracija svih kamenoloma u kraškim područjima svijeta sračunata je na lakše
pribavljanje podataka o nalazištima strateških sirovina kao što su uran, torij i berilij.

            A topografska karta Piranskog zaljeva zorno pokazuje da su kamenolomi samo na njegovoj
lijevoj, hrvatskoj obali gdje je na uzorcima kamena obavljena geokemijska i geofizikalna analiza,
nakon čega su numerirani.

            -Tada mi je postalo kristalno jasno da odgovore na pitanja o problematici
razgraničenja u Piranskom zaljevu moram tražiti u zemlji, pod morem, odnosno u geologiji
sjevernog Jadrana - priča Pušić svoju novu senzacionalnu priču.

            Zaljev pun bakra

Ako pogledate na geološkoj karti Europe lijevu obalu Piranskog zaljeva, vidjet ćete
geološki rasjed u područjima kamenoloma, a iz literature je poznato da to ukazuje kako se u tim
područjima nalaze i velike količine bakrene ili uranove rude - dodatno upozorava Pušić. Na
trag ga je naveo podatak o geoseizmičkim minolovcima u tršćanskom zaljevu. Pitao se što tamo rade i,
istražujući sve što mu je bilo dostupno, došao je do saznanja da se u oceanografiji minolovci
koriste i za istraživanje naftnih i plinskih polja. Malo-pomalo, priča se zavrtjela, neprekidno se
dopunjujući novim otkrićima i podacima. Piranski zaljev je, kaže, predmet zanimanja i naših
susjeda Talijana, još od 1838.-1839. kad su planirali gradnju željezničke pruge od Trsta do
Pule. Inženjeri i geolozi su otkrili na tom prostoru kvalitetan građevinski kamen koji su koristili za gradnju
tršćanske i koparske luke. Ali su vidjeli da na tom prostoru ima još kvalitetnih sirovima osim
kamena... E, upravo to spoznali su i Slovenci, uvjeren je lucidni, sistematični Splićanin, te inzistiraju

da sve što je ispod kamenoloma u Piranskom zaljevu pripadne njima.

            Uskoro je došao do ključnih podataka koji su mu pomogli dešifrirati pretenzije
slovenskih političara za tim dijelom hrvatskog teritorija.

            Naime, institucija koja raspolaže s najviše goloških podataka na svijetu je
Geološka služba američke vlade - U.S. Geological Survey, u čijim je izvješćima našao precizne
procjene oličina nafte, plina i tekućeg plina u sjevernom Jadranu.

            Spomenuta institucija obrađuje nalazišta diljem svijeta te navodi podatke koliko
je oličina pronađeno, koliko iscrpljeno i kolike su rezerve još neeksploatirane. Na geološkoj
karti Europe gdje su ucrtana sva naftna, plinska polja i geološke provincije, navodi se provincija Po
Basin 4060 koja prestaje kod rta Savudrije, a istočno i sjeveroistočno od rta nema ni nafte ni
plina.

            Od ukupnih procijenjenih količina u toj geološkoj provinciji, 50 posto otpada na
hrvatski dio Piranskog zaljeva. Prema procjenama (iz 2000.) koje navode u svojim izvješćima, uz
zapadnu obalu Istre te u zapadnoj i južnoj Istri nalaze se milijuni barela neotkrivene nafte i
milijarde kubika plina!

            Ili posve precizno: F 95-minimalno 39 milijuna barela nafte, 6600 milijardi kubičnih
fita plina i minimalno 21 milijun barela tekućeg plina; F 05-maksimalno 916 milijuna barela nafte,
maksimalno 33.466 milijardi kubičnih fita plina te maksimalno 308 milijuna barela tekućeg plina;

MEAN (geo.sredina) - 360 milijuna barela nafte, 17.904 milijarde kubičnih fita plina i 122
milijuna barela tekućeg plina.

            Prema izvješću jedne od najutjecajnijih i najuglednijih naftnih geologinja na svijetu
dr. Sandre J. Lindquist, polovica navedenih količina, osobito plina, nalazi se u akvatoriju Umaga i
Savudrije, a upravo taj akvatorij Slovenci nazivaju "Dimnik"!

            Sudeći po svemu, "dimnik" našim lukavim susjedima ne treba zbog slobodne plovidbe,
već zbog eksploatacije nafte i plina. Zbog toga je vrlo izgledno da bi, u slučaju arbitražne prevage u
korist Slovenaca, tzv. dimnjak odmah bio zatvoren za pomorski promet, jer bi u protivnom ometao
vađenje naftnog i plinskog bogatstva, te bi promet skrenuli u talijanske teritorijalne vode, odnosno
kroz minorni ostatak hrvatskih.

            Na američkim kartama u predjelu Savudrije ucrtana su dva pretpostavljena plinska
polja, fiktivno imenovana kao Neptune i Mercury. Amerikanci su napravili plan koji obuhvaća područje

od Savudrije do Kopra, kao plinsko nalazište koje bi služilo za održavanje sustava plinovoda u
Evropi, između Alžira i Rusije.

            Pravi naručitelj ove američke geološke studije bila je zapravo prva demokratska
mađarska vlada koja je 1989. zatražila od SAD-a da pregledaju sve njihove izvore nafte i plina
kako ne bi bili apsolutno ovisni o ruskim energentima.

            Sklopili su ugovor i Amerikanci su im poslali svoje najbolje stručnjake koji su
sačinili cjelovite analize zajedno s kartama na kojima su ucrtali nalazišta za cijelu Europu.

            Do tih je podataka, već u fazi njihova nastajanja, vještom diplomatskom
"komunikacijom" uspio doći vrlo sposoban slovenski diplomat Dimitrij Rupel, koji je,

nota bene, bio veleposlanik Slovenije u SAD-u. Analizirajući značaj i vrijednost "dimnika",

prebogatog naftom i plinom, njima pred nosom, a nije njihov, odlučili su na svaki način osigurati

suverenitet nad njim, a time i nad eksploatacijskim poljima.