POGLED IZ UREDNIŠTVA

GRANICA NA DRINI

Bliži se kraj 2009. Jednako kao i kraj promašenog društvovnog, političkog i gospodarskog sustava nametnog nam nakon pobjede u Domovinskom ratu i utvrđivanja nezavisnosti Države Hrvatske pod imenom Republike Hrvatske. U takvoj prigodi, kako zbog dnevnih poteza, ne manje i zbog buduće usmjerenosti u radu, Hrvatski uljudbeni pokret ima potrebu javno iznijeti pučanstvu svoje strategijske poglede i stajališta.

U prvom redu s obzirom na sadržaj očekivanih razgovora (bolje rečeno: pregovora) sa Srpskim četničkim pokretom "Ravna Gora", za koje se najozbiljnije pripremamo. Nedvojbeno, isto tako, i glede nerazumijevanja, pa i otpora našem poticaju za otkrivanje spomenika u Zagrebu hrvatskom ratnom poglavaru iz vremena Drugog svjetskog rata Poglavniku NDH Dr Anti Paveliću.    

I.

Prva skupina pitanja odnosi se na pitanje Bosne i Hercegovine. Naše polazne poglede objavit ćemo u sljedećih sedam brojeva Glasnika, dotično kako slijedi:

Opće sveze (nadnaslov): "Načela i zablude"

Tema (naslov): "Hrvatska do Drine"

Osvrti (podnaslovi): "Pojam i potrebe" (br. 79. – 7.11.2009.), "Bošnjaštvo – imperijalistički projekt" (br. 80 – 14.11.2009.), "Bosanski muslimani u Europi" (br. 81 – 21.11.2009.), "Banovina Hrvatska" (br. 82 – 28.11.2009.), "Hrvatski i srpski interesi na području Bosne, te Hecegovine" (br. 83 – 5.12.2009.), "Hrvati i Srbi – stari i susjedni narodi s Balkana" (br. 84 – 12.12.2009.) i "Granica na Drini" (19.12.2009.).

Računamo i s Vašim prilozima o istome. Stranice Glasnika za ovo bit će Vam otvorene od br. 80, 14.11.2009. Ništa ne ćemo mijenjati u onome što nam pošaljete, niti dodavati, kao i inače, osim što ćemo dosljedno ispuštati uvrjede, psovke i terorističke prijetnje. 

II.

Održano je Treće Okupljanje domoljubnih i državotvornih Hrvata na temu: "Tražimo izručenje Josipa Perkovića njemačkom pravosuđu". Sve je proteklo u najboljem redu, upravo onako kao što smo to i priželjkivali. Nazočnost "nacionalnog" novinstva je (očekivano) izostala, a o čemu smo bili unaprijed obaviješteni. Riječ (financijski potkrijepljena) Ephraima Zuroffa još uvijek se u Hrvatskoj sluša s posebnom pozornošću i strahopoštovanjem. Pa, neka mu bude. To mu je ionako, vjerojatno, jedino zadovoljstvo u (iz temelja promašenom) životu.

Najavili smo i Četvrto Okupljanje za 27. studenog 2009. u 11 sati na Iblerovu trgu u Zagrebu, a s temom "Tražimo lustraciju Socijaldemokratske Partije Hrvatske". Prva promišljanja o tome već su nam stigla. Osporavajuća. Ti čitatelji (i prijatelji) smatraju da izostavljanje Hrvatske Demokratske Zajednice i Hrvatske Stranke Prava iz lustracije naslućuje naše pogrješno svrstavanje.

 Nu, očito, nisu nas razumjeli.

Prvo. HDZ nikada nije bila komunistička stranka, a SDP jeste. SDP, dapače, njeguje tu svoju osnivateljsku tradiciju. Mijenja se ime, ali rodoslovlje nikako.

Drugo. Hrvatska politička ljevica ima pravo na svoju stranku. Nikome to ne smije smetati. Međutim, oči bode, smeta nam, činjenica da ta stranka, po mišljenju njenih utjecajnih članova, mora biti izravno vezana uz krvavi i tlačiteljski jugoslavenski komunistički režim.

Treće. Hrvatska demokratska zajednica, opet to činjenice govore, bila je (šteta) stranka za jednokratnu uporabu: stjecanje nezavisnosti Hrvatske. To je dobro urađeno i na tome smo joj zahvalni. Sve drugo je groza i užas. Država je, iako na papiru nezavisna, zbog nesposobnosti i pohlepe vođa, opet u lancima. Državni dug, kao osnovni izvor financiranja tajkunskih apetita, ogroman i s rastom geometrijskog niza, ne da ni oči otvorili. Hrvatska pak stranka prava nema nikakve sveze s mislima pravaških velikana (počevši od Oca Domovina Dr Ante Starčevića). Uz to bila je samo puki prirepak HDZa u razbijanju hrvatske političke desnice. Te dvije stranke ne uopće treba lustrirati (drugo su pitanje njeni članovi), one će uskoro jednostavno – nestati. Drže ih još u životu samo strane financijske injekcije. Dokad će to ići, zaista, teško je predvidjeti, ali postoji iskustvo od "naroda voljenog" Feral Tribuna, pa je gledajući odatle sve jasno i predvidljivo.

Hrvatski uljudbeni pokret drži se svoga projekta i tako će nastaviti. Dne 26. prosinca 2009. – u okviru Petog Okupljanja – bit će (u 9 sati, u Gradskoj kavani u Zagrebu) sjednica Uljudbene Hrvatske Vlade, zatim (u 11 sati na Splavnici u Zagrebu) Peto Okupljanje domovinskih i državotvornih Hrvata na temu: "Tražimo hrvatsku Republiku Hrvatsku – oproštaj sa Stjepanom Mesićem, posljednjim Mohikancem titoizma u Hrvatskoj", te otkrivanje spomenika Poglavniku NDH Dr Anti Paveliću (u 15 sati u Zagrebu).

Krajem veljače 2009. Hrvatski uljudbeni pokret prvi put će prirediti Okupljanje s većim brojem nazočnih. Šesto Okupljanje domoljubnih i državotvornih Hrvata bit će posvećeno temi: "Vratite Hrvatski domovinski fond udovicama hrvatskih branitelja". Naime, u Hrvatski domovinski fond, nakon što je u njega Država unijela dionice Tiska vrijedne 8 milijuna DEM, namamljeno je 1.700 branitelja, uglavnom udovica hrvatskih branitelja, koji su u njega unijeli dionice vrijedne 25 milijuna DEM. HDF vodio je Mladen Jurković. Sve dionice iz HDF su nestale, a HDF "gurnut" je u likvidaciju. Na rješavanju ovog pitanja Hrvatski uljudbeni pokret radi već tri godine. Osnovana je udruga Braniteljsko gospodarstvo u zajedništvu u koju su upisani udjeličari HDF. Prikupljena je dokumentacija (osobito ona koja se nalazi u Trgovačkom sudu u Zagrebu). Pokrenuti su sudski postupci. Iznenada zastoj. Hrvatski fond za privatizaciju (neizbježni Damir Polančec, kao predsjednik UO) skriva podatke (Poslovna tajna!) o osobama kojima su (pro)dane dionice u vlasništvu HDF. 

III.

Vrijeme je. Domoljubni i državotvorni Hrvati trebaju preuzeti vlast u Republici Hrvatskoj.

Spoznajući to, Hrvatski uljudbeni pokret odlučio je kandidirati hrvatskog generala Antu Gotovinu za Predsjednika Republike Hrvatske. Dana je najava za to i krenulo se na posao.

Odmah proradiše telefoni.

"Ostavite na miru obitelj generala Gotovine. Generalu samo činite neprilike. Sad će ga tek sud u Haagu drastično kazniti." I tako dalje. Vjerojatno su slične poruke slane i samoj obitelji Generala. Znamo mi dobro te, koji to rade. Njima je General svakodnevna roba s tržnice. Zato smo se oglušili na taj i takav nasrtaj.

Ne bijaše, dakako, samo to. Cijeni se da predsjednička izborna kampanja košta oko 5 milijuna kuna. Hrvatski uljudbeni pokret ih nema, ali se računalo na pomoć velikih prijatelja Generala. Ništa od toga. Štoviše, sve manje ih je koji nam svrate interesirajući se kako stoji s Generalovom kandidaturom. Bit će ipak da smo u nečemu pogriješili.

Jadranka Kosor, ministrica branitelja

448 x 336 - 49k - jpg

radio-ogulin.hr

Uskoro je stigao i završni udarac. S neočekivane strane. Uzoriti Kardinal Josip Bozanić smatrao je potrebitim napisati pismo (dobio sam i ja preslik) dičnom Damiru Polančecu (!) u kojem ga objavješćuje da on (Uzoriti Kardinal) ne stoji iza prijedloga što ih daje Tomislav Dragun. Shvatio sam poruku. Ništa neobično. Imam ja s takvim porukama velikog iskustva. Mnogo ih je bilo u Titovo doba, posebno ona s dne 8. studenog 1991. Ne piše jedan nadbiskup zagrebački tako dopis dopredsjedniku Vlade o nekom tamo (bezveznom) umirovljeniku. U pitanju je očito predsjednička kandidatura novokomponiranog katoličkog vjernika zvanog "Sedmokilni svjećnik" (ne "Sedmerostruki svijećnjak"), kojemu treba očistiti prostor "na desnici". Neka, neka, ostat ću ja vjeran svojoj Rimokatoličkoj Crkvi. Ne želim ići s njom niti u sporove, ali ću ipak moliti Duha Svetoga da ukaže Uzoritom Kardinalu kako (politički) ozbiljno griješi.