Naslovnica arrow Politika arrow KAKO TO BRITANCI ODLUČUJU O NAŠOJ DOMOVINI PREKO HRAVTSKIH IZDAJNIKA NA VLASTI
Petak, 10 Veljača 2012
 
 
KAKO TO BRITANCI ODLUČUJU O NAŠOJ DOMOVINI PREKO HRAVTSKIH IZDAJNIKA NA VLASTI PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Četvrtak, 27 Svibanj 2010

KAKO TO BRITANCI ODLUČUJU O NAŠOJ DOMOVINI PREKO HRAVTSKIH IZDAJNIKA NA VLASTI.

KAO NAM STVARAJU NOVU JUGOSLAVIJU I PRIPEMAJU BUDUĆE PREDJEDNIKE NA BALAKNU, OD MESIĆA, JOSIPOVIĆA PA DO TADIĆA.

 

 Krvava kruna ne posustaje.

 

Novi List 26.5.2010

Otkrivamo tajni plan

Samo Tadić sporazum spašava

Diplomati iz Ujedinjenog kraljevstva iznenađenom su hrvatskom državnom tajniku Davoru Božinoviću sugerirali Tadićev angažman uz objašnjenje da je on >najutjecajniji glas u regiji<

 

Britanski naputci kako poboljšati odnose:

- pisati o tome da Slovenci vole dolaziti na Jadran, a Hrvati u Sloveniju na skijanje

- isticati izjave mladih ljudi o vlastitim pozitivnim iskustvima u susjednim zemljama

- koristiti i internet za promoviranje pozitivnog ishoda referenduma

- u promidžbi arbitražnog sporazuma naročito koristiti Youtube, Facebook i Twitter

ZAGREB - Velika Britanija i SAD htjele bi da se predsjednik Srbije Boris Tadić angažira u promicanju Sporazuma o arbitraži sa Slovenijom jer su diplomacije dviju zemalja uvjerene da bi Tadić svojim autoritetom mogao pomoći pozitivnom ishodu slovenskog referenduma koji se održava 6. lipnja i na taj način ubrzati hrvatski ulazak u EU. Britanski veleposlanici u Hrvatskoj David Blunt, Sloveniji Andrew Page i Srbiji Stephen Wordsworth o toj su inicijativi prije pet dana na radnom ručku izvijestili državnog tajnika Davora Božinovića, ali je on izrazio skepsu u vezi smislenosti Tadićevog angažmana. >Velika Britanija i SAD žele pomoći pozitivnom ishodu referenduma, bez miješanja u slovensku unutarnju politiku. Britanski veleposlanici smatraju da bi inicijativa u tom smjeru bila podrška Borisa Tadića arbitražnom sporazumu kao dobrom rješenju za otvorena pitanja u regiji jugoistočne Europe. Božinović je rekao da načelno nije protiv, ali da ostaje vidjeti bi li Tadićeva poruka imala utjecaja na slovensko biračko tijelo, bi li se takva gesta uklapala u Tadićeve ideje o regionalnoj praksi rješavanja bilateralnih pitanja, a upitan je njezin pozitivan učinak na Hrvatsku i našu javnost. Veleposlanik Blunt rekao je na potonje kako je proces usvajanja arbitražnog sporazuma u Hrvatskoj završen, pa se zbog referenduma treba koncentrirati na slovensko javno mnijenje. Dodao je kako je jučer o tome razgovarao s američkim veleposlanikom u Hrvatskoj Jamesom Foleyem koji podržava inicijativu

Božinović je dobio i zanimljiv odgovor na pitanje zašto bi upravo predsjednik Srbije imao utjecaj na Slovence, naročito zbog određenog pogoršavanja slovensko-srpskih odnosa nakon što je Tadić nedavno izostao s nedavnog sastanka na vrhu zemalja bivše Jugoslavije u Brdu kod Kranja. >Veleposlanik Page odgovorio je da je Tadić 'najutjecajniji glas u regiji' te da bi baš takav potez mogao biti korak u popravljanju odnosa Srbije i Slovenije. Pahor bi, pak, mogao to iskoristiti kao 'dio šire strategije svoje politike'. Veleposlanik Blunt dodao je da bi bilo dobro kad reakcija Hrvatske ne bi bila snažno negativna

Britanski veleposlanik u Zagrebu podsjetio je i da je prije prihvaćanja Sporazuma o arbitraži na Sloveniju >izvršen snažan politički pritisak

Na radnom ručku bilo je riječi i o hrvatskim pristupnim pregovorima, pri čemu je veleposlanik Blunt ustvrdio da problema nema samo u poglavlju pravosuđe već >temeljne poteškoće< postoje i u poglavlju tržišno natjecanje i poglavlju poljoprivreda i ruralni razvitak. Blunt je istaknuo da ne zna hoće li prije ljeta uopće biti moguće otvoriti poglavlje pravosuđe. Božinović je primjetio da je za hrvatske reforme važno da >vidimo svijetlo na kraju tunela< i da se Hrvatskoj dopusti ostvarivanje napretka kroz pregovore. Veleposlanik Wordsworth rekao je i da bi Tadić htio biti taj koji će Srbiju uvesti u EU, no >očekivanje ulaska prije kraja njegovog mandata 2018. godine vrlo je optimistično

 

Dražen CIGLENEČKI

 

 

Istraga u Hrvatskom MVPEI zbog curenja podataka

 

Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija pokrenulo je istragu radi utvrđivanja odgovornosti za neovlašteno odavanje podataka vezanih uz objavljivanje dijela bilješke MVPEI-a u Novom listu od 26. svibnja 2010. godine pod naslovom Britanci uvjeravaju: samo Tadić sporazum spašava

Riječ je o dokumentu koji je namijenjen isključivo Uredu Predsjednika Republike Hrvatske, Uredu predsjednice Vlade Republike Hrvatske i diplomatskoj službi Republike Hrvatske, priopćeno je iz ministarstva.

MVPEI smatra kako se, bez obzira što nije bilo riječi o službenom sastanku, već o neformalnoj razmjeni mišljenja u formi diplomatskog ručka, radi o djelu za koje treba utvrditi počinitelja zbog popisa adresanata koji imaju pristup  službenim bilješkama, a zlorabe ih kako bi naštetili dovršetku procesa stupanja na snagu arbitražnog sporazuma između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, stoji u priopćenju MVPEI-ja koje je potpisao galsnogovornik Mario Dragun. 

 

HRT 26.5. 2010

 

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

Ratne bilješke

Mladićev dnevnik: Tuđman i Milošević trgovali su muslimanima

Mladić u svojim bilješkama tvrdi da su Tuđman i Milošević jedan drugome "nudili" muslimane, ali ih ni jedan ni drugi nisu željeli.

Povećaj Mladićev dnevnik: Tuđman i Milošević trgovali su muslimanima
Foto: Arhiva VL
 
Haško tužiteljstvo objavilo je nove detalje iz ratnog dnevnika Ratka Mladića od kojih je najupečatljivija tvrdnja da su bosanski Srbi i Hrvati, uz pomoć tadašnjih vlasti u Beogradu i Zagrebu, surađivali i na terenu zajedno djelovali kako bi muslimane prisilili na podjelu Bosne i Hercegovine.

Mladić u svojim bilješkama tvrdi da su Tuđman i Milošević jedan drugome "nudili" muslimane, ali ih ni jedan ni drugi nisu željeli. On citira i riječi Radovana Karadžića izrečene na sastanku s Miloševićem, 8. srpnja, 1993. One glase:

- Pomoći Hrvatima da bi se muslimani prisilili na podjelu Bosne.

Mladić u bilješci dalje citira i Miloševićeve riječi:

- Muslimanima nuditi prihvatljive opcije... a na ratištu im ruinirati pozicije. Ne bih ja išao na presijecanje muslimana na dvije autonomije. Mi smo ih sve nudili Hrvatima, a Tuđman je rekao: "Uzmite ih vi".

Praljak: Hrvatski cilj je Banovina iz 1939., treba iseliti Hrvate iz Vojvodine

Ipak, Miloševićeva podrška Hrvatima bila je ograničena jer je bivši srbijanski i jugoslavenski predsjednik smatrao da rat mora što prije završiti i da ne bi trebali davati preveliku podršku Hrvatima kako se ne bi ustalili u srednjoj Bosni.

U novoobjavljenim Mladićevim bilješkama je i zapis s pregovora političkih vođa bosanskih Hrvata i Srba koji su na štetu muslimana vođeni u mađarskom Pečuhu i u Njivicama u Crnoj Gori.

Na sastanku s delegacijom Hrvatske održanim 5. listopada, 1992. u Pečuhu, Mladić je zapisao riječi generala HVO-a Slobodana Praljka, kojeg naziva "zamjenikom ministra obrane Hrvatske":

- Hrvatski cilj je Banovina iz 1939., ako to ne dobijemo, nastavljamo rat. Treba razmijeniti stanovništvo, iseliti Hrvate iz Vojvodine, rekao je Praljak na razgovorima u kojima se težilo uspostavljanju primirja između Srba i Hrvata u BiH.

Isti sugovornici sastali su se tri tjedna kasnije u Njivicama gdje je Praljak rekao kako su na dobrom putu da prisile Aliju Izetbegovića na podjelu BiH.

- Mi ćemo što logistički, što prisilom natjerati Aliju da sjedne za stol s Matom Bobanom (tadašnjim vođom Hrvata u BiH) i Karadžićem. Tuđman je već pristao na razgovor s Karadžićem, Dobricom Ćosićem i Bobanom.

Mladić detaljno opisao razmjenu oružja između Hrvata i Srba

Praljak je dodao i da Hrvatska neće odstupiti od svog interesa te da neće pretjerano zaoštravati odnose sa Srbijom. Rekao je i da je interes Hrvata da muslimani dobiju svoj kanton kako bi se imali kud odseliti.

Mladić je u bilješkama opisao i međusobne isporuke oružja između Vojske Republike Srpske i Hrvatskog vijeća obrane u BiH 1993. O tome se na Jahorini razgovaralo s tadašnjim zapovjednikom HVO-a Milivojem Petkovićem. I Praljak i Petković optuženi su pred Haškim sudom za zločine nad muslimanima, a Tužiteljstvo namjerava Mladićeve bilješke uvesti kao dokaze protiv njih.

Tužiteljstvo je do ratnih bilješki odbjeglog generala Ratka Mladića došlo nakon pretresa stana njegove supruge Bosiljke u Beogradu. Bilješke imaju oko 3500 stranica. riječ je o 18 biloježnica u kojima su detaljno opisana zbivanja u razdoblju od 1991. do 1995.

 
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
 

Fra Petar Jeleč: Čović ide Bobanovim stopama!

Ponedjeljak, 24 Svibanj 2010 22:49 administrator Rubrike - Interview
 

"Nekima je najvažnije da Milorad Dodik, štiteći svoju genocidnu tvorevinu, izrekne magičnu rečenicu kako je za treći hrvatski entitet što odmah izazove opće oduševljenje i ushit kod "velikih" i "osviještenih" Hrvata, posebno onih s juga naše zemlje. Jadan je narod kojemu je Milorad Dodik postao uzor i kojeg vodi njegov politički istomišljenik Dragan Čović"
 

Intervju s fra Petrom Jeleč favic_e-P:

Poštovani fra Petre, moramo priznati da baš i nije uobičajeno da fratri u medijima komentiraju društvene događaje, posebice one političke koji su "rezervirani" samo za političare. Mnogi kritičari takvog ponašanja fratara (svećenika općenito) "preporučuju" vam da se držite propovijedanja vjere i da se ne miješate tamo gdje vam nije mjesto. Jesu li u pravu i što mislite o prigovorima upućenima Vama i još nekim bosanskim franjevcima da niste dovoljno dobri Hrvati?

Nisu u pravu jer zaboravljaju da je politika briga za opće dobro, a svi smo pozvani da pridonosimo stvaranju boljeg i poštenijeg društva. Ja se ne bavim aktivno politikom niti to planiram činiti, ali se ona bavi mnome i ima direktan utjecaj na živote svakog pojedinca u našoj zemlji. Pred politikom koju vode korumpirani ljudi i manipulatori, i koja tako negativno utječe na naš svakodnevni život, nijedan častan čovjek, bez obzira na profesiju kojom se bavi, ne može ostati pasivan i mirno promatrati  kako mu "vuci" rastjeruju "stado" i vode ga u sigurnu propast. Kukavička šutnja pred takvim manipulacijama i bježanje u neku lažnu duhovnjačku nezainteresiranost za svijet i život oko sebe, nije niti će ikada biti moj izbor. Što se tiče prigovora mojem hrvatstvu ili hrvatstvu bosanskih franjevaca općenito, on me već duže vremena poprilično uveseljava i uopće ne zabrinjava. Volio bih kada bi spomenuti "prigovaratelji" u svojoj poznatoj inovativnosti na tržište konačno plasirali "spravu" za mjerenje hrvatstva i otkrili mjernu jedinicu prema kojoj se određuje količina i kakvoća istoga.

 

favic_e-P: Katolička crkva u BiH je dugo šutjela (nije se javno eksponirala o politici, osim rijetko, povremeno), barem ono vrijeme dok je HDZ BiH imao plebiscitarnu potporu Hrvata u BiH. Što bi po logici stvari značilo da je Crkvi odgovarala politika koju je HDZ vodio. Slažete li se s takvom konstatacijom?

Crkva je uz domaće i strane političare vrlo odgovorna za stanje u kojem se danas nalazimo i ona od te svoje odgovornosti ne može pobjeći. Istočni grijeh Katoličke crkve i u Hrvatskoj i u BiH je šutnja pred Tuđmanovom i Šuškovom nemoralnom i katastrofalnom politikom prema BiH i bosanskim Hrvatima, jer je i nekima u Crkvi odgovaralo da bosanski Hrvati nasele opustjele župe i krajeve u "matičnoj" domovini, a nerijetko se i s oltara od nekih crkvenih ljudi mogla čuti poruka našim izbjeglicama da nemaju više što tražiti u Bosni, jer su konačno "svoji na svome". Hrvatska politika je godinama sustavno radila na tomu da našim ljudima omrzne njihovu zemlju i zavičaj, a u Crkvi se o tomu redovitu šutjelo ili se u pojedinim slučajevima i aktivno sudjelovalo u toj nečasnoj raboti. To je politika integralnog hrvatstva koja je našem narodu u BiH nanijela nesagledive štete i Crkva se toj politici HDZ-a nije usprotivila. Bilo je, na svu sreću, i iznimki među crkvenim ljudima koji su ukazivali na svu pogubnost takve autodestruktivne hrvatske politike, a oni su onda po dobrom starom herceg-bosanskom običaju bili nazivani "Alijinim fratrima", "jugoslavenima", "lošim i nikakvim Hrvatima", što im samo može služiti na čast kada se zna s koje strane i od koga je sve dolazilo i danas dolazi takvo etiketiranje. I nakon toliko godina, kada se pouzdano zna što su pojedini političari radili u 90-ima, u Crkvi teško opraštaju onima koji se usude dirnuti u navodno "vizionarstvo" Franje Tuđmana i gubernatora Šuška, što samo pokazuje kako naša Crkva ima velikih problema s prihvaćanjem očitih činjenica. Zato nikada nećete, osim časne iznimke odlične revije Svjetlo riječi, u crkvenom tisku ili od naših prelata išta pročitati ili čuti o Tuđmanovoj historijskoj odgovornosti za ono što se dogodilo bh Hrvatima, a umjesto toga ćete slušati dobro poznati refren kako su nam za sve naše nedaće uvijek krivi tamo neki drugi. U Crkvi gotovo da i ne postoji nutarnja kritička autorefleksija i svijest o vlastitoj odgovornosti za nedavne događaje. Naprotiv, sve vrvi od martirologijskog diskursa, autoviktimizacije i samohvale, koja nerijetko prelazi granice dobroga ukusa.

 

favic_e-P: Imamo dojam da danas Crkva (u BiH) nije tako jedinstvena kada je riječ o načinu vođenja hrvatske politike u BiH. U crkvenim redovima postoje oni koji i dalje misle da HDZ vodi ispravnu politiku, ali očito ima i onih koji misle da je ta politika nakaradna i pogubna za hrvatski puk. Osjete li se ta različita opredjeljenja gledano iz vaše perspektive, dakle unutar crkvenih redova?

Razlike očigledno postoje što je dobro za svaku instituciju, jer potiranje tih razlika vodi u gušenje slobode pojedinca i na kraju se kao bumerang redovito vraća onima koji žele i u Crkvi stvoriti jednoumlje ili, kako se ono danas eufemistički naziva, "crkveno i narodno jedinstvo". Svatko onaj tko ozbiljno analizira politiku HDZ-a u zadnjih dvadeset godina doći će do porazne činjenice da su hrvatsku politiku sve ove godine vodili ljudi koji su ili završili u zatvorima, ili su od pravomoćnih presuda zbog financijskog kriminala pobjegli u Hrvatsku, ili se pak protiv njih vode mnogobrojni sudski procesi. Rezultati takve politike se vide na svakom koraku i u svim našim manjim i većim sredinama u kojima je opljačkano sve što se opljačkati dalo i iz kojih se ljudi svakodnevno iseljavaju. Bilo bi vrlo zanimljivo analizirati imovinske kartice pojedinih hrvatskih (kao i srpskih i bošnjačkih) političara od 1990 do danas, gdje bi se zacijelo pokazalo kako su naši političari dobro profitirali na patnji i muci običnih ljudi, sve pod krinkom borbe za nacionalne interese "ugroženih" Hrvata, Srba i Bošnjaka. HDZ je, nažalost, svojim sumnjivim donacijama uspio potkupiti i određen broj ljudi u Crkvi, koji ih onda, prilikom crkvenih svečanosti, stavljaju u počasne lože svetišta i u prve redove crkava, kako bi ih pored oltara moglo vidjeti njihovo biračko tijelo. Sprega je to trona i oltara, koja našoj zemlji nije donijela ništa dobra, a prisutna je kod svih naših vjerskih zajednica. Velika će biti navala tih "velikih" vjernika-konvertita u lokalna svetišta, posebno ovoga ljeta, upravo zbog predstojećih jesenskih izbora. Meni je osobno žao što neki u Crkvi, skupa s političarima, sudjeluju u ovim nečasnim manipulacijama i mutnim radnjama, jer time rapidno gube ugled među vjernicima koji jedva spajaju kraj s krajem i koji su s pravom osjetljivi na takvo ponašanja svojih vjerskih službenika.

 

favic_e-P: O tome što je politika HDZ BiH devedesetih uradila Hrvatima u Bosni, napose u Bosanskoj Posavini napisano je puno do sada i sami ste se ranije odredili prema tome. Danas nas više zanima je li HDZ nastavio u istom tonu ili je možda promijenio svoju politiku kojom želi riješiti nacionalno pitanje Hrvata u BiH?

HDZ je preko Tuđmana, Šuška i Bobana svu pogubnost svoje politike prema Bosni najviše pokazao na primjeru bosanske Posavine koja je najprije u ratu predana velikosrpskom agresoru, zatim su njeni poginuli i preživjeli branitelji od samoga Tuđmana perfidno optuženi da se nisu dovoljno dobro borili, dok su se istovremeno predsjednici dviju para-republika u BiH, tzv. Republike Srpske i tzv. Herceg-Bosne, dopisivali i zahvaljivali jedni drugima na redovitom opskrbljivanju srpskih tenkova naftom iz Hercegovine i čitavo vrijeme radili iza leđa posavskim Hrvatima i Bošnjacima koji su naivno vjerovali Zagrebu i Grudama. Drugo poglavlje tragedije bosanskih Hrvata bio je od hercegovačkog Šuškovog lobija izazvani rat s Bošnjacima koji je za cilj imao iseljavanje Hrvata iz srednje Bosne i njihovo preseljavanje u Hercegovinu, na "stoljetna hrvatska ognjišta" u Glamoču i Grahovu, kao i  u kojekakva avetinjska naselja nazvana Šuškovo i  Bobanovo. HDZ BiH se uopće nije promijenio niti će se promijeniti u skorijoj budućnosti, osim ako se dogodi kakvo veliko čudo, u što poprilično sumnjam. To je stranka korumpiranih ljudi, koja ne posjeduje moralni i intelektualni kapacitet da učini nešto dobro ovoj zemlji. Politika HDZ-a je urušila i uništila najvažnije vrednote ovog naroda i nanijela veliku štetu jednoj specifičnoj i bogatoj mikrokulturi bosanskih Hrvata. I hercegovački Hrvati na svojoj koži, iako su kudikamo bolje prošli od bosanskih, osjećaju posljedice takve politike koja po hercegovačkim mjestima ništa ne gradi, koja zatvara kulturne ustanove (primjer mostarskog HNK-a), koja je uništila medije na hrvatskom jeziku (hercegovačka televizija i radio Herceg-Bosne), a da ne pričamo o infrastrukturi koja je u povojima. Podsjećam da su to mjesta u kojima nema na vlasti bošnjačkih političara na koje bi se onda mogla svaliti krivnja za "ugrožavanje" nacionalnih hrvatskih interesa.

 

favic_e-P: Kada već govorimo o tomu, kako komentirate nedavni sporazum Milanović-Kosor o smanjivanju broja zastupnika dijaspore na 3 člana, što je izazvalo konsternaciju nekih hrvatskih političara i analitičara u Bosni i Hercegovini?

Moj je osobni principijelni stav da bosansko-hercegovački Hrvati nisu nikakva dijaspora Republike Hrvatske, nego autohtoni narod sa svojom specifičnom kulturom i poviješću, i da kao takvi nemaju što tražiti na izborima u Republici Hrvatskoj. Što prije to shvate i okrenu se svojoj zemlji i zavičaju, manje će se uzbuđivati zbog ovakvih odluka koje ionako nemaju nikakvog stvarnog utjecaja na njihove živote. Neka netko od analitičara koji danas liju krokodilske suze nad tom odlukom, a kukavički su šutjeli pred Tuđmanovom politikom iseljavanja bosanskih Hrvata, objasni što su to današnji zastupnici iz "dijaspore" u Hrvatskom saboru, osim ubiranja dobrih plaća i mirovina, učinili za svoje sunarodnjake u BiH. Forsiranje teze o Hrvatskoj kao matičnoj domovini bh Hrvata je kukavičje jaje ubačeno među narod, očita podvala koja je imala za cilj fizički i mentalno iskorijeniti bh Hrvate iz njihove domovine Bosne i Hercegovine.  


favic_e-P: Mi u Posavini, čin šurovanja Dragana Čovića sa Miloradom Dodikom doživljavamo kao novu izdaju. Ovoga puta i bez rukavica. Dijelite li naše mišljenje ili smo mi preosjetljivi na takve političke odnose?

Dijelim Vaše mišljenje i imate pravo biti osjetljivi na ovakvo neprincipijelno zbližavanje Mostara i Banja Luke, jer znamo što se dogodilo Posavini kada je došlo do zbližavanja na relaciji Grude-Pale (sporazum Karadžić-Boban). Već odavno govorim o fasciniranosti hrvatskih političara srpskom politikom, što se moglo vidjeti još kod samog Tuđmana iz njegovih izjava i stenograma, a da ne pričamo o Gojku Šušku i čitavoj plejadi hrvatskih političara sve do danas. Taj kontinuitet nastavlja aktualni predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i to ovaj puta, kako ste i sami rekli, bez rukavica i sasvim otvoreno, tako da su sve maske odavno pale i potvrdile moju tezu. U zadnje se vrijeme unutar hrvatskih klerikalno-političkih krugova u BiH vrlo blagonaklono gleda na zbližavanje s Miloradom Dodikom koji postaje veliki "borac" za imaginarni i neostvarivi treći entitet, dok se s druge strane sva krivnja za političku situaciju bh Hrvata lažno zbacuje na Bošnjake, jer tko više mari za Doboj, Derventu, Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Prijedor, Foču, Višegrad, Srebrenicu, Kotor Varoš, Banja Luku, Sarajevo, Vukovar, Škabrnju..., i da dalje ne nabrajam, jer bi popis bio vrlo dugačak. Zaboravlja se tko je pokrenuo svu ovu ratnu mašineriju i izazvao stradanja tisuća ljudi i tko je najodgovorniji što ova zemlja živi u ovakvoj situaciji. Nekima je najvažnije da Milorad Dodik, štiteći svoju genocidnu tvorevinu, izrekne magičnu rečenicu kako je za treći hrvatski entitet što odmah izazove opće oduševljenje i ushit kod "velikih" i "osviještenih" Hrvata, posebno onih s juga naše zemlje. Jadan je narod kojemu je Milorad Dodik postao uzor i kojeg vodi njegov politički istomišljenik Dragan Čović. To je, podsjetimo se, isti onaj političar koji prilikom svojih mnogobrojnih posjeta Banja Luci nikada nije spomenuo i kritizirao ono što režim Milorada Dodika radi s ono malo hrvatskih povratnika u Posavinu, Kotor Varoš, Banja Luku..., koji je odšutio na Dodikovu javno izrečenu laž kako je u Jasenovcu pobijeno 700.000 ljudi, jer predsjedniku vlade tzv. RS i ostalim velikosrpskim mitomanima nije dovoljno što je u Jasenovcu stradalo onoliko nevinih ljudi, nego imaju potrebu da uvećavaju njihov broj s jasnim ciljem relativiziranja počinjenog genocida nad Hrvatima i Bošnjacima u zadnjem ratu.

 

favic_e-P: Kako stvari stoje ime jednog budućeg člana Predsjedništva BiH se već zna. Bez sumnje Željko Komšić će imati jednostavno lak zadatak. Sve hrvatske stranke takav izbor hrvatskog člana Predsjedništva smatraju krucijalnim pitanjem koje je od presudnog značaja za politiku Hrvata u BiH. Mi u Posavini recimo, ne vidimo nikakvu bitnu razliku među svim dosadašnjim članovima predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. I bez obzira što on (Komšić) nema legitimitet i što je njegova kandidatura moralno dvojbena moramo priznati da je od Komšića bilo i gorih predstavnika u Predsjedništvu BiH kojeg su izabrali samo Hrvati. Je li u ovoj cijeloj priči veći krivac Komšić ili principijelni stavovi hrvatskih stranaka koje ističu važnost izbora hrvatskog člana predsjedništava, a istovremeno kao veliki Hrvati i dalje vode svoje uskostranačke politike, čime ustvari sami tjeraju vodu na Komšićev mlin?

Ovdje se problem može postaviti na dvije razine. Prva se tiče pitanja opravdanosti ovakvog izbornog zakona i o tomu se može i treba raspravljati. No meni je osobno problematičnija jedna druga stvar koja još jednom pokazuje svu neprincipijelnost hrvatske politike. Dok se s jedne strane Komšiću predbacuje da ne može predstavljati Hrvate jer su njega birali i Bošnjaci,  s druge strane nam hrvatska "stožerna stranka" preko Čovića i Dodika, bez ikakva sustezanja i u svojoj velikoj "dosljednosti", poručuje kako će hrvatskog člana predsjedništva birati i Srbi. Znači, poželjno je kada Hrvatima na tu funkciju člana biraju i Srbi, ali je nedopustivo kada za njega glasuju i Bošnjaci. Tu se kao "pitanje svih pitanja" koje bi navodno trebalo biti od presudne važnosti za opstojnost Hrvata u Bosni i Hercegovini (uz tolika druga kudikamo važnija) postavlja eventualni izbor Željka Komšića za člana predsjedništva BiH, dok se istodobno šuti o bijedi hrvatske politike u Bosni i Hercegovini koju predvode nesposobni i korumpirani pojedinci koji su već nekoliko puta bili na funkciji koju danas obnaša Željko Komšić, ne učinivši ništa dobroga za svoj narod. Ovoj tematici je nedavno bio posvećen i jedan okrugli stol u Mostaru gdje je jedan poznati Tuđmanov obavještajac i povjesnik, skupa s još nekim drugim "uglednim stručnjacima" iz Zagreba, ponudio vrlo "inovativan prijedlog" za rješavanje tog pitanja koji bi se moglo definirati kao vraćanje u jednoumlje dobre stare i prokušane herceg-bosanske "demokracije" s početka devedesetih godina. Željko Komšić, o čijoj se politici može i treba raspravljati, sve i kada bi htio (a nema nikakvih ovlasti da to uradi) ne bi mogao, ni u više svojih života, nanijeti toliko štete Hrvatima u ovoj zemlji, koliko su im u ovih 20 godina nanijeli kojekakvi bobani, šušci, jelavići, benderi, čovići, ive mire jovići, čordaši i sva ta "politička elita", sve redom "pravi, čisti i izvorni" Hrvat do Hrvata.

 

favic_e-P: Nekolicina političara u Posavini riješila je stvar uzeti u svoje ruke. Utemeljili su Posavsku stranku. Javnost u Posavini je podijeljena. Jedan dio bezrezervno podupire svoju regionalnu stranku dok se drugi  radije naginju onako kako zapušu južni vjetrovi. Mislite li da narod Posavine treba podržati svoju lokalnu stranku koja će Posavini dati najviše, u krajnjem slučaju puno više, jer nam je "jugo" u ovih 20 godina više ličio na buru, a katkada i na pravo olujno nevrijeme?

Pozdravljam osnivanje Posavske stranke i iskreno se nadam da će se uspjeti profilirati kao stranka poštenih i nekorumpiranih ljudi koji će se boriti za istinsko dobro Posavine i svih njezinih stanovnika. Moraju se pripremiti na podmetanja koja će sigurno dolaziti s mnogih strana, od "stožerne" hrvatske stranke i raznoraznih priučenih analitičara koji će ih optuživati za razbijanje nacionalnog jedinstva, a na vjetrove koji dolaze s "juga" se uopće ne treba obazirati, jer oni ni dosada Posavcima nisu donijeli ništa dobra.

 

favic_e-PMožete li kao angažirani intelektualac i franjevac Vašim i našim Posavcima, koji sa velikim simpatijama prate Vaš rad, reći nešto na kraju ovoga razgovora, jer još jedino nismo izgubili nadu u  Božju pravednost?

Iako su rat i poraće doveli do mnoštva stradanja, općeg urušavanja vrednota i povjerenja među ljudima, ne treba odustati od njegovanja temeljnih ljudskih vrijednosti i nade u bolju budućnost. Treba misliti svojom glavom, posvetiti se obrazovanju i ne nasjedati na manipulatore i širitelje mržnje i netolerancije prema ljudima drugih naroda i vjera, bez obzira dolaze li takve poruke od ljudi iz političkog ili religioznog miljea. Svatko od nas može u svojim sredinama i obiteljskim zajednicama pokušati popravljati ovu situaciju nabolje. Posebno je važna solidarnost i pomoć siromašnima, starijima, napuštenima i razočaranim ljudima, jer u njima je privilegirano mjesto Božje prisutnosti. Iako se mnogi oko nas trude da unište mogućnost suživota u BiH, ova lijepa i prirodnim resursima bogata zemlja će opstati, a nadam se da će i naša draga Posavina opet jednom zasjati u svome punome sjaju.

 

Petar Jeleč

 

--------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

O padu Posavine

 

http://www.e-posavina.com/index.php?option=com_content&view=category&id=46&Itemid=90

 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

Preuzeto sa:

http://www.hrz.hr/aktiv/govorkorsky.htm

Dr. iur. Ivo Korsky

 

UNIŠTAVANJE BOSANSKE POSAVINE - DIO OPĆE TRAGEDIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Nije ni slučaj, a ni čudo što autor i izdavači ove zbirke prosvjeda protiv uništavanja Bosanske Posavine posvećuju taj rad u prvom redu svetom ocu papi Ivanu Pavlu II. Radi se, naime, o suvremenoj epizodi u tisućljetnoj tragediji Rimske Crkve, čija je jurisdikcija do Raskola 1054. godine dopirala do Soluna i od tada, prvo polagano, a zatim nakon provale Osmanlija na Balkan, a osobito poslije pada bosanskog kraljevstva 1463. godine, ubrzanim tijekom gubila područja koja su joj tradicionalno pripadala.


Zapadno od Drine turske pomoćne čete, pravoslavni martolozi, ispraznili su velike dijelove do tada hrvatskih područja i naselili su ih na poticaj svojih turskih gospodara. U tom je procesu katolička hijerarhija izbjegla ili se ugasila, a njeni su se vjernici od većine pretvorili u manjinu, bilo što su izbjegli, bilo što su prešli na islam ili na pravoslavlje. Sve do Berlinskog kongresa 1878. godine kulturnu i djelomično narodnu istovjetnost preostalog katoličkog pučanstva pod osmanljiskom vlašću čuvali su franjevci kao jedini mjesni izdanak Rimske Crkve.


Tek kad je Austro-Ugarska, na temelju mandata Berlinskog kongresa, vojničkom silom okupirala Bosnu i Hercegovinu, Crkva je obnovila redovito hijerarhiju popunivši je dijelom svjetovnim svećenstvom a dijelom franjevcima-redovnicima. U isto vrijeme osnovali su isusovci u Travniku svoju gimnaziju, koja je uz odgoj novog dijecezanskog svećenstva odigrala povijesnu ulogu stvaranja svjetovne inteligencije u Bosni, uključivši i veći broj muslimanskih intelektualaca. Ali i u novim prilikama, franjevački u biti duboko narodni, misionarski red, uvelike je sačuvao svoju tradicionalnu pučku ulogu u preostalim katoličkim otocima Bosne i Hercegovine.
Ovi narodno-vjerski ili vjersko-narodni otoci danas predstavljaju zadnje ostatke nekoć jedinstvenog hrvatskog vjersko-narodnog prostora. U borbama između Osmanljiskog i habsburkog carstva ovi su otoci povremeno dožvljavali veće ljudske i prostorne gubitke koji su često dovodili do njihova potpunog nestajanja. Današnja sudbina Bosanske Posavine predstavlja reprizu u kojoj su, mutatis mutandis, Milošević i Karadžć odigrali ulogu pravoslavnih martologa kolonizatora, a zapadne sile u Daytonu ulogu Beča i Mletaka. Ako uskoro ne dođe do bitnih promjena u daytonskim dogovorima, okupirani otok koji još predstavlja Bosanska Posavina kao bijedni ostaci nekad za žvot sposobne banjalučke biskupije i još nedavno veoma žva hrvatska područja u srednjoj Bosni, dožvjet će svoje konačno fizičko, etničko, vjersko i kulturno uništenje kao što su to prije tri stoljeća dožvjela druga bosanska područja nakon povlačenja kršćanske vojske princa Eugena Savojskog.
Dok je Dayton legalizirao uništenje Bosanske Posavine kao za Život sposobnog užeg katoličko-muslimanskog zavičaja, koji je osim toga osiguravao normalan žvot pravoslavnoj, srpskoj manjini, sada, pod teškom rukom prokonzula Europske unije prisustvujemo u zapadnoj Hercegovini početku uništavanja toga zadnjeg i najjačeg ostatka Zapadne Crkve i njenog hrvatskog pučanstva kao vjernu reprizu sličnih procesa u zaposjednutom bosanskom kraljestvu u prvim stoljećima osmanljiske vlasti.
Svjedoćanstvo o sustavnom uništavanju hrvatskog pučanstva u Bosni i Hercegovini, uglavnom prešućeno u zapadnom svijetu, pružo je Msgr. Ratko Perić, biskup mostarski, dne. 25 srpnja 2001. u Washingtonu pred članovima Odbora za međunarodne odnose Kongresa. U zadnjem odsjeku svoga izlaganja oštro je osudio stvarni protektorat koji vlada u Bosni i Hercegovini i ocrtao je kako se ovaj odražava na žvotne mogućnosti Hrvata-katolika kao jednog od tri konstitutivna naroda te republike (što je izričito bilo priznato u Daytonu).
"Međunarodna uprava vodi više-manje providan protektorat u BiH - rekao je biskup Perić - s tom razlikom što je sebi uzela prava i slobode, a odgovornost i obaveze prebacila na domaće političare. Pitamo se, kako ona ne uviđa da se društveno zlo na taj način ne ukida, nego još više umnožava? Neće se hrvatski narod primiriti ako mu Međunarodna uprava neprestano dokida političke i gospodarske institucije i asimilira ih s drugima. S takvom politikom katolički Hrvati dožvljavaju socijalnu, političku i ekonomsku getoizaciju u vlastitoj zemlji. Ili će se i dalje iseljavati, ili će se na razne načine boriti. A tako radeći, bojim se da će se na njegove vođe i vjerojatno na cijelu skupinu prilijepiti etiketa: ekstremisti, nacionalisti, ustaše i slično ("Republika Hrvatska" br. 210, str. 64).
U tom procesu razbijanja posljednjih većih hrvatskih područja u Bosni i Hercegovini postoji i prilična doza naše, hrvatske krivnje. Tek nedavno sam napisao u jednom političkom prikazu (objavljenom u navedenom časopisu pod naslovom "Hrvatski nacionalizam i bosansko-hercegovački muslimani", br. 210, str. 21):
"Ne smijemo zatvoriti oči pred nerazumijevanjem dijelova hrvatskog javnog žvota poslije 1990. Budući da većina vodećeg sloja nije bila iz nacionalističkog smjera nego politički odgojena u komunizmu, nisu imali dubljeg osjećaja za probleme bosansko-hercegovačkih muslimana u onom prijelaznom razdoblju, kao što ni vodeći muslimanski slojevi u Bosni i Hercegovini iz sličnih razloga nisu pokazivali dublje razumijevanje za probleme novostvorene Republike Hrvatske, koja se aktivno borila za hrvatsku državnu nezavisnost."
Ne želim generalizirati, a još manje želim biti nepravedan, ali koliko je meni poznato, na današnjoj hrvatskoj ljevici jedini ozbiljan glas koji sam našao o toj temi bila je raščlamba dr. Zdravka Tomca pod izazovnim naslovom "Tko je ubio Bosnu?"

Za ovog recenzenta možda je glavni prigovor ovoj zbirci, što u tekstu nema muslimanskih glasova, jer bez sudjelovanja muslimana preostali hrvatski otoci neće se moći održati na dulji rok. Ovo je dobro uočila Titova Jugoslavija kad je sustavno razbijala katoličko-muslimansko prijateljstvo i nastojala uništiti pojavu Hrvata muslimanske vjere ili islamskih Hrvata kao prepreku posrbljivanju Bosne i Hercegovine.

Istu politiku sustavnog uništavanju svakog traga zbižavanja muslimana i katolika promiče danas Europska unija u svojem nastojanju da se obnovi jugoslavenska država, za sada pod imenom Zapadni Balkan.
U komentaru svoje zbirke dokumenata, dr. sc. Marko Babić poziva se doduše u nekoliko navrata na hrvatsko-muslimansku većinu u Bosanskoj Posavini i u općini Brčko navodeći kao temelj za tu tvrdnju podatke službene brojidbe pučanstva Bosne i Hercegovine 1991. No u tom pogledu cijeli tekst nije dovoljno osvijetljen ni obrazložen, što je očito posljedica pedesetogodišnje jugoslavenske komunističke politike koja je sustavno radila na rabijanju nekadašnjih prijateljskih odnosa između Bosne i Hrvatske, kao i radi nesretnog rata između Hrvata-katolika i b.-h muslimana koji je još više produbio stvoreni ponor između muslimana i katolika. A bez muslimana i prije 1991. godine Hrvati su bili samo prva manjina u Bosanskoj Posavini.
Normalno je da je u prikazu koji pišu Hrvati (ja bih rekao Hrvati katolici) veći dio posvećen njima kao ugroženim ostacima nekadašnje predosmanlijske katoličko-bogumilske Bosne. Ali nakon pet stoljeća osmanlijske vlasti i učvršćivanja vodeće i većinske muslimanske vjersko-kulturne zajednice u njoj, neophodno je potrebno da u svojim procjenama za budućnost Hrvati katoličke kulturne tradicije (jer nisu svi b.-h. Hrvati vjernici) uzmu u obzir postojeće činjenično stanje:
1. B.-H. muslimani su se za vrijeme austro-ugarske vladavine ponovno priklonili Europi, ali su u svom pretežnom dijelu sačuvali netaknut islam kao vjeru i dobar dio islamskih kulturnih tradicija.
2. Od posjeta mladih bosanskih begova dr. Anti Starčeviću u intelektualnim muslimanskim krugovima prevladavalo je hrvatsko nacionalno opredjeljivanje, što ih je dodatno približavalo europskim kulturnim gibanjima. Puk je imao samo vjersku i kulturnu islamsku svijest kao što su Hrvati, skoro do konca turske vladavine, uglavnom imali samo katoličku a ne nacionalnu svijest.

Mnogi katolički Hrvati nisu još uvijek svjesni što smo izgubili kao narod radi prekida stopedesetljetnog procesa hrvatskobosanskog približavanja, a još manje su toga svjesni muslimani koji su u tijeku toga razbijanja, koje se i danas nastavlja, uvelike izgubili svoj jedinstveni značaj autohtone europske, konzervativne islamske zajednice s određenim zavičajem u kojemu su bili većina. Cto smo izgubili i jedni i drugi, možemo procijeniti samo čitajući ono što su sami europski odgojeni Hrvati muslimani pisali u zadnjoj fazi svoje djelatnosti.
U jednom od svojih najboljih kulturno-političkih eseja, objavljenom u "Hrvatskoj reviji" (br. 4, 1970) pod naslovom "Hrvatski književnici muslimani (Četiri stoljeća od Mehmedove "Hrvatske pjesme do Selimovićeva "Derviša i smrti")" dr. Ferid Karihman odgovara neodlučnom (i neopredjeljenom) Meši Selimoviću na pitanje što su bosansko-hercegovački muslimani:
"Što smo onda mi? Ono što su nam bili djedovi, koljenom Hrvati!
Ne najzamršeniji ljudi na svijetu, nego oni, koji sudbini povijesti ravno gledamo u oči. Ono, što smo bili jučer, ne smijemo zaboraviti; to je naša povijest i iz toga moramo naučiti. Mi ne trebamo postati nešto drugo, nego tek naći sami sebe. Ne smijemo stati na pola puta, niti zabezeknuti čekati naše rješenje. Mi moramo biti s onima, koji kao prava braća čekaju. Nismo otrgnuti i bit ćemo uvijek prihvaćeni, ali moramo i prihvatiti. Ne kao odvojeni rukavac majke rijeke, nego kao snažni pritok, dovoljno velik da dopuni hrvatsko jezero, koje zemlja ne može upiti. S jasnim osjećajem hrvatskog podrijekla, bez stida i krivice bilo kakova otpadništva, gledajmo ponosno unatrag i smjelo unaprijed, ne zadržavajući vrijeme i bez ikakvog straha u prirodni, hrvatski ishod našeg nacionalnog rješenja. Braća nas ne preziru, a došljaci će nas prestati prezirati u našem muškom, odlučnom nastupu. Htjeli smo i moramo se sačuvati, ali samo znajući ono što jesmo. Vrijeme je, da prestane biti toliko nacionalnih bespolnika među nama."

Ovaj prkosni ponos treba nam biti vodiljom i kad govorimo i pišemo o današnjim reprizama povijesnih uništavanja pojedinih dijelova starog bosanskog kraljevstva. Mi na te reprize ne možemo gledati samo kao na povijest, a još manje kao na zanimljivu pojavu.

Ove današnje reprize na prostorno ograničenim, manjim područjima kao što su to Bosanska Posavina ili zapadna Hercegovina, mogu biti zanimljive povjesničarima. Za pučanstvo koje ih dožvljava, one su samo dokaz i opomena da su sve strane okupacije, bile one muslimanske, pravoslavne ili katoličke, turske ili pod vodstvom europske birokracije, uvijek tragične i nehumane, a u ekstremnim slučajevima i zločinačke.

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 7
Korisnika online: 2
  • carolawettach
  • northstroe
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  
 
Top! Top!