Piše: Ivana Arapović -Kanada

Hrvati Bosne od RH uzeli

natrag samo službeno ime... a RH njima Bosnu !

Ako ne treba kalomnizirati ljudsku prirodu, ne treba je prikazivati niti boljom što jest" (P. Aubry).

Hrvati u Bosni su ljudi za koje nema iskupljenja ili oprosta, ni onda kad se najvećim zločincima oprašta. A što bi drugo bili, jer nitko ne može pobjeći od svog identiteta, ni kad se radi o jedinom narodu koji se branio na tim prostorima (Shrader), ili pogotovo ne tada. 

O pitanju Bosne još uvijek odlučuje, po snazi "dijaloga," Zagreb pun revolucionara i filozofa koji se zrcale s nekadašnjih fotelja Sorošova "Otvorenog društvo." Prosvijećeni lucidnim inicijativama samoga Milana Đukića, kako Hrvatska mora "izabrati između demokracije i izolacije," (Vjesnik)  koje je, talački i zdušno preuzela kratkovjeka hrvatska diplomacija, pa surovo i sirovo oprala ruke od Bosne. Bez morala, znanja i vještine, a tko drugom jamu kopa.... Granić svojedobno reče, "legalno" je potegnuti oružje na Hrvate u Bosni (Kupreškić). Sve je to on potpisao...

Posebno je Hrvatima u Bosni legalno oduzeti oružje a jos legalnije dići ga na nj. Pogubnost hrvatskog prava u BiH je ponajviše zapečatio Dayton, sporazumi i aneksi u kojima nikad nije pisalo što Hrvati dobivaju, tek što ĆE dobiti, za ustupke, a u tom neplodnom diplomatskom "futuru" i prošlom i sadašnjem i budućem ne vrijede nikakva pravila "gramatike", samo najprljavije politike. Nakon potpisivanja Daytonskih sporazuma, u HV se doznalo da zamalo nitko nije niti znao što se sve potpisalo...  A možda tu piše, između redova, i kako je Bosna "dezertirala"... I sve se tu može mijanjati, samo ne ustupci hrvatske diplomacije. Bili su to "veliki" diplomati i političari...

Sudbina jednog gipkog i istrajnog hrvatskog narodnog bića izgubila se u ispraznoj verbalizaciji i mimikriji tzv. "demokrata", koju su mogle priuštiti hrvatske državne strukture, u ime vlastite ideje grandioznosti i olovno teških torba novca (Mesić), ali nisu mogle ni RH ni Bosna.

Najtragičnije je da se Bosna ufala u Hercegovinu, od kojih neki postadoše "hrvatski Židovi" i s darom za business pokrstiše Mesića, Račana etc. da pridaju žrtve...  Tek stoga što se nebo Bosne uzdiže u istom mirisu, valu i sjaju kao Dubrovnik, ili zagrebačko Sljeme. Bosna je mogla gledati u Zagreb, odakle se i Mostar dijelio na "naš" i "njihov" u Washingtonu D.C., u ona vremena kad se cijeniše krv i znoj koje nijedna vojska ne može isklesati i položiti pred Hram Božiji kao u Bosni... Ali , tu joj se, u Zagrebu, sazida, kao piramida od ljudskih glava, giljotina u svjetskim dimenzijama.

Bosna se teško više osvrće na Zagreb, ne može glumiti, kao u kazalištu, osakaćenog medvjeda kojeg vodi cigo. Preživjela je i osmanlijsko carstvo, ali moderna poslovno-politička i duhovna eutanazija može za nju biti pogubnija pred novovjekim komunističkim ideolozima, u "demokratskom" ruhu. Latentno jezično pitanje, poneki kanal, dioba.... i otvaranje povijesnih staza za nove "osmanlije"... sve do Afganistana.

Od toga je gore samo Sarajevo, koje se s Izetbegovićem ufalo u šarijske zakone, u istinskom futuru, za neko novo "bratstvo i jedinstvo" religija, jer svaka religija je dopuštena osim istinske... Afganistanizacija hrvatske politike kako u RH tako i prema Bosni niti ne može imati drugačiji post-scriputm. Za sve se može iznajmiti hrvatska krv, samo koga će sutra braniti moderne afganistanske "osmanlije" hrvatskog roda kad je jedna hrvatska zemlja skupa s narodom prekrižena.  

U toj su zemlji, čim je diplomacija zaigrala, afrički koloni uperili oružje na umorne i razoružane Hrvate, samo ovjerene glasačke ceduljice u rukama (Jajce). Zaglušili su nebo nad njima da se profitno nadvijaju nad jednim plemenitim narodom, da on glasuje mjesto da moli i da se bori, kako je Isus svojim učenicima naredio. Sve u službi nepoznatih mešetara sa Zrinjevca ... U Zagrebu više nije popularno ni hrvatstvo. Čisti "rasizam." Takva je milenijska mržnja, nova uravnilovka, s tko zna kakvom zvijezdom u pozadini i u kakvoj boji, kad su hrvatske boje zamućene.

Ali što su diplomatski (ne)sporazumi, što i suho zlato – sva "prljava politika" – naspram onih iz Zlatne Krunice. Zato Bosno moja, mjesto Zagreba moli: "Vječni Oče..."  I onda kad se za tvoje "Za dom spremni" dobiva 25 godina u Haagu, kao da su ti sudili za "šahovnicu," za kraljevstvo Sotone na Zemlji, a ne hrvatsku zastavu i jedan plemeniti Božiji narod. Ne treba sumnjati u pojavu Antikrista i ! Nije Bosna zaslužila Apokalipsu, prije će to biti futuristički Zagreb, Sarajevo....

Ivana Arapovic

http://voiceofcroatia.net