ČEKIĆEM PO GLAVI

Sućut-zov Hrvatskom moru

I.

Drago naše Hrvatsko more.

Oduvijek te htjedoše. Uzalud. Znadoše te osvojiti, promijeniti ti ime,

ali te uvijek vratismo. Jer, naše si Hrvatsko more.

II.

Dr. Vlatko Maček i Dragiša Cvetković se lako dogovoriše o Banovini Hrvatskoj: Savska banovina, Primorska banovina, Dubrovnik … U redu. Čak i Turska Hrvatska. Samo ne Boka Kotorska. Kako će to Srbija bez mora, bez Hrvatskog mora?

III.

Prije toga, htjeli su i mnogo više. Crvena Hrvatska. Srbi i Arbanasi. Dr. Milan Šufflay. Sve rješavaju čekićem po glavi. Što mari ako je to glava Čovjeka pred kojim skidahu kapu i takve veličine kao što su Albert Einstein i Heinrich Mann. Glava Hrvata koji je: "Još kao sveučilištarac vladao  francuskim, njemačkim, talijanskim, engleskim, svim slavenskim jezicima, također latinskim, starogrčkim i srednjogrčkim. Kasnije je svladao novogrčki, albanski, hebrejski i sanskrt." I madžarski. Samo zato, jer je ta glava jako dobro znala, i govorila, da njih nikada nije bilo na Hrvatskom moru.

IV.

Razjapiše čeljust. Od usta do usta. Benito Mussolini. Gianfranco Fini. Naš je Zadar, naše je more. Da sve do 9. rujna 1943. u 0.30 sati. Ante će kratko: "Evo im ga, majci!" Mama mia! Onda, uobičajeno, čekićem po glavi. Mnogo čekića po mnogo hrvatskih glava. 1945. Zbog Hrvatskog mora.

(2)

 V.

Vis 1944. Komunistički partizani osnivaju ratnu mornaricu u Podgori. Jasno: Jugoslavensku. Andrija Hebrang ne želi to ni čuti: Hrvatska mornarica u Hrvatskom moru. Ima Leko čekić pri ruci. Udara po hrvatskoj glavi. Nesmiljeno.

VI.

Ivi narediše, namjestiše mu Jadranku Vlaisavljević. Joži namjestiše, uvališe Jovanku Budisavljević. Joža bijaše Joža, ali je ipak svoje dupe čuvao. Nije se dao ucijeniti. Nikada Jovanka, kamo li za njegova života, ne zavlada državom. U kupaonicu s njom, a ne na Hrvatsko more!

VII.

Odoše hrvatske banke civiliziranim Europljanima. Odoše hrvatski hoteli pripuzima civiliziranih Europljana. Da ih se odmah ne primijeti. Ode, ode, sve hrvatsko. Na red dođe i ono. Jebeš Hrvatsko more! Nije ti ga ćaća ostavio.

VIII.

Srbkinja Jadranka Vlaisavljević i Slovenec Borut Pahor (Što mu to znači Slovenec?), etno-šarmer (hrvatski: seljačina) za objedom. Na jelovniku Hrvatsko more. Hrvatska patentirana šutnja. Glasa niotkud.

IX.

Ne treba čekića, jer više i nema glave. Gdje su Zrinski, Frankopani? More naše sinje. Hrvatsko.

(3)

X.

Drago naše Hrvatsko more.

Moram reći, iz sućuti prema tebi zovnuti. Kako bi bilo zapisano. Zauvijek!

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,

visoko se bude stala kad ju zbudimo.

Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,

ak je sada u snu mala, će se prostranit.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Srbkinjo pođi u otadžbinu. Hrvatsko more ima onoga tko će o njemu skrbiti. Kao i uvijek.

Bog i Hrvati!

U Zagrebu, na dne 30. listopada 2009.

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

dr. sc. Tomislav Dragun

predsjednik