|
Uz ogromne žrtve, i neugašivom voljom za slobodom i državnom nezavisnosti,
hrvatski se narod oslobodio fašističkovelikosrpske, partizanske i
komunističke tvorevine, klaonice hrvatskoga naroda, zvane
Jugoslavija,1991godine, proglasivši svoju državnu i narodnu nezavisnost
uspostavom Republike Hrvatske.
Sreći i radosti nije bilo kraja. Mislili smo da se je tim činom hrvatski
narod, bar onaj dio u Republici Hrvatskoj, zauvijek oslobodio svakog
jugoslavenstva, komunističkog svjetonazorja i velikosrpskog fašističkog
nasilja. Kada sam posjetio Hrvatsku 1992 za vrijeme domovinskog
oslobodilačkog rata nisam mogao prihvatiit niti vjerovati u istinost izreke
jedog mladog hrvatskog intelektualca, doktora medicine, koji mi reče,kada sam
mu u razgovoru rekao: ..sretni smo da je hrvatski narod srušio svoju tamnicu
Jugoslaviju i da te zločinačke države više nikad neće biiti. Da, slažem se s
vama, Jugoslavija je nestala, ali su ostali mnogi jugoslaveni preobučeni u
hrvatske rodoljube, bio je njegov odgovor.
Tada takvo razmisljanje jednog hrvatskoga intelektualca nisam mogao
prihvatiit.Pomislio Sam: što to ovaj intelektualac priča? Pa, jugoslavenstvo
je zauvijek nestalo. Sto dalje odmičemo od tih poviestnih dana proglašenja
nezavisnosti Repubike Hrvatske sve se više pojavljuju osobe koje opravdavaju
jugoslavensko partizanske i veliksrpske zločine nad hrvatskim narodom.
Dok je tvorac nove hrvatske države, uz podporu cjelokupnog hrvatskoga
naroda, Dr. Franjo Tuđman bio predsjednik Republike Hrvatske, ti se
jugoslaveni, neprijatelji hrvstske države nisu često isticali, ali poslije
smrti Dr. Franje Tuđjmana pokrenio se je žestoki val napada na tvorca te
hrvatske države Dr Franju Tuđmana, hrvatske generale, hrvatske branitelje i
sve hrvatske rodoljube. Nastala je velika hajka na Dr.Franju Tuđmana s
takozvanom “detuđmanizacijom našeg društva”. Cilj te hajke zvana
“detuđmanizacija” u stvari je bilo dehrvatizacija hrvatskoga naroda i
postepeni povratak jugoslavenstva kao prihvatljivo svjetonazorje i ponovno
stvaranje treće Jugoslavije. Sam dr. Franjo Tuđaman je nekoliko puta
upozoravao, pri karju svoga ovozemaljskog života, hrvatski narod da se
ponovno pojavljuju ideolozi o ponovnoj uspostavi neke vrste nove Jugoslavije,
odnosno balkanizira se Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Nažalost to
tada nitko od hrvatskih pokitičara nije ozbiljno shvaćao.Na zalost danas je
to anti hrvatstvo i pro-jugoslavenstvo svakidanja cinjenica i stvarnost, koju
moramo izkorijeniti iz Republike Hrvatske, pa i iz Bosne i Hercegovine, ako
kao narod zelimo biti slobodni i ako u slobodi i blagostanju zelimo biti ono
sto jesmo, Hrvati.
Glavna svrha ne opravdanog napada, lažima i izmišljotina, na danas preminulog
hrvatskog predsjednika Dr. Franju Tudjmana, nije bila samo radi njega samoga,
nego napadalo se je tvorca hrvatske države i hrvatske vitezove, vojnike i
generale zato što su srušili Jugoslaviju i stvorili hrvatsku državu.Napadala
se je, i napada se sama hrvatska drzava. Ti novopečeni jugoslaveni pokušali
su zbuniti hrvatski narod i još uvijek to čine lažinim obtužbama da su
hrvatski borci za slobodu hrvatskog naroda progonili i činili zločine nad
“nevinim hrvatskim Srbima”. Ako je netko hrvatski onda taj ne bi rusio svoju
hrvatsku državu.Pobunjenici su bili srpski fašisti,četnici,velikosrbi koji su
po nagovoru Milosevića i ostalih srpskih fašista i komunista izazivali rat u
Republici Hrvatskoj jer su bili protiv uspostave hrvatske države.Htjeli su silom
oružja stvoriti veliku Srbiju.
Ti teroristi nisu ništa drugo bili nego velikposrpski fašisti i
neprijatelji hrvatskoga naroda i hrvatske države. Ti velikosrpski zločinici
nisu mogli prihvatiti činjenicu da je hrvatski narod napokon stvorio svoju
državu, pa su zato ustali protiv novo stvorene države hrvatskoga naroda.
Stvaranje hrvatske drzave podržao je bezuvjetno sveukupni hrvatski narod.
Ubrzo su tu volju hrvatskog naroda priznli: sveti otac papa Ivan Pavao
II,odnosno Vatican, Njemacka, Austria, Francuska, Engleska,te skoro sve
evropske drzave, Australia, Amerika i napokon i Ujedinjeni Nrodi. Srpski
fašisti, ondnosno velikosrbi nisu mogli prihvatiti činjenicu da je hrvatski
narod srušio svoju tamnicu, klaonicu hrvatskoga naroda, Jugoslaviju odnosno veliku
Srbiju. Taj napad na predsjednika hrvatske države Dr. Franju Tuđmana i na
hrvatske generale i vojnike činili su i još uvijek i danas čine, ne smo
srpski fašisti nego i hrvatske izdajice jugonostalgičari, odnosno partizani i
njihovi nasljednici u ime nekog lažnog “antifasizma”. To čine kako bih
zbunili i obezhrabrili hrvatski narod i hrvatske borce i tako zbunjen
hrvatski narod teže bi se odhrvao ponovnoj uspostavi velike Srbije, odnosno
neke treće Jugoslavije.
Jugoslavenski zločinac J.B. Tito Jedno od tisuće Titivh “djela” Titov
sljedbenik:Stjepan Mesić
Očito je Mesić ponosan na ovaj simbol partizanskih zločina kojeg nosi na
njegovoj glavi. To je simbol zločinačkog komunizma i jugoslavenstva s cime se
Stjepan Mesic ponosi. Jugoslavija i jugoslavenstvo su negacija postojanja
hrvatskog narod i hrvatske države. Da je to tako dobro znamo mi izgnani
Hrvati u tuđini, jer dok je Jugoslavija postojala cijeli svijet je priznavao
Jugoslaviju i nas hrvatske prognanike su zvali jugoslavenina,sto hrvatski
rodoljubi nikada niisu prihvacali. Pravili smo razne prosvjede i borili se za
priznavanje hrvatskoga naroda, imena i hrvatske države. U izgnanstvu
predstavnici zločinaćke države Jugoslavije zvali su nas fašistima, ustašana,
isto što i Mesić čini već desetljećima iako absolutna većina nismo bili ni
rodjeni kad je hrvatski narod stvorio hrvatsku državu koju su protiv volje
hrvatskog naroda zlocinci Musolini i Hitler bili okupirali.Partizansko
jugoslavenski zlocinci i njihovi nasljednici koji su vršili užastan teror nad
hrvatskim narodom od 1945 godine pa sve do uspostave neovisne hrvatske
države, Republike Hrvatske, nisu nikakavi “antifašisti’ nego dapače ti
jugoslavenski lažni “antifašisti” gori su od talijanskih fašiata i njemačkih
nacista jer su mješavina velikosrposkog nacizma, fašizma, internacionalnog
komunizma i zločinackog jugoslavenstva.
Glavni i najistaknutiji vodja “detuđmanizacije”, to jest odnarodnjavanja
hrvatskoga naroda jest, nitko drugi nego bivši žestoki jugoslaven, i još
žesći ljubitelj zločinca Tita i njegovih partizana, bivši predjednik
Jugoslavije i bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić. Stjepan
Mesić nebrojeno puta tvrdi i izjavljuje u hrvatskome tisku i na brojnim radio
i TV postajama u Republici Hrvatskoj da su partizani i JNA imali pravo što su
pobili, nakon prekida rata, stotine tisuća hrvatskog naroda.
Mmnogi povijestni stručnjaci tvrde da se radi oko 250 tisuca hrvatskih
razoruzanih vojnika i preko 300 tisuća hrvatskih civila, žena, djece,nemoćnih
staraca, na Bleiburgskom polju i brojnim križnim putevima od Austrije, preko
Slovenije, današnje Republike Hrvatske, Bosnei i Hercegovine, Srbije, Crne
Gore i Makedonije.
Stjepan Mesić veliča i slavi zločinca Tita i opravdava partizanski i
četnički pokolj hrvatskoga naroda 1945 godine i opravdava uspostavu
velikosrpske države zvana Jugoslavija, opravdava i zločine koje su ti njegovi
partizani i četniici, udbaši, lažni “antifašisti” učinili ne samo za vrijeme
i nakom drugog svjetskog rata, nego su i iz njihove domovine protjerane
stotine tisuća hrvtaskih rodoljuba u tuđi svijet. Mnogi su pobijeni, poput
Brune Bušića, koji nije bio ustaša, kao i stotine drugih hrvatskih rodoljuba,
sinova i kćeri, jer su ponovno tražili uspostavu hrvatske države na njenom
povijesnom i narodnosnom podrucju.
Stjepan Mesic dobrovoljno ide u Hagg na sud nepravde i svjedoči protiv
hrvatskih generala i tvoraca nove hrvatske države, Republike Hrvatske. Tom
prigodom Mesić predaje tom sudu nepravde tajne hrvatske države. Engleska jos
nije otvorila, poslije 65 godina dosije o Bleibergskoj tragediji, kojoj su
pridonijeli engleski politicari, nego je dapace produzila za jos 45 godina
zakonsku odredbu o tajnosti ovog zlocinackog cina nad hrvatskim narodom.Sto
bivsi predsjednik Republike Hrvatske cioni? Hrvatskim braniteljima iz
Domovinskog rata nisu se ni kosti ohladile u znaniim i neznaim grobovima a
Masić izdaje državne tajne politickom sudu u Hagg-u.
Takvu veleizdaju još nikada nije učinio niti jedan predsjednik bilo koje
druge države svijeta. Prigodom 150 godišnice rodjendana hrvatskog naučenjaka
Nikiole Tesle 11.07. 2006 Stjepan Mesić je nekoliko puta u njegovu govoru
naglašavao, neisinu, da je Nikola Tesla Srbin. Nikola Tesla je rođjen u
Hrvatskoj pa prema tome on je Hrvat bez razlike kojoj vjerskoj zajednici
pripadao. Tim činom Stjepan Mesić je učinio još jednu veleizdaju, posrbljava
pravoslavno stanovništo Republike Hrvatske i tako ih napućuje da ne
prihvaćaju Republiku Hrvatsku kao svoju domovinu, svoju državu.
Prečesto Stjepan Mesić govori o partizanima kao “antifašistima”, o
Jgoslaviji i jugoslavenima kao da hrvatski narod uobće nije ni postojao u
razdoblju od 1941 to 1945 godine. Mesić bi morao znati, ako ima imlo
ljudskosti u sebi, da je hrvatski narod stoljećima želio uspostaviti svoju
državu i da je tako iskoristio povijestne okolnosti i proglasio svoju državnu
nezaavisnost 10.travnja 1941. godine. Mesić bi morao priznati i prihvati
činjenicu da je cjelokupni hrvatski narod, a ne samo Dr. Ante Pavelić stvorio
hrvatsku državu 1941 godine, i da je uspostava Nezavine Države Hrvatske bila
volja cjelokupnog hrvatskoga naroda, kao što to divno reče blagopokojni i
buduci hrvatski katolički svetac cardinal Alojzije Stepinac na lažnom
jugoslavenskam sudu ..”ja bih bio ništarija kad ne bih prihvatio bilo svoga
naroda”.
Ti Mesićevi lažni “antifašisti’, jugoslaveni, neprijatelji hrvatskoga
naroda, osudiše kardilala Alojza Stepinaca na 16 godina robije,samo zato jer
je rekao da je Hrvat i da je prihvatio želju svoga naroda hrvatskoga da
uspostavi svoju hrvatsku državu. Ti Mesićevi partizani, “antifašisit”
otrovaše pokojnjega kardinala Stepinca i nakon njegove smrti izvadiše iz
grudi plemenito srce tog hrvatskoga mučenika i budućeg svece, da se ni danas
ne zna gdje je to blaženo srce hrvatskog mučenika.
Nije hrvatski narod kriv što su nacistička Njemacka i fasistička Italija
zaposjele hrvatsku državu. Zar tako isto nije bilo i sa Poljskom, Mađarskom,
Českom, Slovačkom, Bugarskom i mnogim drugim državama Evrope, ali antifašisti
tih država nisu rušili svoje dražave i stvarali neke umjetene drzave,
Sjeverojugoslaviju ili slično, kao što su to činili Mesićevi partizani zvani
“antifašisti” s hrvatskom državom, i umjesto da se bore protvi tadašnje
hrvatske vlasti koju nisu priznavali a da sačuvaju uspostavljenu hrvatsku
državu, Mesiveći partizani “antifašisti” prelaza na stranu srpskih fašista i
tako ti Mesićevi “antifašisti” zajedno sa srpskim fašistima ponovno stvoriše
1945 godine još jednu veliku Srbiju, zvana Jugoslavija u kojoj su absolutnu
vlast imali srpski politicari.Takozvai hrvatski politicari su bili jadnici,
bijdnici, izdajice i sluge velikosrpske ideologije o stvaranju Velike Srbije.
Ovdje moramo bar djelomičmo proći kroz povijest Stjepana Masić da bih
bolje upoznali tko je zaista bio i tko je i danas Stjepan Mesić?!
Stjepan Mesić je dijete Josipa i Magdalene “Magdice” Mesic rodjen u
Orahovici, istočna Hrvatska, 24.prosinca 1934 godine. Nedugo nakon smrti
njegove majke,1936. godine Josip Mesic oženio je Srpkinju Milevu Jović. Prema
svjedočenju Hrvata iz Orahovice, ta žena je bila ekstremna Srpskinja koja je
javno pomagala četničke i partizanske zločince u Orahovici. Dakle ekstreman
Srpkinja odgajala je i odgojila Stjepana Mesica da podpomaze srpske cetnike i
jugoslavenske partizane, koji su nemilosrdno ubijali neduzni hrvatski narod.
Otac Stjepana Mesic, Josip Mesic bio je partizanski “komesar” i prema
svjedočenju brojnih Hrvata iz Orahovice i okolice bio je nemilosrdni ubojica
brojnih nedužnih hrvatskih zemljoradnika i seljaka iz tih krajeva. Istina o
tim obtužbama jednog će dana ipak morati izići na vidjelo. Stjepan Mesić je
oženio Milku Dudundić, srpkinju po ocu, iz Hrvatske Kostajnice, a njena majka
je prdrijeklom iz Ukrajinke ( izvor Wikipedija).
Buduci da je Stjepan Mesic bio odgajan u partizanskocetnickom okruzju, on
se rano uključuje u politiku i biva članom Komunističke Partije Jugoslavije.
Izabran je u Parlament SR Hrvatske1965 godine kao vjerni komunist i
Jugoslaven.Da bih to uspio morao je imati podporu ne smamo od domacih nego i
od velikosrpskih komunista.Stjepan Mesić se je 1967 godine, kao žestoki
komunist i Jugoslaven, energično suprotstavljao poznatoj "Deklaraciji o
Hrvatskom jeziku". Dakle u najtežim danima obrane hrvatskog jezika Mesić
se je opredjelio na stranu velikosrba koji su osudili deklaraciju o hrvatskome
jeziku i progonili podpisnike te deklaracije kao neprijatelje Jugoslavije. Za
vrijeme stvaranja hrvatske drzave 1991 godine i za vrijeme srpske agresije na
hrvtaski narod Stjepan Mesic postaje Predsjednik Jugoslavoije 30. Lipnja 1991
do 6. Prosinca 1991. Kad su Mesicevi velikosrpski drugovi Veljko Kadijevic i
Boris Jovic silom preuzeli vlast u tadasnjoj Jugoslaviji i kada je Stjepan
Mesic uvidio da ga velikosrbi nece za predsjednika Jugoslavije napusca Srbiju
i vraca se u Zagreb.Mesic i tu u Republici Hrvatskoj uskoro postaje
predsjednik Hrvatskoga Sabra i napokom Predsjednik Republike Hrvatske. Sve i
svasta samo da je on na vrhu vlasti. Sarolika a i kontradiktorna povijest
ovoga ne normalnog covjeka koji je u jedno vrijeme bio zestoki Jugoslaven i
komunista, pa malo popustio u toj njgovoj jugoslavenskoj orjentaciji, pa
ponovno se izborio za najvecu duznost u Jugoslaviji, postaje predsjednikom
Jugoslavije i kad mu propade Jugosjavija posta i predsjednik Repiblike
Hrvatske. Neko vrijeme Stjepam Mesic je bio i “ustasa“ pjevajuci u Australiji
hrvatske rodoljubne pjesme, koje on u zadnje vrijeme naziva “ustaske pjesme“
Mesic je uvijek bio i ostao sljedbenik jugoslavesnkih laznih “antifasista“ i
najveceg izdajice hrvatskoga naroda i zlocinca Josipa Broza Tita.Ne samo da
je Mesic dvolicna osoba on je zaista nesigurna i smusena viselicnost!
Ako netko sljedi i voli zločinca Tita i njegove zločinaćke jugoslavenske
partizane, a Tito je bio vrhovni zapovijednik clocinaca partizana i
Jugoslavenske Narodne Armije (JNA) onda je taj Sam izabrao da se i njega
osuđuje za zločine koje su Tito i Jugoslavenska narodna armija učinili nad
nedužnim hrvatskim narodom. U demokratskom svijetu postoji odgovornost za
zločin po udruženju sa zločincima. Ako netko bilo na koji način opravdava i zagovara
zločin kojeg je netko drugi učinio, taj bi morao pred sudom odgovarati zbog
“udruženja’ s zločinom drugoga ili drugih.Titova JNA, ti lažni “antifašiti”
suradnici četnika i srpskih fašista vodila je rat protiv hrvatskoga naroda ne
samo 1941 do 1945 godine nego isto tako je ta Titova JNA klala i ubijala
hrvatski narod 1991 do 1995 godine. Stvaranjem velike Srbije, počevski od
1.prosince 1918 godine,do ubojstva hrvatskog narodnog vodje Stjepana Radica u
srpskoj skupstini, “ parlamentu”, i tisuće hrvtaskih rodoljua u srpskoj
kraljevini Jugoslaviji i ponovno Titovoj i Mesićcevoj komunističkoj, odnosno
komunistickoj velikosrpskoj Jugoslaviji poubijano je ili iztjerano iz hvaskih
povijestnih zemalja više od tri milijona Hrvata i Hrvatica.
Veliki dio tog zločina ucinila je JNA u ime laznog bratstva i jedinstva, u
ime velikosrpske hegemonije, u ime jugoslavenstva, u ime “antifašizma”.
Stjepan Mesić je izjavio na jednoj bosnakoj TV postaji da JNA više ne
postoji. Ako je to tako zašto onda Mesić sve više širi znakovlje zločinačke
JNA i sve više slavi glavnog tvorca JNA i najvećeg zločinca na tlu
civilizirane Evrope, Josipa Broza Tita, zločinac koji je ravam Hitleru,
Musolijiju i Staljinu.? Da, istina je da više JNA ne postoji, ali istina je
takodjer da postoje njeni sljedbenici.
Zato se mora postaviti pitanje: zašto se onda Mesić ponosni zločincem
Titom i zločinačkom kapom JNA koja je u ime tog jugoslavenskog i
komunističkog simbola klala i ubijana nedužni hrvatski narod, samo zato što
je hrvatski narod htio stvoriti svoju hrvatsku državu? Razumnom čovjeku
ovakvo Mesićevo razmišlajnje nije shvatjivo. Ne moze se opravdavati ničiji
zločin kod razumnog i civiliziranog ljudskog bića, bez razlike kakav se povod
i razlod davao tom ucinjenom zlocinu. Nije valjda moguće da se Stjepan Mesić
smatra novim vođom zločinačkog jugoslavenstva i velikosrpskog imperijalizma
koji su uništavali i koji i danas pokušavaju uništiti hrvatski narod i
hrvatsku državu?
Službene valsti Republike Hrvatske morali bi uočiti stavranje sve većih uvjeta
u kojima se ugrožava nacionalna sigurnost hrvatskog naroda i hrvatske države
po tim lažnim “antifašistickim” sljedbenicima jugoslavenstva i njihovog
uzora, zločinca Josipa Broza Tita, pa bi radi toga morali ozbiljno shvatiti
opasnost ponovnog povratka jugoslavenstva u hrvatskoj državi, pod krinkom
lažnoga “antifašizma”. Zato se s pravom moramo pitati da li je ovo što
Stjepan Mesić čini i zagovara, zločin ili osveta što su velikosrbski fašisti
i jugoslavenski partizani i JNA zauvjek izgubili rat u borbi s hrvatskim
narodom? Zlocon je zlocin,svaki se zlocin mora kazniti, bez razlike tko ga je
ucinio, pa i onaj jugoslavenskih partizana i velikosrpskih cetnika, zlocine
koje Stjepan Mesic opravdava. Veleizdaja je takodjer zlocin. Veleizdaja koju
je Stjepan Mesic ucinio svjedoceci lazno protiv hrvatskih generala i
Republike Hrvatske na sudu nepravde u Hagg-u i nezakonito predavanje tajnih
dokumenata hrvatske drzave, Republike Hrvatske, takodjer je zlocin koji
hrvatski sud mora kazniti.
Jozo Cuk
Melbourne, Australija
|
