Brod se nasukao, lopovi tonu…

Mit o iznimnoj vrsnoći "najsposobnijih" ili "svjetskih" poslovnih političara u Hrvata više nije tako nedodirljivo grandiozan. Upravo je još uvijek neugodno opasno načimati teme o okorjelim lopovima iz vrha hrvatskih državnih struktura, kao da se radi o kakvim para-strukturama, paluba je kliska, i ne zna se tko bi još mogao, pri potezanju političkih rukava, skliznuti za bivšim premijerom Sanaderom, te ostalim kompulzivnim kriminalcima, poput kockara Jurice ili nekih od Žužula.

Ne, nije potonula Hrvatska bez Sanadera nego lopovi tonu… O tome je dakle bila riječ. U Hrvata je 1st of July dan najobsukrnije ostavke u povijesti demokracije, što ga je hrvatski premijer škrto uveo u hrvatsku povijest, štonoreć u 5-toj brzini, na čuđenje svih članova iz njegova domaćeg i inozemnoga političkog konzorcija. Od "mrtvog političkog magarca," kako ga ponekad nazivaju i njegovi dojučerašnji psiho-klonovi, makar da se pospu pepelom, ali bez pokajanja,  Hrvatsku su više dojmile afere koje su srušile mit ne samo o "najuspješnijem hrvatskom (pardon, europskom, svjetskom) političaru" nego i mit o "svjetskoj krizi" u Hrvata.

Na prostranim europskim vidicima posrnula je ili se poskliznula velikaška Podravka, Skladgradnja, da spomenem samo dvije priče koje pune zatvore "hrvatskim kravatama", koje nisu mogu ni zamisliti lani da će se njihov vratolomni uspon naći iza neke druge mreže osim političke. Sa Sanaderom su uspjeli, zna se zasada, ponajviše Žužuli, opljačkati Hrvatsku, da bi pobjegli od svake hrvatske realnosti, naime, od hrvatske "svjetske krize", na svjetsko tržište, u "ideje novog vijeka", kako bi rekao Nehajev. Ali bez osjećaja za hrvatske vrijednosti.

Nisu li konačno svakoga dojmile hrvatske ceste, od kojih je bivši premijer stvarao paradigmu uspjeha u svakoj svojoj krizi… Valjda zato što su koštale Hrvatsku kako nijedan stručnjak ne bi znao proračunati. Jer to nisu bili obični stručnjaci: ako je u Hrvatskoj diplomat mogao biti i stručnjak za dječiju psihologiju, kako ne bi mogao biti posrednik ili čak graditelj najsloženijih konstrukcijih projekata… Bez kapi znoja.

Na 1. srpnja o.g., Ivo Matanović, predsjednik Zdruga udruga hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva zaključio je da "se Sanadera ne smije samo tako razdužiti i dignuti ruke od njega. Njega treba još i sudski procesuirati."

Političari iz HDZ-ova kukavičjeg gnijezda puno sporije razmišljaju svojom glavom, premda kipe jer zna se koliko je sati. Tako će predsjednik Mesić tek ovih dana predložiti državnom odvjetništvu, "Ispitajte Ivu Sanadera." Zima ide, otkriva se i topla voda; stoga, bivši premijer, koji je uvijek sve "zna(o) najbolje" morao bi znati kako je Hrvatska dospjela "u bananu." Kako su "uspjeli" njegovi prvi ljudi, u Vladi ili njegovoj sjeni.

Ne mora sada izbiti "revolucija" ako je par velikih riba isplivalo, ne treba brod potonuti s njima, nego stegnuti mrežu i vratiti pokradeno. Neka "pravna država" radi svoj posao, kako su i sami bivši političari zahtijevali, svaki puta kada bi poželjeli ukrotiti "nepodobne" – i okriviti ih bez ikakva dokaza. Ako dokazi postoje, ne treba, kao dosada bivši premijer, tražiti tko je inicirao istrage nego tko je oštetio Hrvatsku i hrvatski narod, ma gdje bio.

Ako "demokracija" sazrijeva u Hrvata, brod neće potonuti stoga što teški lopovi padaju s njega. Zašto bi politika bila plodna djelatnost za sposobne, okorjele lopove? Diplomacija, iz koje su ponikli ti uspješni lopovi i prevaranti, po definiciji je ispravljanje pogreški, što bi kriminalni "svjetski" političari u Hrvata morali znati, ako su imalo "sposobni." Čemu sad glume, ma kakve "magarce," nego deve. Ako je barem mladi Jadronković sposoban što naučiti, možda im i on može reći što je… diplomacija, od stoljeća sedmog.

Napokon, takvi problemi se u demokraciji rješavaju transparentno i ne mogu svemu biti krivi mediji. A ne u četiri oka, kao "kuriri".

Ivana Arapović

http://voiceofcroatia.net