U organizaciji Hrvatskih političkih uznika iz Zagreba  Zadra i ove godine hrvatski domoljubi iz ciele Liepe Naše su, na nadnevak 22.lipnja 2006.g.    hodočastili na planinu Žumberak u Sošice gdje se nalazi stratište – jama  partizanskih zlikovaca – metafora svih stratišta diljem Liepe naše, gdje počivaju kosti umorenih Hrvata i Hrvatica za vrieme Drugog svietskog rata i poraća tiekom komunističko-srpske tiranije.

                                    Prie nego se osvrnemo na sam tiek hodočašća i procesije, prenosimo vam dio proglasa što ga je upriličio za ovaj skup gospodin Marijan Buconjić , predsjednik Podružnice HDPZ-a grada Zagreba.

                                   «U spomen braniteljima Nezavisne >Države Hrvatske, kojima Providnost odredi mučeničko grobište u dubinama Jazovke – ali, vjerujemo, povrh muke i obilje milosti u vječnost – pohodimo Jazovku upravo 22. lipnja i stoga što hrvatski prerušenici u antifašiste i demokrate taj nadnevak  podmeću za državni blagdan Republike Hrvatske i sebe same za jednu istinu. Pobijene branitelje NDH i dalje nazivaju zločinima, a prave zločince antifašistima. Krivotvore i Domovinski rat izjednačavajući hrvatske branitelje žrtve i srbočetničke napadače zločince, ne b li na kraju lakše proglasili zločinstvom uzpostavu i obranu  svake nezavisne hrvatske države, pa i same RepublikeHrvatske!

                               Upravo 22.lipna spomen- pohodom na Jazovku prosvjedujemo, što trg Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu gradska i državna poglavarstva i dalje obezčašćuju imenom Tita, ponajvećeg ratnog zločinca u svjetskim razmjerima. A sličnih je grozota posvuda u Hrvatskoj, sve do spomenika zlu i sablasnih titovskih skupova u Kumrovcu! Povrh toga posvuda progone branitelje iz  Domovinskog rata, izdaju ih i zasužnjuju od Haaga do Hrvatske. Zatiru po nalogu tuđinskih moćnika obrambene spomene kako Nezavisne Države Hrvatske tako i Republike Hrvatske. I stoga smo, dakle, 22. lipnja na Jazovci!» 

                                                                   Dakako, u proglasu  hodočasnika bilo je još rieči i o tisku, dalekov idnici, krugovalnim postajama, koji ne prestaju narodu lagati  i zaobilaziti istinu, a istina je, citiramo dalje, glasi: «Kao što nas izdade tkz. Jugosla(o)venski odbor na Krfu ćiriličnim podpisom Ante Trumbića na ćirilicom nadrljanoj «Krfskoj deklaraciji» 1917., kao što nas izdade Hrvatski Državni Sabor 1918., pa padosmo pod eshaesovsku te jugosla(o)vensku državu, tako nas gore sluge loših gospodara izdaju tkz. Integriranoj Europi sada! I uztrajavaju tvrdeći, da takvu euro-sjedinjavanju, takvoj inačici jugoslavenskoga zla «nema alternative»

                                                                  Da tisak i cjelokupni hrvatski masmedij laže i obmanjuje narod govore i izvješća sa ovog današnjeg skupa, na kojemu je hodočastilo preko 2500 ljudi, a mediji su izvijestili, kako koji, «stotinjak, nekoliko desetaka pa do par stotina (večernji) «. Na drugoj, pak, strani skup tkz. Antifašista u Brezovici kod Siska, multiplicirali su  brojke od 200-300 ljudi na nekoliko tisuća . Što bi, prevedeno na  narodni jezik trebalo da znači. «Šačica ustaških idolopoklonika u Jazovci, s jedne -  i mnoštvo partizanskih s druge pak strane u Brezovici». Dok ovo pišemo ne znamo kako su strani izvjestitelji izviestili svoje čitatelje i gledatelje, al' vjerujemo da su svakako bili korektniji od naših.

                                                               Tiek same procesije od prvog Stajališta improviziranog Križnog puta pa sve do četrnaestog – do same jame, protekao je u molitvi, mirno i dostojanstveno, kako to i dolikuje u ovakvim prigodama. Procesiju i misno slavlje  su predvodili fra Martin Planinić sa još 3 svećenika i 4 časne sestre, čija imena, nažalost, nismo uspjeli saznati, pa tako i zabilježiti.

                                                              Primietili smo da je među hodočasnicima bilo puno mladi ljudi, pa čak i djece koji su došli sa svojim roditeljima. Stariji su bili obučeni, mahom u vojničkim odorama kakva se nosila za vrieme Domovinskog rata u NDH, a mlađi – kako koji. Vidjeli smo i skupinu mlađih Roma i Romkinja, kojima smo se s obazrivošću obratili i pitali: «od kuda su i da li i oni imaju nekog tko je pogubljen u Jazovki?» Odgovorili su: «A gdje nas sve nema gdje se je ginulo? I nas, čujte sad ovo, Hrvate – Rome partizani su ubijali kao i svu našu braću ostale Hrvate». A od kuda ste, pitam dalje? «Iz ovog smo kraja – okolice Zagreba i Jastrebarskog……….»

                                                             Počeli smo s Proglasom pa s njime i završimo ovo izvješće.

                                                             «Nikada ne ćemo preinačiti nadnevak i smisao 22. lipnja za hodočastni , ali i prosvjedni Spomen-pohod na Jazovku. Nije 22.lipnja dan antifašističkoga, nego četničko partizanskog ustanka proti svakoj hrvatskoj državi, kako to prošle godine i službeno priznade srpsko-crnogorska skupština poistovjetivši četnike i partizane u tkz. Atifašizmu. Sada pak, kad i Crnogorci napustiše jugoslavenstvo doba je za dotičan ispravak ustava RH.»

                                                           Kako već rekosmo, nadnevak 22. lipnja svake godine će se u buduće obilježavati u Jazovki kao središnji sjetni dan na sve poginule u oba Domovinska rata.

                                                          Doviđenja do idućeg  22.lipnja 2007.g. na istom mjestu i u isto vrijeme – na Jazovki.

                                                           Zadar, 25.06.2006.g.

                                                                                   Ivo Matanović, predsjednik Zdruga

                                                                                   hrvatskih političkih uznika RH i

                                                                                   inozemstva.

                  Proslava 61.obljetnice  Bleiburške tragedije hrvatskih i inih mučenika  pred više od 20 tisuća hodočasnika iz svih krajeva svijeta, a ponajviše iz Hrvatske i BiH, protekla je u nešto ljepšem ozračju, nego  je to bilo u nekim ranijim godinama, kada su   se iz mase hodočasnika mogli čuti i zvižduci pojedinim govornicima. Naime, po prvi puta sa govornice i    improviziranog Oltara čuli smo nekoga iz najviše državne vlasti koji je progovorio (progovorila) istinu o značaju BLEIBURGA, mjesta kao metafore svih hrvatskih stradanja u povijesti Hrvatskog naroda, a poglavito stradanja u Drugom svjetskom ratu.

Tako je, primjerice, pomoćni  zagrebački biskup mons. Josip Mrzljak, koji je i predvodio misno slavlje, pozdravio  rezoluciju Vijeća Europe kojom se osuđuju komunistički zločini poručivši da u Hrvatskoj antifašizam bez antikomunizma neće zatvoriti krug mržnje te da je svaki zločin zločin bez obzira na to tko ga počini. To više ne smije biti izvor nejedinstva hrvatskog naroda, poručio je Mrzljak.

                    Skoro pa identično kao i biskup Mrzljak, nazočnima se obratila i saborska zastupnica gospođa Đurđa Adlešić rekavši:

                    «Zločin je uvijek samo  zločin, ma nad kim je on izvršen, a zločinci su uvijek samo zločinci, ma tko oni bili», između ostalog, naglasila je saborska zastupnica koja je u ime  Hrvatskog Državnog Sabora govorila nazočnim hodočasnicima.

                    Na komemoraciji je  i ove godine govorio simpatični muslimanski dostojanstvenik,  imam iz Gunje efendija Idriz Bešlić, koji je održao vjersku molitvu, najprije na islamsko-arapskom jeziku, a potom sve to preveo i na hrvatski jezik. Na divljenje svih nazočnih, prijevod je bio na najčistijem hrvatskom jeziku. A, kad je izgovorio riječ: «mi Hrvati muslimanske vjeroispovijesti», izmamio je velik aplauz. Rekavši pri tom, da je Bleiburško stratište  jedno od najvećih stratišta u tom vremenu, gdje je pogubljeno preko 50 tisuća muslimana, a s razmjerno njihovom broju u tadašnjoj Hrvatskoj, muslimani su i najbrojčanije žrtve.

               Dakako, da smo, odslušavši Svetu misu prošetali malo i kroz nazočne hodočasnike da čujemo i njihove reakcije, a poglavito kako oni ocjenjuju govor gospođe Đurđe Adlešić i imama Bešlića, pa poslušajmo ih:

Vjekoslav Sučić iz Zadra:

                   «Hvala Bogu da je krenulo na bolje. Gajim nadu da će se o bleiburškim žrtvama konačno reći istina».

  Alen Matušin (18) iz Varaždina:

                    «Hrvatska mladež, kako je naš Poglavnik rekao, bila je i ostati će primjer hrvatskog nacionalizma, odnosno domoljublja i rodoljublja. A, komunisti mogu se i ovdje uvjeriti da ni nakon 60 godina sustavnog trovanja hrvatske mladeži nisu uspjeli Neka nas i ubiju - mi ćemo živjeti! Pred hrvatskim narodom je borba, a hrvatska mladež je za tu borbu spremna. Doći će dan kada će se u Hrvatskoj razdijeliti žito od kukolja!»

Bruno Vulin (80) iz Draga kod Zadra, bivši ustaša iz Francetićeve postrojbe,  odrobijao punih 17 godina u robijašnicana ex Juigoslavije, govori:

                « Ne žalim što sam smogao snage da i ove godine dođem u Bleiburg i da vidim kako je svake godine sve više mladih.  Nadam se da će oni nastaviti tamo gdje smo mi stali i da se neće nas stidjeti, već naprotiv ponositi. Današnji ovaj skup to svakako potvrđuje», sa osmjehom i ushićenjem govori brkajlija iz Draga.

                                                            ________

                    Ovakvih i sličnih rezoniranja bilo je još puno, koje zbog ograničenog prostora  ne možemo sve spomenuti. Izabrali smo samo one koji su reprezentativni za ovu prigodu

Što se pak tiče folklora, vidjeli smo puno narodnih nošnji iz svih krajeva svijeta gdje Hrvati obitavaju, a bogme i dosta vojničkih odora sa vojničkim znakovljem iz vremena NDH, koje su nosili svi uzrasti, od desetogodišnjaka pa do najstarijih devedesetogodišnjaka. Osim za neke antihrvatske novinare, nikome za čuđenje, jer je to sastavni dio simbolike vremena u kojemu je  legitimno i legalno djelovala Nezavisna Država Hrvatska. Primjerice, Slobodna dalmacija u današnjem svom izdanju i na prvoj stranici ovaj skup u Bleiburgu komentira:

»Jučer su se u Bleiburgu na obilježavanju spomendana bleiburških žrtava i žrtava križnog puta mogle čuti brojne priče preživjelih sudionika tog dramatičnog događaja iz 1945. godine. Uz manji broj onih u crnim odorama, majcama s natpisom "Crna legija, bila je to hrabra vojska", kao i zastavama Crne legije, oko 5000 okupljenih na Bleiburškom je polju evociralo uspomenu na jedan od najvećih partizanskih zločina u neposrednom poraću. Stariji čovjek, također u ustaškoj odori, plačući je okupljenima govorio o noći koju je u svibnju 45. proveo pod stablom ispod kojega je stajao»

«Platio kaznu

                      Potom je izvadio potvrdu koju je na Uskrs dobio od policajca na nogometnoj utakmici u Splitu. Na njoj između ostalog piše: "Popis oduzetih predmeta: kapa crna s ustaškim grbom, komada jedan."
— Morao sam platiti kaznu 1350 kuna — veli ustaša Ante i uto ga prekine unuk: "Dida, dođi, hoćeš li se slikati s generalom Antom Rosom?" Čovjek zgrabi zastavu i pođe za unukom koji inače živi u Njemačkoj.»

                                                 _____________________________________

                                                                _________________

                        Očito, ovom novinaru, a radi se o Šenolu Selimoviću, savjetniku u Mesićevom establišmentu zasmetale su odore i znakovlje hodočasnika, pa je taj broj znatno umanjivao. Umanjio je, bezobrazno drsko, i broj nazočnih. Brojku od 20 tisuća sveo je na samo  «oko 5000 okupljenih». Istina, ni drugi  antihrvatski novinari nisu izvijestili  svoje listove korektno. Kao da su se dogovorili, svima su brojke nazočnih, skoro pa identične. Što se pak tiče Tv, njihove snimke su se vrtjele samo po onim perifernim stranama gledateljstva, gdje su postojale rupe. Da su se popeli samo desetak metara poviše na prugu, vidjeli bi pravu sliku i ocijenili broj nazočnih.

           I za kraj, još jedna zanimljivost. Kad smo došli u Bleiburg bilo je prilično oblačno i sve je izgledalo na kišu. Međutim, kad je počela ceremonija procesije i Svete mise, vrijeme se razbistrilo i  cijeli ceremonijal je prošao,  kako se samo poželjeti može. Ali, ne za dugo, po završetku slavlja naglo se je opet smračilo i kiša je počela padati ko' iz kabla. Vjerovali ili ne, ovaj fenomen se ponavlja punih 15 godina, od kada nazočujem komemoracijama u Bleiburgu.

 Zadar,15.05.2006.g.

                                                        Ivo Matanović - Zadar