| ZAHTJEV VLASTIMA RH: - ZABRANITI OBNOVU SPOMENIKA ČETNIČKIM USTANICIMA U SRBU |
|
|
|
| Autor: uznik | ||||||||||
| Srijeda, 14 Srpanj 2010 | ||||||||||
|
ZAHTJEV VLASTIMA REPUBLIKE HRVATSKE I TIJELIMA EUROPSKE UNIJE ZA ZABRANU SLAVLJENJA ČETNIČKE GENOCIDNE POBUNE 0D 27. 07. 1941. I OBNOVE SPOMENIKA TAKVOM FAŠISTIČKOM ZLOČINU U MJESTU SRB U LICI - U REPUBLICI HRVATSKOJ - U EUROPI!
Poštovani, Rezolucijom Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 02. travnja 2009. utvrđeno je i sljedeće: A. budući da se posvjesničari slažu da u potpunosti objektivna tumačenja povijesnih činjenica nisu moguća i da objektivni povijesni prikazi ne postoje, dok ipak, profesionalni povjesničari koriste alate za znanstveno istraživanje prošlosti, i pokušavaju biti nepristrani koliko je to moguće; B. budući da političko tijelo ili politička stranka ima monopol na interpretaciju povijesti, i takva tijela i stranke tvrde da ne mogu biti objektivni; C.budući da službena politička tumačenja povijesnih činjenica ne bi trebala biti nametnuta putom većinskih odluka parlamenata, jer parlament ne može donositi zakone o prošlosti; D.budući da je temeljni cilj procesa europskih integracija osigurati poštovanje temeljnih ljudskih prava i vladavine prava u budućnosti, dok su odgovarajući mehanizmi za postizanje ovog cilja navedeni u člancima 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji; E. budući da nesporazumi povijesti mogu biti gorivo isključive politike i time potiču mržnju i rasizam; F. budući da sjećanja Europe na tragičnu prošlost moraju ostati živa, kako bi počast žrtvama i osuda počinitelja postavili temelje za pomirenje utemeljeno na istini i spomenu; 3. naglašava se važnost zadržavanja uspomena iz prošlosti živim, jer ne može biti pomirbe bez istine i sjećanja, ponovo potvrđuje svoj jedinstveni stav protiv svih totalitarnih vladavina bilo koje ideološke pozadine; 7. snažno i nedvosmisleno se osuđuje sve zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava počinjena od totalitarnih i autoritarnih režima; proteže na žrtve i članove njihovih obitelji svoju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji; 8. izjavljuje se da europska integracija kao model za mir i pomirenje predstavlja slobodan izbor po narodima Europe i obvezuje na zajedničku budućnost, te da Europska unija ima određenu odgovornost promicati i čuvati demokraciju, poštivanje ljudskih prava i vladavinu zakona, unutar i izvan Europske unije; 9. poziva se Komisiju i države članice na daljnje napore da se ojača nastava povijesti Europe i podvlači povijesno postignuće europske integracije i potpun kontrast između tragične prošlosti i miran i demokratski društveni poredak današnje Europske unije; 10. drži se da je primjereno očuvanje povijesne memorije, opsežno revidiranje europske povijesti i da će europsko široko priznavanje svih povijesnih aspekata moderne Europe jačati europske integracije; 13. poziva na uspostavljanje platforme za Europsko sjećanje i savjest i pružanje podrške za umrežavanje i suradnju među nacionalnim istraživačkim institutima specijaliziranim u predmetu totalitarne povijesti, kao i za stvaranje jednog pan-Europskog dokumentacijskog centra/memorijalnog za žrtve svih totalitarnih režima; 14. poziva se na jačanje postojećih relevantnih financijskih instrumenata s ciljem pružanja podrške za profesionalno povijesno istraživanje o pitanjima gore navedenim; 15. poziva se na proglašenje 23. kolovoza kao Europskog Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, da se komemorira s dostojanstvom i nepristranošću; 17. upućuje se predsjednik da proslijedi ovu rezoluciju Vijeću, Komisiji parlamenata država članica, vladama i parlamentima država kandidatkinja, vladama i parlamentima u zemljama povezanim s Europskom unijom, te vladama i parlamentima članovima Vijeća Europe.
Pozivom na odredbe ove rezolucije Europskog parlamenta, a pred skorašnji nadnevak 27. srpnja 2010., upućuje se ovaj apel -zahtjev s popratnim sadržajima i dokumentacijom vlastima Republike Hrvatske i tijelima Europske unije, a na znanje se dostavlja i svim veleposlanstvima država članica EU i država kandidatkinja za članstvo u EU u Republici Hrvatskoj, za neodložnom zabranom obilježavanja odnosno slavljenja zločina genocidnih razmjera započetog 27. srpnja 2010. u ličkom mjestu Srbu i obnove spomenika u čast genocidnom zločinu protiv čovječnosti, počinjenom u četničko-fašističkim genocidnom pokolju svega nepravoslavnog stanovništva toga kraja, a na području pod stvarnim vojnim i političkih nadzorom tadašnje talijanske okupacione vojske i naoružanih četničkih skupina.
Unatoč zabrani i kažnjivosti veličanja i obilježavanja zločina protiv čovječnosti i njihovih simbola propisanih odredbama Ustava i Kaznenog zakona Republike Hrvatske, štoviše i nezastarivosti kaznenog progona takvih zločina, kao i primjerenoj uljudbenoj osudi takvih zločina bez iznimke od međunarodne zajednice naroda - Europske Unije i Ujedinjenih naroda i iz nje proizlazećim obvezama Republike Hrvatske kao države kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji, Vlada Republike Hrvatske i nadalje pod ucjenom koalicijskog partnera stranke SDSS dopušta na tlu Europe, uljudbeno sablažnjivo, pravno kažnjivo i politički nedopustivo obilježavanje genocidnog zločina počinjenog od fašističkih skupina započetog 27. srpnja 1941. pa i obnovu spomenika u čast i veličanje takvog zločina u mjestu Srb u Republici Hrvatskoj.
Pobuna naoružanih četničkih skupina vojno potpomognutih od okupacione talijanske vojske i političke uprave, provela se i u osnovnim posljedicama ostvarila na sljedeći način: -nasilnim zaustavljanjem vlaka vjernika hodočasnika i svećenstva te njihoivim mučkim pokoljem bez iznimke pa bacanjem njihovih tijela u do današnjeg dana u potpunosti neistraženu i dostojno obilježenu kršku jamu Golubinjaču; - počinjenjem prestravičnih mnoštvenih zločina nad civilima svih dobi -djece, žena, mladića, staraca, poput pokolja cijelog roda Ivezića pred krškom jamom, kao i njihovim svećenstvom na način, da su pojedini svećenici najstravičnije mučeni, živi nabijani na ražanj i pečeni pred katoličkom crkvom; - potpunim pokoljem svega nepravoslavnog stanovništva na području istočne Like i jugozapadne Bosne, od kojeg pokolja su se samo rijetki uspjeli spasiti bijegom i progonstvom do današnjeg dana (na prostoru južno od Udbine oko 21.000 Hrvata katoličke vjeroispovijesti!); -potpunim uništenjem njihovih obiteljskih domova i gospodarskih zgrada, vjerskih objekata, preoravanjem zemljišnih međa i paljenjem(uništenjem) zemljišnih knjiga, brisanjem njihovih mjesta sa zemljopisnih (geografskih) karata, sve u cilju trajnog zatiranja spomena njihva života na tim prostorima i onemogućavanjem njihovog povratka ili povratka njihovih potomaka na svoju djedovinu, na svoje vlasništvo, sve do današnjih dana, što nas upućuje u svjetski jedinstven primjer barbarogenijskog genocida; -izostankom institucionalnog dostojnog spomena i čašćenja žrtve, ostvarivanjem žrtvinog prava na dostojanstvo groba, a preživjeloj prognanoj žrtvi i njezinim potomcima prava na povrat privatnog vlasništva i povratak u svoja rodan odnosno mjesta vjekovnog življenja njihovih predaka mučki pobijenih i protjeranih iz svojih domova, itd.
Slavljenje ovako strašnog genocidnog zločina koje se posljednjih godina počelo obilježavati u mjestu Srb u Republici Hrvatskoj, otvara teške rane bolnog sjećanja na nevine žrtve velikosrpske mržnje i genocidnog pokolja hrvatskog naroda, ali i novog nemira i razdora u odnosima hrvatskog i srpskog naroda u Republici Hrvaskoj i širem prostoru. Obnovljeni spomenik u čast i trajni spomen takvom genocidnom fašističkom četničkom zločinu u kojem su samo manjim dijelom sudjelovali i poneki srpski komunisti iz toga kraja, dakle pripadnici komunističkog totalitarnog sustava proglašenog zločinačkim sustavom i osuđenog od uljuđene svjetske zajednice naroda bez iznimke, za hrvatski bi narod uvijek predstavljao samo užasni zlokobni simbol njegovog narodnog pokolja počinjen iz mržnje nikle u srcima njegovih pravoslavnih susjeda, simbol osporavanja njegovog prava na slobodu i dom te trajnog presizanja Srba na hrvatsko državnog područje.
Za jedan dio pravoslavnog stanovništva u Republici Hrvatskoj kojemu je ljudska savjest do danas ostala, na žalost očevidno neokajana i nepročišćena, a svijest o dobru i zlu nezrela, spomenik četničkom genocidnom zločinu iz 1941. u Srbu, k tome još i planirano postavljen na „srpski“ kamen koji im za tu namjenu i takvu poruku „daruje“ Republika Srbija, predstavljao bi trajnu poruku opravdanosti i isplativosti zločina u cilju postignuća konačnih šovinističkih nacionalnih ciljeva te duhovnu zapreku za iskrenu punu integraciju u hrvatsko društvo. Nije se moguće ne začuditi nedopustivim, čak i pravno kažnjivim postupanjem koalicijske Vlade Republike Hrvatske pod pritiskom jednog joj koalicijskog partnera, a to je stranka SDSS, čiji su zastupnici nedavno, planom o pravnoj osobnosti općina s određenom srpskom većinom u Hrvatskom saboru pokušali ostvariti zločinački velikosrpski cilj kojeg velikosrpska politika nije uspjela postići ni krvavom ratnom agresijom na Republiku Hrvatsku i Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991. godine! Dakle, neokajanom i nepročišćenom savješću, čiji oris nam je zorno predočio sadašnji srpski političar i zastupnik u Hrvatskom saboru Vojislav Stanimirović, član stranke SDSS, a u ratnom razdoblju dužnosnik srpske „krajinske“ okupacijske vlasti u istočnoj Savoniji i Srijemu, izjavom da bi, nastupom istog stanja i uvjeta, opet učinio sve isto kao i tada 1991., što jasno znači i sa istim genocidnim posljedicama takvoga svoga političkog i ratnog djelovanja, ostvarenih pokoljem i razaranjem Vukovara, pokoljem ranjenika iz vukovarske bolnice na mnoštvenom stratištu Ovčara, uništenjem vjerskih i civilnih objekata u istočnoj Slavoniji i na svom području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine okupiranom od srpskih četničkih oružanih postrojbi koje su djelovale kao oružana vojska tzv. „Krajine“ jedino u cilju formalnog oslobađanja (ekskulpiranja) Srbije od odgovornosti za rat i ratne zločine.
Spomenik tom uistinu jedinstvenom genocidnom zločinu-pokolju i istrjebljenju civila koji bi se moguće obnovio u mjestu Srbu, nesporno bi ponovo izazvao težak razdor, podjele, napetosti, strahove pa i nove mržnje u odnosima Hrvata i Srba u Republici Hrvatskoj, čime bio dakle postao novo trajno izvorište sukoba a ne simbol mira, razumijevanja, približavnaja i suživota Hrvata i Srba u Republici Hrvatsko pa i Europskoj uniji čija će Republika Hrvatska pretpostavljeno uskoro postati članica! U potvrdu ovih navoda, svjedoči i činjenica već najavljenog istodobnog prosvjednog okupljanja Hrvata i drugih građana Republike Hrvatske u mjestu Srb 27. srpnja 2010. potaknutog od jedne hrvatske političke stranke, a čija je priprema u suradnji s drugim stranaka i udrugama u tijeku, ali i znakovitost i jasnoća poruke predstojećeg vjerničkog spomen-hodočašća u mjesto Kosovo na blagdan Svete Ane u organizaciji Hrvatskog žrtvoslovnog društva i drugih hrvatskih udruga, uz sudjelovanje najviših crkvenih velikodostojnika Gospičko-senjske i Šibensko-Kninske biskupije Katoličke crkve u Hrvata u čast upravo hodočasnicima iz 1941. koji su prve nevine mučeničke žrtve strašnog barbarskog četničkog zločina, ili „antifašističkog“ ustanka“ kakvim ga, na zasadama potpuno lažne, ideološke jugokomunističke političke, a zapravo politikantske „povijesti“, nositelji velikosrpskih ideja i politički sanjari budućeg ostvarenja velikosprskih ciljeva, i danas 2010. u od davnina uljuđenoj i civiliziranoj Europi kojoj je uljuđena i civilizirana Hrvatska bila nedovojivi drevni dio njezinog tijela i bitka, ponovo pokušavaju podmetnuti hrvatskoj i svjetskoj javnosti!
Vladi Republike Hrvatske je poznato, da je i novčana sredstva za obnovu spominjanog spomenika dodijelila pravno nezakonito, kako glede nezakonitosti postupka odlučivanja, tako i glede nezakonite prenamjene i dodjele ukupnog iznosa novčanih sredstava sa Zakonom štićene stavke Proračunske pričuve.
Stoga se Vladu i sva duga tijela vlasti Republike Hrvatske poziva i od njih se zahtijeva: - neodložno preispitati pravni i političku osnovu za obilježavanje spomena na četnički genocidni zločin započet 27. srpnja 1941 i obnovu spomenika zločinu u čast te k tome, i političku i općedruštvenu štetnost njegovog ponovnog postavljanja i svečanog otkrivanja u mjestu Srb 27. srpnja 2010. godine; - poštujući svoje međunarodne političke i pravne obveze iz Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 02. travnja 2009, kao i obveze iz drugih međunarodnih Rezolucija i Deklaracija poput rezolucije Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006, Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkoga poretka u Hrvatskoj 1945-1990 godine i Opće Deklaracije o ljudskim pravima Opće skupštine Ujedinjenih naroda broj 217/III od 10. prosinca 21948. godine, najžurnije zaustaviti svako političko licitiranje i manipuliranje povijesnim događajima iz vremena Drugog Svetskog rata, poraća i totalitarnog komunističkog sustava te neodložno naložiti profesionalno povijesno istraživanje naravi i posljedica pokolja započetog 27. srpnja 1941. u Srbu preko nacionalnih istraživačkih instituta specijaliziranih u predmetu totalitarne povijesti koje će stvoriti uvjete za provedbu hrvatskih i međunarodnih dokumenata o obvezatnosti primjerenog očuvanje povijesnog sjećanja i opsežnom revidiranju europske povijesti.
O nadležnih tijela Europske unije i njezinog hrvatskog veleposlanstva –Delegacije Europske unije u Republici Hrvatskoj se očekuje, da u provedi svoje zadaće i odgovornost promicanja i čuvanja demokracije, poštivanja ljudskih prava i vladavine zakona unutar i izvan Europske unije, koju zadaću je sebi zadala svojim rezolucijama, a posebno Rezolucijom o europskoj savjesti i totalitarizmu od 02. travnja 2010., neodložno postavi upit Vladi Republike Hrvatske o kontradiktornim i konfliktim pitanjima hrvatske javnosti o naravi, razmjeru i posljedicama pokolja civilnog stanovništva i svećenstva započetog 27. srpnja 1941, koja se mogu pretovoriti u nove teške sukobe i razdor suživota hrvatskog i srpskog naroda u Republici Hrvatskoj i na širem području, kao i o razlozima institucionalne neprovedbe, političkog i medijskog prešućivanja i potiskivanja međunarodnih i europskih rezolucija o osudi zločina komunističog sustava, odnosno i drugih totalitarnih sustava dvadesetog stoljeća te o zaštiti i pravu njihovih žrtava, izražavajući zbog toga predstavničkim tijelima vlasti Republike Hrvatske svoju opravdanu zabrinutost.
U Zagrebu, 13. srpnja 2010. Željko Tomašević, mag.iur.
Privitak: -obavijest o spomen-hodočašću Svetoj Ani u Kosovo kod Knina; -internet link s izvadcima iz dokumentirane povijesne jugokomunističke i četničke građe iz koje se može nedvojbeno utvrditi prava zločinačka totalitarna fašistička narav pokolja-„pobune“ u Srbu od 27. 07. 1941.; - obavijest o sutrašnjoj radio emisiji Radio Marije na temu što se to stvarno dogodilo u Srbu 27. 07. 2010.godine; -prosvjedno pismo od 30. studenog 2008. s popisom 2.508 uglednih potpisnika iz Republike Hrvatske i inozemstva; - prosvjedna pisma prognanika toga kraja udruženih u zavičajne udruge (Boričevac i druge); -obavijest o najavi istodobnog prosvjednog skupa 27. 07. 2010. godine u Srbu.
1. internet link- brošura s istinitim pisanim svjedočenjima:
http://jumbo.iskon.hr/dl/12iadl95ptqju6du/
2. Spomen-hodočašće:
HRVATSKO ŽRTVOSLOVNO DRUŠTVO I ZDRUG UDRUGA u suradnji s drugim hrvatskim udrugama organizira
Put na hodočašće sv. Ani u Kosovo kod Knina
u ponedjeljak, 26. srpnja 2010.
Sv. Misu i procesiju s početkom u 10 sati predvodi mons. Ante Ivas, biskup Šibenski
u spomen na 69. godišnjicu ubojstva hodočasnika iz 1941. godine. (koju su jugo-komunističke vlasti slavile kao 'dan ustanka naroda u SR Hrvatskoj i SR BiH' – a to je bio zapravo jedan iz niza četničkih pokolja Hrvata u Hrvatskoj i BiH!)
Popratni sadržaj spomen-hodočašća: - oko 13.00h, polazak iz Kosova za Boričevac, poslije ručka kod crkve Sv. Ane; - oko 14.30h, polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod porušene crkve u Boričevcu uz prigodno slovo o. biskupa Mile Bogovića; - oko 15.30h, polazak iz Boričevca preko Mazina za Udbinu i razgledanje zavjetne spomen Crkve Hrvatskih mučenika (u završnoj fazi izgradnje) u Udbini; - oko 17.30h, polazak iz Udbine starom cestom preko Plitvica za Zagreb i posjet porušenom hrvatskom naselju Priboj (Prijeboj) na Plitvicama; - polaganje cvijeća i paljenje svijeća na mjestu ubojstva prvog hrvatskog redarstvenika Domovinskog rata, hrvatskog mučenika Josipa Jovića na Plitvicama; -povratak za Zagreb.
O prijevozu iz drugih mjesta Hrvatske i BiH-e bit ćete obaviješteni od tamošnjih povjerenika!
3. Prosvjedni skup:
----- Original Message ----- From: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript To: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ; Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript Sent: Saturday, June 12, 2010 7:43 PM Subject: ŠALJITE DALJE OVAJ MEJL - HITNO - HITNO
POZIV NA PROSVJEDNI SKUP U SRB - 27. 07. 2010. 12.06.2010 Autohtona - Hrvatska stranka prava poziva sve pravaše, domoljube i Hrvate da se jave u svojim županijama radi organiziranog odlaska na prosvjed u Srb, 27. srpnja 2010. godine. Radi što bolje organizacije, zainteresirani se trebaju javiti u svoj organizacijski odbor kojemu trebate dati: svoje ime i prezime, adresu, broj mobitela ili telefona. Prijava traje do 15. srpnja , a može i sms - om ili na Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript NE ŽELIMO ČETNIČKE SPOMENIKE U HRVATSKOJ ! ŽELIMO ISTINU !
- Grad Zagreb - 099 665 1739 / 099 / 827 6510 - Splitsko - dalmatinska županija - 099 8330058 / 099 2100196 - Virovitičko - podravska županija - 091 5824052 / 033 684371 / 099 5637276 - Bjelovarsko - bilogorska županija - 098 1741895 / 099 7936512 / 098 600685 - Koprivničko - križevačka županija - 098 9632230 / 099 1987394 - Primorsko - goranska županija - 098 9772039 / 091 5889264 / 091 8812550 - Šibensko - kninska županija - 098 9764149 - Sisačko - moslavačka županija - 098 495062 / 098 807895 - Istarska županija - 091 9404996 / 098 9407537 - Osiječko - baranjska županija - 091 2305901 / 095 5965723 - Brodsko - posavska županija - 091 5532894 - Krapinsko - zagorska županija - 098 251530 - Karlovačka županija - 098 9139119, 098 681297 - Dubrovačko - neretvanska županija - 099 7843042 - Varaždinska županija - 098 1348577 / 091 9348460 - Požeško - slavonska županija - 098 1646047 / 098 9918299 - Vukovarsko - srijemska županija - 098 827677 - Zadarska županija - 092 2313596 / 098 394812 - Hercegovina - 0038763264703 - Njemačka - 00491714345141 Bog i Hrvati ! Autohtona - Hrvatska stranka prava
4. Obavijest o radio emisiji:
www.radiomarija.hr
klik na ---> Radio Marija program uživo ------------------------------------------------------------------------------------------- Srijeda 14. srpnja 2010. u *9:00
Prigodna emisija
Povijesna istina o događajima 27. srpnja 1941. Gost emisije: Ante Beljo, ravnatelj Hrvatskog informacijskog centra
Urednik i voditelj: Damir Borovčak ----------------------------------------------------------------------------------------------
www.radiomarija.hr
5: Prosvjedno pismo od 30. studenog 2009. i njegovi potpisnici: ŽELJKO TOMAŠEVIĆ Lanište 17, 10 020 Zagreb
URED PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE n/r Predsjednika gospodina Stipe Mesića SABOR REPUBLIKE HRVATSKE n/r Predsjednika gospodina Luke Bebića VLADA REPUBLIKE HRVATSKE n/r Predsjednice gospođe Jadranke Kosor DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO REPUBLIKE HRVATSKE n/r Državnog odvjetnika gospodina Mladena Bajića DRŽAVNI URED ZA REVIZIJU n/r Državne revizorice gospođe Šime Krasić PUČKI PRAVOBRANITELJ REPUBLIKE HRVATSKE n/r Pučkog pravobranitelja gospodina Jurice Malčića MINISTARSTVO KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE n/r Ministra gospodina Bože Biškupića MINISTARSTVO FINANCIJA REPUBLIKE HRVATSKE n/r Ministra gospodina Ivana Šukera HRVATSKI RESTAURATORSKI ZAVOD n/r Ravnatelja gospodina Ferdinanda Madera DELEGACIJA EUROPSKE KOMISIJE U RH n/r Šefa Misije Nj.E. Paula Vandorena
PROSVJEDNO PISMO zbog protucivilizacijskog čina Vlade Republike Hrvatske počinjenog odobrenjem obnove spomenika četničkom fašističkom zločinu genocidnih razmjera započetom od četničke rulje u Srbu 27. srpnja 1941., i nezakonitosti Rješenja Vlade Republike Hrvatske o izdvajanju novčanih sredstava na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2008. u svrhu financiranja obnove spomenika u Srbu.
OBRAZLOŽENJE: Potaknut vijestima koje se šire u hrvatskoj i inozemnoj javnosti o obnovi i državnom financiranju obnove spomenika u Srbu, na koju obnovu i financiranje da je Vlada Republike Hrvatske pristala na ultimativni zahtjev potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca koji da je time uvjetovao ostanak stranke SSDS u vladajućoj koaliciji, a pozivom na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, Vladi Republike Hrvatske sam 04. studenog 2009. postavio sljedeći upit: 1. Na kojoj je sjednici Vlade Republike Hrvatske od strane potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske Slobodana Uzelca odnosno SSDS-a podnijet (po našem mišljenju kažnjivi i za svaku javnu moralnu osudu) prijedlog odnosno zahtjev za donošenjem Odluke o obnovi i financiranjem obnove spomenika tobožnjem "antifašističkom ustanku naroda Like" u Srbu 27. srpnja 1941. godine?; 2. Na kojoj Sjednici je Vlada Republike Hrvatske usvojila prijedlog i donijela Odluku o obnovi i financiranju spomenika tom tobožnjem "antifašističkom ustanku" u Srbu? 3. Kolika su financijska sredstva u ukupnom iznosu i po stavkama odobrena u svrhu obnove i ponovnog otkrivanja spomenika „ustanku“ u Srbu i sa koje stavke Državnog proračuna za 2009. ili 2010. godinu?; Umjesto konkretnog odgovora Vlade RH o svom aktu kojim je odlučila obnoviti i financirati obnovu spomenika, Vlada Republike Hrvatske svojim me dopisom KLASA:008-02/09-01/387, URBROJ:50402-01-09-02 od 11. studenog 2009. obavijestila, da je zahtjev proslijedila Ministarstvu kulture uz sljedeći tekst: Poštovani gospodine Biškupić, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ 172/2003), članak 13., stavak 1., u privitku dopisa ustupamo Vam na mjerodavno postupanje zahtjev g. Željka Tomaševića radi ostvarivanja prava na pristup informacijama. S poštovanjem, Zamjenica predstojnika ureda za odnose s javnošću i službenik za informiranje Vlade RH Martina Banić“. (Dopis Vlade RH dostavlja se i u privitku ovog Prosvjednog pisma). Dopisom Ministarstva kulture Republike Hrvatske Klasa: 008-01/09-01/0014, Urbroj: 532-02-01/1-09-02 od 17. studenog 2009, a zaprimljenim 25. studenog 2009., obaviješten sam sljedeće: Poštovani, temeljem Vašeg zahtjeva za ostvarivanjem prava na pristup informacijama, i postavljenih pitanja dajemo sljedeći odgovor: Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 19. prosinca 2008. godine donijela rješenje o odobrenju sredstava na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2008. godinu. Na teret posebnog dijela Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2008. godinu (Narodne novine, broj 28/2008 i 82/2008), Razdjela 025 – Ministarstvo financija, Glave 02506 Ministarstvo financija – ostali izdaci države, Aktivnosti 539019 – Proračunska zaliha, računa 3851 – Nepredviđeni rashodi do visine proračunske pričuve, odobrava se Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, iznos od 1.000.000,oo kuna, za obnovu spomenika u Srbu. S poštovanjem, DRŽAVNI TAJNIK Zoran Šikić. (preslik u privitku). Iz postupanja Vlade Republike Hrvatske koja je kao prvonadležna o svom aktu izbjegla izravno dati točan odgovor u zakonskom roku od 15 dana (Zakon o pravu na pristup informacijama) te citiranog odgovora Ministarstva kulture RH, očevidno je da je Vlada Republike Hrvatske pri donošenju akta o pristanku na obnovu i financiranju iz Državnog proračuna postupala nezakonito, slijedom čega se u njezinom postupanju ostvaruju sva bitna obilježja kvalificiranog kaznenog djela, zbog čega se ovaj dopis dostavlja na nadležno razmatranje i postupanje i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Državnom uredu za reviziju te Pučkom pravobranitelju Republike Hrvatske, budući se ovdje raspolaže sredstvima poreznih obveznika. Članak 30. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (N.N. broj 101/98, 15/00, 117/01, 199/03, 30/04), određuje da: „Vlada donosi odluke, rješenja i zaključke o pitanjima koja se ne uređuju uredbama. Odlukom se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere, daje suglasnost ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis. Zaključkom se utvrđuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju zadaće tijelima državne uprave. Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima te o drugim pojedinačnim stvarima iz djelokruga Vlade.“ Dakle, Vlada Republike Hrvatske ovim Zakonom nije ovlaštena rješenjem odlučiti o uređenju pojedinog pitanja, kao što je u ovom slučaju bilo uređenje pitanja obnove i financiranja obnove spomenika u Srbu s iznosom od 1.000.000,00 kuna na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna RH. Rješenje je akt niže pravne snage čak i od zaključaka kojim se samo utvrđuju stajališta Vlade, a ne rješavaju pitanja iz nadležnosti Vlade, niti određuju mjere. Rješenjem je zakonito odlučiti jedino o imenovanjima i razrješenjima odnosno o drugim pojedinačnim pitanjima, dakle pitanjima koja se tiču statusa pojedinca/aca, a takva rješenja imaju pravnu narav upravnog akta protiv kojih je između ostalog dopuštena žalba, a nikako riješiti o raspolaganju sredstvima Državnog proračuna, i to još sa Zakonom namjenski određene osnove Proračunske zalihe. Svaki korisnik Državnog proračuna dobro zna, da mu Vlada RH može odobriti, bilo posebno jednogodišnje, bilo višegodišnje financiranje određenog projekta, jedino posebnom Odlukom Vlade RH! Nadalje, i odredbom članka 4. Poslovnika Vlade Republike Hrvatske kao provedbenog akta niže pravne snage (N.N. broj 138/99, 16/00, 36/00, 105/00, 107/00-pročišćeni tekst, 24/01, 22/05, 68/07, 10/08), određeno je u kojim je jedino slučajevima Vlada ovlaštena odlučivati rješenjem: Članak 4. Vlada, kad je ovlaštena i u granicama svojih ovlasti: 1. donosi uredbe i druge propise; 2. donosi upravne akte; 3. donosi akte u vršenju vlasničkih ovlasti koje ima Republika Hrvatska; 4. donosi akte poslovanja; 5. donosi rješenja o imenovanju i razrješenju dužnosnika i državnih službenika, te članova drugih tijela koje imenuje i razrješava Vlada; …
Prema citiranom odgovoru Ministarstva kulture Republike Hrvatske, očevidno je i da je Vlada nezakonito odobrila novčana sredstva za obnovu spomenika u Srbu na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna RH za 2008, budući je odredbama Zakona o proračunu (N.N. broj 96/03, 87/08) jasno određeno za što se isključivo smiju koristiti sredstva Proračunske zalihe. Odredbe članaka 45. do 48. ovog Zakona tako određuju: ProraČunska zaliha Članak 45. (1) U proračunu se utvrđuju sredstva za proračunsku zalihu. (2) Sredstva proračunske zalihe koriste se za nepredviđene namjene, za koje u proračunu nisu osigurana sredstva, ili za namjene za koje se tijekom godine pokaže da za njih nisu utvrđena dostatna sredstva jer ih pri planiranju proračuna nije bilo moguće predvidjeti. (3) Sredstva proračunske zalihe koriste se za financiranje rashoda nastalih pri otklanjanju posljedica elementarnih nepogoda, epidemija, ekoloških nesreća ili izvanrednih događaja koji mogu ugroziti okoliš i ostalih nepredvidivih nesreća, za izvršavanje sudskih odluka i nagodbi za isplatu naknade i rente te za druge nepredviđene rashode u tijeku godine. (4) Sredstva proračunske zalihe iz stavka 2. i 3. ovoga članka mogu iznositi najviše 0,50 posto proračunskih prihoda bez primitka. (5) Visina sredstava proračunske zalihe iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje se zakonom, odnosno odlukom o izvršavanju proračuna. (6) Sredstva proračunske zalihe ne mogu se koristiti za kreditiranje. Članak 46. (1) O korištenju sredstava proračunske zalihe iz članka 45. ovoga Zakona odlučuje Vlada, odnosno poglavarstvo do određenog iznosa, predsjednik Vlade, odnosno predsjednik poglavarstva i ministar financija. (2) Visina korištenja sredstava iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se zakonom, odnosno odlukom o izvršavanju proračuna. (3) Ministar financija obvezan je svaki mjesec izvijestiti Vladu, a predsjednik poglavarstva poglavarstvo o korištenju proračunske zalihe iz stavka 1. ovoga članka. Članak 47. Vlada, odnosno poglavarstvo obvezno je polugodišnje izvijestiti Sabor, odnosno predstavničko tijelo o korištenju proračunske zalihe iz članka 46. ovoga Zakona. Članak 48. Ako se tijekom godine, na temelju propisa, smanji djelokrug ili nadležnost proračunskog korisnika, zbog čega se smanjuju sredstva, ili ako se ukine proračunski korisnik, neutrošena sredstva za njegove rashode i izdatke prenose se u zalihu proračuna ili na proračunskog korisnika koji preuzme njegove poslove. Nadalje, Zakonom o izvršavanju državnog proračuna za 2008. godinu (N.N. broj 28/08, 82/08), odredbom članka 8., određen je iznos planiranih sredstava i iznos dopustivog raspolaganja proračunskom zalihom:
Iz citiranih odredbi Zakona o proračunu i Zakona o izvršavanju Državnog proračuna RH za 2008. godinu, očevidno je da je Vlada RH, sredstva Proračunske zalihe nezakonito prenamijenila za svrhu potpuno drugačiju od Zakonom striktno određene, i još k tome u iznosu koji znatno nadilazi Zakonom dopušteni iznos raspolaganja (Predsjednik Vlade do 500.000,00 kuna, ministar financija do 100.000,00 kuna!). Međutim, ovim se prosvjednim pismom nadležnim tijelima Republike Hrvatske i drugim primateljima pisma ne ukazuje samo na navedeno nezakonito, proizvoljno te stoga nesporno kažnjivo odlučivanje Vlade Republike Hrvatske, očevidno usmjereno u cilju javnog zatajenja odluke o odobrenju obnove i uvjetima i načinu financiranja obnove spomenika u Srbu, a koje zatajenje ne bi u tolikom stupnju moglo biti moguće, u slučaju zakonitog odlučivanja Odlukom Vlade RH koja podliježe javnoj objavi te tako postaje dostupna javnosti. Ova je istinita činjenica na žalost potvrđena i postupanjem Vlade RH povodom postavljenih upita o obnovi spomenika u Srbu o kojima Vlada RH svojim dopisom od 11. studenog 2009., nije željela izravno odgovoriti?! Ovim se prosvjednim pismom prije svega ukazuje, kako tijelima Republike Hrvatske tako i međunarodnoj zajednici čijim će nadležnim tijelima biti dostavljeno (UN, EU), da je Vlada Republike Hrvatske pristankom na obnovu spomenika ustanku u Srbu 27. srpnja 1941. i dodjeljivanjem novčanih sredstava iz Državnog proračuna u tu namjenu, počinila nedopustivi te od hrvatskog društva i svjetske zajednice civiliziranih naroda neprihvatljiv protucivilizacijski čin obnove spomenika genocidnom četničkom zločinu započetom u Srbu 27. srpnja 1941. i okončanom potpunim istrebljenjem, potpunim „etničkim čišćenjem“ svega nepravoslavnog puka istočne Like i jugozapadne Bosne i zatiranjem zemljišnih međa i knjiga njihove privatne imovine! Budući Vladi RH takva genocidna narav „ustanka“ u Srbu nije i ne smije biti nepoznata, ovakav civilizacijski sramotan i nedopustiv, kažnjiv čin Vlade RH, razlog je i „tajnovitosti“ postupanja Vlade RH. Nadnevka 27. srpnja 1941. u mjestu Srb u Lici nije došlo do bilo kakvog antifašističkog ustanka ugroženog srpskog (pravoslavnog) puka protiv bilo kojih naoružanih vojnih ili redarstvenih postrojbi Nezavisne Države Hrvatske, niti protiv okupatorskih talijanskih vojnih postrojbi, niti protiv oružanih postrojbi bilo koje druge države članice tzv. „Sila osovine“. Tog je zlosretnog 27. srpnja 1941., započeo pokolj svega nepravoslavnog (nesrpskog) puka istočne Like i jugozapadne Bosne (katolika i muslimana), organiziran od pripadnika četničkog pokreta Draže Mihailovića, a u čijim su redovima u to vrijeme uistinu bili i vodeći srpski komunisti iz tog područja. Citat jednog od sudionika i organizatora pobune Gojka Polovine (Svedočenje, Prva godina ustanka u Lici, Beograd, 1988, str. 340. I 342.): „Za nepun sat Boričevac je bio u plamenu...ostaje činjenica da je u masi neboraca tog momenta u pljački i paljenju učestvovao i znatan broj boraca, od kojih su neki poslije toga bili sjajni ne samo partizanski borci nego politički i vojni rukovodioci, komandiri, komandanti. Nikad nisam niti hoću javno pomenuti njihova imena“. Tog zlosretnog 27. srpnja 1941., nisu „ustali“ narodi Like, Hrvati, Srbi i drugi narodi Like, gospodo iz Vlade RH, kako se to zločinački podlo pokušava iskazati nazivom spomenika „spomenik ustanku naroda Like“!, već su tog dana, uistinu sotonskom mržnjom prema hrvatskom narodu i svakoj hrvatskoj državi ispunjeni, monstruoznim zločinom „ustali“ jedino srpski četnici, a protiv svekolikog hrvatskog civilnog puka toga kraja, smjerajući istrebljenje hrvatskog naroda u cjelini te protiv postojanja i obstanka bilo kakve hrvatske države! Pokolj koji se nakon jugosrbske hegemonističke povijesne torture od 1945. do 1995., njoj unatoč i danas ponovno pokušava podvesti pod „antifašistički ustanak“, započeo je gospodo iz Vlade RH, postavljanjem balvana na prugu (jednako dakle kao i 1990.!) i zaustavljanjem vlaka s civilima hodočasnicima muževima, ženama, djecom, starcima, svećenikom, te oružanim napadom na te nenaoružane hodočasnike koji su od svega „oružja“ imali samo krunice i molitvenike, a zajedno su sa svojim župnikom Waldemarom Maximilianom Nestorom, svi pobijeni i bačeni u jamu Golubinjaču i tako postali prve žrtve tog četničkog „antifašističkog“ pokolja (tako svjedoči partizan Stevo Babić u knjizi „Drvar 1941-1945 – Sjećanje učesnika“, Drvar 1972, II svez., str. 207-208: „...grupa Damjana Zeljkovića je na svoju ruku povela sve putnike ka Golubinjači i sve ih, bez ičijeg odobrenja, postrijeljala.“). A primjerice tamošnjeg katoličkog župnika Gospodnetića rodom s Brača, „uhitili su 27. srpnja 1941. u 10 sati, sazvali zbor Srba ispred katoličke Crkve Sv. Ilije. Nabili mu na leđa magareći samar i jašili ga i to ispred njegove majke. Naložili su veliku vatru. Nabili ga na ražanj i pekli, te između ostaloga uz silnu kriku i viku pjevali...“ (Ante Mile Krvavica, „Svjedok sam četničkih zločina u Grahovu...“ Nedjeljna Dalmacija, 10.08. 1995. Str. 15). Ovim prosvjednim pismom nije moguće, ali ni potrebno bilo kome navoditi sve činjenično utvrđene zločine i potvrđene organizatore i sudionike tog četničkog fašističkog, a ne antifašističkog ustanka u Srbu 27. srpnja 1991., budući za to postoji dovoljno dostupnih povijesnih izvora, a da se ne prigovori bilo čijoj pristranosti, i svjedočenja Titovih generala i „narodnih heroja“ o toj srpskoj pobuni. Svakako nije samo za napomenuti, već uistinu za iz svega glasa vrisnuti, da jama Golubinjača, pa jama u Dabinu vrhu kod Brotnja kod koje je poklan i u jamu bačen cijeli rod Ivezića (do tada je u tom selu živjelo je oko 70 obitelji Ivezića!), kao niti druge brojne kraške jame tog i drugih područja (do sada je popisano oko 1300 jama i masovnih grobišta!), jame pune nevinih civila mučenika, te duboke jame-grobnice djece, žena, mladića, očeva i staraca, žrtava mučkog četničkog pokolja ili „antifašističkog ustanka“, koji bi se po stranci SDSS, ali na žalost i po sramotnoj, nezakonitoj i kao takvoj, kažnjivoj rješidbi Vlade RH, nečuveno trebao slaviti i častiti monumentalnim spomenikom, još do danas nisu naravno istražene, jer ove su žrtve trenutnim političkim strukturama očevidno nedostojne spomena, a kamoli novčanih sredstava iz Državnog proračuna!. Ne samo da dostojanstvom svakog civiliziranog naroda i čovjeka, Vlada RH ne istražuju takva masovna grobišta te dostojanstveno pokapa posmrtne ostatke žrtava i žrtvama podiže dostojanstvene spomenike, nego kako vidimo, Vlada RH nečuveno, za civiliziran i demokratski svijet sablažnjivo, odlučuje i financira podizanje spomenika njihovim zločincima! Ukazujući i uvažavajući nesporne povijesne činjenice potvrđene vjerodostojnim pisanim dokumentima, da je samo s područja istočne Like južno od Udbine, u potpunosti istrijebljeno oko 21. 000 tisuća Hrvata katolika, da su njihova sela i Crkve gotovo do temelja uništeni, zemljišne međe preorane, a zemljišne knjige uništene (spaljene) u cilju zatiranja svakog traga njihova življenja na tom prostoru i njihova mogućeg kasnijeg povratka, što sve rezultira ne vraćanjem im njihove imovine do današnjeg dana i nemogućnošću povratka potomaka tih sasvim nevinih i izbjeglištvom srećom spašenih žrtava na svoja ognjišta, četnički ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. uistinu je zločin genocidnih razmjera, čina i naravi. Stoga najsnažnije iz dubine duše prosvjedujem, držeći da je s gledišta očuvanja i promicanja sveopće prihvaćenih civilizacijskih vrijednosti koje živi i želi živjeti i promicati današnja svjetska zajednica naroda, a koje nadam se i želim u to vjerovati, jednako tako žele promicati i hrvatske državne strukture u Europskoj zajednici naroda, vrijednosti utemeljenih na jasno usvojenim i snažno čuvanim prirodnim ljudskim pravima poput prava na sam život, slobodu i privatnu imovinu, kao i jasnu zabranu i osudu svakog nedemokratskog sustava ili snaga i veličanja bilo kojeg mirnodopskog ili ratnog zločina protiv čovječnosti, podizanje spomenika tobožnjem "antifašističkom“ ustanku, a uistinu četničkoj agresiji koju su 27. 07. 1941. započele četničke barbarske horde (uz neskrivene prema hrvatskom narodu teritorijalno jasne simpatije i oružničku potporu talijanskih fašista) zvjerskim pokoljem vjernika hodočasnika i njihovih svećenika, a okončale mučkim istrebljenjem svekolikog do tada živućeg nesprskog puka na tom području te pljačkom i otimanjem im njihove imovine do današnjeg dana, duboko anticivilizacijski čin Vlade Republike Hrvatske, čin za svaku domaću i inozemnu osudu! Hrvatsko društvo kao nesporno drevni baštinik najviših europskih i svjetskih uljudbenih vrijednosti i dosega, a posebno i kao skori dionik i baštinik takvih najviših društvenih vrijednosti Europske zajednice naroda, ne može i ne smije biti talac obstanka na vlasti bilo koje političke stranke ili vladajuće koalicije u Republici Hrvatskoj, ako joj se takav obstanak uvjetuje nedopustivim protučovječnim, protucivilizacijskim, kako domaćim tako i međunarodnim pravom kažnjivim, ultimativnim uvjetom bilo kojeg koalicijskog partnera, a u ovom slučaju stranke SDSS. Stoga se ovo prosvjedno pismo dostavlja i nadležnim tijelima EU i UN-a, a od Vlade Republike Hrvatske se traži, da žurno razmotri povijesne činjenice glede četničke agresije u Srbu 27. srpnja 1941. (osnivanjem nepristranog Povjerenstva povjesničara) te donese Odluku o povlačenju odobrenih novčanih sredstava odobrenih iz Državnog proračuna i zabrani obnovu spomenika u Srbu, kako nakon Republike Srbije i Republika Hrvatska ne bi obnovom ovog spomenika službeno rehabilitirala četništvo i četnički pokret Draže Mihailovića kao antifašistički pokret, a sav svoj prestrašno mučenički pobijen nevini civilni puk istočne Like i jugozapadne Bosne proglasila fašistima. Obnovom spomenika u Srbu toliki bi mučenički pobijeni, nevini i nenaoružani pravednici iz ljeta 1941. bili oglašeni fašistima, a njihovi ubojice, mrzitelji sotonskih čudi, nagona i nedjela antifašistima, a hrvatskom bi se narodu i svakoj hrvatskoj državi, slikovito rečeno zabio ne „nož u leđa“ nego „nož u srce“, jer ako se dopusti da hrvatski civil, nenaoružan seljak, žena, dijete, starac, suprug ili mladić iz 1941. postane fašist, onda je svaka dosadašnja ali i buduća agresija na hrvatski narod i hrvatsku državu ili sam spomen njezina postojanja dopuštena. Upravo tako su se takvi „srbski antifašisti“ i ponijeli i odnosili prema samom spomenu i postojanju slobodne hrvatske države sve do 1995. godine! Jednako kao i oni „antifašisti“ iz odreda „Dušan Silni“, koji su u zapadnoslavonskom selu Donji Mosti započeli prve pokolje hrvatskih civila već 08. travnja 1941, dakle i prije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske koja im je uvijek služila kao „alibi“ za četničke pokolje, istrijebljene i protjerivanje hrvatskog naroda, dok je istinski razlog njihovih pokolja bila upravo sotonska, iracionalna mržnja prema hrvatskom narodu i uspostavi hrvatske države. Razmatrajući i podsjećajući sve i na zlokobni upit SDSS-ovog zastupnika Milorada Pupovca: „A što vi to danas slavite?“, koji upit imenovani svake godine upućuje hrvatskoj javnosti povodom obilježavanja Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti 05. kolovoza, hrvatski bi narod mogao očekivati, da bi sljedeći čin Vlade Republike Hrvatske u cilju održanja koalicijske Vlade na vlasti pod bilo koju cijenu, mogao biti podizanje spomenika „antifašističkim ustanicima balvan revolucije“ iz kolovoza 1990, odnosno 1991. godine. Koalicijski partner bi ih u takvu nužnost mogao s lakoćom uvjeriti, jer ako im kao antifašizam bude priznata četnička fašistička agresija započeta u Srbu 27. srpnja 1941. kada bili „prisiljeni ustati“ nožem, puškom, ražnjem i ostalim oruđem i alatom protiv svojih nesrpskih susjeda, nenaoružanih seljaka i svećenstva, ali naravno fašista, kako im onda „ustanak“ 1990/91. ne bi mogao priznat i slavljen i čašćen kao antifašistički ustanak, a u tom su „ustanku“ od 1990/91. do 1995. primjerice na Plitvicama i u Borovu Selu, bili „prisiljeni ustati“ snajperima i noževima protiv tijela, grla i očiju nesporno naoružanih redarstvenika, a ne više civila kao 1941. godine. Potkrijepi takvog zahtjeva, očekivano će svesrdno doprinijeti i zastupnica Vesna Pusić, koja je također nazočila ovogodišnjem obskurnom okupljanju u Srbu, svojom ničim i nikad kažnjenom izjavom „da je Republika Hrvatska nastala na zločinu“. Ako je Republika Hrvatska nastala na zločinu, civilizirano je i obvezujuće žrtvama podići dostojni spomenik! Tako ćemo po Miloradu Pupovcu, Slobodanu Uzelcu, Vesni Pusić i Vladi RH, poučeni o pravim, a ne pogrešnim nadnevcima narodnog i državnog slavlja, moguće uskoro ponovo slaviti 27. srpnja, i novo 17. kolovoza kao dane „antifašističke borbe“, a spomenike umjesto žrtvama, podizati četničkim „antifašističkim“ zločincima u slavnome Zrinu, Gvozdanskom, Španovici i drugim mjestima iz kojih je živući puk pobijen, ili prognan ako je uspio preživjeti pokolj, a mjesta razorena do temelja te naseljena Srbima! Podsjećajući i na riječi zastupnika koalicijske stranke SDSS Milorada Pupovca izgovorene upravo na tom obskurnom i nekažnjenom okupljanju u Srbu 27. srpnja 2009. „da se krik naroda s ovog mjesta mora čuti“, poručujem Vladi RH i drugim primateljima ovog prosvjednog pisma, da se krik pobijenog mučeničkog naroda-pravednika toga kraja, vapijuće čuje i stalno sluša savješću svega čestita svijeta, a doprijet će i do savjesti „gluhih“, doprijet će i do Vaših ušiju, gospodo iz Vlade RH! „Jer kamen će progovoriti ako čovjek ne će! (Sveto Pismo)“ U tom pouzdanju želim vjerovati da Vlada Republike Hrvatske, poštujući zadane i obvezujuće vrijednosti današnjeg civiliziranog svijeta, svoje domaće i međunarodne obveze, ne će dopustiti obnovu i ponovno otkrivanje spomenika četništvu u Srbu pa gradeći time hrvatsko društvo na povijesnoj laži, a ne na povijesnoj istini, i ohrabrujući time očevidno nikad savješću ne pročišćena i ne okajana srca jednog dijela hrvatskih državljana i pothranjujući im nadu u prvoprigodni novi zločin, ponovo posijati i obilato nahraniti sjeme razdora i budućih sukoba, kako među državljanima unutar Republike Hrvatske tako i među državljanima šireg prostora! Uvažavajući navedene tvrdnje, zahtijevam žuran i pravičan odgovor Vlade Republike Hrvatske, kako na dio neodgovorenih upita od 04. studenog 2009., tako i o ukupnoj osnovanosti i zakonitosti odlučivanja Vlade RH o pitanju obnove i prenamjene sredstava Državnog proračuna za 2008. u svrhu obnove spomenika zločinu u Srbu. Privitak: 1. Dopis Vlade RH od 11.11.2009. 2. Dopis Ministarstva kulture RH od 17.11.2009. U Zagrebu, 26. studenog 2009.
Željko Tomašević, dipl.iur. Dostaviti: - Naslovljenima (preporučenom poštom) - Zavičajnim udrugama Ličana - svima, - Udrugama branitelja iz Domovinskog rata - svima - EU - UN - Sredstvima javnog priopćavanja – svima
POTPISNICI PROSVJEDNOG PISMA OD 26. STUDENOG 2009. UPUĆENOG DRŽAVNIM TIJELIMA REPUBLIKE HRVATSKE I MEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA ZBOG ODLUKE O OBNOVI I FINANCIRANJU SPOMENIKA U SRBU, koji su Pismo potpisali do 15. ožujka 2010. (448 osobno, 2060 zajednički, ukupno 2508 potpisnika)!
SUPOTPISIVANJE PROSVJEDNOG PISMA SE NASTAVLJA!
POPIS SUPOTPISNIKA se e-mailom DOSTAVLJA PRIMATELJIMA PISMA I SVIM MEDIJIMA, A I U PISANOM ĆE SE OBLIKU JAVNO URUČITI VLADI REPUBLIKE HRVATSKE! ______________________________________________________________________
1. DAMIR BOROVČAK, dipl.ing, samostalni katolički publicist
2. JOSIP PEČARIĆ, akademik
3. IVE LIVLJANIĆ, veleposlanik u m.
4. JOSIP PAVIČIĆ, pisac i nakladnik
5. MARIJA PERKOVIĆ, dipl.iur.
6. Dr. STJEPAN RAZUM
7. KORNELIJA IVOŠ, službenica
8. ANTE ŠARE, dipl. ing., Predsjednik HUV-a
9. JANKO BUČAR, dipl. pravnik i književnik
10. Mr.sc. LJUBOMIR ŠKRINJAR
11. IVANA MARIJIĆ
12. KATARINA MARIJIĆ
13. PETAR MARIJIĆ
14. ANA MARIJIĆ
15. ANTE BELJO, Upravitelj Hrvatskog informativnog centra, zastupnik u Hrvatskom saboru od 1993. do 2003. godine.
16. NINA KRZNARIĆ, dipl.oec.
17. ZDRAVKO VLAIĆ
18. JURAJ CIGLER, dipl. inž. građ., Čakovec
19. KAROLINA HRASTOVIĆ, vjeroučiteljica
20. Dr.sc. MARIO MIKOLIĆ, veleposlanik u m., Pula
21. VERA ČULJAK
22. PETAR BEZJAK, ekonomist, bivši predsjednik Hrvatskog studentskog zbora
23. GORDANA GALEŠIĆ, dipl.oec.
24. VLADO GLAVAŠ
25. DANICA GLAVAŠ
26. JAROSLAV STUCKA, Osijek
27. FRANJO DRAGAŠ, Hrvatski Institut za Preporod Kulture, Sv. Filip-Jakov
28. JADRANKA MATAŠIN, prof., Predsjednica Udruge Ličana Župe Borićevac i 346. članova "UDRUGE LIČANA ŽUPE BORIĆEVAC"
29. ANĐELKO KAČUNKO, svećenik, novinar i publicist
30. RADOVAN SMOKVINA
31. BRANIMIR PETENER, HOR - Hrvatski obranbeni red, Pročelnik
32. Prof. Dr. Fra ANDRIJA NIKIĆ, i 1101 član Hrvatskog kulturnog društva "NAPREDAK" Mostar
33. Prof. Dr. sc. MARIN ČIKEŠ, Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet
34. ANTUN VUKOVIĆ, dipl.građ.teh., Stuttgart
35. NINOSLAV MOGOROVIĆ, predsjednik Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva "KRASNA ZEMLJO"
36. JAKOV ROJNICA, Predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika Splitsko-Dalmatinske županije
37. Dr. sc. MILAN JELIĆ, ekonomist u m. , Argentina
38. Prof. dr. sc. JOSIP JURČEVIĆ, zaposlen kao viši znanstveni suradnik u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, predavač suvremene nacionalne i svjetske povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, PREDSJEDNIČKI KANDIDAT NA PROŠLIM IZBORIMA ZA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE
39. MARKO MILINKOVIĆ, Varaždin
40. KRISTIJAN BRKLJAČIĆ, Kastel Stari
41. TOMISLAV VUKOVIĆ, novinar, Zagreb
42. ROBERT SERTIĆ
43. LILJANA KATIĆ, dipl. učitelj i teolog
44. DRAGO ZOVKO, dipl.iur.
45. ROBERT GLOŽINIĆ
46. MILAN ZANOŠKI, inž. cestovnog prometa, poduzetnik
47. CIKA MIKOLČIĆ, Prof., Zagreb
48. JOSIP MILIĆ, dipl.iur., tajnik Sveučilišta u Zagrebu u m.
49. LJERKA VUKIĆ
50. Dr.sc. ZVONIMIR ŠEPAROVIĆ, profesor emeritus, predsjednik HRVATSKOG ŽRTVOSLOVNOG DRUŠTVA
51. TOMISLAV ČOLAK, profesor, Knin
52. INES ČOLAK, učiteljica, Knin
53. Mr.sc. GORAN RUBIĆ, dipl.oecc.
54. IVAN BASTJANČIĆ, dipl.ing
55. ĐURĐICA BASTJANČIĆ, prof.
56. IVA BASTJANČIĆ, student
57. Prof. dr. sc. ANA MARIJA GRANCARIĆ, Sveučilište u Zagrebu, Tekstilno- tehnološki fakultet
58. TVRTKO ANDRIJA MURSALO, veleposlanik RH u m., Vinogradi 97,10000 Zagreb
59. JASNA POLIĆ-BILIŠKO
60. RUŽICA ĆAVAR, dr. stom. i dr. med., predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj 61. MATE ĆAVAR, pjesnik i publicist
62. VINKO OSTOJIĆ, publicist
63. IVAN KOVAČ, politički izgnanik do 1991., dragovoljac Domovinskog rata, Zagreb
64. ANTE ZANETIĆ, bivši igrač HNK "Hajduk" Split
65. ALOJZIJE PETRAČIĆ, umirovljenik
66. MIRJANA MAJNARIĆ, oec. u m.
67. DUNJA GAUPP, Baden, Svicarska
68. OSVIN GAUPP, Baden, Svicarska
69. IVICA GRGIĆ, urednik portala „Lijepa naša Domovina“
70. IVAN STARČEVIĆ, dipl.ing.el. u m., Sarajevo
71. MILE PRPA, dipl.iur., slikar, pjesnik i kolumnist
72. JAROSLAV ROJNICA, politički zatvorenik, Split
73. MISKO MASLAĆ, Cleveland, Ohio, SAD
74. IVANKA ERŽEN, dipl.oec.
75. TOMISLAV DRŽIĆ, Prof., urednik „Hrvatskog lista“
76. MARKO MAGDALENIĆ, Prof., Katolički bogoslovni fakultet Zagreb
77. Dr. sc. JOSIP MATJAN
78. LJERKA PAZMAN, viši fizioterapeut, Samobor
79. FRANC BILIĆ, Prof.
80. MARTA MALINAR
81. HRVOJE MALINAR
82. Dr. IVO SOLJAČIĆ, profesor emeritus, Zagreb
83. Prof. Dr.sc. IVAN BIONDIĆ, Zagreb
84. JOŠKO ĆELAN, novinar i publicist, Split
85. Mr. sc. EMIL ČIĆ, Zagreb
86. TOMISLAV STOCKINGER, dipl.iur., Zagreb
87. BORIS GAŠPAR, Švicarska
88. Dr. ing. MARIJAN PAPIĆ
89. Mr.sc. ZORKA ZANE, politička zatvorenica
90. MAJA RUNJE, Prof.
91. VJERA RUŽEVIĆ, umirovljenica
92. RUDI TOMIĆ, žurnalist, autor i nakladnik, dopredsjednik Saveza Hrvata BiH u Kanadi
93. MARIJA MARKIĆ, CTC
94. SLOBODAN MARKIĆ, P. Eng.
95. DAMIR TUČKAR, dipl.ing., Zagreb
96. JULIJE DEROSSI, književnik
97. ZLATA DEROSSI, Prof.
98. ANTE BRČIĆ, novinar, Zagreb
99. JOSIP GRGIĆ, mag. oec.
100. IVAN BALIĆ
101. LILI BALIĆ
102. PETAR MLADINIĆ
103. IVO DUŽEVIĆ
104. Mr.sc. WANDA JURIŠIĆ-KETTE, dipl.ing.
105. Mr.sc. BORIS KETTE, dipl.ing
106. DAMIR PRIMORAC, Zaventem, Belgija
107. Dr.sc. ZVONIMIR JANOVIĆ, sveučilišni profesor u m.
108. ZORAN MATULIĆ
109. MANDA MATULIĆ
110. STJEPAN LAMZA
111. ANTE GRBIĆ, Zadar
112. RADOJKA GRBIĆ
113. ANTE GRBIĆ, student
114. ANTONIA GRBIĆ, student
115. IVICA ŠKILJO, dipl.ing., Split
116. J. IVAN PRCELA, Hrvatski javni djelatnik i pisac, Cleveland, SAD
117. DARKO KOLIĆ, Švicarska
118. MELANIE KOLIĆ, Švicarska
119. NATHALIE CERINA, Švicarska
120. VESELKO RAVLIĆ, Švicarska
121. IVKA RAVLIĆ, Švicarska
122. IVAN RAVLIĆ, Švicarska
123. ANTE DRMIĆ, Švicarska
124. JOSIP ŠOKAC, Švicarska
125. PETAR KRUŽIĆ, dr.st., Stuttgart
126. PETAR HINIĆ, predsjednik Hrvatske kulturne zajednice, Stuttgart
127. Don MILJENKO BABAIĆ
128. Mag. JASMINKA P. PETTER
129. MILJENKO STOJIĆ, književnik i novinar
130. IVICA LUETIĆ, novinar
131. FRANO GRBAVAC
132. MLADEN ZELIĆ, Prof. dipl.ing.
133. MATO ARTUKOVIĆ
134. TOMISLAV BERAM, Predsjednik hrvatskog medudruštvenog odbora za zajedničku suradnju u N.S.W. Australia i tajnik HOP-a Područnog odjela za Australiju i Novi Zeland
135. TOMISLAV NÜRNBERGER
136. HRVOJE ŠABAN
137. BLAŽENA MAGDIĆ
138. IVAN MAGDIĆ, umirovljeni časnik HV-a
139. KREŠIMIR KRIŠTO
140. ANDRIJA MAŽIĆ
141. MIROSLAV ZEMLJAK
142. ANTE MATIĆ, ing. el., predsjednik SHP
143. FRANJO TALAN
144. ŽELJKA ZNIDARČIĆ, dr.sc., dr. med.
145. TOMISLAV PAVIČIĆ, dipl. ing.
146. JELENA (JEKA) PAVIČIĆ,
147. MARIJA RUKAVINA, poduzetnica
148. MARIJA MAGDALENA MATASIĆ, nutr.diet.
149. Dr. RADOSLAV MARIĆ, auktor i nakladnik
150. STJEPAN KOVAČ, prevoditelj
151. MILE TOMINAC, poduzetnik
152. MARIJA VUKIĆ, Gospić
153. IVAN VUKIĆ, Gospić
154. STELA ŠIKIĆ
155. JOSIP PAPKOVIĆ, dipl.ing.fiz.
156. MLADEN KRIŽANIĆ, Karlovac
157. SLAVEN PEROVIĆ, muzejski savjetnik, Zagreb
158. JOSIP MILJAK, predsjednik Hrvatske čiste stranke prava
159. DANIEL M. ZAKARIJA, dia. aia.
160. IVICA RELKOVIĆ, Hrvatsko odgovorno društvo
161. Prof. dr. sc. ZVONIMIR RADIĆ
162. MARKO ŠIMAT, Zadar
163. STANKO POPOVIĆ, redoviti profesor fizike Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu, član HAZU
164. KATA JELOVČIĆ, dipl.iur.
165. Dr.sc. MARKO KRZNARIĆ, dr.vet.med.
165. BORIS PREBEG, predsjednik udruge HOZ JAZOVKA
166. BORIS MIHALJEVIĆ, član HOZ-a Jazovka
167. IVAN ŠEBALJ, član HOZ-a Jazovka
168. ANDREJ ŠEBALJ, član HOZ-a Jazovka
169. BRANKO SLAVIĆ, član HOZ-a Jazovka
170. ANTO JURENDIĆ, član HOZ-a Jazovka
171. DRAGAN VUKELIĆ, član HOZ-a Jazovka
172. VERA VUKELIĆ, član HOZ-a Jazovka
173. IGOR VUKELIĆ, član HOZ-a Jazovka
174. MLADEN VUKOVIĆ, Split
175. MILE PEŠORDA, književnik i urednik
176. ZLATKO JELINIĆ, hrvatski Radio Vancouver-urednik i voditelj programa
177. Dr. sc. MARTINI IRA GLOGAR, doc. TTF
178. KATA ANDRIJEVIĆ
179. OSKAR ŠARUNIĆ
180. DAMIR KALAFATIĆ, dipl.ing.kem. u m.
181. MARIJA KALAFATIĆ, dipl.ing.kem. u m.
182. JADRANKA LUČIĆ, Tajnica Hrvatskog žrtvoslovnog društva
183. MARIJA SLIŠKOVIĆ, Predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu
184. VERA UGLEŠIĆ, prof., Zadar
185. ŽELJKO SOLDO, ing.el., Zagreb
186. IGOR IVOŠ, student
187. GORDANA SMITKA, poduzetnica
188. MARIJAN SMITKA, umirovljenik
189. BRANKO DUBOKOVIĆ, dipl.ing.
190. DRAGUTIN ŠAFARIĆ, Velenje, Slovenija
191. Prof. dr. sc. Pater VLADIMIR HORVAT, profesor FFDI u m.
192. Prof. dr. sc. ZENUN SKENDERI, Sveučilište u Zagrebu, Tekstilno-tehnološki fakultet, Zavod za projektiranje i menađment tekstila
193. Prof. dr. Fra ŠIMUN ŠITO ČORIĆ
194. Dr. sc. NIKOLA JELOVAC, psihijatar, Split
195. ANITA BLAŽEKOVIĆ, predsjednica Povjerenstva za popisivanje prešućenih hrvatskih žrtava 2. svjetskog rata i poraća s područja Bjelovarsko-bilogorske županije
196. MIROSLAV DOREŠIĆ, fizičar, IRB
197. Fra ZLATKO ŠPEHAR, OFM
198. ANTE VUNIĆ, umirovljenik, Stankovci, bivši Predsjednik Vlaams-Kroatische vriendschap/Belgija
199. ANTE PRIBUDIĆ, dr. stom.
200. Mr. sc. NIKOLA BIĆANIĆ, publicist, Zagreb
201. MARIJA BIĆANIĆ, umirovljenica, Zagreb
202. Ing. IVAN BIĆANIĆ, Zagreb
203. ANTE ČESIĆ
204. MATEA MAJA PERKOVIĆ
205. MARIJANA ČORIĆ, doc. dr. sc., dr. med.
206. Mr. sc. FERDO ČOLAK, prof., Njemačka
207. MARINKO MARKIĆ
208. ALOJZIJE PETRAČIĆ, umirovljenik
209. DUŠKO ABRAMOVIĆ, Toronto, Canada
210. NEVENA ABRAMOVIĆ, Toronto, Canada
211. NIKOLA MULANOVIĆ, umirovljenik, Mokošica
212. Dr. sc. Tanja Pušić, izv. Prof.
213. ANĐA LOVRIĆ, Prof.
214. NIKO BOŠKOVIĆ, dipl. ing.
215. ZVONIMIR PANDŽIĆ, dipl. ing.
216. dr. med. JAGODA ŠARUNIĆ-GULAN, spec. Epidemiolog
217. ing. VID RAGUŽ-VIDRA, dragovoljac Domovinskog rata za postrojbu „Glavska 11“ – Dubrovnik
218. IVANA HABERLE, predsjednica Udruge „Žene u Domovinskom ratu – Zadar“ i 55 članica Udruge
219. Dr. sc. MARKO KRZNARIĆ, London
220. IVAN ĆOSIĆ-BUKVIN, povjesnik, pučki pisac, Vrbanja
221. JOSIP PAVIČIĆ, Zagreb
222. ĐURĐA PAVIČIĆ, dipl. oeec., Zagreb
223. HRVOJE PAVIČIĆ, dipl. ing. naftnog rudarstva, Zagreb
224. IVONA PAVIČIĆ MEIER, Prof., Zagreb
225. IVICA PAVIČIĆ, Zagreb
226. EDUARD MIHOLIĆ, Zagreb
227. Mr. sc. FERDO ČOLAK, prof., Njemacka
228. MARINA KRALIK, prof.
229. CVITANIĆ DAVOR, dipl.ing.
230. CVITANIĆ FANIKA, dipl.ing.
231. MARIJA ARTUKOVIĆ ZELIĆ, dipl.ing
232. SLAVICA TROHA, prof u mirovini
233. SANJA MAMIĆ, d.i.g.
234. ŽELJKO TURIĆ, Predsjednik UP SG SOD ''Damir Tomljanović - Gavran''
235. RENATO MILIĆ, umirovljeni dragovoljac Domovinskog rata
236. DIJANA MARINIĆ, farmaceutski tehničar
237. MARIN MARINIĆ, učenik
238. MARIO PEHAR, dipl. ing. poljoprivrede, Essen, Njemacka
239. IVAN VUKELIĆ, Zadar
240. GORAN JAMAN, DDRRR Team LUBERO - KANYABAYONGA 241. ANKA PEROVIĆ 242. VELJKO PEROVIĆ
243. DINKO MARIN, prof.povijesti, Zadar
244. ZLATKO PINTARIĆ, Dipl. ing. FH
245. MARIO PEHAR, dipl. ing. Poljoprivrede, Essen, Njemacka
246. MIROSLAV BAČIĆ
247. TOMISLAV KOVAČ
248. IVICA FONTI, Hrvatski Radio Melbourne, Australia
249. IVO MATANOVIĆ, Zadar, predsjednik Zdruga udruga Hrvatskih političkih uznika
250. IVANKA MATANOVIĆ, Zadar
251. HRVOJE MATANOVIĆ, Zadar
252. MARIJAN MAJSTOROVIĆ, novinar i publicist
253. MIJO ŠIMIĆ, dipl.ing
254. IVAN KLARIĆ, umirovljenik,10000 Zagreb, Šenoina 6
255. VESNA KAROGLAN, Imotski
256. ROBERT BALIĆ, dipl. ing., organizacijski tajnik HSP Dr. Ante Starčević
257. Prof. dr.h.c. NIKOLA DEBELIĆ, veleposlanik u m.
258. ZORICA RUKAVINA, prof.
259. TOMISLAV RUKAVINA, dipl. ing. gradj.
260. FRANJO ZADRAVEC, Zagreb
261. MIRNA ZADRAVEC, Zagreb
262. DAVOR RUKAVINA, poduzetnik, Zagreb
263. ZVONIMIR RUKAVINA, poduzetnik, Zagreb
264. SUZANA RUKAVINA, službenica. Zagreb
265. PAULA TOPOLOVAC, službenica, Zagreb
266. ANIKICA MAJETIĆ, umirovljenica
267. ANTE MAJETIĆ, dipl. iur. u m.
268. VLASTA ZUBČIĆ, dizajner, Zagreb
269. VLADIMIR MAGDIĆ, umirovljenik, Ogulin
270. ZDRAVKO KNEZ, hrvatski branitelj, Ogulin
271. MARIJA KNEZ, umirovljenica. Ogulin
272. MILAN MILINKOVIĆ, umirovljenik, Gospic
273. MATIJA LASIĆ
274. KREŠIMIR LASIĆ
275. akademik STJEPAN BABIĆ, Zagreb, Babonićeva 52
276. NIKOLA ŠTEDUL
277. SHIRLEY HELEN ŠTEDUL
278. MARINKO MARKIĆ
279. IVO SUŠA, Zagreb
280. MLADEN NOVAK, Zagreb
281. MLADEN VUKOVIĆ, Split
282. MICHAEL PACK, Croatian World Congres – UK
283. NEVENKA RAŠKAJ, dipl.ing. Zagreb
284. DUŠKO ABRAMOVIĆ
285. Mr.sc. MARINA PERIŠA, prof
286. DRAŽEN KELEMINEC, političar 287. SLAVKO GALIOT, prof., dipl. arheolog,
288. Udruga oboljelih branitelja Domovinskog rata, predsjednik Prof. Slavko Galiot
289. ALOJZIJE KOKORIĆ, ing.Tribunj
290. Don VJENCESLAV KUJUNDŽIĆ, Split
291. BLAGO ZOVKO, Cleveland, Ohio
292. Mr. sc. DAMJAN KOREN
293. ČULIĆ ZDRAVKO
294. ČULIĆ DRAGICA
295. BERTOLE RUDOLF
296. LEOPOLD JOSIP
297. ČULINA IVKA
298. ŽULJEVIĆ ZVONIMIR
299. BOŠKOVIĆ FRANJO
300. BOŠKOVIĆ LJUBICA
301. BLAŽUN IVAN
302. BLAŽUN MARIJA
303. POŽEŽANAC ZVONIMIR
304. POŽEŽANAC BRANKA
305. JURIĆ MARICA
306. PALAMETA PERO
307. ŠOŠTARIĆ VLADIMIR
308. DOMIN VLADIMIR
309. GABRIŠA DRAGUTIN
310. BABIĆ MARIJA
311. GULIŠ JOSIP
312. Dr sc. DUJMOVIĆ IVAN, prof.
313. SONJA BAČIĆ
314. BORIS BAČIĆ
315. ANTONELA TOMIĆ
316. ALFRED OBRANIĆ, predsjednik, za Hrvatsko društvo političkih zatvorenika
317. VLADIMIR BIONDIĆ, dipl.iur. Zagreb, Bukovačka 159 318. Dr. sc. MILJENKO BULJAC 319. JURE FRANCETIĆ, La Plata, Argentina 320. DARIO KRUHEK, Zagreb
321. DRAŽEN KASPREK , umirovljeni dočasnik, 60% invalid Domivinskog rata, predsjednik „Udruge Hrvatski dragovoljac 1991 (UHD91)“
322. JOSIP GRILEC, Zagreb, Kutnjački put 9
323. Dr. sc. IVO VELIĆ, znanstveni savjetnik
324. ILIJA ŠIKIĆ, pjesnik, Basel Švicarska
325. MLADEN SCHWARTZ
326. ANA LUČIĆ
327. VERA VALČIĆ BELIĆ, književnica, Vancouver
328. Mr.sc. DRAGUTIN IVANČIĆ
329. Dr. TOMISLAV DJURASOVIC, München, Njemacka
330. Mr. sc. ĐURO ŠKVORC
331. NAJA ŠEBALJ, predsjednica udruge "Hrvatska mreža domoljuba"
332. VESNA DOŠEN, Hamilton, Kanada
333. ZVONIMIR R. DOŠEN, Hamilton, Kanada
334. Prof. Dr. VLADIMIR KATOVIĆ
335. Mr.sci. DRAGAN HAZLER 336. Dr.sc. PETAR VUČIĆ, akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori (HAZU-D) u Bazelu
337. ZLATKO
PINTARIĆ,Ch. du Praly 16,1796 COURGEVAUX 339. DRAGA SLIŠKOVIĆ, Hamilton, Kanada 340. FILIP TURČIĆ, Hamilton, Kanada 341. VLASTA TURČIĆ, Hamilton, Kanada 342. VLADIMIR TURČIĆ, Hamilton, Kanada 343. DUBRAVKO TURČIĆ, Hamilton, Kanada 344. DIJANA MATKOVIĆ, Hamilton, Kanada 345. ANA TOPOLOVEC, Hamilton, Kanada 346. JOSIP TOPOLOVEC, Hamilton, Kanada 347. JELA MIKULIĆ, Hamilton, Kanada 348. IVAN MIKULIĆ, Hamilton, Kanada 349. SLAVICA MIKULIĆ, Hamilton, Kanada 350. JOSIP MIKULIĆ, Hamilton, Kanada 351. KRIŽAN SLIŠKOVIĆ, Oakville, Kanada 352. ANA VUKOVIĆ, Oakville, Kanada 353. MANDA SEKULIĆ, Hamilton, Kanada 354. ANTE FRANCETIĆ, Hamilton, Kanada 355. ŠTEFICA FRANCETIĆ, Hamilton, Kanada 356. IVAN VRSALJKO, Hamilton, Kanada 357. DRAGO PRIĆAK, Hamilton, Kanada
358. MIJO KAMBIĆ, Hamilton, Kanada 359. IVAN PEŠUT, Hamilton, Kanada 360. PERO JULARĐIJA, Hamilton, Kanada 361. FRANK MLINARIĆ, Hamilton, Kanada 362. MARY MLINARIĆ, Hamilton, Kanada
363. JASON MLINARIĆ, Hamilton, Kanada 364. CHRISTIE MLINARIĆ, Hamilton, Kanada 365. LOUIS VITULJSKI, Hamilton, Kanada 366. NADA VITULJSKI, Hamilton, Kanada
367. Fra MARIJAN GLAMOČAK, Sydney, Australija
368. ANA MAHMUTOVIĆ
369. LJERKA PAZMAN
370. Professor, Dr.Sc., Dr.Med, ASAF DURAKOVIĆ, Director, Uranium Medical Center, Washington, DC ,
371. Dr. sc. BRANKO HANŽEK, HAZU
372. VIKI STANIŠIĆ, prof., London, UK
373. DUBRAVKO BALOGH, dipl. oec
374. Prof. dr. sc. ŠIMUN KRIŽANAC
375. IVAN ŠARIĆ, Javni bilježnik(notar), Uskoplje
376. ŽELJANA LAŽETA, učiteljica, Split
377. MARCELA PREBEG
378. JOSIP PREBEG
379. MARIJA PREBEG
380. DRAGO DRAŽENOVIĆ, umirovljenik
381. ANA MALEKINUŠIĆ
382. ILIJA MALEKINUŠIĆ
383. IVICA IVANKOVIĆ
384. MARKO PERKOVIĆ
385. SLAVKO BARIŠIĆ
386. ANTON PLANINC
387. Dr. sc. INGA LISAC, Zagreb.
388. ZVONKO NOVOSEL, dip. eoc.
389. MILE ŠERIĆ
390. Mr.sc. ZVONKO MARUŠIĆ
391. FILIP ČULO, sveučilišni profesor, Medicinski fakultet Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, Huttlerova 4,Osijek
392. LIDIJA VUKALOVIĆ, dipl. učiteljica
393. MIKA GOJMERAC, Zagreb, Radićevo šetalište 31
394. ANA BLOOM, UK
395. MEGY BALENTOVIĆ, UK
396. NIKOLA KRALJIĆ, UK
397. VINKO BURETIĆ, dipl. pravnik u mirovini
398. Dr. SLAVKO PECIREP, liječnik, Domaljevac
399. DELKO ŠIMATOVIĆ, Zagreb
400. ANA MARIJA ŠIMATOVIĆ, Zagreb
401. ANKA ŠIMATOVIĆ, Zagreb
402. TEREZA ŠIMATOVIĆ, Otočac
403. MILE MARKETIĆ, Zagreb
404. HRVOJE MARKETIĆ, Zagreb
405. IVANA MARKETIĆ, Zagreb
406. PAVICA MARKETIĆ, Zagreb
407. STIPE ČAGALJ
408. ANDELKA ZDUNIC BOGDANIC, Argentina
409. MAGDA BOGDANIC ECHEPETELECU, Argentina
410. DURDICA BOGDANIC SOTO, Argentina
411. GABRIELA ECHEPETELECU - Dipl. arhitekt, Argentina
412. ANDREA RADOLOVIĆ, dipl iur.et ing., Crikvenica
413. BLANKA RADOLOVIĆ, Crikvenica,
414. MILAN RADOLOVIĆ, Crikvenica
415. KATICA OSVALD, Crikvenica
416. Prof. Dr. ANTE ČUVALO 417. Prof. IKCA ČUVALO 418. ŽELJKO GALIĆ, Split 419. Dipl. Ing. DRAŽEN KATIĆ, mr.sc., Master of Economics,Stuttgart-Germany
420. SLAVICA NIKIĆ
421. MIJO MALJKOVIĆ, elektroničar-inovator, Požega 422. ANTE DOLJANIN 423. DAMIR TUČKAR, Zagreb 424. BOŽIDAR RUČEVIĆ, dipl. inž. 425. FRANC BILIĆ, prof. zemlj. 426. Dr. DRINA BLAŽEKOVIĆ – SOJČIĆ, Duisburg, Njemačka
428. VLATKO BILIĆ, dipl.ing.arh, Zagreb, Aleja pomoraca 25,
429. IVAN BABIĆ, umorovljenik, Križine 3,22212 Tribunj
430. ANTE BAČIĆ
431. ANDREA ROGINIĆ, novinar-urednik Mali tisak
432. ZDENKO ROGINIĆ, urednik, Mali tisak
433. KAJA PEREKOVIĆ, višegodišnja hrvatska politička uznica i bivša Predsjednica „HRVATSKOG DRUŠTVA POLITIČKIH ZATVORENIKA ZAGREB“ 434. Dr. vet.med. DAMIR AGIČIĆ, viši drž. vet. insp. 435. JOŠKO ČELAN, novinar i publicist, Split 436. Prof. Dr. sc. SANDA HAM, Filozofski fakultet Osijek 437. MARIJA PERKOVIĆ, dipl iur , Split, A. Alješije 4
438. Mr. sc. LUKA ČAVARA, Zagreb
439. IVAN GORUPEC, Relävägen 2, 72224 Västerås, Švedska
440. FRANJO CRNKOVIĆ, predsjednik Glavnog odbora Ujedinjenih Kanadskih Hrvata, Vancouver, Canada
441. MISLAV OBRANIĆ, Varaždin
442. SLAVKO MEŠTROVIĆ, prof., zastupnik u Hrvatskom saboru 1992-1995., Dopredsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika, Zagreb
443. Prof.emer.Dr.sc. IVAN ILIĆ
444. LOVRO BUTIGAN - za Udrugu" Hrvatski branitelji liječeni od PTSP-a Dubrovnik" i naših 450 članova oštro se protivimo podzanju spomenika Četnicima u Srbu; naše članstvo je ogorčeno i s pravom se pita dokada. Dok mi nemamo ni za lijekove, a neki ni za kruh,dotle" naša" premilostiva Vlada ponovno nas upozorava da ne zaboravimo četničke ustanke. Koliko im još treba suicida? Zar smo stvarno poslije onolike moći i ponosa ostali bez ičega? Molimo da naš apel i potpise proslijedite na sve adrese. Pozdrav i sretan USKRS svima, za Udrugu, Lovro Butigan - predsjednik
445. Tomislav Bolanača, dipl.oec.
446. PETRA BOLANČA
447. BRANIMIR BOLANČA
448. akademik SLAVEN BARIŠIĆ, HAZU
449. Udruga „Dragovoljci Domovinskog rata 1991-Dubrovnik“ s 98 članova
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!
Powered by !JoomlaComment 3.25
3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||||||
| Zadnja Promjena ( Srijeda, 14 Srpanj 2010 ) | ||||||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|









