Vukovar: jedna ulica podijelila grad- na Hrvate katolike i

pravoslavce i na Srbe pravoslavce.....

Una via in centro a Vukovar (Foto L. Zanoni)

Prijedlog da jedna ulica u gradu Vukovaru, na sjeveroistoku Hrvatske, dobije naziv po branitelju Predragu Gagiću podijelila je tamošnje veteranske udruge. Tako se ideja koja je mogla pridonijeti boljem razumijevanju, pomirenju i smanjenju tenzija između Hrvata i Srba, izrodila u svoju suprotnost

Prijedlog da jedna ulica u gradu Vukovaru, na sjeveroistoku Hrvatske, dobije naziv po branitelju Predragu Gagiću podijelila je tamošnje veteranske udruge. Gagić je, naime, po nacionalnosti Srbin, a grad Vukovar jedan je od simbola stradanja kojeg su propatili Hrvati u krvavom ratu nastalom raspadom Jugoslavije. No, Vukovar su, što se do sada uglavnom prešućivalo, uz Hrvate branili i tamošnji Srbi, a Predrag Gagić i njegov brat Nenad bili su neki od njih.

"Inicijativom da Predrag Gagić dobije svoju ulicu u Vukovaru željeli smo pokazati da svatko tko je pridonio hrvatskom društvu i stvaranju hrvatske države, može biti odlikovan, dobiti svoju ulicu i napredovati u ovome društvu", kaže Zoran Šangut, predsjednik jedne od udruga hrvatskih ratnih veterana, inicijator ideje o dodjeli ulice Gagiću. "Ljude ne treba gledati i vrednovati po tome kojoj naciji pripadaju, već ih cijeniti prema njihovim djelima".

No, Slavko Jurić, predsjednik jedne druge veteranske udruge protivi se toj ideji. "Cijenimo ulogu svih Srba koji su stali u obranu Hrvatske, ali ne želimo dijeliti branitelje po nacionalnoj pripadnosti. Kada bi se to učinilo, onda bi trebalo voditi računa i o proporcionalnoj zastupljenosti, jer nelogično je da se na tri vukovarske ulice koje su do sada nazive dobile po imenima branitelja Hrvata, doda i ulica jednog branitelja Srbina. Hrvata je u obrani Vukovara bilo neusporedivo više".

Tako se ideja da bi naziv jedne vukovarske ulice po branitelju Srbinu mogla pridonijeti boljem razumijevanju, pomirenju i smanjenju tenzija između Hrvata i Srba, izrodila u svoju suprotnost. Tenzije su samo uzavrele, pokazavši koliko je u tom gradu – jednom od najvećih stradalnika rata u kojem je počinjen i stravični ratni zločin, ubojstvo više od 200 ranjenika iz tamošnje bolnice – sve još na krhkim nogama i koliko će još mnogo vremena trebati da se ondje uspostavi normalan život.

Predrag Gagic

Predrag Gagić, vukovarski Srbin i sin tamošnjeg pravoslavnog svećenika, stao je uz vukovarske Hrvate na samom početku rata. Većina vukovarskih Srba ili je napustila grad ili se pridružila jedinicama Jugoslavenske narodne armije (JNA) i paravojnim srpskim snagama koje su mjesecima držale grad u opsadi i izložile ga teškom razaranju. No, Predrag Gagić ostao je uz Hrvate i držao je jedan od najtežih položaja na tamošnjoj fronti, onaj na Trpinjskoj cesti, poznatoj kao "groblje tenkova". Upravo ondje srpske su snage pretrpjele najteže gubitke. Potkraj rujna 1991., na vukovarskom bojištu Predragu se pridružio i njegov brat Nenad, koji je živio u Zagrebu. Obojica su bili mitraljesci, hrabri i neustrašivi, a kako su često riskirali život, suborci su ih zvali "ludi Gagići".

"Predrag, kao i njegov brat Nenad, postupili su kao istinski domoljubi i ja cijenim njihov doprinos obrani Vukovara. Više sam puta rekao da sam, primjerice, živio u Čačku, u Srbiji, i da je netko napao taj grad, moja bi ljudska i moralna dužnost bila braniti ga, bez obzira što nisam Srbin. Zato iznimno cijenim što su tako postupili i braća Gagić – kaže Žarko Pavletić, jedan od vukovarskih zapovjednik, po nacionalnosti Hrvat.

I Predrag i Nenad do posljednjeg su dana branili Vukovar. Kad je otpor grada nakon višemjesečne opsade slomljen i kad su u njega ušle srpske snage, obojica su zarobljeni i završili su u logorima u Srbiji. "Prema nama postupali su mnogo gore nego prema Hrvatima", kaže Predragov brat Nenad. "Mi smo bili izdajice srpskog naroda i dobivali smo strahovite batine". Od posljedica batina, teških uvjeta života u logoru i ranjavanja koje je zadobio braneći Vukovar, Predrag Gagić nekoliko godina kasnije je umro. Sahranjen je među svojim suborcima, Hrvatima, na Memorijalnom groblju u Vukovaru.

"Samo smo branili svoj grad i domovinu u kojoj smo rođeni. Ne bih volio da to moram ponovo, ali kad bi trebalo, opet bih učinio isto", kaže Nenad Gagić, koji je preživio vukovarski ratni pakao. Svjestan je međutim da tu činjenicu većina tamošnjih Hrvata ne uvažava, a većina Srba – budući da su u ratu stali na hrvatsku stranu – doživljava ih kao nacionalne izdajnike.

"Inicijativa da Predrag Gagić u Vukovaru dobije svoju ulicu, bila bi i priznanje srpskoj nacionalnoj manjini, jer su se i neki njihovi pripadnici zajedno s nama borili za Vukovar", kaže Zoran Šangut, predsjednik jedne od vukovarskih veteranskih udruga. "Time bismo pokazali da ratna vukovarska priča nije crno-bijela, već da ima puno boja i još više nijansi. Moja je teza da rat u Vukovaru nije bio rat Hrvata i Srba, već rat između agresora i domoljuba".

No, drugi tako ne misle. Slavko Jurić, čija se veteranska udruga protivi tom prijedlogu, smatra kako bi davanje imena jednoj ulici po Predragu Gagiću, samo pridonijelo vukovarskim podjelama. "Gagić nije stradao u obrani Vukovara. Umro je nekoliko godina poslije. Ima međutim mnogo onih koji su poginuli braneći grad, a nemaju svoju ulicu. Siguran sam da bi to izazvalo revolt onih obitelji čiji je sin ili suprug ubijen dok je branio Vukovar", objašnjava Jurić.

Kakogod, prijedlog o dodjeli naziva jedne vukovarske ulice po Predragu Gagiću, nalazi se na stolu tamošnje gradonačelnice, Zdenka Buljan. No, na istom stolu nalazi se i pismo veteranske udruge koja se tome protivi. Život u Vukovaru ni danas, 15 godina iza završetka rata, nije jednostavan. Zato ni odluka o tome što učiniti s prijedlogom o nazivu jedne vukovarske ulice po Srbinu koji je branio taj grad, neće biti jednostavna.