U kolektivnoj svijesti hrvatskih građana nesvrstani su gotovo nestali, Račanova vlada nije nikoga poslala na skup nesvrstanih u Kuala Lumpuru i zato je vijest da će 27 godina nakon Tita hrvatski predsjednik 15. i 16. rujna biti na skupu nesvrstanih, i to ponovno u Havani, izazvala veliku pozornost i u Hrvatskoj i izvan nje. Svjestan objektivne međunarodne političke situacije, Castrove bolesti i američkih nada da će ta zemlja krenuti putem poželjnim za američku politiku, Mesić je ipak odlučio poslati još jednu poruku: hrvatski se prioriteti u vanjskoj politici znaju, to su EU i NATO, ali njemu je najdraža globalna vanjska politika, ona koja ne zanemaruje nijednu mogućnost da se Hrvatska što šire pozicionira u svijetu.

Status promatrača nemamo namjeru mijenjati, a odlazak predsjednika Mesića u Havanu razuvjerit će one koji izvlače zaključak da je riječ o zaokretu u vanjskoj politici Hrvatske. Njegov su cilj gospodarske veze sa svim zemljama koje mogu biti potencijalno hrvatsko tržište. Nije zanemarivo ni to što nesvrstane zemlje čine važnu snagu u UN-u i njihovi će glasovi biti važni i u odlučivanju za Vijeće sigurnosti za koje bismo se rado kandidirali.

Ali, najvažnije je vratiti Hrvatsku u mentalne sklopove političara tih zemalja, a na tome je predsjednik Mesić u oba mandata puno radio te je odlazak u Havanu i kapitalizacija njegovih aktivnosti i mogućnost da se na marginama sastanka u bilateralnim susretima podsjeti da je Tito bio Hrvat, a Hrvatska dio Jugoslavije, da su te zemlje surađivale uglavnom s hrvatskim poduzećima te da upravo ta poduzeća mogu ponovno raditi u njihovim projektima kažu u krugovima bliskim Mesiću.

Sličnosti i razlike
I premda govor koji će Mesić održati još nije dokraja usklađen sa svim Mesićevim željama, nema sumnje da će hrvatski predsjednik pokušati privući pozornost. Neizbježno je da Mesić podsjeti na Tita i njegovu ulogu u pokretu nesvrstanih. Za najveći broj zemalja i dalje su Tito, Naser i Nehru, osnivači pokreta, neupitne veličine, sjećanje na njih nije zamrlo, a pokret se i dalje održava na temeljima postavljenim 1961. godine. Upravo u sličnostima i razlikama između svijeta prije 45 godina i danas Mesić može naći inspiraciju.

Podjele ostale
Za svijet je i sada najvažniji (i najnedostižniji) cilj mir i tolerancija, pri čemu će biti teško zaobići Bliski istok, a tu Mesić uvijek govori o sukobu dvaju prava, izraelskog i palestinskog. Moderni je svijet suočen i s opasnošću od terorizma, a poznat je Mesićev stav da terorizam proizvodi neimaština i nerazumijevanje, što je muzika ugodna uhu zemalja trećeg svijeta. Nekada je svijet bio podijeljen između dvaju blokova, a danas je podijeljen na one koji imaju i one koji nemaju i nužno je reformirati UN kako bi bolje odgovarao potrebi za pravednijim odnosom snaga u svijetu.

Mesić će stoga podržati sve koji žele pravedniju raspodjelu bogatstva. Uostalom, nesvrstani su uvijek ideološki bili vrlo raznoliki, ali takve su im teme zajedničke. Uspije li Mesić svojim govorom privući pozornost skupa, moći će, bez obzira na eventualne kritike iz domaćeg miljea, biti zadovoljan. Oči svijeta bit će uprte u Havanu, ako ne zbog nesvrstanih, onda zbog Kube i Castra pa će i poruke jače odjekivati.

Iako je bilo naznaka da bi se Castro mogao dovoljno oporaviti da nastupi na skupu i pošalje neke od svojih misli Americi i ostatku svijeta, to je i dalje neizvjesno. Ne bude li mogao, to će preuzeti njegov brat Raul, a kako se neslužbeno doznaje, čak ni moguća Castrova smrt ne bi odgodila skup. Kuba bi tek tada željela pokazati da je stabilna i da će se kontinuitet vlasti nastaviti. A nema bolje prilike za to nego kad su svjetla reflektora uprta u Havanu