GADE MI SE GRAĐANI U HRVATSKOJ

''Telling the truth will be a revolutionary act.'' Orwell

Piše: Rudi Tomić

(12. 11. 2011.)

Ima mnogo toga što mi se gadi u Hrvatskoj, a najviše mi se gade građani u zemlji. Pisao sam i ranije o toj brutalnoj pojavi i sprdnji s hrvatskim narodom kojega se ni u njegovoj domovine ne prizna kao narod – nego kao građane u zemlji, ne čak ni kao građane u Hrvatskoj.

Kada bismo imali barem malo nacionalnog ponosa i svijesti ta izražajna banalnost bila bi spriječena; kada bismo u Hrvatskoj (a ne  u - zemlji) imali nacionalni dnevni tisak ili nacionalnu televiziju, onda se nikada ne bi osnažila Mesićeva doktrina: sustav načela prema kojima se u skladu s politikom jugo-sfere provodi otuđivanje, odnosno preimenovanje hrvatskog naroda u građane i Republike Hrvatske u zemlju regije.  

Dakle,  hrvatski narod u Republici Hrvatskoj treba oslovljavati  pravim imenom: Hrvati. Ljudi koji po nacionalnosti nisu Hrvati nego pripadnici nekih drugi nacionalnih manjina njih se treba svrstati u stanovnike, ili žiteljstvo u Hrvatskoj, onda će oni koji se i dalje žele distancirati od hrvatskog naroda  - ostati građanska gamad, kao i ono koji nastave s prozivanjem hrvatskog naroda takvim nazivljem u javnim priopćavanjima.   

Strah od ishoda izbornih rezultata

U normalnim državama demokratskog sustava, u predizbornim kampanjama, vode se žestoke polemike stranačkih čelnika za dobivanje što većeg broja glasova i konačno uspostavljanje nove vlade, gdje ni u kojem slučaju ne dolazi u pitanje opstojnost državnog suvereniteta. Međutim, u Hrvatskoj nije takvo (normalno) predizborno stanje. Naime, hrvatski je narod opravdano zabrinut kakvi će biti ishodi izbornih rezultata, jer nije samo riječ o promjeni vlade, odnosno dolazak na vlast druge političke stranke, nego je u pitanju opcija s kojom se daje pravo na buduće usmjerenje države, koja bi mogla završiti u Europskoj uniji, ili Balkansku regiji.

Jedino je ujedinjena Kukuriku koalicija, u kojoj su se okupile sve frakcije  ljevičarske orijentacije: komunisti, socijalisti, antinacionalisti, jugo-nostalgičari , antikršćani, ateisti, agnostici, homoseksualci, antifašisti, partizani, srbofili i Pupovčavi četnici.

Ako ova crvena koalicija pobijedi na izborima i dobije većinu zastupnika u Saboru, onda će se ostvariti sve njihove nakane, posebice one koje se odnose na pobratimstvo sa Srbima u zemlji, Srbijom i zemljama u regiji.

Antifašisti u velikoj panici  

Hapšenjem Josipa Boljkovca izazvalo je paniku u Kukuriku krugovima, jer načelo se istraživanje partizanskih zločina u Drugom svjetskom ratu i poraću, koji su se cijelo vrijeme skrivali u antifašizmu, koji je u stvari bio pokrivač četništva i srpskog fašizam.

Stjepan Masić, bivši predsjednik Republike Hrvatske, shvatio je kao su Boljkovca priveli u zatvor, da se to može dogoditi i ostalim njegovim drugovima iz partizanskih redova, pa i njemu osobno. Stoga je pozvao ''građane u zemlji'' na uzbuni  i  zatražio svjetsku javnost da se uključe ''u borbu protiv ustaša koji se spremaju preuzeti vlast u zemlji.''

Pretpostavimo da na ovim izborima desničarske, odnosno nacionalne stranke dobiju većinu glasova, moglo bi se očekivati da će Mesić - Josipović, protagonisti povijesnog zbivanja,  pozvati europske i američke vlasti da ureduju u Hrvatskoj  protiv ''ustaša''.  Hrvati u dijaspori mogu samo biti promatrači, jer nemaju nikakvog stanovitog utjecaja na ishod izbora u domovini.  

Da je Republika Hrvatska pravna država već bi Mesić bio tamo gdje je Boljkovac, ako ne nizašto drugo…, ovoj njegov poziv za intervenciju stranih vlada u suverenoj državi hrvatskog naroda, je – veleizdaja. Zašto se nije oglasio predsjednik Josipović kada je njegov predšasnik poziva strane vlade da ureduju u državu u kojoj je on najveća vlast? Ljudi ginu za domovinu i ubijaju izdajice domovine. Thomas Jefferson, treći predsjednik SAD, ubio je čovjeka na travnjaku ispred Bijele kuće zbog izdaje (tresen)   Dakle, u Republici Hrvatskoj je slobodno raditi protiv hrvatskog naroda i proti suvereniteta Države Hrvatske. Sapienti sat ! (pametnu dosta)

Najveći aktivisti u rušenju hrvatskog suvereniteta su mediji, gdje novinari određuju političke smjernice, donose optužnice i izriču presude, a vlast i oporba ih podržavaju jer obavljaju njihove dužnosti. Tko je od novinara bio kažnjen za iznošenje lažnih optužbi, zbog širenje nacionalne mržnja, zbog vrijeđanja nacionalnih, ljudskih i vjerskih vrednota hrvatskog naroda?

Poznavati zakone ne znači imati na umu njihove riječi, nego shvaćati njihovu snagu i duh.