DA SE NE ZABORAVI
Autor: uznik   
Četvrtak, 28 Lipanj 2012


DASE NE ZABORAVI

 Piše:MladenPavković
 U Hrvatskoj su se ponovno, 22. lipnja, održale dvije različite manifestacije, odnosno obilježavanja sjećanja na neka od povijesnih događanja. Na jednu, onu u Brezovici, dolaze partizani-antifašisti i najvažniji predstavnici Hrvatskog sabora, Vlade, a naravno, i predsjednik Republike. Tamo se, kako je rekao Predsjednik „obilježava jedan od najvažnijih dana u hrvatskoj povijesti“, a riječ je o osnivanju prvog partizanskog odreda, u šumi Brezovica kod Siska, 22. lipnja 1941., u tada okupiranoj Jugoslaviji.
 Na ono drugo obilježavanje, koja se održava istoga dana, i u isto vrijeme, pokraj jame Jazovke kod Sošica na Žumberku, isključivo dolaze hrvatski branitelji i oni koji ne žele da se zaborave partizanski zločini. I naravno, nitko, ali baš nitko iz državnog vrha. Na skupu u Brezovici predsjednik Republike posebno je pozdravio „partizane i partizanke“, te je izjavio da je antifašizam dio našeg nacionalnog identiteta, po kojem ćemo biti prepoznatljivi u Europi zvješćujući s ovog skupa, mediji ističu da je premijer Zoran Milanović ponovio što je prije njega kazao predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac, da je „bratstvo hrvatskoga i srpskog naroda“ spasilo Hrvatsku u 2. svjetskom ratu. Hrvatskoj treba Dan antifašizma jer on „nije ideologija, nego otpor koji brani vrijednosti, slobodu, pravdu i pravo da se bude drugačiji“.
 Priznao je da su tada počinjeni i zločini, ali (čujte sad ovo!) „to je bilo vrijeme nižih kriterija, u kojima je antifašistička koalicija imala pravo ubiti stotine tisuća žena, djece i civila jer je to bila cijena koja se tada smatrala prihvatljivom!“(Glas Slavonije“, str. 4., 23. lipnja 2012.). Na skupu je govorio i Ratko Maričić, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. Rekao je da „ne smijemo biti suzdržani, pogotovo kada su u pitanju falsifikati o narodnooslobodilačkoj borbi u našim prostorima u Drugom svjetskom ratu“, te je dodao da „i u nekim tiskovinama imamo sustavno blaćenje narodnooslobodilačke borbe i Tita“. I dok se u šumi Brezovica uz izravan televizijski prijenos uzdizao partizanski pokret, veličalo Broza i partiju, nosilo partizansku zvijezdu petokraku (kakve su na kapama imali i srpski četnici kad su rušili Vukovar!), nekoliko stotina kilometara dalje, pokraj jame Jazovka, kako smo naglasili, okupila se, komunjare bi rekli, „šačica“ domoljuba na obilježavanju 66. obljetnice partizanskih zločina.

U miru i tišini, dostojanstveno, kao i svih prijašnjih godina, odavali su počast partizansko-komunističkim žrtvama koje su krvožedne bande u siječnju 1943. i svibnju 1945. mučki, na posve zvjerski način poubijali i pobacali u ovu zloglasnu žumberačku jamu. Tu je svoje živote okončalo oko pet stotina, a po nekima i više, civila, vojnika NDH, ranjenika i medicinskog osoblja iz karlovačkih i zagrebačkih bolnica, ali i časne sestre. Svi su ubijeni bez suda i suđenja i poput uginulih zvijeri bačeni u tu strašnu jamu. Sve do 1990. o tome se šutjelo (to je bila vojna tajna!), a šuti se i danas, kao što se prešućuju strašni partizanski zločini i na stotinama drugih lokacija diljem Hrvatske i Slovenije. Oni koji svake godine dolaze zapaliti svijeće i pomoliti se za partizansko-komunističke žrtve neprestano ponavljaju i traže odgovor samo na jedno pitanje:

Tko je pobio sve te ljude? To i ništa više ne traži ta „šačica“ hrvatskih domoljuba, ali odgovora nema, pa nema. Nitko, pa ni Državno odvjetništvo nije zainteresiran za ovaj slučaj, kao da se tu radi o poklanim svinjama, a ne o ljudima! Strahotna jama sa najmanje pet stotina mučeničkih kostura je otkrivena, za nju svi znaju... Koji je razlog da se ne pokrene istraga, da se ne utvrde činjenice? Kad se negdje pronađe zakopan ljudski kostur odmah se podigne policija, Državno odvjetništvo i počinitelj se uglavnom vrlo brzo privede pravdi. Zar ti ljudi, ti civili, te časne sestre, ti razoružani i nepravedno pobijeni nisu dostojni da netko odgovara i za njihove živote? A zna se da ih nisu ubili i bacili u jamu „krijumčari cigareta“, već partizanski koljači, od kojih najvjerojatnije većina još uvijek živi u vilama koje su dobili na dar od Broza i partije za „dobro izvršen zadatak“. Što je bio cilj ovog strašnog zločina?

Pa, u prvom redu da se ubije što više Hrvata kako više nikada ne bi mogli tražiti slobodnu Hrvatsku državu! Ali, dogodilo se čudo, pa smo uz Boga, časne hrvatske branitelje, te uz pomoć dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika ostvarili san koji smo stoljećima sanjali – hrvatsku državu. Ali, sudionici Spomen pohoda na Jazovku i dalje traže da se hrvatskoj i svjetskoj javnosti otkrije povijesna istina, i samo istina, o žrtvama Drugog svjetskog rata, poraća i razdoblja terorističkoga jugokomunističkog sustava.

Zatim, da se isključi preostale i prerušene nositelje jugokomunističkog totalitarizma – bivše partijske i udbaško-kosovske pripadnike i najamnike – iz hrvatskih vlasti, te iz državnih i javnih službi, da se bezuvjetno i neodgodivo provodi Izjava, odnosno Deklaracija UN-a i Hrvatskog sabora (o ljudskim pravima pa osudi zločinstva totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990.) i Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i Europskoga parlamenta (o uklanjanju nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava pa o europskoj savjesti i totalitarizmu). Također traže da se očisti Ustav RH od avnojsko-zavnojskih neistina te Ustavom potvrdi da je Republiku Hrvatsku oslobodio i uspostavio Obrambeno-osloboditeljski rat ili Domovinski rat, a ne Brozovi partizani, AVNOJ i ZAVNOH!
Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."