JOSIP KOKIĆ ŠTRAJKA GLAĐU UZ NEUZIMANJE TEKUĆINE - OKRUŽEN POLICIJOM. CRKVA ŠUTI. ČEMU IZJAVA POVJERENSTVA IUSTITIA ET PAX?

dr. sc. Tomislav Dragun, Zagreb

Dragun: Cijenjeni g. Kokiću, počinjete štrajk glađu, a hrvatska javnost uopće ne zna zašto to činite. Zanima nas ponajprije sam ovaj štrajk glađu, a zatim i Vaša stajališta glede graničnih sporova sa Slovenijom.

Kokić: Vaše pitanje nije potpuno u skladu s mojom najavom štrajka, jer radi se ponajprije o ne uzimanju tekućine, bez koje ne možete živjeti više od 4 do 5 dana. To gorko iskustvo sam prošao kad sam se borio za generala Glavaša. I ne samo njega već svih naših branitelja da se brane sa slobode, posebice naših generala. To je minimum koji je ova država trebala učiniti, a nije. Tada sam bio bez tekućine 4,5 dana i na pretragama na Rebru rekli su mi da imam još jedan dan života, i želim li da me spašavaju. Rekao sam i potpisao: NE! Božjom providnošću i zalaganjem dobrih ljudi, i biskupa i akademika Branimir Glavaš je pušten na slobodu, čime su spašena dva života, moj i njegov. Granični spor sa Slovenijom uopće i ne treba rješavati, jer on u stvari i ne postoji, a međunarodno pravo to u cijelosti i potvrđuje. Danas sam pred Hrvatskim Saborom izjavio za slovensku televiziju, da se je i njihova i naša Vlada odcijepila od naroda, a tako je u većini država diljem Europe i svijeta, pa problema i ratova nikad dosta. Slovenski narod volim kao i svaki, a međusobni odnosi su u svakom pogledu dobri i čak bolji za njih. Da bi političari i jedni i drugi bili zapaženi moraju stvarati probleme, jer drugačije tko bi ih spominjao, ali nije samo to.

Dragun: Započet ćemo s primjedbama koje nam je ovih dana uputio Zvonimir Došen iz Hamiltona u Kanadi: "Zašto odjedanput o hrvatskim granicama odlučuje Srpkinja, pa koliko je ona u vlasti Hrvatske države, koliko sranja je do sada napravila sa svojim drugovima? Slikala se s braniteljima i to onim podobnim koji možda nisu ni bili u obrani domovine, a dobili su ili kupili sve. Trebalo se dignuti prije mnogo godina za pravdu, ali i branitelji šute, jer im valjda tako

Josip Kokić prosvjeduje ispred Hrvatskog Sabora

odgovara, a većina njih je i tako podkupljena, pa gdje može biti zajedništva branitelja kad ima 87 udruga u kojima vladaju osobe koje nisu ni obukle uniformu, jesu samo za paradiranje po Zagrebu. Sve je po meni sada prekasno!"

Kokić: Jadranka Kosor, koja je bila članica pokreta za Jugoslaviju, zaslužuje opoziv zbog stvarne izdaje nacionalnih interesa i kršenja Ustava i zastupničke prisege. Naravno da to Sabor neće učiniti, ali zato MORA Ustavni sud. Kako može jedna novinarka koja nema veze s pravom, jer ga je odavno napustila, raspravljati pogotovo o međunarodnom pravu, suprotno vrhunskim stručnjacima, smiješno je kad ne bi bilo žalosno. Predsjednik Reagan je bio glumac i kauboj, ali je slušao stručne i domoljubne ljude, pa je ekonomija bila na zavidnoj razini. Branitelji još imaju šansu reagirati doista na braniteljski način u miru. Što se tiče njene etničke pripadnosti, već sam pisao, i kao katolik poštujem svakoga, ali sam protiv onoga što radi i čini. S obzirom na krvavu blisku prošlost agresije, pa kada se spoji jedno i drugo i poveže, neminovno se taj spoj nameće, kao i u slučaju spomen obilježja na Ovčari, koju želi kupiti srpski kupac.

Dragun: Nije Vam ovo prvi puta štrajkati glađu?

Kokić: Ovo bi bio osamnaesti štrajk glađu. Šest ih je bilo za Vukovar.

Dragun: Što će biti, ako se sadašnja hrvatska vlast ogluši o Vaše zahtjeve, a što je vrlo vjerojatno?

Kokić: Gospodinu Došenu odgovaram, nikada nije kasno, ako se građani –domoljubi pobune i izađu na ulice mirnim prosvjedom. Sto tisuća građana na Trgu bana Josipa Jelačića bila bi dostatna za opoziv Jadranke Kosor, jer državne institucije će vjerujem zakazati.

Dragun: Koji su ciljevi ovog Vašeg štrajka glađu?

Josip Kokić s novinarkom HINAe

Kokić: Cilj mojeg štrajka glađu kao osobe i pojedinca jest da sam ja, kao pojedinac, spreman na žrtvu vlastitog života da bih učinio što je u mojoj moći, a ostalo prepuštam dragom Bogu i dobrim ljudima u Crkvi i izvan nje. Ako narod ne osjeća svu ovu farsu, podlost i nepravdu, u što nimalo ne vjerujem, tada trebaju snažni pojedinci kao i uvijek u životu, koji će narod pokrenuti. Evo nakon savršene i autentično domoljubne i kršćanske izjave HBK, treba učiniti i korak dalje i IZBORITI SE!!! Ako nema druge neka i oni štrajkaju, a da su ranije reagirali, na što sam ih možda jedini javno upozoravao odavno, danas ja ne bi bio u poziciji da uništavam sebe i svoju brojnu obitelj, a niti bi slušali ovu farsu u Hrvatskom Saboru. Hvala Bogu da je barem zastupnik Boro Grubišić progovorio na argumentiran i autentičan hrvatski domoljubni način, a čitav sporazum nazvao izdajničkim i čelnu osobu koja ga zagovara i želi potpisati ako već nije.

Dragun: Kako će se odvijati ovaj Vaš štrajka glađu i koliko će otprilike trajati?

Kokić: Odvijat će se onako kako i treba, biti spreman ići do kraja. Hrvatski Sabor u mojem slučaju je egzekutor, a zastupnici su u većini prijestupnici u svakom pogledu koji dotiču brigu i skrb za građane i naciju.

Dragun: Sada slijedi nekoliko "tehničkih" pitanja. Čemu toliko vike za toliko malo mora. Zar ga Hrvatska nema i odviše? "Koga briga što Madžarska nema mora?"

Kokić: Država je teritorijalno zakinuta sa svih strana a to nas čeka i ubuduće, ovakvom politikom i ovakvim sporazumima mimo naroda. Željka Antunović veli svatko ima pravo na svoje mišljenje i javnu riječ pa i Crkva ali mi odlučujemo, i svake četiri godine idemo na provjeru. Do tada bit će sve posve u tuđim rukama gospođo Antunović. Vratite se u svoju bivšu firmu Sljeme koje ionako više nema, ali Vas zato čeka velika saborska mirovina.To samo može reći profil mediokriteta.

Josip Kokić s Borom Grubišićem

Uostalom u jadnom smo stanju ako nas barem malo, ali lukavo brane Pusićka, Kajin ili oni koji samo ponavljaju stavove svojih šefova.

Dragun: Znadete li tko je zapravo sve ovo zakuhao? Etno-šarmer Pahor ili Jožin pitomac Kučan?

Kokić: Sve je zakuhano našom beskrajnom popustljivošću, a tada u igru ulaze sve opcije prisvajanja vlasti susjednih zemalja.

Dragun: Da. Koji su onda pravi slovenski ciljevi i nakane u graničnim sporovima s Hrvatskom?

Kokić: Pravi ciljevi slovenskih vlasti su dobivanje teritorija i crpljenje naših morskih i podmorskih bogatstava.

Dragun: Čemu politika u graničnim sporovima? Međe obično udaraju geodete i sudski činovnici.

Kokić: U ovakvim stvarima politika nema što tražiti. Samo struka.

Dragun: Hoće li Vas ometati u ovom štrajku glađu?

Kokić: Na kraju moram reći da sam već prvog dana štrajka pred Hrvatskim Saborom doživio neugodnosti od strane policije i rekao bih posve nedužnih ljudi iz osiguranja Hrvatskog Sabora, kojima je bilo neugodno mene natjeravati. Samo sam stajao s komadom papira u kojem sam spomenuo razloge mojeg štrajka i ništa drugo. To naređeno mučenje trajalo je do poslijepodnevnih sati uz stalnu prijetnju nasilnog privođenja. Napominjem da ovakve prosvjede zakon ne zabranjuje.

Dragun: To Vas ne će pokolebati?

Kokić: Ni govora. Ukazujem na činjenicu da sam bio član izaslanstva koje je ostvarilo prvi ulazak u Hrvatski Sabor oporbe 1989. na

Oštro policijsko oko čita

pregovore o nadolasku višestranačja, te sam isto tako uručio 126.000 potpisa za oslobađanje političkih zatvorenika, na poziv tadašnjeg Sabora Republike Hrvatske. Potpise smo sakupljali tijekom cijelog mjeseca prosinca, na mrazu, a grlati Čičak je bio samo prvu večer, dok su bila upaljena svjetla pozornice i brojnih kamera, te je nestao do svojeg imendana 27. 12. i poslao me u rodno mjesto pred uglednih ljudima, neposredno prije uručenja popisa, na koje se ugurao laktovima i počeo zboriti pred Anđelkom Runjićem: "Ekselencijo…"

Dragun: Na Vašoj je strani Crkva, Iustitia et Pax …

Kokić: Nažalost na moju zamolbu da mi dopusti štrajkati glađu u kapelici zbog hladnoće i kiše, župnik crkve Sv. Marka me je kategorički odbio. Nakon toga odlučio sam nastaviti štrajk kod Majke Božje od Kamenitih vrata. Od sutra 3. studenog 2009. bit ću tamo. Pridružit će mi se g. Roman Glas iz izbornog stožera Marka Franciškovića. Majka Božja nas je primila bez pogovora za razliku od župnika crkve Sv. Marka. Hvala joj.

Dragun: Na kraju neizbježno pitanje. Uskoro će predsjednički izbori. Imate li što poručiti budućem hrvatskom Predsjedniku? I to ne samo glede granice sa Slovenijom.

Kokić: Moja poruka sagledavajući već odavno našu realnosti i odnos snaga u institucijama jest: Na izbore nikako ne ići, jer će biti onako kako oni kompjutorski kreiraju. Ne izlazak, vrlo vidljiv, oni to više ne mogu i gube legalitet. Kandidati koji su kvalitetni nemaju šansu a kamoli doći do javnosti. IZBORE BOJKOTIRATI!!!