Slobodana Štambuka, hvarsko-bračko-viškog biskupa

na svečanosti Dana hrvatskih mučenika na Udbini 12. 9. 2009.

Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju mučenika! Kralju naših hrvatskih mučenika uz ovu crkvu što stasa i imenom naših mučenika želi biti označena. U Evanđelju ćemo čuti preporuku: „Ne budite zabrinuti!“ Ime Marijino, Gospin dan, dan naše Kraljice. Čestitka Marijama. A Gospi naše prošlosti poštovanje i ljubav.

Oj budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,

U grudi nosiš, brate, srce cijelo;

Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,

Put vedra neba diži svoje čelo!

Pa čekali te danci nevolje i muke,

Pa teko s čela krvav tebi znoj,

Ti skupi pamet, upri zdrave ruke

I budi svoj!

S poštena lica teče pošten znoj,

i nijesi, brate, živio zaludu,

kad jesi svoj!

  (August Šenoa, romanopisac „Kleveta“, (1834.-1892.) Iz vremena velikih prestrojavanja na političko-nacionalnom, u ljudskom, pa i s vjerskim poteškoćama…)

Ovdje, na Udbini, gdje nam sa zapada domahuje Velebit, s istoka Plješivica, s juga kraljevski Knin, a tik do Udbine, sa sjevera, prostrano Krbavsko polje, ovdje nastaje Crkva hrvatskih mučenika, Crkva hrvatskih mučenika. Biti svoj – jer to je narod moj! Biti svoj, jer to je moja vjera. Biti svoj – jer to su moji mučenici. Ovdje se želim učiti o svemu što pripada mome narodu, ovdje želim učiti biti svoj i vjerski i nacionalno, zdravo vjerski i zdravo nacionalno! Mučenici? S bogoslovskog gledišta mučeništvo – martyrion – je smrt koju mučenik dragovoljno prima i strpljivo kao svjedočanstvo za Krista podnosi kad mu je nanese neprijatelj vjere, iz mržnje prema vjeri. Nije svaka smrt mučeništvo, nego ona kojom se polaže svjedočanstvo za Krista. Mučenik trpi, podnaša. Od mučenika nitko ne trpi… Koji su to? Ovdje upravo na Udbini mislimo na one u čijim je grudima tekla hrvatska krv, a podnijeli su mučeništvo zbog vjere, u obranu vjere. Nisu li to oni koje su Turci na kolac nabijali, jer se svoje kršćanske vjere nisu htjeli odreći? Nisu li to oni koji su i nakon Drugog svjetskog rata, živeći pod sistemom koji nije bio nimalo sklon čovjeku-Hrvatu-vjerniku, koji su hrabro odlazili na nedjeljnu svetu misu, koji su svoju djecu odgajali u vjerskom duhu… koji su primali svete sakramente dok su im drugi govorili kako bi bilo pametnije da se u kući mole, da za to ne treba nitko znati, da nije vrijeme za javno svjedočenje… da takvo neće napredovati na ljestvici tadašnjeg sistema? Nisu li to oni svećenici koji su čamili u Gradiški, koji su bili prisiljeni vlastitim prstima, doslovno noktima svojim rušiti katoličku crkvu? Nisu li to oni svećenici koji su radije pošli u smrt nego da odaju ispovjednu tajnu… a ujedno to su oni koji se ne spominju u crkvenim kalendarima i ne slavi se sveta misa na njihov mučenički dan… ali vjerujemo da su kod Gospodina, koji je divan u svecima svojim? Ti i takvi mučenici – ovdje će biti doma, kod svog oltara, u svojoj crkvi! Ovdje, će oni imati svoj oltar, svoje mjesto!

Ovdje će imati Hrvat – katolik – vjernik svoje nacionalno svetište i svi oni sinovi i kćeri hrvatskog naroda – koji su bili svoji! Svoji i Božji! U prvom redu oni koji su bili sluge – svoje vlastite svijesti, njezinog veličanstva savjesti! A istodobno su poštivali svakoga čovjeka, u svakom čovjeku gledali svojega brata, sestru! Ovdje će imati mjesto oni koji su bili svoji – služeći Božjim planovima u svojim obiteljima, s puno poštenog rada, s „poštenog čela tekao je pošten znoj“ i djecu svoji odgajali „u strahu Božjemu i sramu ljudskome“ a u drugim obiteljima nastojali gledati svoje prijatelje, cijeneći svaku majku, cijeneći svakog oca, držeći s puno finoće lijepi odnos prema drugima i drugačijima! Ovdje će imati mjesto oni koji su crkveno-vjerski imali svoje „ja“ i bili svoji, a istodobno su se odnosili s lijepim poštovanjem prema drugima, čak i prema bezvjernicima, moleći za one koji su ih progonili! Ovdje će imati mjesto vjernici hrvatskog naroda koji su bili svoji, a kod toga trudili su se živjeti u razumijevanju s drugim ljudima, drugim narodnostima, drugačijih vjerskih i nacionalnih opredjeljenja. Primjer žene koju najviše volim, žene s otoka Brača… moja majka! Ovdje bi također trebali imati počasno mjesto svi oni koji su u povijesti naroda našeg i vjere naše odigrali časno i pošteno svoju ulogu i kao vođe naroda i kao branitelji. Ova crkva morala bi biti jedna velika i draga UČIONICA u kojoj ćemo se učiti „kako biti narod Božji“, što nam je naznačio Ezekijel u današnjem čitanju (Ez 36, 28). Ovdje smo došli i ovdje ćemo dolaziti u vrijeme i nevrijeme za Crkvu, za narod, za vjeru, za naše nacionalno biće! Ovdje ćemo se učiti BITI SVOJI! I danas smo ovdje došli učiti kako se snalaziti u vremenima kad su neki sjetili koliko Križ Kristov smeta, ometa, ometa suživot… Tako kažu i zato ga treba ukloniti, a sve zbog tolerancije! Tolerancija je uvažavanje dugoga, prihvaćanje drugoga s njegovim osobitostima, ali ne i izbjegavanje svojega, ustuk pred drugima kako bi se njima svidio. To Gospodine moje, nije tolerancija – to bi bilo samoubojstvo svojega dostojanstva! U vrijeme kada neki i na javna prijevozna sredstva žele postaviti parolu: „Nema Boga – nema gospodara!“ Da, dobro ste rekli, kad nema Boga – nema ni gospodara, činiš što te je volja, putuješ u pravcima kojim ti želiš, nema nikakve kontrole. Ili ono što davno izreče slavi Rus: „Ako nema Boga – sve je dozvoljeno!“ (Dostojevski) Zastrašujuće dozvoljeno! Zastrašujuće opasno! Ovdje s psalmistom ponavljam: „Nek mi se jezik za nepce prilijepi, ako spomen tvoj smetnem ja ikada!“ Prevedeno na naš jezik: „Nek mi se jezik za nepce prilijepi, ako zaboravim Crkvu i vjeru u kojoj sam kršten, ako zaboravim narod u kojem pripadam, ako zaboravim zemlju na kojoj živim!“ (Usp. Ps 137).

Ovdje, nekako u centralnom dijelu naše Domovine, neka odjeknu riječi koje nam danas uputi sv. Pavao: „Ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite, nikakvo suparništvo ni umišljenost…“ (Fil 2.2)

Pred nama su izbori za predsjednika Države. Koliko ono imamo kandidata? Oprostite mi što im ne znam točni broj! SVI ONI VOLE! Što vole i koga vole?! I ne bili bilo normalno i poželjno da u katoličkoj HRVATSKOJ njezin predsjednik bude katolik?! Ali ne samo po svjedočanstvu krsnog lista, nego po svjedočanstvu života po vjeri! Smiju li katolici ove Zemlje misliti tkao, nastupati tako, postupati tako?!

Crkva na Udbini trebala bi biti crkva naše nacionalne, hrvatske složnosti i pomirbe! (Zašto ne?) To bi trebala biti crkva naše Hrvatske jednodušnosti za sve što je veliko, lijepo, plemenito i poželjno! Crkva – gdje će se naša međusobna ljubav osobito njegovati i na „humusu“ zemlje udbinske i susjedne krbavske zemlje koja je obilno zalivena krvlju Hrvata… Neka bi rasla složnost, jednodušnost, njegovanje ljubavi! „Jedni druge smatrajte višima od sebe.“ ponavlja svetac iz Tarza, pa da se dogodi čudo, čudo hrvatsko – da iz suprotnog tabora iz one druge stranke stigne ohrabrenje i pohvala za ono što je dobro, poželjno i vrijedno! Da ovo bude crkva našeg vjerskog i nacionalnog preodgoja u poniznosti i skromnosti, radišnosti, naše međusobne ljubavi!“ i po svemu tome – biti jasno prepoznatljiv i samome sebi i svima oko sobe, i cijelom svijetu!

Ti i ja, moj narod, ima slapove Krke i predivna Plitvička Jezera. Zašto bi mi slapovi Nijagare bili draži? Ivan Pavao II. uzviknu: „ Europo, pronađi svoju dušu!! A mi? ZEMLJO HRVATSKA, čuvaj svoju i sačuvaj dušu! Budi svoja! Oj, čovječe moj, budi svoj! Ti skupi pamet, upri zdrave ruke i budi svoj! I nećeš brate, živjeti zaludu – kad jesi svoj. Amen.

12.09.2009 | 23:20 | IKA D - 115224/9

ISTAKNUTI TEOLOZI POKOPALI STAV BISKUPA SLOBODANA ŠTAMBUKA

Teolozi o izjavi biskupa Štambuka:

Predsjednik ne treba biti katolik, nego moralna osoba

U Ustavu nigdje ne piše da predsjednik treba biti katolik, tvrdi prof. dr. Adalbert Rebić, a fra Luka Tomašević tvrdi kako je gledanje msgr. Štambuka ‘preusko za ova moderna vremena’

PIŠE: MARIJANA CVRTILA

Za budućeg predsjednika Hrvatske bitnije je da bude moralan i etičan, a ne koje je vjere - zajednički je stav većine predstavnika Katoličke crkve, zamoljenih da prokomentiraju izjavu msgr. Slobodana Štambuka, hvarsko-bračko-viškog biskupa, da budući hrvatski predsjednik treba biti katolik ne samo po krsnom listu, nego i po svjedočanstvu života u vjeri.

Da tu kvalifikaciju budućeg šefa države ne smatraju presudnom ni u samoj Katoličkoj crkvi, svjedoče naši sugovornici, među kojima je i istaknuti teolog prof. dr. Adalbert Rebić.

Ističući ponajprije kako je pitanje treba li predmet propovijedi uopće biti politika, a ne isključivo evanđelje, prof. dr. Rebić naglašava:

- Najvažnije je da budući predsjednik bude moralna osoba, osoba s integritetom, neopterećena bilo kakvim moralno-etičkim dvojbama, a ne koje je vjere, pa i je li uopće vjernik - kaže on. - Izbori su demokratski - dodaje - a zadaća je Crkve prije svega davati preporuke vjernicima da biraju one koji će se boriti za dobro svih, poštovati prava svih građana, koji će voljeti zemlju i narod, poštovati zakone i Ustav.

Sveci i kriminalci

- U Ustavu nigdje ne piše da predsjednik treba biti katolik - dodaje prof. dr. Rebić, zaključujući kako “i katolici i pravoslavci mogu biti sveci, jednako kao što mogu biti i kriminalci”.

Moralni teolog iz Splita fra Luka Tomašević slaže se s njim kada su u pitanju kvalitete budućega prvog čovjeka države.

- Biskup Štambuk dao je preusko gledanje, osobito za ova moderna vremena. Od kandidata trebamo tražiti poštenje, osjećaj za pravdu, da ne krše moralno-etička pravila. Ostavimo to je li ili nije katolik i tko se busa u prsa - ističe fra Luka, dodajući kako bi biskupu rado postavio pitanje na koga je konkretno mislio, da narod ne bi ostao zbunjen.

Za urednika neslužbenoga katoličkog portala Križ života Hrvoja Cirkvenca etičnost je također bitnija kategorija. No, kaže, kada govorimo o sekularnoj državi i miješanju Crkve u politiku, moramo se pitati i obrnuto:

- Zašto je jednom predsjedničkom kandidatu, koji je ateist ili agnostik, potrebno dolaziti na misna slavlja i reklamirati se, kao što je to ovih dana učinio SDP-ovac Ivo Josipović na misi u Ludbregu? - pita se Cirkvenec.

Don Anđelko Kaćunko, naprotiv, slaže se s biskupom Štambukom. No zaključuje:

- Teško da ćemo ikad imati predsjednika praktičnog katolika, jer o tome ionako ne odlučuju samo birači, nego to diktiraju moćnici - zaključuje on.

14.09.2009. | 21:44

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/70100/Default.aspx

MESIĆ VS KAPTOL:

Neka Crkva brine za one koji rade protiv Ustava

Taj gospodin, preuzvišeni biskup, je u direktnom sukobu s hrvatskim Ustavom, komentirao je Mesić izjave biskupa Slobodana Štambuka.

Autor: Hina Foto: arhiv

“Nema šta netko stupati u moju obranu ili zaštitu.

Naime, ja štitim hrvatski Ustav“

predsjednik Stipe Mesić

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić rekao je danas u Zagrebu da je biskup Slobodan Štambuk u direktnom sukobu s hrvatskim Ustavom te da bi Crkva morala jednog dana povesti računa o toj svojoj gospodi koja uporno rade protiv hrvatskog Ustava.

         Mesić je to rekao u izjavi za novinare nakon radnog ručka sa članovima Američke trgovinske komore (AmCham) odgovarajući na pitanje novinara da prokomentira Štambukovu izjavu i činjenicu da nitko iz javnog života nije stao u obranu predsjednika.

         - Nema šta netko stupati u moju obranu ili zaštitu. Naime, ja štitim hrvatski Ustav. Taj gospodin, preuzvišeni biskup, je u direktnom sukobu s hrvatskim Ustavom i Crkva bi morala jednog dana povesti računa o toj svojoj gospodi koja uporno rade protiv hrvatskog Ustava - kazao je Mesić.

         Istaknuo je da su pred hrvatskim Ustavom svi građani jednaki te da ne može o poziciji jednog hrvatskog građanina odlučivati njegova privatna stvar kojoj on vjerskoj zajednici pripada i to bi ta gospoda biskupi trebali znati.

'Neka u katoličkoj Hrvatskoj bude katolički predsjednik'

Hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk u subotu se na misi, kojom je u Udbini obilježen Dan hrvatskih mučenika, osvrnuo i na predsjedničke izbore. Ne bi li bilo normalno i poželjno da u katoličkoj Hrvatskoj njezin predsjednik bude katolik, ali ne samo po svjedočanstvu krsnoga lista, nego po svjedočanstvu života po vjeri, kazao je Štambuk u propovijedi koju je izravno prenosila Hrvatska televizija.

         Komentirajući aferu u Podravci zbog kreditiranja tvrtke SMS, Mesić je rekao da se problem može riješiti na dva načina - "da firma vrati kredit koji je uzela ili na kraju da onaj tko je dao kredit ako ne može doći do svojih sredstava da u tom iznosu uđe u vlasničku strukturu. Na taj način spašava uložena sredstva, a na drugi način osposobljava firmu čiju robu može i dalje plasirati na tržište". "

         Zbog kredita u iznosu od 65 milijuna kuna koji je 2007. godine dala splitskoj tvrtki SMS u vlasništvu Srđana Mladinića, koprivnička se Podravka našla u velikim teškoćama, objavio je Večernji list u subotu.

Problemi počeli proljetos

SMS je dobio od Podravke taj novac u dvije tranše kredita - prvu od 45 milijuna kuna na proljeće 2007., a drugu najesen iste godine od 20 milijuna kuna, uz kamatu od 5,5 posto i uz odgodu početka vraćanja kredita od dvije godine.

         Problemi su počeli proljetos, kada je izostao povrat prve tranše kredita, a SMS je zatražio odgodu plaćanja. U ljeto su počeli problemi i s isporukom SMS-ove robe Podravki, što je u kolovozu potpuno stalo.

Na hitno sazvanoj sjednici NO-a u srijedu na vidjelo je isplivala činjenica kako je odluku o spornom kreditnom ugovoru s Mladinićem na svoju ruku donio Darko Marinac, tadašnji predsjednik uprave koprivničke kompanije, koji je nakon lanjske smjene s tog položaja postavljen - za šefa NO-a, piše Večernji.

Objavljeno: 14.09.2009

http://www.javno.com/hr-hrvatska/neka-crkva-brine-za-one-koji-rade-protiv-ustava_275510

HRVATSKI PRAVOBRANITELJ J. MALČIĆ SE PRETVORIO

U TUŽITELJA BISKUPA S. ŠTAMBUKA

Jurica Malčić

Mislim da svako ima pravo izreći svoju želju obzirom na lik i profil budućeg Predsjednika Hrvatske. Isto tako bilo bi za očekivati da će se Hrvatski pravobranitelj jednako odnositi prema sličnim izjavama – bilo da se radi o izjavi Predsjednika Mesića ili o izjavi biskupa Štambuka.

Međutim, tomu nije tako, a evo kako:

Dana 07. kolovoza 2009. Predsjednik Mesić je izjavio u Kamanju:

 „Idealan predsjednički kandidat, rekao je novinarima predsjednik Mesić, trebao bi biti europski orijentirana osoba, antifašist i demokrat liberalnih pogleda. Novi predsjednik također bi trebao biti svjestan da je Crkva odvojena od države i da svatko ima svoju misiju, dodao je.“ (prema IM)

Dana 12. rujna 2009. na Udbini, biskup S. Štambuk je izjavio:

„Bilo bi poželjno da idući predsjednik bude katolik“.

Na Štambukov izraz želje o jednom od profila budućeg hrvatskog Predsjednika, odmah se na zadnje noge digao Pučki pravobranitelj Jurica Malčić, oštro osudivši Štambukovu izjavu, tvrdeći da Štambuk krši Ustav.

Druže Malčiću: zašto se isto tako nisi stavio u obranu Ustava kada je Mesić svojom izjavom isključio većinu nas iz kandidature za Predsjednika Države, a biskupa Štambuka si napao na pasja kola? Svojom izjavom Mesić je i mene isključio jer ja nikako nisam „evropski orijentirana osoba“, nisam a niti mogu biti „antifašist“ jer fašista više nema, nisam niti mogu biti „demokrat liberalnih pogleda“ jer to je jednostavno nespojivo. Mislim da ovakovih kao ja ima još, pa smo onda svi mi po Mesiću isključeni iz onoga što Ustav omogućava svakom građaninu.

Malčiću, ne buncaj i ne batrljaj svašta. Ti se iz uloge „Pučkog pravobranitelja“ pretvaraš u Štambukovog tužitelja. Ako se već toliko želiš praviti važan, onda jednako osudi i Predsjednika Mesića i biskupa Štambuka.

Dana 14. rujna 2009., Franjo Jurčević, župnik iz Kastva

http://zupnik.blog.hr/

Župnik Jurčević u društvu nuncija Lozana

U crkvi Hrvatskih mučenika

ima mjesta i za pravoslavce

• Od vas sam čuo, čak i više nego od nekih ljevičara, kako govorite da se sa Srbima mora naći modus suživota, da je ovo i njihova domovina.

- Kada je 1989. bila proslava 300. obljetnice oslobođenja Like - dakle pred sam rat - govorio sam na velikom skupu u Ličkom Osiku da Srbi u Hrvatskoj nisu stranci, da je Hrvatska i njihova domovina kao i naša. To je objavljeno i može se čitati. U svom nastupnom govoru kao biskup u Gospiću 25. srpnja 2000. rekao sam da ne valja ako Hrvati na Srbe gledaju samo kroz onu skupinu ljudi koja već dulje djeluje na ovim prostorima, koja je u novije vrijeme tjerala Hrvate s njihovih ognjišta, koja je sustavno i ciljano rušila i palila njihove svetinje i simbole. Širi pogled otkrit će mnogo plemenitoga i prijateljski naklonoga u susjedu Srbinu i pravoslavcu.

Ne valja ako Srbi na Hrvate gledaju samo kroz prizmu nepravdi i stradanja kojima su bili izloženi u Drugom svjetskom ratu.

Dajmo jedni drugima iskreni prijateljski mig da ćemo se ubuduće svojski truditi kako bismo u miru živjeli u zajedničkoj nam domovini Hrvatskoj. Mjesto da se trudimo kako bismo za to okrivili onu drugu stranu, bolje ćemo učiniti ako se u duhu proroka našeg vremena Ivana Pavla II. zapitamo nismo li i sami svojim postupcima takva neprijateljstva pothranjivali i budili?

I to se može provjeriti jer je objavljeno. Postoji i TV snimka. Ne osjećam potrebu okolo tumačiti da danas drukčije mislim, da je normalno da čovjek mijenja mišljenje. I dalje mislim onako kako je tu rečeno.

• Hoće li biti ime nekoga Srbina u crkvi Hrvatskih mučenika koju gradite na Udbini?

- Treba paziti da se ne povrijede osjećaji Srba. Kako bi bilo da Crkva zakaže veliki skup u Jasenovcu i da ondje slavi svečanu misu? Mogli bi neki reći da im otimamo njihove svetinje, jer ondje je stradalo mnogo pravoslavaca i židova. Treba se prethodno dogovoriti kakvo ondje slavlje upriličiti. Tako bi se moglo dogoditi da nam na Udbini netko predbaci kako otimamo srpske svetitelje i junake, da ih i nakon smrti ‘prekrštavamo’.

Bez sumnje, po kriterijima koje smo postavili, mnogi bi pravoslavci iz Hrvatske ondje mogli naći mjesta. Na Udbini ćemo častiti one koji su imali vrhunsku vrlinu da su život svoj položili za spasenje drugih, koji su znali nevini podnositi patnju koja nije bila nošena mržnjom nego ljubavlju za drugoga. Po tom ključu svakako bi mnogi pravoslavci našli ondje mjesta, jer su i oni tijekom povijesti bili izvrgnuti brojnim opasnostima u kojima su hrabri pojedinci izložili i založili svoje živote za braću.

Mnogo nevine patnje srpskog naroda bilo je i u Jasenovcu i na mnogim drugim stratištima. Sjećam se da je u Drugom svjetskom ratu jedna srpsko/pravoslavna obitelj, protjerana sa svog ognjišta, bila smještena kod naših susjeda, a jedno njihovo dijete dolazilo je k nama na hranu. Majka mi je rekla da se odnosim prema njemu kao da mi je brat. U dječjoj igri jednom sam se koristio ‘prednošću domaćeg terena’ i Vaso, tako je dječaku bilo ime, se rasplakao. Bilo mi je žao zbog toga plača, iako Vasu nisam ni dotaknuo. Što je Vaso skrivio da je morao po tuđim kućama tražiti kruh i krov nad glavom?! Svuda gdje je bilo nevine patnje trebamo joj odati priznanje i poštovanje.

Jutarnji list, 01.01.2007. Piše: Darko Pavičić

BISKUPU MILI BOGOVIĆU

Preuzvišeni gospodine Biskupe!

Ako je točno ono što prenosi Jutarnji list i nakon njega ostale tiskovine u Hrvatskoj, onda pod hitno trebate mijenjati plan i program izgradnje «CRKVE HRVATSKIH MUČENIKA» u naziv «CRKVA SRPSKIH I HRVATSKIH MUČENIKA».

Mislim da ni na koji način ne doprisnosi pomirenju to čudno Vaše miješanje nevinih hrvatskih i srpskih stradalnika.

Zašto Židovi u Jeruzalemu nisu nešto slično stvorili za sebe, Palestince, Nijemjce, itd.? Zašto u koncentracionim logorima u Njemačkoj i Poljskoj nigdje nema istaknuto da su tamo stradali i nevini Nijemci?

Valja se prisjetiti kako se oštro suprostavljalo Predsjedniku Franji  Tuđmanu koji  je želio pomiriti sve hrvatske žrtve, pa se onda treba upitati  kako mislite da će Vaš projekt pomirenja hrvatskih i srpskih žrtava uspjeti?!

Uostalom, oni su slične spomenike svojim žrtvama već odavno podigli diljem bivše tvorevine kada Hrvati o sličnim nisu mogli niti u snu sanjati.

Ako je doista Vaša izjava točna, mislim da će mnogi  biti razočarani sudjelovanjem u izgradnji tog jedinstvenog i hvalevrijednog spomenika hrvatskim žrtvama na Udbini.

Mislim da niti u pomirenju i praštanju ne treba pretjerati, a  pogotovo ne  kada to doprinosi zamagljivanju, miješanju  i izjednačavanju žrtava.

Dana 03. 01. 2007.

Franjo Jurčević, župnik iz Kastva

od Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - Život < Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript >

za Petar Vulić < Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript >

datum 14. rujna 2009. 20:55

ANTIFAŠISTI (okupatori i njihove hrvatske sluge)

KAO MINE ZA HRVATE - ŠTO JE KROZ POVIJEST OČIGLEDNO PRIPREMANO HRVATIMA

Hrvatski okupatori, do sada u Hrvatskoj, su se služili svojim manjinama kao izviđačima preko kojih su, kao i preko "produženih ruku" iz hrvatskog naroda, osvajali i porobljavali Hrvatsku. Dakle, naši "gosti" i janjičari pripremali su i donosili razne mine -  lukavim načinima neprestano su planirali Hrvatima zamke, a sve zbog trajne okupacije - eksploatacije.

U Hrvatskoj su sada "građani" a onda kao i sada operativci protiv Hrvatske! I evo Uzelca, Pupovca i drugih, sada kao pojedinci građani. U redu, ako i konkretno pokažu i da su se kao Srbi otrijeznili i shvatili da su u stranoj zemlji bili kao izviđači za svoju maticu u namjeri za osvajanjem i porobljavanjem tuđeg, tj. hrvatskog teritorija i Hrvata. Tako su i Mlečani pod izlikom i " zbog brižnosti" za svoje manjine, i to uz pomoć Vatikana, osvojili i uništavali Hrvate na zadarskom području i šire po Hrvatskoj.

Sada imaju priliku da pokažu koliko su lojalni, tj. solidarni s hrvatskim narodom u Hrvatskoj u kojoj žive. Već dvadeset godina Hrvati su i dalje žrtve od posijanih mina i "belog praha". Zbog osvajačkih pobuda, zbog njihova plana o velikoj Srbiji - stvaranog uz pomoću matice Srbije, Srbi na područjima Hrvatske znaju konkretno gdje su postavljene mine. Kada nisu sto posto realizirati san o zamišljenoj velikoj Srbiji, sklepanoj od tuđih teritorija, i ako i dalje žele živjeti u slobodnoj Hrvatskoj, kao kršćani trebali bi pokazati da su obraćenici s Uzelcem i Pupovcem na čelu.

Maknite mine da Hrvati više ne stradavaju u vlastitom dvorištu upravo od mina koje ste im vi sami postavili! Tako ne bismo trebali skupe strojeve za razminiravanje, za koje i onako nema novca nakon što su vam napravljene nove kuće i osigurane izviđačke i . . . ,  mirovine - dok Borićevci, Zrin i druga mjesta koja ste porušili u drugom svjetskom ratu još čekaju da se obnove. Mogli biste vi te mine odstraniti golim rukama -  kad znate gdje su da tako pokažete i svijetu kako se  čovjek zbog sebe treba pokajati i kako ne smije u tuđa dvorišta postavljati mine, jer ga to kompromitira i truje mu dušu na putu beskonačna života. Na kraju čovjek po sebi - za sebe postane zlo, pa tako Srbi i ostali gosti u Hrvatskoj neka žrtvuju za svoju dušu zbog vlastitih djela i propusta u prošlosti, a što je bilo uzrokom toliko prolivenih suza i krvi na zemlji - i to baš Hrvatskoj, u kojoj žive i koja ih je  stoljećima hranila.

Bog je tu izvor života za sve, zlo se ne ponovilo koje je začeto još davne 1844. godine zbog želje Srba za "velikom Srbijom" (Načertanije). Zlo lukavo hvata maha 1918. - 1928. godine (ubojstvo dr. Stjepana Radića . . . , vidi njegovu doktorsku radnju), od 1928. - 1941. godine nastavak ubojstvima i progonima Hrvata zbog stvaranja "velike Srbije". Od 1941. - 1971. godine lukavo (uvijek ratovali na hrvatskom teritoriju) progonili Hrvate dok su paralelno zavaravali svijet učvršćujući svoje pozicije zbog teritorijalnog povećavanja Srbije. Zatim od 1971 - 1990. godine nastavak zla koje je haralo Hrvatskom, ali i primjetno kako su Hrvati odolijevali tako se zlo urušavalo, što je po Iskonu zapisano. 1990. do 2009. godine, dakle, koliko god se zlo upinjalo ono je konačno i vremenito i uvijek ostane bez daha, što se dogodilo i hrvatskim okupatorima -  eksploatatorima. Ipak Hrvati za sada nisu dovoljno spoznali da treba stalno biti budan da se ne bi palo u iskušenje, dozvolili su svojim potencijalnim obraćenicima koji svojom lukavošću opet zauzimaju prve klupe, umjesto da su u zadnjima po njihovoj sudbini, dakle, bez pomoći ne mogu se lustrirati ., Od 1941. godine od Borićevaca, Zrina, Bruvna, Karlovca, i tako redom uključujući i križni put 1945. do 1990. godine. Ali očito želja spomenutih gostiju je da se Hrvatima križni put nastavi i danas od Vukovara, Lovasa, Knina, sve do Dubrovnika i Boke Kotorske pod nazivom spaljena zemlja i uz pomoć posijanih mina za dugoročno stradanje i . . ., Sve to pokazuje da sinovi i unuci inih okupatora i Srba, skupa s hrvatskim janjičarima, i sada drsko veličaju ustanak u Srbu, po redu tko zna koji dirigiran iz Beograda i druge metropole, sa zahtjevom da im i ova generacija Hrvata plaća za spomenike njihovih zlodjela u Borićevcu,  . . ., Udbini, kao i širom Hrvatske do danas i dalje. Spomenuti spomenici ni blizu i nisu toliko opasni koliko su opasni odmetnuti lutajući kipovi po šumama i gorama  kao Z. Milanović, V. Pusić, M. Pupovac, Uzelac, i dr.  . . . , Svi bi kao takvi i dalje vladali pod prozirnim parolama fašizam, antifašizam, komunizam . . . ,  pomoću kojih su se kroz zadnje stoljeće proširili i okupirali hrvatske teritorije partizani - ustanici iz Beograda, Rima, Venecije, Budimpešte i . . ., zbog eksploatiranja Hrvata za sebe preko poreza i harača u krvi.

Adekvatnim stilom i danas se služe, koji odgovara ovom momentu, da se Hrvati uskoro ne bi sjetili dok plaćaju vampirima lutalicama za njihovo orgijanje i bal. Krasti ili držali vreću je isto.

Dakle, potomci raznih eksploatatora Hrvata toliko su postali bahati pa traže da im Hrvati dižu spomenike i da dalje rade za njihove pionire nasljednike kao "nadgradnju" i pored zla koja su počinili isti nad Hrvatima.

Misle da im je taj neki antifašizam pokriće i zaštita za daljnje eksploatiranje i uništavanje Hrvata. Što su ustanici u Srbu podržavali: fašizam ili antifašizam, dok su, u zadnjem ratu protiv Hrvata, sa svojima postavljali mine od kojih Hrvati i danas pogibaju.

Na kraju, hrvatski je narod odlučan provesti lustraciju u vlastitom narodu, isto tako i vi kao manjine dužni ste u Hrvatskoj očistiti iz svojih redova produžene ruke vaših matica, da ne bi   ikada više pretendirali preko vas osvajati Hrvatske teritorije i porobljavati Hrvate.

Pored ove konstatacije očito po spoznaji, koja će nas spasiti, doista kao i ostali narodi i mi smo tvorci vlastite sudbine.

Izdvojiti se iz zajednice u kojoj čovjek živi, iz općeg, zapravo je luciferstvo, svejedno od koga je potaknuto u pravcu zla, tj. smrti. . ., bilo da je riječ o Hrvatu ili pojedincima iz nacionalnih manjina koje žive u Hrvatskoj.

Zapravo, čovjek i narodi kao stvorenja trebaju slaviti život - čovjeka - dušu na beskonačnom putu, a što je  samo potvrđivanje duše - života - po sebi - za sebe kao dobro.

Čovjek ne mora i ne smije postati žrtva bilo čije demagogije. Lucifer po volji ostane bez nepresušna izvora - Stvoritelja, postane i ostane samo prah po sebi - za sebe, bez odgovornosti za život i prema očiglednim mjerilima. Dakle, lutrija je mamac kao zamka lukavog zla, zamka čovjeku kao i osvajanja - pomoću mina tuđe ljetine u tuđim dvorištima. Istina, čovjek se izgubi po duši u prostoru i vremenu zbog materije, čudo je ali i odgovornost duše kad pada niže pored Oca Stvoritelja kao nepresušna izvora za život. Samo zbog želje da kao stvorenje inverzijom postane apsolutni stvoritelj, što nije moguće.

Jer duši nije potrebno biti žrtvom vremena i prostora kao tijelu. Ona je čvrsta točka koja bi uredno trebala rješavati za tijelo, koje je po materiji osuđeno na kretanje u prostoru i vremenu. Što jest i tako će biti uvijek.

Dakle, nema valjana razloga da vlastito tijelo duši postane zamka. Otkuda umišljenost da čovjek može biti kategoričan - sijati mine i smrt drugima i sebi. Čovjek izražava i odražava očigledno, a sve je kušnja po cijenu života, smisla što jest. Zbog nereda gubi se i zamjenjuje logiku zdravog razuma  - nekim sklepanim znanostima . . . ,  psihologijom. Borba da se pomoću materije pobjeđuje jednako je beznađe, jer čovjek ne zna da ga na putu beskonačnom koči prostor i vrijeme (baš - privid - materija kao zamka, kojoj se klanja), tako je odlučeno za stvorenje. Dakle, primarno, čovjek je duša - život po Stvoritelju, što čuva po sebi - za sebe i onda nema prepreka, a oni koji postave tijelo na prvo mjesto nemaju budućnosti stavljajući drugom mine kao zamku - zapravo postave ih sebi kao trovačima na putu osvješćivanja - spoznaje. Čovjek se pokazuje po djelima očiglednom, sebe prezentira i po minama kao zamkama životu ili je tako nešto urednom čovjeku zlo. Dakle, istine kao uzori i opomene u životu nama su na usluzi i servis zbog ravnanja i orijentacije.

U Udbini, rujan 2009.                                      

Dr. sc. Ilija Barjašić

                        Pokret za preporod hrvatskog
                                          duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT

od damir borovcak < Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript >

za Hrvatskim medijima u domovini i svijetu < Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript >,

Hrvatskim prijateljima u domovini i svijetu < Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript >

datum 14. rujna 2009. 18:30

predmet ELITE STAROG REŽIMA

poslao/la zg.t-com.hr

----- Original Message -----

From: Miljenko Marić

Sent: Monday, September 14, 2009 4:22 PM

Subject: ELITE STAROG REŽIMA

ELITE STAROG REŽIMA

U Hrvatskoj treba što prije donijeti Zakon o lustraciji s obzirom da je za ozdravljenje hrvatskog društva važno da vodeće državne funkcije ne vode više ljudi koji su surađivali te vladali u bivšem jugoslavenskom komunističkom totalitarnom režimu.

Elite starog režima, koje su ranije masovno kršile ljudska prava, usmjeravali su tranziciju u Republici Hrvatskoj. Iste su kontrolirale razvoj tržišnih snaga i tržišta u RH, a posebno su utjecali na distribuciju društvenog bogatstva.

U gospodarstvu su zahvaljujući svojim vezama i kapitalu koji su stekli na nepošteni način domogli su se vodećih i utjecajnih mjesta. Zbog toga je današnje hrvatsko gospodarstvo i dalje u teškom stanju kao što je niska razina proizvodnje, velika nezaposlenost, devastirana i opljačkana poduzeća, veliki vanjsku dug, nelikvidnost i sve drugo što je tim povezano.

Sve europske zemlje u tranziciji koje su provele lustraciju premašile su predtranzicijsku razinu BDP-a, osim Hrvatske koja zamjetno zaostaje za navedenim državama.

Iskoristivši rat i ratne posljedice, a naročito pogreške ekonomske odnosno ukupne politike, elite starog režima Hrvatsku su približile po obilježjima   sličnima zemljama Latinske Amerike.

Tako su provedbm pretvorbe tajkunizacijom, izazvali teške, ne samo ekonomske već i opće društvene i političke deformacije. Može reći da je to jedan od glavnih uzroka svih devijacija. U uvjetima brzog bogaćenja manjine, te brzog osiromašenja većine, navedene pojave su sasvim razumljive. Relativno razvijena srednja klasa, koja čini osnovicu civilnog društva u devedesetim godinama je brzo izgubila materijalnu osnovicu.

Jaz između bogatih i siromašnih u Hrvatskoj veoma je veliki, pa nejednakost daleko premašuje onu razinu koja se može smatrati uobičajenom, kako u zemljama u tranziciji, tako i u drugim zemljama tržišnog gospodarstva.

Sintetički izraz svih ovih deformacija manifestira se u razvitku mafiokracije, što je najgori izraz slabosti funkcije pravne države. Stvoreni su mnogi poznati i nepoznati centri moći, koji nastavljaju daljnje djelovanje, te i sada otežavaju vladajućoj vlasti u RH ubrzavanje demokratskih procesa i uspostavljanje pravne države.

U samom središtu te aktivnosti, Republika Hrvatska mora voditi odlučnu borbu protiv organiziranog kriminala, koji graniči s mafiokracijom ili koji predstavlja izraz djelovanja mafiokracije, te korupcije i dr.

Umjesto da se RH nalazi  na čelu kolone tranzicijskih zemalja, kao što su predviđali ekonomski znanstvenici  na međunarodnim konferencijama o tranziciji, Hrvatska je na kraju kolone. To se naročito odnosi na razinu proizvodnje, na veliku nezaposlenost, veliku zaduženost, slabe performance u međunarodnim ekonomskim odnosima, odnos cijena domaćeg i stranog novca, odnos tečaja razmjene i tečaja po paritetu kupovne moći i sve drugo što je s tim povezano. Sintetički izraz svih devijantnih pojava manifestira se niskom razinom konkuretnosti hrvatskog gospodarstva.

Demokratske  snage u Europi i svijetu uvidjeli koji su glavni problemi u RH  i zbog toga potiču da se što prije donese lustracijski zakon u Republici Hrvatskoj. Tako je Europski parlament donio Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu, 02. travnja 2009. godine, koja je dostavljena i Republici Hrvatskoj kao kandidatkinji za ulazak u Europsku uniju.

Pri donošenju navedene rezolucije Europski parlament pozvao se na Univerzalnu dekleraciju o ljudskim pravima UN-a, Rezoluciju 260 (III) o genocidu (od 9. prosinca 1948. godine, koje je donijela Generalna skupština UN-a), članke 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji, Povelju o temeljnim pravima Europske Unije, Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/JHA (od 28. studenog 2008. godine o suzbijanju određenih obrazaca i izraza rasizma i ksenofobije putem kaznenog prava), Rezoluciju 1481 o Parlamentarnoj skupštini Vijeća europe (od 26. siječnja 2006. godine o potrebi međunarodne osude za zločine totalitarnih komunističkih režima, Deklaraciju Europskog parlamenta o proglašenju 23. kolovoza kao Europskog dana sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma (usvojena 23. rujna 2008. godine) i druge odluke koje se odnose na demokraciju i poštivanje temeljnih prava i sloboda.

Na sve te apele oficijelna vlast u RH se oglušuje  kao da se to nje tiče i  čeka kao da će netko drugi taj problem rješiti u Hrvatskoj. Može se reći da su  sve istočnoeuropske zemlje donijele Zakon o o lustraciji, osim Hrvatske. Iskustvo europskih zemalja u tranziciji pokazuje da je teško ostvariti stabilan i održiv razvitak hrvatskog gospodarstva bez da se ne provede lustracija.

Neki krugovi u RH vrše propagandu da lustracija nije potrebna i da će donošenjem Zakona o lustraciji doći do «odmazde» i da neće rezultirati pozitivnim pomakom  i da je suprotna načelima pravnog poretka. Zatim da nam je sada prioritet posrnulo gospodarstvo, a ne baviti se lustracijom i tu trošiti snagu.

Bez obzira na takvu prljavu propagandu, demokratske snage  u Europi i svijetu dale su smjernice RH kojih bih se trebala držati. Toga su svjesne i elite starog režima, koje sada traže izlaz koji bi za njih bio najpristupačniji te su počeli propagirati kako bi trebalo primjeniti strategiju blagosti, a sve kako po njima novi demokratizatori ne bi upali u zamku  ispravljanja prošlosti i na taj način počinili nove nepravde i kršenja ljudskih prava. Može te vidjeti tu licemjernost i njihovu brigu za kršnje ljudskih prava.

Međutim autori njihove propagande ne mogu više lagati  hrvatskom narodu da ne treba Zakon o lustraciji, jer su hrvatsko gospodarstvo doveli na rub provalije s vanjskim dugom preko 40 miljardi eura. I zbog toga je potrebna lustracija da bi se hrvatsko društvo očistilo od bivših komunističkih kadrova i krenulo u pravcu zdravog oživljavanja hrvatskog gospodarstva.

U Zadru, rujan 2009. g.

Mr.sc. Miljenko Marić

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript  

UDBINA – Tvrđava, ilustracija

od damir borovcak < Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript >

za Hrvatskim prijateljima u domovini i svijetu < Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript >

datum   14. rujna 2009. 18:37

predmet seve_sramota

poslao/la zg.t-com.hr

INTERNACIONALIZACIJA

Seve u Kragujevcu zapjevala 'Dalmatinka Srbijanka'

Datum objave: 14.09.2009 11:40

Autor: I. T.

Kao zagrijavanje za beogradski koncert, Severina je u subotu nastupila u Kragujevcu, gdje je nadogradila pjesmu 'Dalmatinka' riječju Srbijanka.

'Seve nacionale' definitivno je postala internacionale. U subotu je prvi put nastupila u kragujevačkom centru Šumadije te je pred više tisuća posjetitelja zapjevala 'Dalmatinka Srbijanka', piše Blic.

Uz susjedski podebljanu 'Dalmatinku', Severina je otpjevala i srpsku narodnu pjesmu 'Zlatibore, pitaj Taru'. Koncert je potrajao tri sata, a Severina je na kraju rekla da joj je žao što 'nema oko 60 godina i toliko pjesama da može ostati duže'. Kragujevački koncert uvertira je za 'Severinin koncert života', kako srpski mediji najavljuju koncert koji će se održati 17. listopada u beogradskoj Areni.

BRAVO ZA HAAŠKI

"PRAVEDNI MEĐUNARODNI SUD"!

Kako smo danas obaviješteni, Haaški je sud pomilovao Biljanu Plavšić.

Tako i treba! Jedino ju je trebao ponovno suditi što nije pobila još više Hrvata i Muslimana i što još više nije razarala Hrvatsku i BiH.

Tko još vjeruje u vjerodostojnost HS?

Pa zar i hrvatski generali nisu već odslužili dvije trećine kazne, iako nisu krivi?

Dana 15. rujna 2009., Franjo Jurčević, župnik

TADAŠNJIH 4,5 MIL DINARA

Titova posljednja plaća iznosila je

850.000 kuna

Posljednja plaća doživotnog predsjednika Jugoslavije bila je četiri i pol milijuna dinara, odnosno 297.619 njemačkih maraka. Kako pišu srpske novine Politika, Jovanka Broz 1985. godine primala je 1.352 marke mjesečno

         Kako se 1980. godine za njemačku marku moglo dobiti 0,55 dolara, Titova je posljednja plaća u američkoj valuti iznosila 163.689 dolara. No korigiramo li Titovu plaću za iznos inflacije, danas bi vrijedila čak 424.828 dolara ili preračunato u kune oko 850.000 kuna.

U posljednjoj godini života Josip Broz Tito primao je svakog prvog u mjesecu četiri i pol milijuna dinara. Tečaj njemačke marke, prema podacima Narodne banke Srbije, 31. prosinca 1980. godine bio 1.512 dinara za 100 njemačkih maraka, odnosno jedna marka vrijedila je 15,12 dinara. To će reći da je Broz imao plaću od 297.619 maraka, koju je odredila Kadrovska komisija Predsjedništva SFRJ. Josip Broz Tito imao je mjesečna primanja od oslobođenja Jugoslavije 1945.

Politika piše da je čovjek koji se desetljećima brinuo o njegovim financijama bio Tihomir Stanojević. Novčanice koje je Tito dobivao stizale su u Užičku ulicu broj 15 u bakrenim kutijama veličine 50x30 cm izravno iz Kovnice novca u Topčideru. Svi papiri koji potvrđuju njegova primanja sačuvani su u arhivama i danas se ne smatraju nekom povjerljivom informacijom. Dio tog novca Josip Broz je davao supruzi Jovanki, potom sinu Žarku i njegovoj kćeri Zlatici, a najveću svotu zadržavao je za sebe. Osim Stanojevića, nitko zapravo nije znao što je on činio s tim novcem.

Vjerojatno je Predsjedništvo SFRJ imalo na umu plaću koju je Broz primao u posljednjoj godini života kada je supruzi Jovanki, poslije njegove smrti, odredilo specijalna mjesečna primanja u visini od 2,4 milijuna dinara. Tu odluku donijelo je Savezno izvršno vijeće 19. juna 1980. godine. Visina te penzije ili naknade isplaćivana je redovito. Usklađivana je i povećavana u skladu s postojećim propisima. O tome ona obavještava svog advokata u pismu koje je poslala 27. prosinca 1985. godine naglašavajući da tri mjeseca od smrti svog supruga nije dobivala ni dinara, da bi je potom uvjeravali da je za nju bolje da uzme svoju a ne Titovu penziju.

'Zatim me je te 1980. godine drug Fadilj Hodža (visoki državni i partijski dužnosnik u SFRJ) u nazočnosti dva pravnika – piše, između ostalog, Jovanka Broz – dugo uvjeravao da nema nikakvih dokumenata na osnovu kojih bi mi mogli dati tu penziju, da Tito nikad nije primao plaću, da to dobro zna jer je na tome osobno radio. I to sam opovrgnula, jer smo mi živjeli od te plaće. Nakon toga je došao drug Mika Špiljak tražio da se opredijelim hoću li uzeti penziju Srbije ili Hrvatske, da bi mi u jednom pismu saopćio da bi puni iznos Titove penzije bio milijun i devetsto tisuća dinara, a da mi je određen daleko viši iznos', napisala je Jovanka Broz.

Tako je to bilo do te 1985. godine kada je Jovanka Broz, kako piše, prvi put pročitala u Politici da će mjesečno dobivati 172.079 dinara na ime naknade, a taj novac je dobila dva dana kasnije. Prema tečaju od 31. prosinca 1985. jedna marka vrijedila je 127,23 dinara. Dakle, Jovana Broz je tada primala 1.352 njemačke marke mjesečno.

Taj odnos države prema Jovanki Broz zadržan je do današnjih dana, zaključuje Politika.

http://www.tportal.hr/biznis/poslovni_vodic/25951/Titova-posljednja-placa-iznosila-je-297-619-maraka.html

'ISPLIVALI 'UDBINI DOKUMENTI

HHO tereti Boljkovca i Manolića

za ratni zločin

Josip Boljkovac

Datum objave:

08.04.2009 12:56

Autor: Vedran Brkuljac

Hrvatski helsinški odbor je objavio dokument iz kojega se, prema njihovu mišljenju, vidi da je u likvidacijama po završetku Drugog svjetskog rata osobno sudjelovao i za iste izdavao naloge prvi ministar MUP-a RH Josip Boljkovac.HHO je također prikupio informacije o postojanju 9 masovnih grobnica od Zaprešića do granice sa Slovenijom

         Riječ je o fotokopijama dokumenta UDBA-e iz kojih je vidljivo da su se likvidacije bez suđenja obavljale u periodu od 1945. do 1947. godine na širem karlovačkom području u kojima je ubijeno 210 osoba. U potpisu dokumenta (Boljkovac 1.pdf) datiranom 1.12.1945. godine pod naslovom ' Odelenju OZN-a za okrug Karlovac', u kojem se predlažu likvidacije, stoji potpis za kojeg HHO tvrdi da pripada Josipu Boljkovcu.

'Priča o Boljkovcu poznato ja odavno, ali nikada nije postojao dokument koji bi to potvrdio. Evo sad postoji i dokument pa neka državni organi naprave što trebaju. Isto tako se zna da je Josip Manolić od 1948. do 1963. godine bio šef svih zatvora i koncentracijskih logora uključujući i Goli otok. I njega treba ispitati.

Mesić je Manolića svojedobno odlikovao Veleredom kraljice Jelene s lentom

Nažalost, bojim se da u Hrvatskoj nema političke volje da se otkriju posljednje tajne. Vlast ne radi posao kao što ga nije radila ni prije petnaest godina nakon zločina počinjenih u domovinskom ratu. Danas se osjećam jedanko kao za tuđmanova režima kada nije bilo političke volje da se zločini procesuiraju. Na snazi je isti mentalni sklop, ali s drugim predznakom', ogorčeno je ustvrdio predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak.

Kao prilog dokumentima koje je podijelio novinarima, Čičak je priložio i izjavu bivše kolumnistice Večernjeg lista Dunje Ujević na čiji je upit o ubojstvima bez suda 200 civila u Bjelovaru, tadašnji predsjednik Županijskog doma Sabora Josip Manolić podivljao.

'Dugo i oštro me je gledao, a onda ustao od stola i počeo vikati 'straža, straža', da bi se potom smirio, uzeo češalj i počeo se češljati. Potom je mirno kazao kako to nisu bili civili, nego kvislinzi', stoji u izjavi Dunje Ujević.

Među dokumentima se nalazi i nevjerojatna naredba iz UDBA-e za kotar Ogulin kojim se najvljuje 'mjesečno takmičenje zajedno s narodnom milicijom u pogledu likvidiranja bande na terenu od 18. lipnja do 18. srpnja 1947. godine'.

Boljkovac i Manolić demantiraju sve što im Čičak stavlja na teret. 

'Sve je to laž. Bio sam šef izvršenja kaznenih sankcija od 1948. do 1966. godine. Nisam sudjelovao ni u kakvim likvidacijama ili bio vođa nekog od koncentracijskih logora u Hrvatskoj. Čičak zajedno s još jednom novinarkom uporno želi plasirati laži protiv mene. Na području na kojem sam ja  radio nije bilo nikakvih likvidacija. S Čičkom je teško polemizirati', kazao je u izjavi za HRT Manolić.

Boljkovac pak tvrdi kako ništa nije mogao raditi bez Okružne policije.

'Okružna policija bila je nadležna za sve. Nisam sudjelovao u nikakvim zločinima', kazao je kratko bivši misnistar MUP-a.   

Sve zločince treba procesuirati - Ivan Zvonimir Čičak

Za zaštitu zločinaca Čičak je optužio predsjednika Stjepana Mesića koji 'relativizira zločine i onemogućava pravosudne progone izjavama da su to stari ljudi i da ih nema smisla izvoditi pred sud'.

'Mesić time kriminalizira cijeli NOB. Mi ne tražimo da se sudi svim preživjelim partizanima, već samo onima za koje postoje indicije da su sudjelovali u zločinima. Ako se po zapovjednoj odgovornosti može suditi našim generalima u Haagu, može se i partizanima.

Pa jesu li Andrija Artuković i Dinko Šakić bili prestari za suđenje ili jesu li Milivoj Ašner i Simo Dubajić prestari? Ako je tako onda moramo promijeniti Ustav i abolirati zločince i ostati u balkanskoj šumi', zaključio je Čičak.

Uz sve navedeno HHO je prikupio informacije o postojanju 9 masovnih grobnica od Zaprešića do granice sa Slovenijom (Prudnice, Ključ brdovečki, Brdovec 1, Brdovec 2, Brdovec Markova šuma, Lužnice, Zdenčina i Šenkovec) u kojima su fizički likvidirani i u rovove pobacani brojni vojnici njemačkog Wermachta, regularnih jedinica NDH (domobrani) i veliki broj civila. Do sada je locirao šest jama, a na tri se još radi.

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/16521/HHO-tereti-Josipa-Boljkovca-za-ratni-zlocin.html&usg

Čičak: U Hrvatskoj nema političke volje

za procesuiranje ratnih zločina

Srijeda, 08. travanj 2009.

Izvor: MojPortal.hr/Hina

ZAGREB - U Hrvatskoj ne postoji politička volja da se procesuiraju ratni zločini počinjeni iza Drugog svjetskog rata, ustvrdio je danas zamjenik predsjednika Hrvatskoga helsinškog odbora (HHO) Ivan Zvonimir Čičak.

Tu je tezu Čičak, na konferenciji za novinare, potkrijepio nizom dokumenata iz kojih je vidljiv izostanak reakcije nadležnih institucija kad je riječ o grobnicama na Daksi i kod Zaprešića.

Državni odvjetnik u Dubrovniku od nevladinih je udruga zatražio da nađu izvor iz kojeg će financirati ekshumaciju na Daksi, "uz provođenje redovnog postupka preko nadležnih upravnih i komunalnih tijela lokalne vlasti". Policija u Zaprešiću, pak, nije u skladu sa zakonom reagirala na članak u Jutarnjem listu o masovnoj grobnici u Ključu brdovečkom, a riječ je o kilometar dugom pješačkom rovu u koji su bacana tijela likvidiranih ratnih zarobljenika, ustvrdio je Čičak.

"Zaprepašćuje činjenica da se u javnosti javljaju glasovi kako ne bi trebalo istraživati ratne zločine i 'saslušavati svakog partizana'", kazao je te objasnio da HHO smatra kako bi se se istragama upravo dekriminalizirala partizanska borba, kao što se suđenjima za ratne zločine tijekom Domovinskog rata dekriminalizirao sam Domovinski rat.

"U Hrvatskoj je na djelu ista ona politička klima koja je Hrvatsku držala taocem Tuđmanova režima, ne dopuštajući pravovremeno djelovanje pravne države u prevenciji, otkrivanju i kažnjavanju ratnih zločina tijekom Domovinskog rata i poslije njega", ustvrdio je Čičak.

Dodao je kako nitko ne traži da se saslušaju svi partizani te ocijenio da je predsjednik Stjepan Mesić takvom izjavom kriminalizirao Narodnooslobodilačke borbe (NOB). "Nisu svi partizani okrvavili ruke. Tražimo da se ispita samo one na koje se sumnja", rekao je.

Čičak ne dijeli ni stav da je riječ o starcima kojima ne bi trebalo suditi. "Je li Simo Dubajić star, jesu li stari Ašner, Artuković ili Šakić? To su sve bili stari ljudi", kazao je Čičak, ističući kako zakon mora biti jednak za sve, bez obzira na politički predznak i je li riječ o "predsjednikovim kompanjonima".

"Ako misle drugačije, neka Sabor na prijedlog Predsjednika proglasi aboliciju za sve partizane", rekao je, podsjetivši da su ljudi u poraću ubijani bez suđenja, na temelju političke procjene.

Novinarima je u HHO-u podijeljena i dokumentacija UDB-e u kojoj se tvrdi da je Josip Boljkovac 1945., kao šef karlovačke UDB-e, odobrio likvidaciju dvojice zarobljenika na Uni kod Bihaća, nakon što joj se tamošnji šef UDB-e suprotstavio. Čičak smatra da bi po zapovjednoj odgovornosti trebao odgovarati i Josip Manolić, koji je, tvrdi Čičak, od 1945. do 1963. upravljao svim zatvorima i koncentracijskim logorima u Hrvatskoj.

Novinarima je podijelio i izjavu novinarke Dunje Ujević da joj je Josip Manolić 1990-ih, kao predsjednik Županijskog doma Sabora, u intervjuu kazao kako su partizani prigodom ulaska u Bjelovar "likvidirali 200 kvislinga".

"Postoji nešto što se zove zapovjedna odgovornost i ako ona vrijedi za hrvatske generale kojima se sudi u Haagu, vrijedi, bogme, i za Manolića i za Boljkovca, za mene i vas", rekao je Čičak.

Naglasio je da HHO ne prejudicira ničiju krivnju, nego traži od nadležnih institucija da provjere informacije do kojih su došli.

Čičak je kazao kako će HHO nastaviti istraživati masovne grobnice iz poraća, te da će Vladi predložiti osnivanje komisije koja bi se sustavno bavila istraživanjem ratnih zločina.

DORH je prošlog tjedna potvrdio da obrađuje kaznenu prijavu protiv Boljkovca te da je rad na tom predmetu pri kraju, dok Boljkovac odbacuje sve optužbe o umiješanosti u zločine.

http://vijesti.gorila.hr/zagreb_i_hrvatska/hrvatska_i_svijet/

hrvatska/ivan_zvonimir_cicak_optuzuje_josip_boljkovac_i_josiP_

manolic_odgovorni_za_zlocine

TRAŽEĆI  NA INTERNETU JEDNU PJESMU

„MOLITVA ZA HRVATSKU“

NABASAH NA OVU, KOJOJ JE BILO KAKAV KOMENTAR

POSVE SUVIŠAN.

OVO JE NEŠTO NAJPRLJAVIJE ŠTO (u životu)

NA INTERNETU PROČITAH.

Opaska: 5etarVulić

↓

MOLITVA ZA HRVATSKU

Dragi i presvijetli Stvoritelju!

Molimo te izbavi naš retardirani narod iz kandži sveprisutne katoličke crkve. Išcupaj iz duše našeg nacionalnog bića svako sjeme zla koje stoljećima siju papinske sluge i vatikanski okupatori.

Spasi nas inkvizicije biskupa Jezerinca i kardinala Bozanića. Satari svaki korijen lažnog proročanstva na tlu naših predaka.

Stani na kraj jednom zauvijek obmanjivačima na Kaptolu i vjersko-zaluđivačkim profiterima u Međugorju!

Izvedi nas iz tame i oslobodi nam put do svjetla,

molimo te!

ponedjeljak, 24. kolovoza 2009.

http://nerzjeger.bloger.hr/post/molitva-za-hrvatsku/1682735.aspx