Suradnik
Gost
| Postova: 30 |   |
Karma: 1
|
Zavjet šutnje - 14.08.07 05:06
Od kako se započelo sa ekshumacijama masovnih grobnica po Sloveniji, u hrvatskoj Vladi izgleda je na snagu stupio zavjet šutnje.
Ni riječi od “našeg” predsjednika Mesića, koji inače usta na zatvara osudjujući ustaške zločine, skače na svaki spomen NDH i ne propušta niti jednu priliku da nam pokuša napraviti lobotomiju uvjeravajući nas da su za današnju slobodnu Hrvatsku zaslužni partizani.
Da ironija bude veća, u ovoj posljednjoj Mesićevoj tvrdnji ima i istine. Ova, današnja Hrvatska, samo je promjenila ime. Vladajuća struktura ostala je ista, projugoslovenska, komunistička. Pa tako nikakvo čudo što ulice i trgovi zločinca Tita i dalje stoje po našim gradovima, dok se istovremeno ruše spomenici Francetiću i Budaku, uz izgovor kako su bili dio zločinačkog režima.
Možda bi netko konačno trebao objasniti Mesiću da su se partizani borili za Jugoslaviju. Zloglasnu tamnicu hrvatskog naroda, koja je u svojoj, pola stoljeća dugoj vladavini pobila, pozatvarala i prognala više Hrvata nego je to Hitler ikada učinio.
Prema nekim podacima, broj komunističkih žrtava nakon rata u ex Jugoslaviji procjenjuje se na preko milijun. Pa je time Tito ušao u povijest kao jedan od desetorice najkrvavijih i najmasovnijih ubojica u povijesti.
No, Tito može imati svoj spomenik, unatoč tome. Kako i ne bi, kada nam je predsjednik države partizanski sin i prema svom vlastitom priznanju, sitni partizanski djeparoš mrtvaca, koji je već nekoliko puta svjedočio u Haagu protiv hrvatskog naroda i države, koji za savjetnika ima sina zloglasnog udbaša koji je eto, “slučajno” izbjegao da mu se sudi za ubojstvo, da se dalje ne nabraja.
Jedino što bi taj mogao progovoriti u vrijeme kada se iskapaju žrtve partizanskih zločinaca, ono je što je već nekoliko puta izjavio, a to je da je Bleiburg razumljivi čin osvete.
S druge strane, nemamo što očekivati niti od premijera.
Čovjek koji je na vlast došao lažima i prijevarom, koji je izdao najbolje hrvatske sinove i koji se lažno predstavlja kao vodja hrvatske desnice, takodjer progovara samo kada je u pitanju posjet Jasenovcu. Hrvatske žrtve nisu vrijedne Sanaderovog vremena. A i nije se baš zgodno zamjeriti onima koji su još uvijek najmoćniji u Hrvatskoj, a učinit će sve da zaštite svog oca, djedu ili nekog drugog bližnjeg.
No, naš je jugokomunistički vladajući kadar zaboravio jednu bitnu stvar: Nismo mi Hrvati baš tako naivni kako se nadaju, niti patimo od kolektivne amnezije.
Sposobni smo se upitati kako to da nitko, od Tudjmana, preko Račana, Mesića i Sanadera, nije našao za shodno da bar pokuša ukloniti udbaše i KOS-ovce sa pozicija moći.
Sljedom toga, ako nam se vladajuća struktura nije promjenila, što se u biti promjenilo, izuzev imena države?
I pitanje koje si nikada ne smijemo zaboraviti postaviti, zašto?
Čak i onda kada je odgovor kristalno jasan.
Ništa nisu naučili ovi mesići, sanaderi i njima slični.
Nema tog zavjeta šutnje koji će učiniti da prestanemo sa nastojanjima da naši mrtvi, pobijeni od zločinačkih partizanskih ruku, konačno budu dostojno pokopani, uz istinu o njihovoj smrti.
Mesići i sanaderi trebali bi se zapitati sljedeće:
Može li njihov zavjet šutnje trajati 50 godina, koliko smo mi Hrvati bili prisiljeni šutjeti, a da nismo zaboravili?
|
