Stipi Mesicu

Tesko je nanizati sve “bisere” koje smo slusali tokom predugih 10 godina kao i pogubnih definicija i promasenih intervencija tokom dvaju predsjednikovih mandata, sto je poznato i cijeloj pauperiziranoj i prezaduzenoj populaciji, koja stenje pod tezinom ogromnog duga, ( i to sve tri zivuce generacije, od tek rodjenog djeteta do umiruceg starca!)

Medjutim analizom tog tragicnog razdoblja ovdje nece bit rijeci, o tome ce drugi pisati.

Moja je namjera da tom osjetljivom i osvetljivom malogradjaninu odgovorim na nedavnu izjavu “Urbi et Orbi” – “ da Hrvatska Diaspora ne placa porez, a tko ne placa porez, na dolazecim izborima nema pravo glasa!”

Drugim rijecima i po logici te prosjecne inteligencije:

–“ kako ste vi (Hrvatska Diaspora) kroz dugi niz godina zivjeli u inozemstvu, bezbrizno, bez problema i stekli velika bogadstva, dotle smo mi jugokomunisti oslobadjali(!) Domovinu i snasali ogromne troskove u rekonstrukciji razorene soc.republike Hrvatske (koju smo mi komunisti sami razorili).

Dali je to tako, kako si mali Stipe zamislja!

Zapocnimo pricu sa svibnjom 1945.kada je jugo-kmer sustavno unistavao u razmjerima genocida (Holokaust) hrvatsku drugu i trecu generaciju – DO ISTREBLJENJA”!

– a ostatak osakacenog Hrvatskog nacilonalnog tijela intenzivnom indokrinacijom i ubrizgavanjem jugoslavenskog otrova (citaj –velikosrpskog) uz casne malobrojne iznimke, stvorio je monstruoznog odroda – poturicu!

A poturica je, kako pise povjest gorji od Turcina!

U tu kategoriju ( ne svojom krivnjom) spada i Stipe Mesic, pa cijeli njegov politicki curriculum treba ocjenjivati iz te perspektive.

Hrvatska poslijeratna emigracija (1945) bila je u cijelosti polticka emigracija.

Ljudi svih kategorija ali vecinom intelektualci, hrvatski borci koji su se borili za svoju jadnu NDH koja je ucinila velike promasaje, ali kakva bila da bila branili smo ju do zadnjeg daha jer smo znali, slutili, koja se jeziva sudbina sprema nasen Hrvatskom narodu, dolaskom Stipinih suboraca sa “peterokrakom” na celu.

Dakle morali smo Domovinu Hrvatsku napustiti silom, nase domove, nasu posteno stecenu imovinu, u mnogo slucaja zenu sa djecom da izbjegne bezocnom klanju izbezumljenih krvozednih partizana.

Hrvatska políticka emigracija rasprsila se je diljem svijeta na sva cetiri kontinenta!

Doslovce bez politicke zastite, bez materijalnih sredstava, u vecini slucajeva ne poznavajuci jezik zemlje u koju su emigrirali.

Koji su slojevi hrvatskog Naroda sacinjavali politicki emigranti 1945 god.?

Vecim su djelom to bili intelektualci raznih zvanja, ljecnici, profesori pravnici, inzinjeri, kulturni radnici, novinari pjesnici casnici djelatni i pricuvni svih vojnih kategorija.

Srednjoskolci, sveucilistarci itd.

Svakako ogromna, definitivno nenadoknadiva demografska katastrofa, koja se osjeca jos i danas!

Tu se treba istaknuti napore nasih franjevaca ( fra Dominik Mandic kao i troje brace Stefanic) i hrv. svecenike sv. Jeronima u Rimu koji su svojim nadljudski naporima spasavali nezasticenu, politicki marginiranu hrv.emigraciju.

Zahvaljujuci samo njima, mogli smo putovati na cetiri moguce destinacije.i tako spasiti glave!

Tu treba spomenuti da je ogromna vecina izbjeglih Hrvata putovala nepoznavajuci novo prebivaliste, .

Putovanje je to bilo “par excellance” u nepoznato!

Vecina je odselila u Argentinu jer je to bila zemlja koja nas je bezkondicijonalno prihvatila,

Odmah nakon formalno obavljenog postupka odobrenja boravka, razmiljili smo se po cijelom argentinskom teritoriju i prihvatili se svakog posla koji nam se pruzao.

Dakako da Argentinske vlasti nisu priznavale akademsku spremu emigranata, pa se tako moj dobar prijatelj dr.Gjurkovic, oftalmolog (specijalizaciju zavrsio u Padovi), morao prihvatiti vrtljarskog posla a zena (fina kulturna gospodja) kao kuharica u kuci argentinskih bogatasa.

Sadasnja dva Akademika ing. Joza Crnko i dr.Zlatko Tanodi manuelnim su radom uzdrzavali svoje obitelji, nezaboravni Viktor Vida, profesor i pjesnik kao konobar u kuci grofova Pejacevic, Srecko Karaman knjizevnik i pjesnik, dr.Franjo Matic novinar, Ivo Bogdan novinar, Vinko Nikolic, (Hrvatska Revija),dr. Vjekoslav Vrancic,(Branili smo Hrvatsku) Rektor Hrv. Sveucilista ing Horvat Stjepan itd. Itd.

Svi su prvu godinu, neki vise neki manje, svoj dnevni kruh zaradjivali manuelnim radom!

Zajednicka briga sviju bila je uspostaviti sto prije contact sa obiteljima u domovini.

Nije to bio lak posao no nakon nekog vremena svi su imali kakvu takvu vezu s njima.

Vec prve godine spretni pojedinci osnovali su mala poduzeca koja su slala pakete u Hrvatsku.

Bili su to paketi od 5 do 10 kg. prehrambenog sadrzaja.

Od skromnih radnicki placa, uz cijenu vlastitog odricanja i oskudjevanja, Hrv. je emigracija hranila i spasavala od gladi svoje obitelji u Hrvatskoj.

Tisuce i tisuce tona takvih spasonosnih paketa putovalo je svakodnevno iz raznih zemalja u Hrvatsku.

Kasnije, s vremenom Hrvati su svojim postenim i uspjesnim radom zaposjeli vidne polozaje u administraciji, u tekstilu, poduzetnistvu na znanstvenom polju itd. ostvarivsi cvrstu ekonomsku bazu koja im je omogucila mnogo uspjesnije i politicki djelovati.

Slobodno se moze ustvrditi da je hrvatska politicka emigracija zajedno sa otjeranim hrvatkim radnicima u evropske rudnike, kuda su ih Mesicevi drugovi organizirano slali da se domognu deviza, najzasluzniji da je Hrvatski narod prezivio “olovne” godine od 1945 do 1990.

Domovinski rat.

ANO DOMINI l991 mobilizirala se je cijela Hrvatska Diaspora svih pet kontinenta, u jednu jedinstvenu falangu.

Uz herojsku hrabrost i zrtvu u krvi hrvatskih boraca, materijalna i novcana pomoc pruzena ugrozenoj Domovini bila je odlucni factor u teskom i krvavom naporu da se postigne sloboda.

Hrvatska emigracija diljem svijeta osijeca se i te kako dionikom Domovinskog rata i zasluzna za postignuto oslobodjenje!.

Porezka teorija malog Stipe pada u vodu!

Hrvatska je diaspora svojim ogromnim novcanim doprinosom, platila svoj porez za slijedecih 100 godina , a jedan znatan dio tog diasporinog “poreza” Stipe je Mesic u svom vlastitom dzepu prenjeo iz Australije u Hrvatsku (zar se toga Stipe ne sjeca?) i time stekla políticko pravo glasa kroz cijelo tekuce stoljece!

Svidilo se to ili ne malom Stipi koji trosi ogromne drzavne novce u luksuzna i nekorisna putovanja, primjerice u Kubu (“otok mrtvih dusa!) a kod kuce ortak rasipnika koji su sustavno zaduzivali i nestrucno vodili Hrvatsku, ekonomski i politicki zadnjih deset godina.

Svakako u ovom casu Hrvatska se nalazi u delikatnoj fazi da sacuva svoju nacijonalnu svijest i samobitnost, ugrozena agresijom anacijonalnog elementa koji iz mraka ozivljava Avet proslosti.

Biranje novog hrvatskog Predsjednika, u danasnjim prilikama, poprima dramaticne dimenzije.

Promaseni bi referendum hrvatskih glasaca mogao biti fatalan za drzavu i narod.

Ne mjenjamo samo jednog predsjenika, ne popunjuje se samo jedno ispraznjeno mjesto u politickoj nomenclaturi.

Ovaj puta je odgovornost na nama svima da na to mjesto stupi konacno, nakon dugih neizvjesnih godina, osoba i drzavnik narodnog povjerenja , pouzdani rodoljub, naobrazen, transparentan kojemu je na srcu kulturni i ekonomski prosperitet naroda kojim upravlja.

Da brani sve narodne interese kao svoje.

Da bude kristalno posten i skroman – ukratko--da_bude osoba naseg slijepog povjerenja.

Da se to ostvari, na izbore moraju izaci svi, koji imaju pravo glasa – Nasa je Hrvatska u opasnosti.

0vi izbori odlucuju njenom sudbinom!

Kazimir Kovacic (95)
Buenos Aires
Rujan 2009.