coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow MOJ ŽIVOT S FRANCEKOM - U OBLACIMA (1)
Četvrtak, 23 Svibanj 2019
 
 
MOJ ŽIVOT S FRANCEKOM - U OBLACIMA (1) PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Nedjelja, 05 Kolovoz 2007
 

 

 

MOJ ŽIVOT S FRANCEKOM - U OBLACIMA (1) PDF Ispis E-mail
Autor: diplomirani povjesničar Goran Jurišić, prof.   
Nedjelja, 05 Kolovoz 2007
Gospođa Ankica Tuđman bila je “drugarica” i prije svog odlaska 1944. iz grada Zagreba i školskih klupa u partizane i u šumu, s obzirom da je bila članica “Saveza komunističke omladine Jugoslavije” (“SKOJ”).

Supruga prvog predsjednika Republike Hrvatske, Ankica Tuđman, objavila je u studenome 2006. svoja sjećanja, komentare, i određene suprugove zapise iz privatnog i društvenog života obitelji Tuđman (i Ankice Žumbar udate Tuđman) za vrijeme Drugog svjetskog rata, Titove Jugoslavije, i Republike Hrvatske, uz komentare političkih događaja navedenog doba u kojima su supružnici Tuđman bili izravno i neizravno sudionicima. Knjigu “Moj život s Francekom” priredila je novinarka Večernjeg lista Jadranka Jureško-Kero, a urednik navedenog djela memoarske publicistike je Žarko Ivković, uz dioničko društvo Večernji list kao nakladnika, dok je kolumnist Večernjeg lista i bivši novinar Hrvatskog prava, Milan Ivkošić, napisao kritiku knjige.

Knjiga sadrži zanimljiva sjećanja, ali i nekoliko sramotnih komentara i stajališta autorice, uz dijelom interpretirane krivotvorene povijesne događaje, toliko tipične inače za publicistička djela jugoslavenske marksističke (titoističke) historiografije, u koju knjiga ne spada, ali se nameće dojam kao da bi mogla spadati, ili će se možda u takva djela početi ubrajati. I g. Milan Ivkošić se svojom kritikom, kao sastavnim dijelom knjige, “prilagodio” stavovima autorice, nazivajući vladavinu jugoslavenskih boljševika i titoistički komunizam “socijalizmom”, doduše, uz naznaku “socijalizma i njegovih okrutnosti”, ali ipak, pojam kojim se inače koriste bivši komunisti, nastojeći umanjiti i relativizirati strašnu komunističku prošlost hrvatskog naroda. Pojam “socijalizam” nije adekvatan pojam kojim bi se objasnila zločinačka komunistička ideologija, nazvana po njezinom tvorcu Karlu Marxu - “marksizam”, i po njezinim nositeljima – „lenjinizam/staljinizam/titoizam”, pod vladavinom boljševika i totalitarnog režima komunističke partije, s obzirom da se i neke stranke lijevog centra na Zapadu nazivaju “Socijalistička partija”, koje, međutim, nemaju ništa zajedničko s titoističkim “samoupravnim socijalizmom”, jer se temelje na demokraciji, dok se titoistički socijalizam temeljio na diktaturi i tiraniji – na masovnim zločinima i političkoj represiji.
 
Bliže poznavatelje nedavne hrvatske političke povijesti ne iznenađuje toliko nedovoljno kritički odmak autoričinog supruga i nje osobno od partizansko-komunističke prošlosti, koliko iznenađuje što novinarka i urednik knjige nisu autoricu upozorili na neprihvatljive stavove o povijesnim pojmovima koje je navela i  na način iznošenja događaja koje je opisala. Ostaje također uvjerenje, da je autorica knjige namjeravala stvoriti naknadnu pozitivnu sliku o bivšem partizanskom majoru, politkomesaru, titoistu, generalu “JNA”, disidentu jugokomunizma i prvom predsjedniku Republike Hrvatske Franji Tuđmanu.
 
Gospođa Ankica Tuđman bila je “drugarica” i prije svog odlaska 1944. iz grada Zagreba i školskih klupa u partizane i u šumu, s obzirom da je bila članica “Saveza komunističke omladine Jugoslavije” (“SKOJ”). Navedeni pojam autorica uopće ne stavlja pod znak navodnika, što bi u jednom demokratskom društvu bilo normalno, da se znakom navodnika naznači upitnost te organizacije, za koju autorica također propušta navesti da se radilo o terorističkoj organizaciji. Član “Saveza komunističke omladine Jugoslavije” bio je i Ivan Supek u svojoj mladosti, poslijeratni rektor Sveučilišta u Zagrebu. Gospodin I. Supek je u svojim javnim istupima naveo da se nikada nije dogodilo da na sastanak članova “Saveza komunističke omladine Jugoslavije” dolaze bez revolvera.

Pojam “Narodnooslobodilački pokret” (“NOP”) autorica također nije stavila pod navodnike, iako je povijesna istina da se nije radilo o partizanskom narodnom oslobodilačkom pokretu, nego o protunarodnom pokretu, što su tragična zbivanja oko bleiburške tragedije i Križnog puta pokazali i dokazali 1945. godine, kao i etničko i klasno čišćenje hrvatskog stanovništva nakon Drugog svjeskog rata. Pojam “Zagrebačka omladina”, koji autorica koristi u naslovu svoga jednog poglavlja, i u tekstu, također uopće ne objašnjava pravi značaj tako zvane “Zagrebačke omladine” kojoj je Ankica Tuđman pripadala, jer, osim što su članovi te omladine bili po mjestu boravka iz Zagreba, ništa drugo sa Zagrebom u civilizacijskom smislu nisu imali nakon što su se priključili jednoj organizaciji (SKOJ-u i KPH) kojoj je dvostruki cilj bio, nasilnim sredstvima boriti se za Jugoslaviju i za komunizam.

“Skojevci” su bili najborbeniji dio “Komunističke partije Hrvatske” i “Komunističke partije Jugoslavije”, a KPJ (i KPH kao dio KPJ) bila je integralni dio Kominterne ili “Komunističke internacionale”, koju povjesničari karakteriziraju kao međunarodnu “terorističku organizaciju” pod kontrolom “Komunističke partije Sovjetskog Saveza” (KPSS) i njenog “generalnog sekretara” i komunističkog diktatora i tiranina Staljina. U redu je kada autorica navodi da ona, kao maloljetna osoba u to vrijeme, nije ni znala što je “SKOJ”, što su “partizani” i slično, ali 60 i više godina nakon navedenih zbivanja ne naznačiti totalitarni karakter navedene organizacije i terorističku djelatnost koju je autorica (navodno nesvjesno) potpomagala, i ne pokazati nikakvo kajanje, znači ostaviti čitateljstvo današnjice i eventualno sutrašnjice, posebno eventualno mlađu čitalačku publiku, bez osnovnog znanja, tako da čitatelji autoričine knjige lako mogu dobiti dojam da se u slučaju “skojevke” Ankice Tuđman radilo  o simpatičnoj pripadnici neke Robin Hood organizacije koja se borila za pravdu i slobodu.

Možda je autorica u svojoj mladosti i bila simpatična, ali “SKOJ” zasigurna nije simpatična i pravedna organizacija, jer nije služila borbi za slobodu. Po sjećanju autorice,  njezin brat Franjo Žumbar kao “skojevac” bio je od ustaškog režima uhićen, isprebijan i strpan na dvije godine u zatvor. Ne opravdavajući nasilje i ne potcjenjujući strah i patnju koje je osobno proživio autoričin brat i njezina obitelj, treba reći da njezin brat ipak nije bio član neke humanističke organizacije nego oružane borbene grupe koja je rušila Nezavisnu Državu Hrvatsku, ali ne samo nedemokratski i totalitarni poredak režima nego i društveni poredak kako bi se uspostavio totalitarni poredak komunizma i obnovila jugoslavenska “tamnica naroda”. Na ovom mjestu treba gospođu Ankicu Tuđman i njezine istomišljenike podsjetiti, i povijesne istine radi naglasiti, koliko dugo i zbog čega je njezin brat bio u ustaškom zatvoru, iako se ne može reći da je bio sto posto nevin, a koliko su godina u zatvoru bili i kakve su sve torture prošli vršnjaci i sugrađani Ankice Tuđman i njezina brata, jedanaest zagrebačkih gimnazijalaca na čelu s gospođom Zorom Heger, i to samo četiri godine nakon nemilih događaja u vezi brata gospođe A. Tuđman.
Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 9
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!