coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Ratni dani arrow VIDIO SAM KRVOPROLIĆE SRBIJANSKIH ŽANDARA NA TRGU BANA JELAČIĆA
Srijeda, 24 Srpanj 2019
 
 
VIDIO SAM KRVOPROLIĆE SRBIJANSKIH ŽANDARA NA TRGU BANA JELAČIĆA PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Subota, 16 Lipanj 2007


 
 
 
} }






15.06.2007
   
 

Vidio sam krvoproliće srbijanskih žandara na Trgu bana Jelačića

 
 

 

Nastavljamo s objavljivanjem razgovora sa Stjepanom Crničkim (1903. - 2007.), prekaljenim ilegalcem, hrvatskim revolucionarom, robijašem, svjedokom Prvoga svjetskog rata, krvoprolića u beogradskoj skupštini 1928., jednim od osnivača Hrvatske uzdanice, čovjekom koji je u Srijemskoj Mitrovici dijelio ćeliju sa Stipom Javorom i Andrijom Hebrangom... Stjepan Crnički jedini je Hrvat koji je uspio preživjeti atentat udbaških agenata u emigraciji. Bio je američki državljanin, borac za hrvatsku neovisnost i prijatelj američkoga predsjednika Ronalda Reagana. Ostat će zapamćen (na žalost tek uskome krugu ljudi) kao čovjek koji je Hrvatskoj tijekom Drugoga svjetskog rata samo davao, a nikada ništa dobivao.


• Gotovo pola svoga dugoga životnog vijeka proveli ste u SAD-u. Sugrađani u vašoj drugoj domovini kažu za vas da ste Amerikanac hrvatskoga podrijetla?


- Točno je da sam državljanin Sjedinjenih Država već dugi niz godina. Iz svoje Domovine Hrvatske izbivao sam od svibnja 1945. do 1992. godine. Avionom sam doletio kao Amerikanac, ali sam odmah potražio upis u hrvatsko državljanstvo i danas imam oba.
Ponosan sam što sam Amerikanac, ali ja sam krut i nepopustljiv republikanac.


• Jednom ste izjavili da je biti Amerikanac mnogo jednostavnije nego biti Hrvat?


- Prije svega, čim ste pripadnik američke nacije, štiti vas najmoćnija država svijeta i vaš status je svugdje specifičan. Biti pak Hrvat često je vrlo nepopularno. Posljedica je to dugogodišnje antihrvatske promidžbe, koju je vodila diplomacija Kraljevine Jugoslavije, a kasnije i Titove Jugoslavije. U to su trošena golema financijska sredstva, a takvu antihrvatsku politiku provodio je glomazan aparat, u kojem, na žalost, nije manjkalo ni Hrvata. Kao Amerikanac hrvatskoga podrijetla ponosan sam na dva predsjednika, koja sam imao čast osobno poznavati, Richarda Nixona i Ronalda Reagana. Oba su bili osvjedočeni prijatelji Hrvata, što se ne može reći za Busha sina, a pogotovo ne za Busha oca.


• Znam da je bivši predsjednik SAD-a Ronald Reagan sudbinski vezan uz zadnje razdoblje vašega političkog djelovanja u Americi, no vratimo se sada vašoj mladosti. Obitelj vam je podrijetlom iz Hrvatskoga zagorja. Otac je prodao ono malo zemlje što ste imali i početkom XX. st. preselio u Moslavinu, u Vojni Križ. U tom se bivšem krajiškom mjestu moglo u ono vrijeme povoljno kupiti i kuću i zemlju. Tu ste pohađali osnovnu školu i stjecali svoja prva životna iskustva. U svom životopisnom romanu “Moje uspomene”, koji ste izdali 2002., a napisali već prije dvadesetak godina, opisujete s mnogo nostalgije te dane djetinjstva, a ne nedostaje ni nekoliko idiličnih opisa lijepoga moslavačkog krajolika.


- Nakon završene osnovne škole upisao sam se u prvi razred gimnazije u Križevcima 1914. godine. No, otac je već iduće godine odlučio da školu nastavim u Zagrebu, jer je smatrao da ću u Zagrebu dobiti bolje obrazovanje. Ova očeva odluka bila je sudbonosna glede moga daljnjeg političkog sazrijevanja.
• Kakva je bil

a politička situacija u školi?


- U Zagrebu je srednjoškolska mladež bila, u ono turbulentno vrijeme, politički vrlo djelatna. Postojale su dvije skupine. Jedna, pod utjecajem političkih ideja dr. Ante Starčevića i Stjepana Radića (toj sam, naravno, pripadao i ja), i druga, malobrojnija, pod utjecajem tadašnje jugoslavenske politike, koja je svoje izvorište imala u nauku biskupa Jurja Strossmayera, a koju je tada provodila politička vrhuška na čelu sa Svetozarom Pribićevićem, braćom Angjelinovićima (Grgom i Berislavom, djedom i stricem Vesne i Zorana Pusića), zubarom dr. Antom Pavelićem i nekima drugim.


• Čega se sjećate iz vremena ujedinjenja sa Srbima i nastanka prve Jugoslavije?


- Samog čina “ujedinjenja” (u stvari okupacije Hrvatske, u koju je već 3. prosinca 1918. umarširala srbijanska vojska) sjećam se odlično. Te kobne kasne jeseni imao sam navršenih 15 godina. Stanovao sam u samome središtu grada, blizu Strossmayerova trga. Vraćajući se iz škole 5. prosinca 1918., čuo sam pucnjeve iz smjera Jelačićeva trga. Mladenačka radoznalost nagnala me da pohitim u smjeru pucnjeva. Došavši u Prašku ulicu, vidio sam da se na Trgu događa nešto vrlo ozbiljno. Građani su bježali u panici, a na Trgu sam vidio mnogo vojnika u odorama domobrana, tj. austrougarsku vojsku. Vojnici su imali na puškama nataknute bodeže. Došavši bliže, vidio sam da iz nekih zgrada sijeva paljba strojnica. Građani su vikali: “Hrvatski izrodi i srbijanska vojska pucaju po građanima i domobranima”. Hrvatski vojnici klicali su: “Živila slobodna Hrvatska” i “Dolje kralj, ne ćemo Jugoslaviju”. Došavši bliže, vidio sam oko spomenika banu Jelačiću nekoliko mrtvih tijela i lokve krvi. Strojnice su štektale u učestaloj paljbi, a hrvatska vojska, iako brojčano premoćna, bila je bespomoćna, jer onako nezaštićena nasred Trga bila je odlična meta srbijanskim “mitraljescima”.
• Kako ste vi prošli?


- Pobjegao sam iz toga “bojnog polja”, bojeći se za život. Bježeći kući, stvorio sam svoju prvu životnu odluku. Borit ću se za samostalnu Hrvatsku, a protiv srbijanskih zavojevača. Toga časa shvatio sam svoga oca Gabrijela, koji je na nas djecu, razgovarajući s nama u dugim zimskim večerima, prenosio nauk Oca Domovine: “Hrvatska Hrvatom!”. Ta Starčevićeva misao bila je i meni vodilja kroz cijeli život.
• Kako su ti krvavi događaji utjecali na raspoloženje mladeži i školaraca?


- Sve ove (ne)prilike imale su svoj odjek i utjecaj i na đake u srednjim školama, pogotovo na nas starije u višim razredima. Službeno je bilo zabranjeno u školi raspravljati o politici. No, to pravilo nije vrijedilo za one jugoslavenskoga opredjeljenja.


• Gdje ste se okupljali?


- Mi, hrvatski opredijeljena školska mladež, okupljali smo se u okviru izvanstranačke organizacije Hrvatska omladina. Ona je svoje djelovanje osnivala na nauku dr. Ante Starčevića, a u svrhu promidžbe svojih ideja izdavala je i glasnik Hrvatski borac...
Pretplatite se na Fokus

 
 
 
 

Darko Sagrak

############################################################################

Tekst preuzet sa portala Tjednika fokus: Ivo Matanović, urednik portala Hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva. 

 
   
Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

Zadnja Promjena ( Subota, 16 Lipanj 2007 )
 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 7
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!