coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Lustracija arrow RADO PEJIĆ BIVŠI POL.UZNIK - LAŽNO SE PREDSTAVLJA
Utorak, 19 Rujan 2017
 
 
RADO PEJIĆ BIVŠI POL.UZNIK - LAŽNO SE PREDSTAVLJA PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Nedjelja, 18 Oľujak 2007

   

 

 

LAŽNO PREDSTAVLJANJE POLITIČKOG UZNIKA - RADE PEJIĆA

 Prije dva tjedna Zadarski Narodni list u sklopu svojeg serijala napisa o bivšim političkim uznicima,  objavio je i intervju sa bivšim političkim uznikom gospodinom Radom Pejićom. Kao i obično, novinarka je postavljala ista pitanja svima jednako, na koja su intervjuirani odgovarali, kako koji – o sebi sve najbolje.

Nas, u ovom slučaju, posebno je zaintrigrirao  napis o Radi Pejiću kojeg vrlo dobro poznajemo jer je bio, jedno kratko vrijeme,   član naše udruge. Članstvo u našoj udruzi poslužilo mu je kao oskočna daska za utemeljenje, izvan ove udruge, neke posebne, kojoj se on stavlja na čelo. Ime posebnoj udruzi daje: „Zatvorenici Golog otoka“. Služeći se, dosta liberalnom,  hrvatskom Zakonu o udrugama, koji dozvoljava utemeljenje udruge sa minimumom najmanje 3 člana, Pejić pronalazi još dva čovjeka iz okolice Benkovca, koji niti nisu sa statusom političkog uznika, i registrira udrugu pod gornjim imenom.

Vrlo interesantno, ni jedan od njih trojice nisu robijali na Golom otoku, niti su ga ikada „u živo“  vidjeli, pa ipak utemeljuju udrugu. Razlozi su jasni. Preko udruge ostvarivati neku materijalnu korist i to, ponajprije, preko proračuna grada i županije Zadar, a zatim, dalje, preko umilni  zamolbi preko web portala „Zatvorenici savjesti“, koju otvaraju u Njemačkoj i na kojoj stavljaju formular opće uplatnice.

 

Prije nego još nastavimo o svrsi utemeljenja spomenute udruge o političkim uznicima, dužni smo nešto više reći o gospodinu Radi Pejiću – o njegovom životopisu.

 

Rade Pejić, za razliku od ove druge dvojice iz Benkovca, jest  politički uznik sa službenim statusom,al' sa specifičnim. Status je stekao temeljem presude Vojnog suda u Zagrebu, pa je zato specifičan. Osuđen je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća po članku 118 ( neprijateljska propaganda), a za djela, kako u optužnici piše, „širenje lažnih vijesti o ustrojstvu državnog uređenja i nedjelotvornost državnih tijela naspram hrvatskom nacionalizmu“

Iz ovoga proizlazi da je gospodin Pejić širio srpski nacionalizam,  a suprostavljao se hrvatskom, što bi onda analogijom stvari on trebao biti član nekog srpskog „Društva političkih zatvorenika“, a ne hrvatskog. Nadalje, gospodin Pejić je i po nacionalnosti Srbin sa stalnim mjestom boravka u  Prijedora BiH, gdje je stalno prijavljen, a privremeno zaposlen u Njemačkoj. Pored toga na lažan način -  za vrijeme „Oluje“ stekao je i status hrvatskog prognanika i temeljem toga u Gornjem Karinu dobio kuću na stalno korištenje ili u vlasništvu, nije bitno. To isto sredio je i za oca (nedavno umro) koji je u okolici Zagreba stekao status prognanika.I da ironija bude potpunija, za sve to vrijeme majka, supruga i kćerka žive u Prijedoru. Uz to još, kćerka mu studira u Banja Luci – doznajemo da je nedavno  završila studij medicine i da i dalje živi sa majkom u Prijedoru.

 

                     _________________________________

                              _____________________

 

Vrlo je interesantno da je Pejić, za razliku od ostali političkih uznika (zatvorenika), odmah po izlasku iz uza dobio putovnicu od tadašnjih organa i krenuo na privremeni rad u Zapadnu  Njemačku, što dovodi u sumnju njegovo političko djelovanje u emigraciji. Na čijoj strani je bio i za koga politički djelovao?  Imamo saznanja da je, s obzirom da je od jugo-udbe dobio odmah putovnicu, radio  na „njihovoj strani“, a kadkada i na strani „ustaša“, (sam se hvalio u našoj udruzi) i tako postao špijun „dupljak“, kako ga još i danas nazivaju neki njegovi „prijatelji“ sa kojima se u Njemačkoj družio.

I na kraju zaključimo, dakle, da je Rade Pejić  nečastan i nemoralan tip čovjeka koji se u životu služi svim i svačim kako bi lagodno živio, a uza sve to još i blatio svijetli  lik hrvatskih domoljuba koji su robovali u tamnicama komunističkih dželata za nezavisnost države Hrvatske. Poglavito se to odnosi na  političke robijaše sa Golog otoka, u čije ime gospodin Rade Pejić utemeljuje udrugu političkih zatvorenika „Goli otok“.

Ima li na svijetu  još veće ironije od ove?

S toga pozivamo sve bivše političke uznike iz robijašnice Goli otok da se i osobno očituju o slučaju zvani Rade Pejić i da zaštite svoj moralni lik od sve većih nasrtaja raznih „Ostap Bendera“ koji u javnosti istupaju u ime robijaša Goli otok.

Svoje očitovanje šaljite na uredništvo portala Hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva na: www.hrvatskipolitickiuznici.hr ili na

Mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 

Ivo Matanović, predsjednik Zdruga udruga Hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva.

 

*****************************************************************************************************************

   

 EVO KAKO SE JE U NARODNOM LISTU PREDSTAVIO GOSPODIN RADO PEJIĆ:

________________________________________________________________________________ 

28. veljače 2007.

«BOLJE SAM SE OSJEĆAO U JUGOSLAVENSKOM ZATVORU NEGO U DANAŠNJOJ HRVATSKOJ!»

NARODNI LIST, ZADAR

Autor: Suzana Bandić

Nedjelja, 25 Veljača 2007

 

Bivši politički zatvorenik zločinačkog komunističkog

sistema, Rado Pejić, robijao je sa nepunih devetnaest godina i

nakon toga bio prisiljen na emigraciju. Za Narodni list izjavio

je:Bio sam najmlađi politički zatvorenik u Staroj Gradiški!

Image

Rado Pejić je ruku UDB-e i zločinačkog komunističkog režima

osjetio već kao osamnaestogodišnjak. Dok je služio redovni

vojni rok u bivšoj JNA izrekao je nekoliko krivih riječi koje

su ga odvele na robiju. Osuđen je na na dvije godine strogog

zatvora koju je izdržavao u Staroj Gradiški

 Rado Pejić je bio jedan od brojnih mladih hrvatskih domoljuba

koji je sedamdesetih godina izrekao svoje nezadovoljstvo

tadašnjim komunističkim režimom, te pokazao da je nacionalno

svjestan. Bio je na redovnom odsluženju vojnog roka u  JNA. Od

tadašnjeg pretpostavljenog časnika dobio je zaduženje

održavati nastavu za ročnike. U sklopu te nastave izrekao je

nekoliko rečenica koje su odisale nacionalnom sviješću, a

samim time to se u to vrijeme tretiralo kao neprijateljska

propaganda.

 NL: Gdje i kada Vam je suđeno?

Suđeno mi je u Zagrebu. Sudac mi je bio Ivan Fumić. On se danas

izdaje za velikog hrvatskog antifašistu. Sudio mi je protiv

tadašnjeg zakona, a i ustava. Danas ga čuva Manolić i njegovi

pretorijanci.

NL: Za što Vas je teretila optužnica?

Teretili su me za neprijateljsku propagandu.

NL:  Kako je glasila presuda?

Osuđen sam na dvije godine stogog zatvora u Staroj Gradiški.

NL: Imali ste tada nepunih devetnaest godina. Kako ste to

prihvatili?

 Što reći. Nisam imao nekog izbora nego pomiriti se sa

sudbinom, mada se u biti čovjek nikada do kraja ne pomiri s

tim.  Danas mi svaki razgovor o toj temi dođe kao neka vrsta

terapije. Rado bih govorio sasvim otvoreno, no kako je Hrvatska

zemlja u kojoj nije provedena lustracija, te su svi udbaši i

kosovci još uvijek u državnoj službi, ne bi bilo baš uputno

puno pričati. Oni su i tada, a pogotovo sada, u stanju učiniti

bilo što da zaštite sebe i svoje interese. To je značajan broj

ljudi koji su shvatili da poslije pada komunizma mogu ostati na

vlasti jedino ako potpuno kontroliraju političke zatvorenike,

medije i novac. Na žalost, novac danas znači vlast i ugled i

pogotovo kad je novac u pitanju, onda se ne biraju sredstva za,

pa čak bi se usudio reći , i fizički eliminirati onoga koga

dožive kao prijetnju. Zato me ispričajte što vam neću puno

toga moći reći.                                     

NL: Vidim da ste užasno nezadovoljni i ogorčeni što se neke stvari nisu

promijenile...

Naravno. To je čista istina, no mnogi je danas ne žele

čuti.Nekima nije u interesu da se o ovoj temi govori, neki su u

strahu za sebe, boje se suprostaviti, a neki su jednostavno

umorni od svega i ne vide način da se išta od ovoga promjeni.

Vidite, na ovoj temi sam ja dobio politički azil. Naime, tek

kad sam objasnio njemcima kako u Jugoslaviji djeluje mehanizam

autocenzure, dobio sam politički azil.

  NL: Vi ne spominjete komuniste, već samo UDB-u i KOS. Zašto?

UDBA i KOS su bili štit i mač Saveza Komunista Jugoslavije koji

je bio stvarni arhitekt komunističkog zločina.

NL: Mislite li da bi se provedbom lustracije kod nas poboljšao

život političkim zatvorenicima?

Apsolutno. Ako ne u materijalnom smislu, priznavanju statusa,

prava i slično, a onda barem bi imali neku duhovnu

zadovoljštinu i osjećali bi se sigurnije.

Najteže je u samici

NL: Vratimo se Vašoj presudi. Poslali su Vas u Staru Gradišku.

S kim ste dijelili  ćeliju?

 Sa mnom u ćeliji je osam mjeseci bio Zvonimir Črvenko.

Prikraćivali smo vrijeme pričama, a on je imao izuzetan smisao

za humor tako da mi je uz njega brže prolazilo vrijeme i nije mi

bilo dosadno. Dosta mi je zgoda ispričao iz vremena svog

školovanja u Americi. Kad je došao u Staru Gradišku na drugi

odjel, mislim u ljeto ’73. , ja sam već bio tamo. Sjećam se

da ga se ta bijeda Stare Gradiške toliko dojmila da je bio sav

nekako izgubljen, uplašen i dezorijentiran u početku.        

                          NL:Tko Vam je još ostao u sjećanju od

tadašnjih robijaša?

 Na četvrtom odjelu su tada bili Josip Oblak, Blaž Bordić,

Ilija Ljeskarac, Krešo Parać, Krešo Mikolčić, Vlado

Gotovac, Zlatko Tomičić, Makso Cargonja, Eugen Bratović,

Drago Prlj,  Josip Strmecki. doktor Posavec, Ivo Veljača, Anto

Prozoran i mnogi drugi kojih se trenutno ne mogu sjetiti. Mi smo

svakodnevno na hodniku razgovarali o povijesti, politici,

filozofiji. Sjećam se kad je takozvana "bugojanska grupa"

ubačena, Gotovac je odmah rekao:“To je UDB-a napravila da bi

ušutkala kritike zapada protiv našeg zatvaranja". U to vrijeme

iz Amnesty Internationala su se raspitivali za nas, međutim

UDB-a je sve činila da zataškaju naše postojanje uopće.

   NL: Kakav je režim bio u Staroj Gradiški?

Sve su radili da nas unište. Ciljano su nam uništavali

zdravlje, a osobito su se trudili oslabiti nas psihički.

Rijetki su  politički zatvorenici koji su izišli zdravi iz

zatvora. U prvih šest mjeseci dva puta sam  bio kažnjavan sa

po trideset dana samice. To mi je bilo najteže. Sam si punih

trideset dana u mračnoj, tijesnoj i hladnoj prostoriji. Nemate

s kime niti riječ prozborit. Svašta Vam tada prolazi kroz

glavu i vjerujte da je najteže izvući se odatle zdrave psihe.

Sjećam se da je Josip Oblak psihički stradao nakon batinanja i

samice.

NL: Da li su Vas ikada fizički zlostavljali?

Nisu me nikada batinali ako na to mislite no mnogi su prošli

svašta. UDB-in repertoar uništavanja je bio od trovanja

virusom hepatitisa, preko klasičnog batinanja i psihičkog

slamanja, do elektro šokova. Za ove zločine u Hrvatskoj nitko

nije krivično niti prekršajno odgovarao, a njihovi idejni

arhitekti čak ni moralno. Preko naših kostiju na piramidu

vlasti tada se uspeo mladi, ambiciozni, Ivica Račan, a preko

suđenja Črvenku i meni Ivan Fumić. Kad bih svih za koje znam

da su se okoristili tuđom nevoljom sada nabrajao, vjerujte da

bi niz imena bio podugačak, a da ne govorim da bi bilo puno

onih u samom vrhu vlasti. Iznenadili bi se za neke jer danas su

oni veliki domoljubi.

 Nakon zatvora u emigraciju

NL: Po odsluženju kazne otišli ste u emigraciju?

Ne odmah. Vratio sam se najprije kući i pokušao završiti

studij, dobiti nekakav posao. Kad su nakon dvije godine opet

počela uhićenja i kad sam doznao da imaju u planu i mene

ponovno proganjati, odlučio sam se za odlazak preko granice.

Otišao sam u Njemačku i tamo zatražio politički azil.

NL: Kada ste se vratili u Hrvatsku?

Vratio sam se odmah po osamostaljenju, no nisam se odmah

preselio. I danas živim na relaciji Hrvatska – Njemačka.

NL: Zašto? Niste li jedva dočekali oslobođenje i samostalnost?

Jesam, no kako sam prije već napomenuo, lustracijski zakon nije

proveden u nas. Vjerujte mi da sam se u jugoslovenskom zatvoru

bolje osjećao, nego danas u slobodnoj i neovisnoj  Hrvatskoj za

koju sam robijao.

Država jako malo pomaže bivšim političkim zatvorenicima

NL: Danas ste predsjednik jedne udruge bivših političkih

zatvorenika. U Zadru postoje tri slične. Zašto ste osnovali

novu udrugu?

Točno je da od 1990. postoje udruge političkih ztvorenika. Tri

su osnovane na nivou Republike Hrvatske, a tu u Zadru su samo

njihove podružnice, odnosno ogranci. Ne slažem se sa načinom

rada tih udruga i smatram da su pojedinci iz tih udruga više

doprinijeli spriječavanju donošenja lustracijskog zakona, nego

njegovoj afirmaciji i donošenju,. Također mislim da neki od

njihovih čelnih ljudi ne bi trebali biti tu.

NL: Zašto tako mislite?

Na čelo jedne od tih udruga instaliran je čovjek koji se l984.

vratio iz emigracije, a čije je ime na

popisu udbaša. Taj je svim srcem bio za Tudjmanovu "Pomirbu", a

ona je prvo negacija

zdravog razuma pa onda i lustracije. Zacijelo je eklat bez

presedana da je UDB-a taj lik

instalirala za predsjednika internacionalne asocijacije

zatvorenika savjesti. U drugom slučaju

su na čelu udruge su apsolutno nesposobni ljudi. To kažem jer

čak nemaju internetsku stranicu pa nije jasno kako komuniciraju

sa članstvom, a njihova povremena prisutnost u medijima bivšim

sabornicima služi za osobnu promociju. Treću udrugu vodi

čovjek koji ima “krovnu štetu”. Taj se javno deklarira kao

ustaša, te je to famozan argument drugoj strani da se zapita

"neće li nas to ustaše lustrirati".Dakle, po mom mišljenju

svi skupa su debelo zaslužni da i danas nakon 17 godina od pada

komunizma Hrvatskom vladaju komunisti, a politički zatvorenici

nemaju lustracijski zakon. Namjerno ne navodim imena ovih ljudi

jer će se oni sami prepoznati u ovim riječima, a i svatko tko

razmišlja svojom glavom, znat će o komu se radi.

To je razlog što sam sa nekoliko prijatelja osnovao udrugu čija

je glavna zadaća lustracija i

pravedna odšteta bivših političkih zatvorenika.

NL: Koliko znam nekakva odšteta je isplaćivana?

Da. Oni koji su nas tada progonili donijeli i su Zakon o bivšim

političkim zatvorenicima po

kojem smo za dan rada u najtežim uvjetima dobili 54 kune.

Zamislite, za deset sati teškog

noćnog rada 54 kune, cijelih 5,40 kn satanica. Poslije smo

dobili i nekakve povlaštene

dionice, valjda Stare Gradiške i Golog Otoka. Te dionice su bile

nominalne vrijednosti 100

kuna, a tržišne 5 kuna po komadu. To je bacanje pijeska u oči

i čista prevara i obmanjivanje i javnosti, a i političkih

zatvorenika. Nedavno  smo zatražili od Vlade da nas izjednači

u samo nekim pravima sa članovima SKJ, na koje su nam dali

takav odgovor iz kojeg se zorno vidi tko danas vlada Hrvatskom.

NL: Jeste li uspjeli do danas riješti svoje stambeno pitanje?

Odmah ću vam objasniti kako to u praksi izgleda. RH je poslije

rata 1995. godine

donijela Zakon o područjima od posebnog državnog interesa, te

su po tom zakonu pozvali i

političke zatvorenike da im riješe stambeni problem. Meni su u

Karinu dali započetu,

devastiranu gradnju koju sam morao 90% dograditi. E kad sam bio

gotov sa gradnjom.

država mi, sa svojim najvjernijim komunističkim kadrom otima tu

kuću, sa obrazloženjem

da smo mi zapravo samo čuvari napuštene imovine naših

sugrađana pravoslavne konfesije.

Hrvatska vlast na taj način, putem korumpiranog suda i stare

komunističke garde u njemu,

hrvatske političke zatvorenike koje nije uspjela uništiti u

Jugo-zatvorima, pa poslije u

emigraciji, na prevaru dovodi u Domovinu da bi nas tu

dokrajčila.

NL: Želite reći da ste izigrani i da je hrvatsko sudstvo

korumpirano?

Ja imam jako loša iskustva, a poznajem i mnoge u sličnim

situacijama. Već osam  godina mi "sude" ne da bi postigli

osuđujuću presudu, za koju uzgred nemaju niti jednog dokaza,

nego da bi me financijski iscrpili i psihički uništili. Zbog

toga sam zatražio izuzeće suda i sudaca u obrovačkom sudu

radi udruživanja službenika suda, policije i tužilaštva i

još nekih osoba u zločinačku organizaciju za što imam i

nedvojbene dokaze. Imao sam problema sa obrovačkim sucem Igorom

Berghausom, koji je kasnije premješten na mjesto  predsjednika

suda u Biogradu.

Kada je novi predsjednik obrovačkog suda Božo Vukušić vidio

da je otišao predaleko sa mojim slučajem , pokušao je taj

predmet gurnuti od sebe, međutim,  predsjednik

županijskog.suda, Antun  Klišmanić, nije to dozvolio, nego je

poručio da u cilju ograničavanja štete, sudac Vukusšić

riješi problem koji je sam napravio. Za sve ovo imam hrpu

papira iz tih sudskih sporova, raznih riješenja, prijetnji

uhićenjem, ovrhama i slično.

Hrvatsko sudstvo, na koje vijeće Europe i Europska komisija

imaju najveće primjedbe

na hrvatskom putu u eurointegracije, radi besprekorno u korist

hrvatske štete, doprinoseći

najviše projektu zvanom destabilizacija državnopravnosti.

Planovi za budućnost

NL: Što trenutno radite i imate li kakve projekte?

U našoj smo udruzi “Hrvatski politički zatvorenici – Goli

Otok” za ovu godine postavili četiri važna cilja. Prvi je,

senzibilizirati hrvatsku javnost o potrebi donošenja bar nekih

elemenata lustracijskog zakona u izbornu regulativu za

parlamentarne izbore 2007.  Drugi projekt je putujuća izložba

fotografija sa temom zatvorenici savjesti, za koju nam država

daje moralnu i '"tehničku" porporu, ali ne i neophodna sredstva

za taj projekt. Treće, radimo na tužbi protiv RH po zakonu o

odgovornosti RH za štetu učinjenu zatvorenicima savjesti u

SFRJ. Četvrti projekt je uključivanje zatvotenika savjesti u

privatizaciju lukrativnih državnih poduzeća, jer je takozvana

kuponska privatizacija bila bezočna komunistička prevara.

Puno truda ulažemo u ove projekte i optimistični smo.

 

 



 

 























 

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 26 Oľujak 2007 )
 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 4
Korisnika online: 1
  • Gambalgen
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!