coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Lustracija arrow JURE KNEZOVIĆ "SURADNIK UDBE"?
Nedjelja, 25 Lipanj 2017
 
 
JURE KNEZOVIĆ "SURADNIK UDBE"? PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Nedjelja, 21 Siječanj 2007

 

 

 

 

 

UDBAŠI SE GRČEVITO BORE DA PRIKRIJU SVOJU PRLJAVU DJELATNOST 

U EX JUGOSLAVIJI...

Nakon prikupljenih dosta argumenata o djelatnosti bivšeg predsjednika političkih zatvorenika Jure Knezovića, odlučio sam sve to staviti i na ovu stranicu  s namjerom ,da se upoznaju i ostali članov i- u prvom redu, a potom i svi posjetitelji stranice.U tijeku je i potpisivanje DEKLERACIJE O LUSTRACIJI bivših udbaša,članova SK i svih drugih koji su sudjelovali u progonstvu Hrvata i to samo zato, što se Hrvatima zvaše.

Ivo Matanović


 

 

 

                                                                                    OPĆINSKI SUD

 

                                                                                     Z A D A R

 

 

PREDMET: Očitovanje na tužbu K – 255/06

                      Jure Knezovića.-

 

  

 

 

                Privatni tužitelj gospodin Jure Knezović podigao je tužbu protiv mene  radi klevete( Čl. 200 –st.2 KZ) počinjene objavom  mog teksta u Hrvatskom listu pod naslovom: „Čišćenje savjesti Jure Knezovića“.

 

               Tužba je neutemeljena jer klevetu koju tužitelj spominje nije potekla od mene već iz tekstova već objavljenih o tužitelju Juri Knezoviću u Hrvatskom listu i u još nekim listovima. Naime, rečeni Jure se našao na popisu bivših udbaša u spomenutom listu, a budući on tu činjenicu nije prihvatio, oglasio se u istom  sa tvrdnjom da on nije taj Jure na koga se Hrvatski list okomio, odnosno navodi nekoliko istih imena i prezimena kao što se i on nazivlje itd…..

 

               Vezano za tkz.  moju „klevetu“, napominjem da sam pri pisanju teksta u HL crpio podatke iz sudske presude Milana Buškaina  protiv koga je tužitelj Knezović također vodio spor radi tobožnje klevete. I u ovom slučaju tuženi Buškain je bio u pravu i dobio spor. Imamo dojava od naših članova da je imenovani pokretao još nekoliko sudskih sporova, grčevito se boreći da dokaže svoju nevinost, što mu, naravno, ne polazi za rukom, jer svjedoka je  napretek koji dobro znaju prošlost gospodina Knezovića i njegovu povezanost sa udbom u inozemstvu i  domovini. Stoga predlažem sudu da tužbu  tužitelja

 

               treba odbaciti..

 

              Budući sam obnašatelj dužnosti predsjednika  Zdruga udruga Hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva, a nešto prije toga i gospodin Jure je bio predsjednik Društva političkih zatvorenika Zagreb (konkurentna udruga) smatrao sam se dužnim, provjeriti preko naših članova koji o Knezoviću više znaju od mene, da mi potvrde činjenice koje je Hrvatski list objavio. Kako su mi više njih to pozitivno potvrdili, u ime njih i svoje osobno ime reagirao sam u dotičnom listu,  kako sam reagirao. Naime, stajalište svih članova bivših političkih uznika je, da se trebaju obznaniti imena i prezimena svih članova koji su bili suradnici bivše zloglasne Udbe.

Dakle, u tijeku kampanje i zahtjeva od zakonodavne vlasti da se donese  Zakon o LUSTRACIJI bivših suradnika udbe i članova SK,  nastao je i  inkriminirani tekst o Juri Knezoviću.

 

Iz gore iznijetog vidljivo je, da ja nisam ništa izmišljao o gospodinu Juri Knezoviću, kojeg, usput rečeno, osobno niti ne poznajem, već su daleko prije mene javno objavili drugi, pa se stoga niti ne osjećam krivim za djela koja mi se imputiraju.

 

Jedino, od čega mogu odustati, je da ublažim klasifikaciju  izrečenih javnih riječi i da javno objavim preko tiska,  onog istog u kojem sam to i objavio, da zamijenim sintagmu: „debelo laže“ sa riječima: „ne govori istinu“.

 

I najzad, molim sud da zakazanu raspravu za 9 veljače 2007.g. odgodi za neko dulje vrijeme, jer zbog teške bolesti neću moći pratiti raspravu. Liječim se od teške plućne bolesti Fibroze , višekratno dnevno moram biti pod aparatom za uzimanje kisika), a uz to sam još i kronično depresivno bolestan (umirovljen po ovoj dijagnozi), što mi dodatno otežava stanje u kojemu se nalazim. (prilog liječnički nalazi).

 

S poštovanjem!

U Zadru, 22.siječnja 2007.g.

                                                                                              /Ivo Matanović/

_____________________________________________________________________________ 




 I MEĐU POLITIČKIM UZNICIMA IMA BIVŠIH UDBAŠA

Gospodine Knezoviću!

           Pročitavši «Zatvorenik» br.142 primijetio sam da me ni ovoga puta , ni kriva ni dužna, ne ostavljate na miru. Pored toga što me bezobzirno vrijeđate, vi se služite i notornim lažima. Najprije , ja nisam nikakvi falš član uznika,  već pravi-pravcati član još od 17.veljače 1990.g. – učlanjen na prvoj osnivačkoj skupštini Društva političkih uznika (zatvorenika) u dvorani Ekonomskog fakulteta. Od tada pa do današnjeg dana uredno plaćam članarinu, a zadnjih 6 godina sam i predsjednik  - najprije zadarske Podružnice HDPZ-ŽK, a od 2000.g. predsjednik samostalne Udruge «Ivo Mašina» Zadar,  koja ima status središnje Udruge i djeluje na cijeloj teritoriji Hrvatske i  u inozemstvu – svugdje tamo gdje ima Hrvata. U Australiji i Americi imamo i nekoliko povjereništava. Brojka naših članova približava se  brojci članova koji su još uvijek registrirani kod vas u HDPZ-u Zagreb. U samom Zadru, odnosno Zadarskoj županiji do sada imamo učlanjenih 178 članova – «brojkama i slovima». Niti jednoga nemamo iz redova Inforbirovaca, kako nam to imputirate, za razliku od Vas gdje čak i tajnika  podružnice imate bivšeg inforbirovca (Albin Zima) koji je tajnik Šibenske podružnice. Nismo provjeravali i u ostalim podružnicama, za koje smo čuli, također, da i tamo imate inforbirovaca i partizana. Svi naši članovi su uredno registrirani kod Administrativne komisije pri Vladi RH. Ovih dana prišli su nam svi članovi iz Vinkovačko-Vukovarske županije., njih ukupno 379. Iz Vaše Šibenske podružnice prešlo je čak 65 članova. Samo iz Murtera, gdje imamo i utemeljenu Podružnicu  prešlo je 42, a ostala 23 su iz Drniša i Knina. Tijekom ovog mjeseca i u Drnišu utemeljujemo podružnicu, a zatim u Splitu, Dubrovniku, Mostaru, Čapljini i tako redom do Zagreba. Završavamo u Zagrebu u istim onim prostorijama gdje je sada sjedište HDPZ-ŽK, jer se oni gase i preuzimaju naše ime. U Rijeci i Varaždinu također namjeravamo tijekom ovog proljeća utemeljiti podružnice, jer i tamo imamo dostatan broj članova, više od 20, da bi se mogla utemeljiti podružnica. Kako vidite, stvari se na terenu odvijaju sasvim drugačije, nego što Vi imate saznanja iz Vaših podružnica. Osim toga iz nekoliko gradova saznali smo da vi tamo i ne postojite, i ako ste u Vašem «Zatvoreniku» prikazali da imate sjedišta podružnica.

 

                          No, o tom- potom, nego vratit ću se još malo na vašu neprovjerenu pisaniju iz zadnjega broja vašeg glasila-«Zatvorenik».Jedino, u čemu se slažem sa Vama, jest vaša ocjena u pogledu na Marka Dizdara Josipa Boljkovca,  Ante Barišića i dr. Ja toj skupini nisam nikada pripadao, a kad sam doznao, odnosno svojim očima vidio Antu Barišića u prostorijama Marka Dizdara, odmah sam zalupio vratima i više nikada  u Zagreb nisam išao. Naprotiv, odmah sam pokrenuo akciju da se izdvojimo iz HDPZ-ŽK  i utemeljimo kao samostalna udruga. Govorite stalno o nekim odmetnicima. To je prilično upitno, tko se je od koga odmetnuo. Ako zamijenimo teze, onda ste i vi odmetnici.

                            Što se ,pak, tiče Prve utemeljiteljske   skupštine ŽK, koja je održana u Zadru, i o njoj imate krivu informaciju. Odvjetnica  Dafinka Večerina nije sa toga skupa nasilno potjerana, već naprotiv ona je sama htjela onemogućiti utemeljenje kojemu je predsjedavao pk. Ferdo Lulić, a nametnuti nam neku drugu, nama nerazumljivu, asocijaciju udruga, odnosno povratak u staru udrugu sa svim rukovodstvom koje se je već do tada poprilično iskompromitiralo. Primjerice,  Đuro Perica, Petar Šale, Davor Aras,  Kaja Pereković i Vaša visost. Da i Vaša visost, jer je na tom skupu bilo riječi i o vama. Meni je to sve sličilo na neku lakrdiju te sam i sam uzeo riječ i uz pomoć pk. Ferde zaustavio Arasa i druge samouvjerene i samo nametljive kultne veličine, u nadmetanju da se opet nametnu društvu kao spasioci . U tome smo uspjeli – dakako, a kako se je poslije Marko Dizdar  nametnuo za predsjednika, ja ni do danas nisam otkrio. Navodno ga je ustoličio Marko Veselica.

 

                            Kako onda, tako i danas ostajem na svome gledištu,  da se članstvo mora ponovno udružiti i zajednički djelovati, a da ti novi udruživači više ne mogu biti osobe koje su do sada na bilo koji način sudjelovale u  razbijanju prve Udruge koja je utemeljena još davne 1990.g. Oni su svi poznati i javno preko tiska prozvani. Naravno, nitko njima ne može zabraniti da budu članovi udruženja, ali, s obzirom na svoje propuste, ne mogu više obnašati nikakvu  dužnost u ustrojstvu udruge.

 

                           A sada,  još nešto o Vašem predsjedniku zadarske podružnice «drugu» Bruni Zoriću.  Molim Vas, nemojte više lagati i braniti kvalitete profesora Zorića, jer on njih nema.. Bez obzira na njegovu titulu, on je, i u stručnom pogledu, najobičniji blefer i Ostap Bender, koji prepisuje tuđe pjesme,    koji se lažno predstavlja, koji je uzurpator (do sada bio) svih funkcija u Mjesnom odboru i HDZ, koji jedno vrijeme, bespravno dijeli društvene poslovne  prostore i tako stječe vlastitu korist od toga, Kroz čitavo vrijeme rata nametnuo se u Mjesnom  odboru kao neki humanitarac i sakuplja hranu i druge stvari za sirotinju, a ustvari sve prije dobro pretrese i pokupi  za sebe.. Sve smo to razobličili i podastrli javnosti. On već dulje vrijeme, od 1994. godine nije član HDZ,  jer je zbog svojih nedjela iz njega izbačen, zatim izbačen je i iz Mjesnog odbora, zatim i HSP, pa iz stranke Proljećara, a čujem, da ga nisu htjeli primiti ni u HB, jer se ranije «potvrdio»  kao uzorit i pošten na  drugim  mjestima..

 

                I najzad, još jednom provjerite ovaj broj Zorićeve partijske knjižice koja je pohranjena u državnom arhivu Zadar, a on glasi: 841197, zavedena pod brojem u arhivu o1-125/1-71. Provjerite i preko vašeg teklića Filipa Maričića, zašto je Zorić popljuvan u Preku, rodnom mjestu pk. Ive Mašine, kada  je dizan spomenik Ivi Mašini, pa je njegov govor morao pročitati  Filip Maričić, a on  se je morao sakriti. I ovoga puta vam podvlačim da vas Zorić  laže, a ako mu vi vjerujete, onda ste isti kao i on. Provjerite, također,  i sudsko rješenje Okružnog suda u Zadru od 1980.godine u kojemu stoji da je Zoriću skinuta kazna izrečena 1972.g. ,  što će reći da je dobro odradio dati mu zadatak dok je bio u zatvoru. I ne zaboravite, on je jedini politički uznik kojemu je kazna u potpunosti skinuta, a njegov donedavni prijatelj  Davor Aras je jedini politički uznik između njih cca10000 koji je imao tu čast da iz zatvora ide na liječenje čak u Švicarsku? Raspitajte se malo više o tim fenomenima, a ne o  famoznom  I. Matanoviću koji ne zna ništa drugo osim pisati golicave tekstove od kojih se Zoriću i ostalim Zorićevcima koža ježi kad ih čitaju…a ima i zašto, zar ne?

 

                Zar vam je neshvatljivo, zašto je Zorić izgubio oba spora koje je pokrenu protiv mene i sve to, opet, platio, od novca iz zajedničke blagajne  Udruge? Raspitajte se malo i o njegovom kriminalu u školi, kojeg je  počinio dok je bio ravnatelj. Raspitajte se malo i kod Filipa Maričića, zašto su se posvađali? Dok su bili ortaci u dijeljenju humanitarne pomoći i dok je Maričić sve to uskladištavao kod svoje kuće, tada su bili nerazdvojivi prijatelji, a kad  su donacije bile sve tanje počelo je i njihovo prijateljstvo  se tanjiti.  Kulminiralo je pred prošle godine kada su putovali za Zagreb i to, opet, zbog samo nekih 500 kuna što je Zorić zadržao za sebe,  a nije i njemu platio troškove putovanja. Navodno su putovali na godišnju skupštinu. Ne ulazeći u detalje, tko je tko  više prigrabio od donacija, a uvjeren sam da je Filip bio samo skladištar,   želim Vam skrenuti pozornost i na Zorićevu drskost. On nakon 10 godina «otkriva» kako Mričić nije politički uznik, nego najobičniji razbojnik iz koristoljublja te ga kao takovog prijavljuje državnom odvjetništvu, a ovi dalje ,jedva dočekavši, prosljeđuju dalje na Ministarstvo za Soc. Skrb, da mu se obustavi isplata za obeštećenje za provedene dane u zatvoru i da mu se smanji mirovina za onaj iznos koji je imao uvećan kao dodatak za uzničko mučeništvo. Sramno, jadno i žalosno od jednoga predsjednika (kojega vi tako obožavate) podružnice da optužuje vlastitog člana i to tek onda kada njegovi dolaze na vlast-poslije 3.siječnja 2000.g.. Ostalo članstvo, iz naše i vaše udruge,  to vam neće oprostiti zašto to niste spriječili, a znali ste zato. Sačekat ću još neko vrijeme,  dok se uvjerim što ste sve poduzeli po pitanju blaćenja Maričića, a onda ću izaći pred javnost i javno obznaniti cijelu genezu događaja na relaciji Maričić Zorić- Knezović, a potom obavijestiti sa jednim letkom i sve vaše i naše članstvo. Za svakog člana imam točne adrese gdje stanuju i to mi neće biti teško. Osim toga, uskoro ćemo početi tiskati i naš časopis (mjesečnik) UZNIK preko kojega ćemo sve to obznaniti,  kao što to i vi radite protiv nas i to neargumentirano i lažno pišete o našoj udruzi.

 

                     I još nešto. Budući Vam Zorić nije prezentirao sve moje napise o njemu, već samo one u kojima on piše o meni, poslat ću vam sve napise o njemu i meni kroz cijelo ovo razdoblje od 1995.g., a ako vas zanimaju i ostali moji tekstovi,  koje Zorić želi omalovažiti, mogu  Vam ih poslati. U ostalom, možete neke naći i na Internetu. Ukucajte na Google samo ime Ivo Matanović pa ćete i tamo naći puno toga o meni. Možete prelistati i Hrvatski tjednik iz sedamdesetih godina. I tamo ćete nešto naći o «drvosječi» Matanoviću. Zahvaljujem i na brizi o mom zdravlju, koje mi je, Hvala BOGU, sve bolje i bolje i unatoč mojih »75 godina koje me pritišću».

 

Zadar, 06.02.2004.g

Ivo Matanović –Zadar

 

PS.

Možda ću vas ražalostiti, ako ne vas, ono barem druga Zorića. Upravo doznajem da se Maričiću  vraćaju sve njegove stečene privilegije koje je dobio kao politički uznik, jer je njegova sudska presuda kristalno čista. On je osumnjičen da je ubio strica partizana i to zbog toga što je stric prije toga ubio njegova oca ustašu. Dakle, nedvojbeno se radi o političkom motivu koje je tadašnji sud pravilno ocijenio, a to «pravilno» po današnjim Zakonima Filipu daje pravo da bude politički uznik. To su presude stare preko 50 godina i koje imaju snagu veću nego što bi to  imao Upravnopravni sud, kod kojeg je Zorić pokrenuo postupak protiv Maričića. Čudi me da to vaša miljenica Dafinka Večerina nije uočila?

 Hvala na pozornosti!

 

                             II.

 

 

POMIRBA „USTAŠA I PARTIZANA“ NA VUKOVARSKOM GROBLJU

 

Donedavni predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika gospodin Jure Knezović nedavno je podsjetio Vukovarsko groblje gdje se je, najvjerojatnije, išao u ime političkih uznika pokloniti žrtvama srpske agresije. Na prvi pogled, baš lijepo od njega, što se je i u ime uznika poklonio nedužnim žrtvama. Međutim, vrlo je upitno u čije se ime Jure Knezović slikao sa svojim bivšim progoniteljem i Državnim sekretarom pravosuđa  Socijalističke R. Hrvatske, jednim od najstrožijih progonitelja svega što je hrvatsko? U ime uznika sigurno ne, jer je vidljivo i na slici da se solo slikao sa Ivanom Fumićem, Zdenkom Farkaš i još dvoje, nama nepoznatih.

Čudna  skupina, vjerojatno ona ista iz bivšeg miljea Udbe o kojoj je nedavno pisao i Hrvatski list na čijoj listi se našao i rečeni gospodin Jure Knezović.

        

         Na slici: Ivan Fumić, Zdenka Farkaš, Jure Knezović i još

                          dvoje nama nepoznatih.

            Snimio: Iz prikrajka i kradomice Mijo Horvat,Bijanička 120 – Zagreb

 

Već smo rekli tko je i što je radio gospodin Jure Knezović i Ivan Fumić  za vrijeme Juge i poslije nje., a za Zdenku Farkaš - iz tiska također znamo da je predvoditeljica Udruge Bedema ljubavi. Međutim, nismo doznali kako su se J. Knezović i Zdenka Farkaš našli zajedno sa Fumićem da se na osami slikaju zajedno.

 

 Nije li to zajedničko  slikanje žrtve i „krvnika“ neki uvod u neko opet spajanje „ustaša“ i „partizana“ i zataškavanje  partizanskih zločina koje su ovi potonji napravili nad hrvatskim narodom tijekom Drugog svjetskog rata i poslije njega?

 

Dovodeći ovu zajedničku sliku žrtve i progonitelja, navodi nas na pomisao da se i sa ovim činom želi izbjeći najavljeni Zakon o LUSTRACIJI i to preko „leđa“, nikog drugog, doli političkih uznika.

 

Svakako da se 99% političkih uznika s time ne slaže, kao što se ne slaže ni sa onom drugom grupom uzničkih odmetnika na čelu sa Dr. Markom Veselicom, Đurom Pericom, Markom Dizdarom, Davorom Arasom i Igorom Štimcem, koji su se izdvojili iz grupacije udruge Jure Knezovića, jer je navodno ovaj bio udbaš, pa su osnovali drugu udrugu istog naziva, sa sufiksom  tkz.„Žrtava komunizma“

 

Ova druga udruga tkz.  Žrtava komunizma. naslonila se na političkog sponzora Josipa Manolića i Stipu Mesića ( i Stipe je pol. uznik) od kuda se i financiraju, a ona prva, nazovimo ju tako, ostala je nešto homogenija i sačuvala nešto više članstva, oko 450 članova po svim podružnicama koje još formalno imaju u svom sastavu.

 

Treća grupa, a to je većina članstva - njih preko 10 tisuća - je u transformaciji i utemeljili su zajednički Zdrug Udruga Hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva, u kojeg su se već do sada učlanile samostalne Udruge: „Ivo Mašina“ za Zadarsku županiju, „Kralj Zvonimir“ za Šibensko-Kninsku županiju, „Junak Vukovar“ za Vukovarsko- Srijemsku županiju i „ Milan pl. Šufflay“ za Grad zagreb i Zagrebačku županiju. Ostale županijske udruge biti će registrirane tijekom ove zime, a najkasnije do konca slijedeće 2007. godine.

 

O daljnjoj transformaciji i financiranju političkih uznika u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu biti će još riječi preko ove stranice a i preko ostalih javnih mas- medija.

 

Kako je već gore stavljena slika bila povod za ovaj osvrt o političkim uznicima, prenosimo vam  u cijelosti tekst iz Hrvatskog lista potpisanog sa Mijo Horvat u kojemu ćete nešto više saznati.

IM.

################################################################

 

 

                      DA ČOVJEK NE POVJERUJE“

 

Stalni sam i redoviti čitatelj vašeg, zapravo našeg, Hrvatskog lista. Za sada, prema mojem skromnom mišljenju, Hrvatski list je najistinitije, najobjektivnije i najborbenije hrvatsko glasilo u našoj domovini Hrvatskoj. Želim istaknuti da nisam član niti jedne političke organizacije. Kada su me 1991.godine pozivali u HDZ, moj odgovor je glasio: „Svaka čast poštenim članovima HDZ-a ali moja politička stranka je moja domovina Hrvatska gdje sam se rodio, za čiju slobodu se borio i borit ću se dok budem zdrav i živ.

 

 Politička zbivanja u nas  i u svijetu neprekidno pratim da bih imao cjelokupno stanje pred sobom. Kako ne bi možda zalutao na krivi put i borio se protiv vlastitog naroda i sebe, kako su to činili neki u partizanima kada su dragovoljno otišli u bratoubilački rat. Želim biti objektivan i kazati da su neki od tih ljudi kasnije ispravili svoju grešku iz mladosti i vratili se u obranu svojeg hrvatskog naroda, a nekih od tih su: general Janko Bobetko, Andrija Hebrang, general Zvonimir Červenko, admiral Davorin Domazet i neki drugi koji su iz  agresorske jugoarmije prešli u dragovoljce Domovinskog oslobodilačkog rata.

 

Od rane mladosti sam odgajan u duhu uzajamne i obostrane međusobne tolerancije i uvažavanja, stoga nikad nisam dijelio ljude prema vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti ili boji kože, već prema tome poštuje li netko (recipročno) i uvažava drugu vjersku i nacionalnu pripadnost. Onoga tko je isto tako odgojen da poštuje svoju i tuđu pripadnost, mogu poštivati i smatrati bratom i sestrom. Na žalost, kroz  dugi niz godina doživio sam i doznao da u našem okruženju susjednih država žive skupine ljudi koji su trajno bolesni od toga da šovinistički vole samo sebe i svoju pripadnost jednoj vjeri i naciji, a sve druge mrze, proganjaju i bez razloga ubijaju.

 

  Kao redoviti čitatelj Hrvatskog lista pročitao sam u broju od 23.02.2006.g. članak Jure Knezovića. Želim se pridružiti vašoj iznesenoj istini i objaviti istinu potkrijepljenu materijalnom istinom, a ona govori kojem miljeu Jure Knezović pripada te se i dan danas druži i ovjekovječuje slikanjem s, po mom mišljenju, neprijateljem hrvatskog naroda Ivanom Fumićem. Ivan Fumić opetovano laže čitavom hrvatskom narodu i javno izjavljuje da partizani nisu tijekom II. Svjetskog rata, kao ni poslije, činili niti jedan zločin, ali ne trebam sada ponavljati i dokazivati već 100 puta dokazano da su partizansko-komunistički zločini stvorili stotine masovnih grobnica gdje su bez pravde i suda poubijali diljem bivše Jugoslavije preko 300.000 nevinih ljudi, a početak je bilo Bleiburško polje i Slovenija. Najviše su poubijali golorukih domobrana, kao i civila: djece, žena i hrvatskih razoružanih vojnika te čitav zbijeg.

 

Evo što je moje i naše budno oko sokolovo otkrilo u Vukovaru nakon što je završio službeni dio polaganja vijenaca na stratištu Ovčara. Nakon položenih vijenaca, svi sudionici su se povukli  na parkiralište kod automobila..

 

Mi smo budno pratili Juru Knezovića, Ivu Fumića i Zdenku Farkaš, predsjednicu apela na Selskoj cesti u Zagrebu. U jednom trenutku svi su se nakon zajedničkog slikanja krenuli i izdvojili se od ostale mase ljudi oko 200 metara od parkirališta, otišli pred spomenik i pred spomenikom su se spomenuti drugovi i drugarice slikali da ovjekovječe svoje prijateljstvo. Ja sam se vješto prikradao njima gledajući na stranu kao da me oni ne zanimaju, pa nisu ni primjećivali moju ulogu i zato sam ih uspio par puta uhvatiti svojom fotokamerom, a da me nisu ni primjećivali.

 

Vidljivo je iz fotografija da su drugovi  i drugarice sami. Na jednoj slici sam uspio uhvatiti kako se Zdenka Farkaš temperamentno, objema rukama bratimi s jednim visokim partizanom Fumićevim drugom, a uz njih je i Fumić. Na trećoj slici Ivo Fumić sam zainteresirano raspravlja sa Zdenkom Farkaš. Ovu materijalnu istinu dokazanu fotografijama nitko ne može opovrgnuti jer slike, kao vjerodostojniji dokument, same o sebi govore.

 

Puno pozdrava i uspjeha svima vama u Hrvatskom listu želi vaš suborac

                                                                    Mijo Horvat,

                                                         Bijenička 120, Zagreb

Iz Hrvatskog lista tekst preuzeo: Ivo Matanović, urednik portala Hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva.

 

***************************************************************************************************************

                             III.

 
       JURE KNEZOVIĆ OPET LAŽE

 Prenosimo vam u cijelosti tekst iz Hrvatskog lista koji je objavio još jednu laž Jure Knezovića koji reagira na napis gospodina Mije Horvata, autora slike na kojoj se Jure Knezović  slikao skupa sa  Ivanom   Fumićem partizanom i bivšim ministrom pravosuđa u SRH. O tome, tko je i što je Jure Knezović već smo rekli u prethodnom tekstu vezan za inkriminiranu sliku i autoru gospodinu Miji Horvatu.

 

 Mijo Horvat je postojan i stanuje na adresi koju je naveo u tekstu: Bijanička 120.  Zagreb. Brzoglas: 01- 346-1707 (lokal-gostionica u Jagnjeđevoj 1 )

Prema tome priča Jure Knezovića  iz donjeg teksta, da je sliku napravio izvjesni Slavko Ž. je netočna.. Uostalom, pročitajte tekst kojeg doslovce prenosimo iz Hrvatskog lista od 18.siječnja 2007.g.

 

„Pred spomenikom u Vukovaru prijateljski se fotografiraju Ivan Fumić, Zdenka Farkaš i Jure Knezović                                                                               (2)

 

      S Fumićem se nikad  nisam družio!

Uvašem cijenjenom listu od 228. prosinca objavljeno je pismo izvjesnog Ive Horvata garniranog fotografijom na kojoj su Fumi, Farkaš i Knezović. Cijeli tekst je podvala i insinuacija. Radi istinitog obavještavanja vašeg čitateljstva, molim da u slijedećem broju na istom mjestu objavite slijedeće:

Prije pet godina, u razdoblju od 18. do 20. studenog 2001., a na desetu obljetnicu pada Vukovara i zločina na Ovčari, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, osječka, brodska i vukovarska podružnica, sudjelovale su u tom pijetetnom činu. Autobuse iz Zagreba organizirala je gospođa Zdenka Farkaš, voditeljica udruge Apel i autorica Zida boli, a HDPZ iz Zagreba i Hrvatski domobran pozvali su članstvo da se odazove.

 

Na Ovčari poslije polaganja vijenaca k meni je došao Slavko Ž. (domobranski fotograf) i rekao da me zove voditeljica ovog putovanja, gospođa Zdenka Farkaš koja je podalje stajala s nekim gospodinom. Kad sam joj prišao, predstavila  mi je gospodina Fumića iz udruge SAB. Pitao sam ga što radi na mjestu zločina njegovih ideoloških sljedbenika, a on mi je odgovorio da je tu jer je i njegov sin sudionik Domovinskog rata. Na to sam ga pitao na kojoj se strani borio: za Hrvatsku ili protiv nje, a on je odgovorio da se borio za Hrvatsku. Odgovorio sam :“ onda su sinovi bolji od očeva!“ i time završio razgovor, vrativši se među političke zatvorenike koji su sve to i vidjeli.

 

Fotografiju je u trenutku tog susreta napravio Slavko Ž. i nekoliko dana kasnije donio mi je u HDPZ u Masarikovoj u Zagrebu. To je bio moj zadnji razgovor sa fotografom koji se, eto, sada izdaje  za nekog Ivu Horvata, koji na navedenoj adresi ne postoji. Dakle, nije ta slika umješnost virtuoznog i domišljatog paparazza koji se „vješto prikradao njima gledajući na stranu kao da me oni ne zanimaju, pa nisu ni primjećivali moju ulogu i zato sam ih uspio par puta neprimjetno uhvatiti svojom fotokamerom,“, niti je to tajni susret udbaša i jugofila, nego zgoda okolnosti javno i pred više od dvije stotine političkih uznika od kojih nijedan nije našao prigovora jer su tu i nemaju čemu prigovoriti.

 

Taj čitatelj Hrvatskog lista koji tom fotografijom želi kao „materijalnom istinom“ pokrijepiti izmišljotine i širiti laži, upotrebljava fotografiju iz 2001. godine kao „dokaz“ da se  ja „ i dan danas družim s neprijateljem hrvatskog naroda Ivanom Fumićem“! S Ivanom Fumićem se nikada nisam družio, a posebno ne „i dan danas“.

 

 Ovo podmetanje je za mene najzorniji primjer kako na neistine i ostale podvale, koje emitiraju izvjesni podli ili bolesni pojedinci, nažalost nasjedaju mnogi časni i naivni ljudi.“

 

                                                                                 Jure Knezović,

                                                                        Zelenjak 34 A, Zagreb 

 

Nastavit će se - materijala je napretek 

 

 

 

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

Zadnja Promjena ( Utorak, 23 Siječanj 2007 )
 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 8
Korisnika online: 1
  • tshetlarbene
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!