coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Lustracija arrow Što bi Poljaci da im je Mesić predsjednik?
Subota, 26 Svibanj 2018
 
 
Što bi Poljaci da im je Mesić predsjednik? PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Petak, 19 Siječanj 2007

                      LUSTRACIJA  

Kako će se u Hrvatskoj sprovesti lustracija, kad na njenom čelu sjedi bivši udbaš?

Više o tome čitajte u tekstu koji slijedi:

IM. 

************************************************************************************************************** 

 Slučaj varšavskog nadbiskupa pokazuje da nema mjesta njihovim «udbašima» na odgovornim dužnostima jer im to narod ne oprašta. U Hrvatskoj, na žalost, imamo predsjednika dokazanog udbaša jer je u hrvatskoj, posve sluđenoj javnosti, manipulacija došla do te mjere da je suradnja s Udbom postala prednost, a ne hendikep u političkim utakmicama

 

Piše: IVICA MARIJAČIĆ

 

 

Netom imenovani varšavski nadbiskup Stanislav Wielgus nije mogao izdržati pritisak javnosti kojoj je, nakon što je to i sam nadbiskup priznao, neshvatljivo da netko može biti na tako važnoj dužnosti, a da je u vrijeme mračnog komunizma surađivao s tajnim službama, dakle, špijunirao vlastiti narod. Sat vremena prije nego što je i službeno trebao biti inauguriran, zahvalio je na ukazanoj časti i odstupio, donosno dao ostavku. No, to su Poljaci koji su raščistili s nenarodnim komunističkim režimom. Najkatoličkijem narodu nije se bilo teško suglasiti s pokojnim papom Ivanom Pavlom II. koji je komunizam označio kao jedno od dva najveća zla u povijesti čovječanstva. Na neki način, lustracija u Poljskoj se podrazumijeva sama po sebi, ali ne samo u Poljskoj, nego i u mnogim drugim bivšim komunističkim zemljama u kojima je komunizam ispravno valoriziran i odbačen, a u nekima čak i zakonski zabranjen. Nadbiskupu Wielgusu zbog njegove nečasne prošlosti ništa se posebno neće dogoditi, samo ne će biti varšavski nadbiskup. Lustracija ne podrazumijeva progon, nego naprosto rasvjetljavanje i raščišćavanje uloge onih koji su u tom totalitarizmu bili na strani nenarodnog režima, a protiv naroda, te onemogućavanje da i u novim demokratskim okolnostima budu na odgovornim dužnostima.

 Sudeći po ovom iskustvu, Poljacima se vjerojatno nikada ne bi moglo dogoditi da za predsjednika države imaju osobu koja je bila doušnik tajne komunističke policije kao što se dogodilo Hrvatima koji su izabrali Stjepana Mesića, čovjeka koji je nedvojbeno barem koketirao na informativnoj razini sa zloglasnom Udbom, dakle surađivao s njom i to ne jednom ili dva puta, nego sustavno od 1958. pa sve do osvita samostalne hrvatske države. Mesić je informirao Udbine agente o djelovanju većine istaknutih hrvatskih nacionalista. Uostalom, nedavno je «Hrvatski list» objavio dokumente o njegovoj suradnji iz kasnih osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je već bio utemeljen HDZ.  Slične dokumente o njegovoj suradnji s Udbom u ranijem razdoblju objavili su u prošlih desetak godina  drugi listovi. Međutim, suradnja sa zloglasnom Udbom Mesiću nije naškodila, naprotiv, moglo bi se reći da mu je po nekakvom mehanizmu iracionalnog kontraefekta samo pomogla da pobijedi na predsjedničkim izborima u oba mandata. Poslije toga moglo se, na žalost, zaključiti da suradnja nekog političkog takmaca  s Udbom nije u Hrvatskoj nikakav hendikep, nego štoviše i prednost. Čini se da od svih tranzicijskih zemalja jedino u Hrvatskoj takav čovjek može opstati i politički preživjeti na visokoj dužnosti. Na primjeru varšavskog nadbiskupa očito je  kako bi Mesić završio u njihovoj sredini.

Poljski nadbiskup nije mogao kupiti bolju prošlost jer nije bilo nikoga na koga bi se oslonio budući da su tamo i službena i laička javnost, mediji i političari, raščistili s komunizmom. U Hrvatskoj, na žalost, nema tog plebiscita prema tom krvavom režimu. Ovdje ga i danas, 15 godina poslije pada, brani velik broj političara, novinara i javnih djelatnika. Ovdje je znatan postotak jugoslavenskih nostalgičara koji ni danas ne mogu oprostiti Tuđmanu i narodu uopće što je početkom 90-ih srušio Jugoslaviju i stvorio nezavisnu hrvatsku državu. U tom smislu, uz Mesića udbaša su stali svi oni koji su 1991. godine izgubili svoju domovinu, koji su,  nelustrirani, sustavnom kampanjom učinili sve da bi rehabilitirali komunizam, Josipa Broza te izmanipulirali narod koji je, onda, izabrao Mesića za predsjednika. Izabran od naroda, apoteiziran od takvih medija i javnih djelatnika, Mesić nije imao potrebu ni priznati da je bio udbaš, a ni nuditi ostavku, pa imamo predsjednika kakvog imamo.

Danas se na ulicama, na trgovima i u kavanama svi izruguju s Mesićem, psuju njega, ali i one koji su ga birali. Nitko ga, kao, nije birao, a dobio je 60 posto glasova. Boljeg predsjednika takvi nisu ni zaslužili.   

     ############################################################################

Tekst preuzet iz Hrvatskog lista : Ivo Matanović, urednik portala Hrvvatskih političkih uznika RH iinozemstva.

   

 

 

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

Zadnja Promjena ( Petak, 19 Siječanj 2007 )
 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!