coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Aktualnosti arrow ŠTO JE TO LUSTRACIJA (1.dio)
Četvrtak, 17 Kolovoz 2017
 
 
ŠTO JE TO LUSTRACIJA (1.dio) PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Subota, 17 Svibanj 2014

 

ŠTO JE TO LUSTRACIJA  (1.dio)

Gdje god se u posljednjih nekoliko godina govori o zločinima totalitarnih sustava, posebno onih komunističkih, spominje se lustracija. Kako izgleda, da malo tko razumije što ta riječ znači, ili što bi trebala značiti. Prema onome kako je do sada rabljena, ona za različite ljude, pa i države, ima različito, ponekad i podpuno oprečno značenje.

Neki misle da je to termin za izpitivanje i razsvljetljavanje tih zločina, drugi opet da to znači, odkrivanje, osuđivanje, kažnjavanje itd.

Nu ona ni u kojem smislu nema to značenje i uobće ne pripada u taj kontekst.

Prema Enciklopediji Britanici to je malko preinačena latinska riječ - lustratio - koja doslovno znači - čišćenje žrtvovanjem - kojim su se u drevnoj Grčkoj i u Rimskom carstvu pojedinci ili čitave zajednice u poganskim ceremonijama “čistile” od raznih “nečistoća” kao; ubojstvo, krvoproliće, krađa, svetogrđe itd.

Ta čišćenja vršila su se na različite načine; škropljenjem ili pranjem vodom, trljanjem glinom, krvlju,te javnim ispovijedanjem grijeha i itd.

U definiciji današnjeg zakona o lustraciji se kaže: “Zakon lustracije je zakon javne uporabe koji regulira proces izpitivanja je li neka osoba koja je trenutačno na nekoj od viših javnih pozicija u državi, radila za ili surađivala s represivnim aparatom totalitarnog režima.....”.

To znači da je lustracija samo neka vrst posebnog procesa kojim se u najširem smislu zakonom i drugim propisima označava određen način razodkrivanja zločina totalitarnih sustava ali ne i odstranjivanje iz javnoga života i kažnjavanje onih koji su ih počinili kao i onih koji te zločine prikrivaju i opravdavaju.. To zapravo znači da svi oni koji su počinili zločin i oni koji ih slijede i slave ne moraju za ništa odgovarati. To znači da se tom lustracijom samo lustrira ( pere ) zločince i njihove zločine kako bi tako “lustrirani”, sami ili kroz svoje nasljednike, mogli idalje činiti zločine protiv nezaštićenog naroda. Samo sada na drugačiji način, drugačijim metodama.

S koje god strane to pogledamo riječ lustracija je podpuno neprikladan termin i kako izgleda, namjeran misnomen za bilo kakvo kažnjavanje komunističkih zločina.

Ako pogledamo što stoji na internetu vidjet ćemo da su mnoge bivše komunističke države provele tu i takvu lustraciju, ali i ovdje se vidi da su, kad nabrajaju zemlje koje su i koje nisu provele lustraciju, ti naši “pravedni” suporteri lustracije pristrani i vrlo selektivni.

Tako na internetu među državama koje su od 1996. provele lustraciju su; Češka, Slovačka, Mađarska, makedonija, Albanija, Bugarska, Litva, Latvija, Estonija, Njemačka, Poljska i Rumunjska. Među onima koje to nisu učinile upisane su neke bivše sovjetske republike, a one u kojima su počinjeni najgrozniji zločini; Hrvatska i današnja Bosna i Hercegovina uobće se ne spominju. Well, reći će naši prijatelji Englezi, - ...u njima je 45 godina vladao “humani, jugoslavenski komunizam”.

Pa recimo da je i ta lustracija bolja nego ništa, treba iztaknuti da se Hrvatska nikakvom lustracijom, nikakvim pranjem komunističkih megazločina ne će riješiti umreženog potomstva ideološke baštine onih o čijim zločinima je riječ.

Dakle, ono što moramo i možemo pred narodom i svijetom prikazati jest zločinačka prošlost otaca onih koji danas vladaju Hrvatskom, imajući, pritom na umu da se i nakon toga neće ništa promijeniti ako za te zločine nitko ne bude primjereno kažnjen.

Kao i sve druge tako površne međunarodne zakone tako i ovaj o lustraciji komunističkih zločina izgleda da svak razumije na svoj način.

Tako, od svih zemalja koje su takvu lustraciju tobože provele jedino su Češka i Slovačka poduzele barem nekoliko vrijednih koraka....

Tranzicija još (1991.) ondašnje Čehoslovačke iz komunističkog totalitarizma u demokraciju bila je sasvim drukčija od svih drugih postkomunističkih država.

Za razliku od svih susjednih država, nova vlast nije o komunističkim zločinima donijela presudu uporabom sudskih procesa i parnica nego je jednostavno izglasala zakonsku odluku kojom će se DRŽAVA LUSTRIRATI (OČISTITI) OD KOMUNISTIČKIH ZLOČINACA.

Prema tom zakonu, izglasanom 4. listopada 1991., imena svih onih koji su bili upleteni u komunističku tajnu službu StB stavljena su na ‘crnu listu’ i svi su trebali biti uklonjeni s svih važnijih javnih pozicija, uključivši sve više pozicije u državnoj službi, sudstvu, sigurnosnim službama, vojsci, upravi državnog vlasništva, centralnoj banci, željeznici, višim akademskim pozicijama i elektronskim i drugim medijima.

Ali, iako je poslije razkida između Češke i Slovačke taj zakon prenesen u njihove države, on je 2000. g., u Češkoj prestao važiti, jer, kako su češki političari izjavili,

on nije bio izglasan da bi služio kao nekakav oblik pravde, nego kao osiguranje da se događaji kao napr. komunistički puč u veljači 1948.ne bi opet dogodio.

Riječ je o puču koji su komunisti izveli tako što je ministar unutrašnjih poslova, komunist Vaclav Nosek, sve policijske snage napučio komunistima.

Vrlo identično s onim što od 2000te godine čine komunisti u Hrvatskoj.

Do danas niti jedan komunistički zločin u Hrvatskoj nije u bilo kojem smislu “lustriran”. A zločini koje su nad hrvatskim narodom počinili Titini ušljivi komite mnogostruko su nadmašili sve zločine svih totalitarnih sustava,pa i onog staljinističkog u SSSR-u.

Evo samo nekoliko od tisuća i tisuća primjera;

Na jednom sastanku koncem srpnja 1945. na kojem su bili Veljko Drakulić, Duško Brkić i načelnik OZN-e za Hrvatsku general Ivan “Stevo” Krajačić Na tom sastanku načelnik OZN-e za okrug Banija se tuži :

“/.../ Moglo bi se zapaziti da je šovinistička mržnja već na vrhuncu. Imeđu srpskih i hrvatskih sela je toliko razplamsala da se skoro tuku. U Kostajničkom i Dvorskom kotaru neki kažu da to nije naša država i naša vlast, jer su Srbi u komandama, Srbi su svugdje, a Hrvati nigdje. U kotaru Kostajnica dogodilo se da su naše vlasti pohapsile neke ljude, izrezali im “U” na čelui provodili ih kroz selo i odvodili u šumu gdje su ih likvidirali. Oduzimaju imovinu, blago ........

Šovinistička mržnja se razvija u velikoj mjeri povratnika iz Srbije.

Oni govore: “Što ne ubiješ sve Hrvate? Zašto čekate? U Srbiji kralj ima većinu uz se.”

DUŠKO BRKIĆ kaže: “Razvio se šovinizam, organizirani šovinizam, koji je počeo da dolazi iz Srbije, preko Vojvodine i Srijema, a koji je zahvatioduboki korijen u samoj Hrvatskoj....”.

Na te pritužbe Srba, koji se ne ustručavaju otvoreno govoriti, njihova podrepina i ulizica, hrvatski odmetnik, crveni bandit Krajačić odgovara: “Drugovi, prestanite konačno sa likvidacijom! Ne zato što ja možda žalim neprijatelja, ja ne žalim ni moga oca, nego zato što se u narodu kuje, ruje.

Mi moramo nastojati da nadjemo nov način sa kojim ćemo iste neprijatelje odstraniti. Mi imamo vojne sudove....”

A kako, zašto i kome su ti komunistički sudovi sudili vidi se iz samo nekolika od tisuća i tisuća pimjera.

Samo u periodu između 12. svibnja 1945. i 25. veljače 1946. po odredbi samo jednog od tih Krajačićevih Vojnih sudova u Zagrebu, Bjelovaru i okolici i izvršena je smrtna kazna nad 1.655 nevinih Hrvata i Hrvatica.

SMRTNE KAZNE ZA “RAZBIJANJE JEDINSTVA SRPSKOG NARODA”

Ako danas , osim jugokomunista i njihovih drugova četnika u Hrvatskoj ima još netko tko vidi razliku između Titinih partizana i Dražinih četnika neka pogleda zašto su sve komunistički kangaroo sudovi dijelili smrtne kazne ljudima koji nisu imali nikakve veze s nikakvim zločinima. Koji nisu, kako naš narod kaže ni mrava zgazili. Ljudima koji su morali umrijeti samo zato što su bili Hrvati.

Ovo što slijedi navodim onako kako stoji u komunističkim zapisima, bez gramatičkih i drugih izpravaka.

VOJNI SUD KOMANDE GRADA ZAGREBA

Sud. broj 290/45

U IME NARODA JUGOSLAVIJE !

Vojni sud komande grada Zagreba sastavljen od kapetana Ranogajec Vlade kao pretsjednika, majora Rapaić Ljubodraga i redova Borovac Jovana kao članova suda, Radan Dr. Ota kao zapisničara, a u prisutnosti Popović Dr. Zdravka sudskog istražitelja kao zastupnika optužbe o krivičnom predmetu protiv okrivljenog Filipović-Majstorović Miroslava i družine, radi djela iz čl. 13 i14 U.V.S. nakon održanog javnog procesa u prisustvu okrivljenih donio je dne 29. VI. 1945

p r e s u d u

GERMOGEN MAKSIMOV što je

a) primio položaj, ime i naslov metropolita zagrebačke, a kasnije i patrijarga

tzv.hrvatske pravoslavne crkve, koja je bila stvorena po zločincu Paveliću, da bi se što lakše ostvarilo posvemašnja okupacija Jugoslavije, i da bi se razbilo jedinstvo srpskog naroda u Hrvatskoj i izazvao bratoubilački rat......

b) sa toga položaja i kroz tu organizaciju po nalogu Pavelića, a u službi stranoga

zavojevača nasilno provodio i tjerao u članstvo Srbe u tzv. hrv. prav. crkvu te je na taj način skrivio smrt hiljadama Srba koji su prilikom tih prevođenja u masama ubijeni. (Ovo je svojevrstni paradoks samo prirođen Velikosrbima, srbokomunistima i njihovim slugama. nap. a.)

c) s toga položaja kroz tu organizaciju po nalogu i u službi okupatora raspirivao

nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju, pokušavajući na taj način izazvati bratoubilački rat, a ve to u namjeri slabljenja jedinstvenog otpora naroda Jugoslavije protiv stranog zavojevača.....

e) godine 1942 izdao poslanicu po nalogu okupatora, u kojoj je pozivao

pripadnike NOP, da napuste borbu protiv okupatora i da se vrate svojim kućama, te je na taj način ....pokušao razbiti jedinstvo narodno-oslobodilačkog fronta i oslabiti borbu, te omogućiti okupatoru i njegovim slugama da izvrše što lakše pokolj nad narodima Jugoslavije,

dakle je počinio krivično djelo služenja okupatoru i njegovim pomagačima i djelo pomagača i podstrekača na masovna ubijanja naroda i uništenje narodne imovine.

MIFKA SPIRIDON što je

a) kao svećenik srpsko pravoslavne crkve prihvatio se je u 1943 godini na

vlastitu inicijativu, a posredstvom Germogena položaja i naziva svećenika tzv hrvatsko pravoslavne crkve u Zagrebu,.... da bi se što lakše ostvarila posvemašnja okupacija i da bi se razbilo jedinstvo srpskog naroda u Hrvatskoj i izazvao bratoubilački rat......

b) kao svećenik t. zv. hrv. pravoslavne crkve kao ispovjednik pravoslavnih zatočenika logora Jasenovac prisustvovao masovnom ubijanju istih, te sam učestvovao u tim ubijanjima.

c) u gore opisanom svojstvu primio položaj, ime i naslov paroha u Goraždama u Visokom u tzv. hrv. pravoslavnoj crkvi , te sudjelovao u organizaciji “Parohija” u Bosni i Hercegovini

d) god 1944 primio položaj, ime i naslov episkopa sarajevskog t.zv. hrv. pravoslavne crkve i ovaj si položaj prisvajao sve do odlobođenja Sarajeva.

e) u gore opisanom svojstvu vršio dužnost “nastavnika” u tzv. hrv. prav. bogosloviji u Sarajevu, dakle počinio krivično djelo služenja okupatoru i domaćim izdajicama i kao takav bio neposredni izvršitelj , pomagač ipodstrekač masovnih ubijanja proganjanja i odvođenja u logore nevinog stanovništva.....”.

nastavlja se....

 

Za Dom Spremni!

Ja sam Zvonimir Došen
Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
Gostiju online: 1
Korisnika online: 1
  • miguelul69
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!