coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Ratni dani arrow Vitez Jure Francetić živi u sjećanju Hr vatskog naroda
Utorak, 16 Siječanj 2018
 
 
Vitez Jure Francetić živi u sjećanju Hr vatskog naroda PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Subota, 29 Prosinac 2012

Vitez Jure Francetić  živi u sjećanju Hrvatskog naroda

Vivoze kod Otočca 2./3. srpnja 1912. - Slunj 27./28. prosinca 1942.

 

Ovaj prilog bi trebao poslužiti za ispravke i dopune povijesti o Juri Francetiću

Među točnim zapisima o Juri Francetiću ima i drugčijih pa ću u ovome članku ukazati barem na nekoje od njih vezane za Slunj jer spadam među još žive svjedoke vremena i događaja u Slunju, gdje se je dogodila tragedija Francetić.

 

Među najtužnije dane u hrvatskome Slunju spadaju prosinački dani od 23. do 28. 1942.  Ostali su zauvijek u znaku sjete za najvećim hrvatskim junakom svoga vremena, voljenim sinom ponosne Like †Jurom Francetićem, umrlim noću u zoru 28. prosinca, 1942.

 

Ranjenici u Močilama nisu mogli biti preveženi u Rakovicu

U popodnevnim  satima 23. prosinca tragično je stradao Jure Francetić i pilot Mijo Abičić padom hrvatskog zrakoplova u srbskom selu Močile nedaleko Slunja (oko 8 km).

Ranjenici u prizemljenju zrakoplova Jure Francetić i Mijo Abičić  nisu bili preveženi iz Močila u Rakovicu, kako ponegdje u komunističkim izvješćima piše pa iz Rakovice kamionom u Slunj. Naime, zrakoplov je pao u ranom poslijepodnevu između 13 i 14 sati.

 

Nakon međusobnih okršaja s partizanočetnicima, teškog ranjavanja Jure Francetića sjekirom Mile Trbojevića i nešto lakšeg ranjavanja Mije Abičića te uvijanja rana u seljačke ručnike našli su se zarobljeni ranjenici u Slunju za danjeg svjetla, dakle prije 16 sati. To mi je u trajnom sjećanju. Naime,  kao ministrant uputio sam se u crkvu na vježbe za božićne mise, a te vježbe su bile zakazane za 16 sati.

 

Dolaskom na ministrantske vježbe zatekao sam ispred Župnog ureda i crkvene ograde mnoštvo svijeta i dvoja seljačka kola. Ususret mi je pohitao ministrant Mate Sminderovac i tužnim glasom rekao da je u seljačkim kolima izranjavani zapovjednik Crne legije Jure Francetić. Ubrzo smo se obadvojica progurali do kola, u kojima je ležao naš voljeni i opjevani po hrabrosti Jure Francetić. Bila mu je glava posve omotana seljačkim ručnicima obojenim junačkom krvlju, čovjeka u oprostu sa životom.

Nevažno je za povijest, ali značajno za moje sjećanje jest, da sam stavio svoju ruku na njegovu, koja mi je djelovala dosta hladno.To isto je učinio i moj prijatelj Mate Sminderovac. Vjerojatno smo mi dvojica bili posljednji članovi Hrvatske ustaške mladeži, koji smo se na taj način rukovali s još živim, voljenim zapovjednikom Crne legije - ustaškim pukovnikom Jurom Francetićem.

 

Kontroverze, koje se i sada navode u medijima i u redovima političara

Ovdje je najvažnije iznijeti nekoliko istina za eventualne pisatelje povijesti ili doktorske disertacije o životu i tragediji Jure Francetića:

Ranjenici nisu voženi u Rakovicu (18 km udaljenu od Slunja), kako piše u nekim partizanskočetničkim izvješćima jer u nikojem slučaju ne bi mogli biti u Slunju prije 16 sati. U Rakovici nije postojala niti ambulanta niti bolnica pa je izvan svake rasprave vožnja teških ranjenika u Rakovicu.

 

Netočno piše u brojnim izvješćima da su Francetić i s njime pilot Mijo Abičić bili stacionirani u slunjskome samostanu. Vidi, Marko Marković: "Jure i Boban... str. 10." To je netočno jer Slunj nema samostana od 16. stoljeća naovamo. Ne postoji niti zgrada, u kojoj je bio samostan.

 

Ponegdje piše da je bolnica bila u Župnom uredu, što je također netočno. Točno jest da su ranjenici prenoćili prvu noć u Župnom uredu, prva soba prizemno desno.

Na zamolbu crkvenog odbornika Miće Magdića kod ondašnjeg predsjednika grada Slunja Pante Katića, ranjenici Francetić i Abičić  su premješteni u vojnu bolnicu.

Vojna bolnica Hrvatske vojske, a zatim partizanskočetnička je bila u kući Mate Mikana, neposredno uz Župni ured i jedno dvadesetak koraka udaljeno od crkvene ograde.

U toj bolnici, a ne u Župnome uredu su ranjenici proveli svoje zadnje dane života. Sada ta kuća pripada čestitoj slunjskoj obitelji Modrušan.

 

U nekim izvješčima piše da su letjela iznad Slunja dva zrakoplova marke "Potez", što je netočno jer je letio samo jedan dvokrilni zrakoplov, nazivan u ono vrijeme "Bregejac". Evo toga navoda u izvorniku, Zbornik 18, HAK, Karlovac, 1988. str. 845:

"Kada su 23. decembra 1942 godine preko Močila letjela prema Gospiću dva aviona tipa 'Potez' jedan se pokvario i pao usred Močila, 500 metara od crkve. Iz njega je padobranom iskočio ustaški pukovnik Jure Francetić  komandant Pavelićeve Crne legije i ostao nepovrijeđen. Nakon kraćeg okršaja uhvatila ga je partizanska straža. U tom okršaju ranjen je u glavu, a ranio ga je Mile Trbojević. Predan je našim vlastima u Slunju..."

 

Netočno je Francetićevo iskakanje padobranom. Pri vrlo niskom lijetu nije bilo moguće iskakati padobranom, nego se je zrakloplov prizemljio u selu Močile nedaleko Slunja (podatak iz: M. Marković "Jure i Boban...") pri čemu su Francetić i Abičić bili lakše ozlijeđeni.

 

Ovo je važan podatak jer govori da je Jure Francetić nakon pada zrakoplova ostao nepovrijeđen, odnosno lakše ozlijeđen, a zatim su ga partizanočetnici izmasakrirali sjekirom i puščanim kundacima. Ovo spada u teško kažnjivi čin prema Međunarodnoj konvenciji o postupku s ranjenicima na obadvije zaraćene strane.

 

Ovaj zločin, masakriranjem ranjenika sjekirom i kundacima, izveden od partizanske straže se je dogodio iza Prvog zasjedanja Avnoja u Bihaću (25. studenoga 1942), kad je Tito proglasio svoju državu "Bihaćku republiku", a u Slunju je bio Glavni štab Hrvatske.

Dakle, na nekoga od te avnojevske države pada međunarodna odgovornost za mučenje i masakriranje zarobljenih častnika Hrvatske vojske.

 

Nisu civili izranjavali Juru Francetića i Miju Abičića, kako se može čitati u ondašnjim partizanskočetničkim izvješćima, nego partizanska straža, u kojoj je bio krvnik sa sjekirom Mile Trbojević.

Gore napisani navod iz Zbornika 18 je jako važan jer je zločin na ranjenicima izvršila partizanska straža samozvane države Bihaćke republike, a ta je morala poštivati Međunarodnu konvenciju o humanom postupku prema ranjenicima.

U tome teškom ranjavanju pukovnika Hrvatske vojske Jure Francetića i domobranskog zastavnika Mije Abičića je vjerojatno razlog, da ih Titova "država" nije za života niti mrtve mijenjala za zarobljenike na hrvatskoj strani.  Naime, na ranjavanju sjekirom bio je vidljiv divljački postupak, za kojega je Tito očekivao međunarodni ukor.

 

Također se susreće podatak o  "trojici ranjenih bandita", što ne odgovara istini jer su bila samo dvojica hrvatskih častnika: pukovnik Jure Francetić i zastavnik Mijo Abičić.

 

Liječnici su se trudili spasiti život ranjenicima

Istina jest, da su se dvojica liječnika, zarobljeni Austrijanac Dr. Franz Kleinhappel i Crnogorac, Dr. Boro Božović zalagali za izliječenje ranjenika, napose teško ranjenoga Juru Francetića. To su oni činili po lječničkom kodeksu, a ne po jalovoj retorici Dr. Vladimira Bakarića. Ako bi Bakarić tako postupao, kako se je razbacivao riječima, onda ne bi dozvolio da mrtvi Francetić i živi Abačić završe u močilarskoj bezdani, nego bi mrtvog Juru Francetića i živog Miju Abačiča zamijenio za zarobljenike na hrvatskoj strani.

 

Retoričke slavopojke, koje se pripisuju Titu o liječenju Jure Francetića i Mije Abičića je naknadno izmišljena magla za javnost.

"Tito je osobno zapovijedio da se poduzme sve, da se Francetiću spasi život..." To je najpodlija laž.

Naime, Tito je osobno automobilom doputovao iz Bihaća u Slunj na dan katoličkog Božića, 25. prosinca 1942. da se uvjeri u plijen, koji je pao u ruke njegovih boraca. Zašto se o tome ne izražavaju braća Slavko Goldstein i  Daniel Ivin, koji su tada boravili s majkom u Slunju. Njihova majka je bila bolničarka u bolnici i vodila je brigu za Francetića i Abičića.

 

"Te bandite nećemo da lečimo..."

Tito nije bio nimalo milostiv prema ranjenicima u Slunjskoj bolnici. Na taj Titov posjet se je osvrnuo Toma Žalac u album knjizi: "Rastoke na slapovima Slunjčice. Titove riječi čulo je stotine Slunjana, koji su dolazili ili odlazili iz crkve s Božićnih misa.  One su glasile u Titovom "hrvatskom" jeziku:

"Ove bandite nećemo da lečimo, nego im treba dati svakog dana čašu vode i parče leba, da se što dulje muče..."

Izgovorio je te užasne riječi s prozora od bolnice. Svi smo ih čuli, koji smo se tu zatekli. Naljutile su nas nekoliko članova Hrvatske ustaške mladeži (Dragan Hazler, Josip Hazler, Zlatko Petretto i Mate Sminderovac) i organizirali smo atentat na zločinca Tita.  Naime, Tito je sa svojom pratnjom otiša razgledati slapove Slunjčice u Rastokama. Mi smo u zasjedi pripremili nekoliko talijanskih bomba, s kojima smo ga namjeravali zasuti i maknuti sa zločinačke scene.

Do atentata nije došlo jer se Tito nije vraćao u Slunj, nego je produžio iz Rastoka Lađevačkom cestom prema Cazinu i Bihaću. Tako je preživio najveći zločinac Tito, ali i mi četvorica, kojih ne bi bilo na životu nakon atentata.

 

Netočnosti o tragediji Francetić prenose i hrvatki madiji

Primjerice, na HTV-kalendaru prezentiran zanimljiv prikaz tragedije Jure Francetića, ali je rečeno da je on umro 27. prosinca 1942, godine što nije točno. 

Bio sam ministrant u slunjskoj crkvi Presvetog Trojstva, a vojna bolnica, u kojoj su bili stacionirani ranjenici Jure Francetić i Mijo Abičić je udaljena od crkve oko 20 koraka.  Nakon mise na dan Svetog Ivana, koju je vodio rakovički svećenik, vlč. Štimac, mi trojica ministranata: Marko Skukan, Matija Sminderovac i Dragan Hazler posjetili smo ranjenike. Našli smo ih u teškom stanju, kao i prvih dana, kad smo ih posjećivali. To je bilo točno 27. prosinca 1942. oko podneva. Dakle, toga dana su ranjenici još bili na životu.

U svojim zapisima o pokojnom Juri Francetiću ističem uvijek, što i ovdje ponavljam, da su komunističke partizanskočetničke vlasti u Slunju prisiljavale ljude da moraju vidjeti i osvjedočiti se "... da su u bolnici dvojica zarobljenih ustaških bandita."  Tu prisilu smo mi, slunjska Ustaška mladež prihvaćali i posjećivali smo često naše voljene stradalnike.

 

Pukovnik Jure Francetić je umro ili bio zadavljen u zoru 28. prosinca 1942.

Jure Francetić je umro od zadobivenih teških rana ili je bio zadavljen noću i to pred jutro 28. prosinca 1942.  U Slunju se je govorilo da ga je zadavio partizanskočetnički krvnik Mješina Kukić. Taj zločinac je je poznat kao krojitelj sudbine brojnih Hrvata u Slunjskome kraju tijekom Drugog svjetskog rata. Nadilazio ga je po divljačkim zvjerstvima na Hrvatima jedino šef OZN-e/UDB-e u Slunju Petar - Pepa Zinaić.

 

Istoga dana, ponavljam 28. prosinca 1942. je oko podne mrtvi †Jure Francetić zamotan u plahtu zajedno sa živim zrakoplovnim pilotom Mijom Abičićem odpremljen u selo Močile i obadvojica bačeni u bezdanu nedaleko seoskog bunara.

Taj tužni događaj, popraćen je užasnim govorom jednog partizanskočetničkog komesara i kozaračkim kolom, kojeg su igrale partizanočetnikuše, Srbkinje i Vlahinje iz okolice Slunja.

 

Dakle, nije točno, da se ne zna za grob †Jure Francetića, ali u tome grobu nisu sami Francetić i Abičić, nego zajedno sa stotinama Hrvata i Hrvatica iz Slunjskog kraja - civila i hrvatskih vojnika, koje su poubijali Titovi partizanočetnici.

 

Sada je ta lokacija s bezdanom u sastavu Polgona HV "Eugen Kvaternik" Slunj. Ponavljam: U toj bezdani je našlo svoj vječni počinak stotine Hrvata i Hrvatica, pretežno civila iz Rakovice i obližnjih slunjskih sela pa svaka identifikacija ne bi bila jednostavna ni laka.

Ovo valja znati jer postoje razni opisi i zapisi, da se ne zna za grob †Jure Francetića, čak ima zaspisa da su još živi odveženi u Bihać radi zamjene za partizanskočetničke zarobljenika na hrvatskoj strani. To su neznanja ili namjerno sijane zablude.

 

Točno se znadee za grob †Jure Francetića i još sada ima živih svjedoka, koji znadu, da je partizanskočetnički krvnik Mješina Kukić bacio u močilarsku bezdanu mrtvoga †Juru Francetića i živoga ranjenika Miju Abičića.

Nastavit će se!

Dragan Hazler - hrvatski djelatnik

Basel, 28. proosinca 2012.

Na obljetnički dan smrti †Jure Francetića, u Slunju 28.prosinca 1942. i

na obljetnički dan smrti poglavnika Dr. Ante Pavelića, u Madridu, 12. prosinca 1959.

Neka im je vječni pokoj! - S nama su!

Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!