coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow LUSTRACIJA - ODGOVORNOSTI ZA KRŠENJE LJUDSKIH PRAVA
Četvrtak, 18 Siječanj 2018
 
 
LUSTRACIJA - ODGOVORNOSTI ZA KRŠENJE LJUDSKIH PRAVA PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Srijeda, 17 Kolovoz 2011

Podsjetnik na traženu ali ne sprovedenu lustraciju

Stariji članak bez komentara, kojeg valja ponovo objaviti, čemu se autor neće protiviti, utoliko manje jer je dobar dio sadržaja preuzet iz Wikipedije. D.H.  

Robert Jukić: Sumrak Hrvatske pošte

BLOG - ČLANAK - Lustracija bez "?" ali Kada?, autor Jakša

Lustracija bez "?" ali Kada?

 

ODGOVORNOSTI

ZA KRŠENJE LJUDSKIH PRAVA

ili kako je poznato u političkom svijetu

"LUSTRACIJA"


Ne provedena lustracija je kamen temeljac bolesti morala i glavna prepreka u bilo kakvom pokušaju ozdravljenja i sazrijevanja Hrvatskoga društva. Neprovedena lustracija je rak društva u Republici Hrvatskoj i upravo kao i rak, lustracija postoji i provedena je u skoro svim zemljama gdje su do nedavno vladali komunisti, odnosno režimisti. Sam pojam režima je dovoljan za obrazloženje na temu 'Zašto je lustracija potrebna'? Onima kojima to nije jasno, možda nikada ni neće biti jasno, ali pokušat ću argumentirano obrazložiti 'Zašto je potrebno provesti lustraciju u RH'.

Odakle riječ lustracija?

Lustracija je izvorno pojam iz starorimske religije koji je označavao obrede čišćenja ili pomirenja. Starorimska lustracija provođena je i nakon događaja kao što su krvoprolića, babinje, dodiri s pokojnikom i slično.

Lustracija u Hrvatskoj je pojam o kojem ne postoji zakonska odredba. Zakon o lustraciji se predložio 1998. i 1999. i oba puta je odbijen većinom glasova (u Saboru RH).
Prijedlog zakona odnosio se na sprečavanje nositelja nekadašnjih visokih dužnosti u komunističkoj partiji, tajnim policijama, obavještajnoj službi UDBA da i danas budu nositelji vlasti i imaju visoka politička mjesta u RH. Upravo taj dio prijedloga i je sporan s obzirom da je suprotan Ustavu i drugim zakonima Republike Hrvatske koji brane diskriminaciju po političkoj osnovi, a zbog raširene slične prakse u zemljama Europe osudilo ga je i Vijeće Europe u svojoj rezoluciji 1096 kojom lustraciju dozvoljava samo protiv onih koji su svojim djelovanjem kršili ljudska prava, a ne protiv svih dužnosnika prethodnoga političkog sustava.
To se prije svega odnosi na predsjednika, premijera, članove Vlade, članove Sabora, zaposlenike tajnih službi, članove odbora u državnim firmama, sudstvo, urednika i novinara i drugih.
U ostalim zemljama bivšeg socijalističkog sustava, osobama koje su sudjelovale u radu ili na bilo koji drugi način surađivale sa tajnim službama bivšeg sustava otvoreno je dano do znanja da se sklone iz javnog života. Češka je to napravila još 1991., a zakoni o lustraciji doneseni su i u Srbiji i Albaniji. Srbijanski zakon o lustraciji, za razliku od drugih sličnih zakona, lustracijom obuhvaća osobe koje su prilikom javnoga djelovanja kršile ljudska prava bez obzira na stranačku pripadnost. Srbijanskom lustracijom nije tako zahvaćena većina pripadnika Saveza komunista, ali s druge strane je i dio desničara (npr. radikala) koji su svojim djelovanjem, prema javnom stajalištu Srbije, kršili ljudska prava. U Makedoniji je tijekom 2009. godine službeno počela lustracija i na prvom udaru provjerava našla se prošlost i djelovanje političara.
Lustracija je pravna mjera i provodi se unutar pravnog okvira.

Izvor: Wikipedia

Dakle, lustracija predstavlja ograđivanje od svih onih koji su "služili komunistički režim" uključujući ideološke kolaboracioniste režima i članove komunističke partije i udaljavanje takve osobe iz javno društvenih organa.

Nije tajna da se u svakom režimu krše ljudska prava, tako je isto opće poznato da su u svim bivšim socijalističkim/komunističkim zemljama vlasti kršile ljudska prava u ime režima ili toBože nekakve političke ideologije. U kratko, totalitarni komunistički režimi postali su u modernom svijetu sinonim za vlast koja je spremna povrijediti sva ljudska prava u ime politike.

Osim kršenja ljudskih prava tu su postojale i službe koje su bile zadužene održavati tu vlast neovisno o cijeni ili moralnosti. Te službe su bile različite po zadačama i ciljevima. Nije sigurno isto biti ubojica u ime režima (partije i 'njezine' države) i recimo državni službenik koji je dobio posao temeljem kvalifikacija + partijske knjižice. Naravno da se te dvije službe nemogu usporediti, no ne smije se zanemariti da je i u ovom drugom primjeru takva osoba dobila posao na štetu onih osoba koje nisu bili članovi 'partije' i na taj način po moralnim načelima nisu puno bolji od recimo nekakvog 'UDBA-ša'. Još manje ako su imali ikakav dodir sa onim sektorima vlasti koji su sudjelovali na bilo koji način u slijedećim poznatim zločinačkim podhvatima:
masovna ubojstva, deportacije, prisilni rad, organiziran psihički ili fizički teror, etničko čišćenje, progon, represiju nad ljudima određene vjeroispovjesti, zabrane prava na slobodu izražavanja (na osobnom nivou ili putem medija), spriječavanje političkog pluralizma.

Tko može znati koliko takvih osoba i dan danas sudjeluju u procesu stvaranja politike ili u administraciji kojom se upravlja i uređuje svakodnevni život ovdje u RH jer nije provedena lustracija. Veliki dio odgovora na pitanje 'Zašto je to tako?' može se pronači u prelasku komunista u nove vladajuće garniture ranih 90-ih godina kada se putem referenduma usvojio demokratski poredak u (S)RH.

Ref: "Što učiniti? Nasljedstvo Saveza komunista Hrvatske"
http://www.jaksa101.com/index.php/blog/66-fb-notes-3

Koliko bi se dosadašnjih sudionika vlasti u RH dotaklo u tom procesu?
Od onih koji su bili na vlasti za vrijeme komunizma/socijalizma do onih koji su cinkali Hrvate miliciji i oni koji su pomagali UDBI u njihovom djelovanju unutar zemlje kao i izvan domicilne zemlje.

Iz tih razloga je 'Lustracija provedena' u večinu ti zemalja koje su donedavno imale totalitarnu komunističko/socijalističku vlast.

Parlamentarna skupština Vijeća Europe osudila je svaki totalitarni poredak, sa posebnim naglaskom upravo na 'komunističi/socijalistički' poredak. Usvojene rezolucije su:
1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunistički poredaka, usvojena 25. siječnja 2006 godine i
1096 o ukljanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, usvojena 27. lipnja 1996 godine.

Usprkos svemu tome i navodnim EU integracijama Republike Hrvatske, naša država spada u onih par zemalja koje još nijs provele 'lustraciju'.

Idemo sada razmotriti rezultate vlade bivših komunjara u RH koji i dalje uživaju u bahatoj i nedodirljivoj vlasti i to sve zbog neprovedene lustracije u RH!

Proces privatizacije pod vodstvom bivših komunista koji se danas predstavljaju kao veliki borci za Hrvatsku.

Prvo i osnovno: Pretvorba i privatizacija.

Od cijelokupnog procesa možemo jedino reči 'No Comment' ili 'Bez komentara'. Svakome je jasno da je proces privatizacije pod upravljačkom rukom bivših komunjara doveo do financijskog kolapsa državu RH i društveni moral. Vrlo slično onoj sudbini bivše federacije na čelu koje su isto oni bili ... u tim vladajućim garniturama, koja se prvenstveno srušila na ekonomskom tržistu i onda se krvavo raspala u svakom segmentu.


Kao drugo: Odnos prema ljudima koji su izravno ili neizravno prognani iz bivše SFRJ.

Odnos Hrvatske Vlasti i opća društvena klima i osjetljivost prema našim ljudima koji žive izvan RH.
Kao i za vrijeme SFRJ stvara se i održava se opći anomizitet i odbojnost prema onim ljudima koji su se do 1989 godine izražavali kao 'Hrvati i Hrvatice' u drugim zemljama. Bez obzira bili prisiljeni na odseljenje ili bili prognani pod parolom 'trbuhom za kruhom'. Ti ljudi su čak do 1999 bili spremni velikim djelom sudjelovati u stvaranju zajedničke budućnosti, a što su i potvrdili velikim dijelom sa svojim izravnim financiranjem obrane RH od velikosrpske čizme. Takve ljude se dan danas i dalje šikanira, umalovažava, putem propagande njih se na jedan vrlo rasistički način prikazuje kao unazađenim 'aboriđinima', 'divljacima' ili u najbolju ruku 'kaubojima' sa 'divljeg zapada'. Ciljano je isključena svaka mogućnost njihovog sudjelovanja u ekonomskom ili društvenom životu unutar RH. Možemo komotno i dalje svrstati našu tzv. 'dijasporu' pod Državni neprijatelj broj 1. isto kao što su ih prije nazivali 'Ustaškom emigracijom'!


Kao treče: Partijsko/režimski nepotizam.

Svima je u ovoj državi poznato da je i dan danas lakše doći do bilo kakvog posla uz pomoć partijske/stranačke članske iskaznice. Isto kao što je u bivšem režimu tako i u ovom režimu 'partijsko/stranačka pripadnost' u veliko utječe na tržište rada. Represijom se umalovažava i uništava 'znanje', 'mladost' i 'moralna horizonta' putem partijskog/stranačkog nepotizma. Mladi ljudi koji uspješno i pošteno završe viši nivo obrazovanja su osuđeni na propast ili na progon/iseljenje 'trbuhom za kruhom'. Kao što u svakom režimu 'znanje' i visoki nivo svijesti predstavlja 'opasnost' tako se u aktualnom sustavu pod upravljačom rukom bivših komunjara vrši represija nad onima koji bi mogli predstavljati opasnost političkom poredku.

Ref: Nepotizam je termin kojim se označava popunjavanje radnih mjesta članovima vlastite obitelji ili davanje prednosti pri zapošljavanju poznanicima. Kriterij stručne ili osobne sposobnosti za određenu funkciju pri tome ne igraju odlučujuću ulogu.

Izvor: wikipedia

Kao četvrto: Uveličavanje bivši diktatora i zločinaca.

Nebitno koliko su godina vladali i koliki su utjecaj imali na naše živote, zločinci su svi oni koji su vodili, sudjelovali i pomagali na bilo koji način represivni režim pod kojim su ljudska prava bila zgažena.
Nepotrebno je reči da i dan danas imamo veliki broj trgova, rive, ulica i šetališta koje nose naziv po nekakvim diktatorima ili po onima koji su održavali taj krvavi i nehumani režim.

Kao peto: Demonizacija 'Dragovoljaca domovinskog rata'.

Sustavno se taj dio našeg društva iskorištava i koristi kao 'pijun' za partijsku propagandu. Te demonizacija po tome što se tim ljudima dalo donekle pravednije priznanje za njihovo dragovoljno sudjelovanje u obrambenom ratu a u isto vrijeme se toliko umalovažava i devaluizira vrijednost radnog sata. Stvaranjem razlike koje su po samoj naravi neprirodne, jer nigdje u svijetu ne postoji državna mirovina koja je veča od radničke plaće. Uporno predstavljanje tih primanja kao 'povlaštena' ili prevelika u odnosu na 'plaće radnika' je sustavna demonizacija tih ljudi, jer po pravilu sva državna primanja trebaju biti u odnosu sa sindikalnom košaricom. Tako se isto tržište rada treba ravnati po sindikalnoj košarici. Ovim putem razbijaju ono jedinstvo koje je postojalo u društvu ranih 90-ih godina i od naših 'heroja' stvaraju 'narodnog neprijatelja'. Znači svi oni koji su se bili spremni boriti za slobodnu i samostalnu Republiku Hrvatsku su sustavno izolirani iz društva i putem propagande su predstavljeni kao 'teret' ili 'neprijatelj' narodu!

Odriću se boraca za Hrvatsku Državu, jer se oni nisu borili ni za nikakav fašizam, antifašizam, komunizam, socijalizam, nacionalsocijalizam ili za bilo koju političku stranku poput HDZ, SDP, HSS, HSP itd. njima je to bilo strano, oni su ginuli samo i jedino za Hrvatsku Državu. Kao takvi ti ljudi predstavljaju ogromnu opasnost ovom poredku i samo iz tog razloga ulažu toliko napora u demonizaciju i izolaciju tih ljudi! Ako to nije ponašanje jednako jednom režimu onda ne znam što je!


Neću nabrajati dalje, pokrio sam nekoliko vrlo očitih primjera rezultata neprovedene lustracije u RH!
Koliko se neki složili s njima ili ne, ali ovo su izravni rezultati vladajuće garniture koja je nikla izravno iz redova socijalista/komunista bivše SFRJ i SRH.

Odnos prema tom lijevom orijentiranom totalitarnom režimu i njegovim članovima je razlog zbog kojeg se naša ekonomska i društvena tranzicija usporava. Svjest društva je i dalje ostala u doba tog režima što se vidi i osjeti najviše na tržistu rada i opće prihvačanje takve neučinkovite i represivne vlasti. Sama činjenica da je večina nas državljana prihvatilo ovakav sustav kao dio naše realnosti je u biti ostvaren cilj tih dosadašnji režimista. Rijetko tko od nas se može pohvaliti sa time da nismo nikada tražili nekakvu vezu ili nagradili nekakvu 'uslugu' u cilju da dođemo do svojih građanskih prava preko reda ili mimo zakona.

Zašto se onda sada vrlo trijezne glave u miru ne predlože i donosu potrebni zakoni kojima bi se 'Lustracija' provela?
Upravo po uzoru recimo Češke, Njemačke (Istočna), Slovačke itd. koje su vrlo brzo prihvatile demokratske norme, ekonomsku tranziciju odradile puno bezbolnije od ove naše ovdje u RH i koje su usvojile i svakim danom uspješno postižu Europske norme. Potvrda toga je da su sve te zemlje uspješne i relativno učinkovite članice EU-ropske unije. Samo da naglasim kako je Češka bila prva država iz onog bivšeg tzv. Istočnog bloka koja je provela lustraciju, a rezultati su vidjlivi iz aviona pogotovo ako se usporede sa rezultatima nas par zemalja koje nismo provele lustraciju! Svima je jasno da u Hrvatskoj nakon rata točnije 1998 godine i 1999 godine kada je prijedlog zakona o lustraciji bio predstavljen u Saboru, taj prijedlog nije imao šanse jer je jedna te ista nomenklatura t.j. Akteri iz bivšeg socijalizma su u večem dijelu aktualna vlast u RH. Naravno da takvi neće sebi oduzeti pravo da upravljaju sa novcem kojeg beru od donedavnog njima neprijatelja t.j. Nas, Hrvatskog Naroda.


Kako onda provesti 'Lustraciju' kada je zakonodavac upravo onaj kojeg se treba maknuti sa tog položaja?

Ako več nije moguće provesti Lustraciju onda se treba u cilju prihvačanja Europske norme i rezolucije, uvesti ograničenja na broj mandata kojeg jedan dužnosnik može imati ili ukupan broj godina (staža) kojeg može imati u javnom političkom sektoru. Na taj se način, ako se jedan takav zakon zagovara dinamika izmjene tih kadrova i njihovi podobnih nasljednika 'sinova' bi se ubrzala. Sa tom dinamikom dalo bi se ubrzati proces demokratizacije i rušenje režima kojeg održavaju jedni te isti totalitarni komunisti iz bivše SFRJ.


Provedba lustracije u Hrvatskoj je neizbježna nužnost ako želimo imati bilo kakvu budućnost kao država. Ovakav režim koji je na snazi od 1945 pa do danas je ekonomski i moralno neizdrživ. Uklanjanje iz javno političkog života svih tih aktera iz bivšeg totalitarnog socijalističkog/komunističkog režima je nešto što će se morati provesti kad tad. Sama neizdrživost tog sustava se dokazala kao definitvni put do propasti i još večeg zla.

Za lustraciju nikada nije kasno, to se jasno isčitava iz njene osnovne svrhe. Očistiti političku scenu od onih koji su se ogriješili u prošlosti i koji su sudjelovali u bilo kojem načinu u održavanju totalitarnog ili nepravednog sustava će uvijek biti aktualno. Pogotovo kada pogledamo koliko je 'njih' imalo koristi iz te pretvorbe i privatizacije ovdje u RH. Ovakav zakon u dobrom dijelu riješava pitanja o nezakonito stečenoj imovini u RH tijekom i putem te pretvorbe i privatizacije. 'Dvije muhe s jednim udarcem', kako bi rekao naš narod. Ovo 'rotirajuče predsjedništvo vladara' iz biše komunističke garde je konačno doživjelo svoj kraj, samim time što su opet doveli državu kojom upravljaju na prosijački štap.

Mi možemo birati.

Želimo reprizu povijesti?

ili ćemo te aktere maknuti iz naše političke i državno upravljačke scene?


Meni osobno se ne sviđa ideja da ponovimo ono što se doživjelo ovdje u RH ranih 90-ih godina!

  
 
 
Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!