coarse
coarse
coarse
coarse

Naslovnica arrow Politika arrow Papa Ratzinger urušava dignitet Petrovog nasljednika i Kristovog namjesnika
Četvrtak, 20 Rujan 2018
 
 
Papa Ratzinger urušava dignitet Petrovog nasljednika i Kristovog namjesnika PDF Ispis E-mail
Autor: uznik   
Nedjelja, 31 Srpanj 2011

Osvrt Josipa Kokića

     

Preuzeto od hrvatskog DRAGOVOLJCA i vraćam sa zahvalnošću DRAGOVOLJCU.  D.H.

Poput munje sinoć 29.7.2011. na glavnom dnevniku HTV-a javnost saznaje o gorkoj istini i činjenici dovođenja u bankrot Porečko-Pulske biskupije sa sjedištem u Poreču, od strane Pape,odnosno njegove komisije od trojice kardinala uključujući Bozanića.

Porečkom biskupu nije dopušteno biti članom te komisije, što je krajnje poniženje i za biskupa i za hrvatski vjernički puk. Sjedište biskupije i sve što joj pripada oduzima se i daje talijanskim Benediktincima. Bitno je u ovom kratkom nabrajanju činjenica reći kako je narušeno međunarodno pravo, zakoni države Hrvatske, ugrožen suverenitet a bitno povrijeđen dignitet katoličke Crkve u Hrvata.

Ovim svojim osvrtom želim doprinijeti sagledavanju istine u samom korijenu odnosa Vatikana prema RH, kao i ponašanju najodgovornijeg domaćeg klera koji doprinosi svojim podložničkim mentalitetom štetu narodu i državi Hrvatskoj.

Često sam u svojim tekstovima naglašavao kako je odlaskom kardinala Kuharića i Ivana Pavla II došlo do vidljivog loma –pada kako kod nas tako i u Vatikanu. Nažalost, od praktičnih vjernika među rijetkima sam izravno i otvoreno kritizirao neshvatljivo i nedopustivo ponašanje nadbiskupa i kardinala Bozanića već od samih početaka njegova dolaska u Zagreb na nadbiskupsku stolicu najveće Europske nadbiskupije. Taj čovjek je očito planski postavljen od strane moćnika u Vatikanu, nesklonih Hrvatskoj sa ciljem gomilanja bogatstva u Crkvi, što se je i dogodilo na štetu vjere i duhovnosti.

Ovaj tužni i neshvatljivi događaj kojem je bitno kumovao Bozanić, stavljajući se činovničko-podanički u službu tih moćnika koji su ga i postavili, potiče me na vrlo otvoreni govor u službi istine, što i jest dužnost vjernika katolika.

Papi sam u posljednje skoro dvije godine poslao pet otvorenih pisama upozoravajući ga na njegovo upitno ponašanje prema Hrvatskoj. Sva ta pisma sam uvijek pisao biranim riječima, ljudski i kršćanski, iskreno i otvoreno. Četiri pisma sam uručio u Nuncijaturu, kako bi bio siguran da će doprijeti do Pape, a peto nisam. I u tom pismu sam bio krajnje uljudan i u ozračju nade i vjere.

Nabrojao sam sve njegove postupke od potpore arbitraži o granici sa Slovenijom, davanja potpore predsjednici Vlade J. Kosor u Vatikanu, osobi koja u potpunosti ignorira Hrvatski narod-građane u svim bitnim pitanjima od interesa države, doprinos odlikovanju pred. Josipovića od strane Malteškog viteškog reda, a da za to nema niti jednu zasluženu odliku, neprimjerenu potporu Eu, a time i Novom svjetskom poretku.

Ako tome dodamo ovaj javno objavljeni jučerašnji događaj, tada više nemam dilema za izreći činjenicu da te postupke mogu javno i otvoreno nazvati teškim grijesima. Po meni nisu to pogrješke ili propusti već dio jedne planske politike koja sve više izlazi na vidjelo, a jučer je to krajnje vidljivo, i to nakon svega dva mjeseca od posjeta Hrvatskoj, koji je i njega u jednom kratkom intervalu doveo do ushićenja, koje je očito brzo splasnulo.

Ovaj događaj dovodi u fokus nadbiskupa i kardinala Bozanića kao i predsjednika HBK nadb. Marina Srakića, koji nisu dostojni obnašanja tako važnih Crkvenih funkcija. U fokus se i dovodi permanentna šutnja biskupa podložničke razine upravo prema tom dvojcu, pa što se tada čudimo da svakog dana sve više tonemo. Čast rijetkima koji ipak donekle progovaraju, ali u bliskoj budućnosti kod izbora na tako važne funkcije, vjernici autentični i praktični, cjelovite osobnosti, moraju imati utjecaja na izbor. Za ovaj dvojac je nužno da što prije napuste te važne položaje kao bi ostali mogli početi disati punim plućima i iskazivati bez straha i neke lažne subordinacije svoje stavove i mišljenja. Kopija svega ovog navedenog odnosi se i na svjetovnu vlast. Ortodoksni klerici govore: Crkva to smo mi a oni najodgovorniji u svjetovnoj vlasti, država to smo mi, pa se tako i ponašaju. Gdje su vjernici, gdje je narod, zna se, na rubu propasti ali i strpljenja.

Ostaje nam samo se nadati u Boga i Majku Božju, da nas sačuva od svih grabežljivaca, domaćih i stranih. Pobjednici možemo izaći samo ako sačuvamo slobodu i suverenost naroda i države Hrvatske.

Hrvatski vjernički puk se nikada neće odvojiti od Rima, jer mi smo rimokatolici kao ni od Pape. Pape moraju biti poput očeva u obitelji, koji moraju voditi računa o svakom narodu i njegovim specifičnostima, kao i očevi o svojim sinovima i kćerima. Hrvati vole i poštuju sve narode, vole Italiju koja i nas mora poštivati ali neka nam Vatikan više ne šalje nuncije talijane, a ako ih šalje neka budu autentični vjernici, jer ova dosadašnja tri Nuncija nisu se iskazala u zaštiti hrvatskog vjerničkog puka i hrvatskog naroda, već su samo brinuli o materijalnoj sferi i uvećanju Crkvenog bogatstva dok puk gladuje.

Zagreb, 30.7.2011. Josip kokić, inicijator molitvenih skupova

 Reflex Dragana Hazlera i dopune gornjem pismu gosp. Josipa Kokića 

Pismo gospodina Kokića podpisujem u svima iznešenim stavovima.

I ja sam rimokatolik. Imam sve sakramente, koje laik može imati uključujući Bolesničko ili posljednje pomazanje. Studirao sam uz svoja dva zvanja (farmaceut i biokemičar u znanstvu) dodatno iz osobnih  potreba na Bogoslovnom - starokatoličkom fakultetu u Bernu, jer na Rimokatoličkom kao oženjen čovjek  ne bi niti mogao. Bog je isti kroz starokatoličku i ("neo-") rimokatoličku sljedbu. Jedna jedina temeljna razlika, uz par nevažnih jest da starokatolici ne priznaju nepogrješivost pape i da primjenjuju pravo svojim svećenicima  na Sakrement ženidbe. Izgleda da su starokatolici, koji su ostali vjerniji staroj Kristovoj crkvi ipak u pravu jer ovaj čin Pape Benedikta 16. ne pokazuje njegovu nepogrješivost, a ispravnost ženidbe starokatoličkih svećenika svjedoči se time, što nema u njihovim redovima pedofilije ni drugih seksualnih manijaštva, kojih nažalost i na sramotu ima u redovima rimokatoličkih svećenika. U mladosti sam  bio oko 8 godina ministrant. U srednjoj školi bio sam isključen iz Đačkog doma radi prakticiraja vjere... U odraslim godinama živim u svima oblicima rimokatoličke sljedbe i sve do ove moje starosti (82) pomažem Rimokatoličku Crkvu u Hrvatskoj, napose u zavičajnom Slunju u svima njenim potrebama, shodno mojim mogućnostima. Zajedno sa suprugom (pokojnom Vlastom Anom Hazler), odgojili smo djecu u kršćanskom rimokatoličkom duhu. Jedna naša kćer vodi svake nedjelje i blagdana dragovoljno pjevački zbor u zagrebačkoj  Crkvi Gospe Sljemenske.Ovo nisam napisao radi osobne samohvale, nego radi sadržaja ovog pisma, koje slijedi. Od crkvenih dostojanstvenika moje Rimokatoličke crkve počev od župnih svećenika preko biskupa, nadbiskupa,  kardinala i rimskog pape ne uzimam sve za gotovo, nego lučim loše od dobroga i u svemu imam uz zajednički vjernički stav i svoj osobni stav. U tome je razlog, da ne uživam naklonjenost niti (recimo) zasluženo poštivanje od pojedinaca u hijerarhijskom stožeru naše Svete crkve rimokatoličke. Naime, nisu brojni rimski pape bili naklonjeni Hrvatima, "uvijek vjernim ovčicama svome pastiru", ali to nije poželjno reći. Primjerice, svi se s pravom bunimo ako nam netko dira u Hrvatski jezik, a smije li se reći da je prvi nemilosrdni udarac na Hrvatski jezik izvršio papa Ivan X. Ondašnji Hrvatski jezik na dva Splitska sabora (925. i 928) branio je hrvatski biskup Grgur Ninski i prvi hrvatski Kralj Tomislav, ali ih je obadvojicu progutala tama godine 928/9. Ima zločestih povjesničara, koji za nestanak Grgura i Tomislava suokrivljuju Rimsku kuriju?! Zašto na primjer Grgur Ninski nije službeni i svečani zaštitnik Hrvatskog jezika, kao što je  Primož Trubar zaštitnik Slovenskog jezika. Izgleda da u prvom slučaju ima rimskog tamjana. Uostalom sva tri kipa Grguru Ninskome su djelo Ivana Meštrovića i Hrvatske starokatoličke crkve.  Zašto na primjer Talijani nisu uklonili u Splitu kip sutvorca Jugoslavije Ante Trumbića, a uklonili su kip Grgura Ninskoga.Poznato nam je da Sveta rimska crkva uvodi na Drugom vatikanskom saboru 1960. u bogoslužje narodne jezike, ali nije za takav stav baš ničim pohvalila niti ustoličila Grgura Ninskog. Sve ostalo nam je poznato pa neću produžavati tekst. Sveti oci proglasili su Hrvatsku "Zidom kršćanstva", ali u taj "zid" nisu ugradili nijenog hrvatskog mučenika ni blaženika ni sveca. Nisu li nešto od tga zaslužili barem Anđeo Zvizdić i Petar Berislavić. Nije li zaninljivo pogledati da niti jedan hrvatski svetac nisu zaslužili svetaštvo u Hrvatskoj, nego u tuđini. Dakle, budi tuđi sluga, a ne sluga svome narodu pa ćeš biti ustoličen na sva crkvena dostojanstva. Nitko ne kaže da je ratna država NDH bila dobra. Bila je kao i sve države u ratu, ali znade se da je Papa Pio XII. priznao sve države iz osovinskog bloka, samo NDH ne. Da je ta država imala priznanje Svete stolice zasigurno bi se svetije ponašala. Ali?! Najbolji i najpravedniji papa prema Hrvatskoj i prema Hrvatima bio je Sveti otac Ivan Pavao II. (Wojtyla). Nema riječi hvale, koje bi bile dostojne ljudske i svetačke veličine  Pape Ivana Pavla II. Neka ga prati vječna slava u naručju Božjemu! Ovaj papa, kruti, nespretni i nepravedni Nijemac Benedikt XVI. ne zaslužuje nikakav respekt od Hrvata i nema pravo na papinsku nepogrješivost, koju je na Prvom vatikanskom koncilu uveo papa Pio IX. 18. srpnja 1870. Đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer je bio protiv te dogme, ali je zajedno s münchenskim  biskupom Ignazom Döllingerom ostao u manjini.Biskupa Ignaza Döllingera je "nepogrješivi" papa Pio IX. čak exkomunicirao kao u vrijeme srednjovjekovne papinske inkvizicije. Od ovoga pape, na vrlo skupom posjetu Hrvatskoj 4/5. lipnja 2011. očekivali smo da će barem uzdići na stupanj svetaštva blaženog mučenika Alojzija Stepinca i na stupanj mučeništva biskupa Petra Berislavića, ali ništa od toga.Preporučio nam je put u Europsku Uniju pod jaram svojih Nijemaca i britanskih masona. To je naučio od svoga pethodnika pape Pascala II. koji nas je ugovorom Pacta conventa (1102) darovao Mađarima i od pepe Klementa VII. koji je Cetinskim saborom (1527) blagoslovio hrvatske šije za jaram Svetog rimskog carstva Habsburg-škoga. Ova otimačina benediktinskog samostana u Poreču je početak srodnih otimačina diljem Jadranske obale jer su u svima samostanima, pod mletačkom vlasti u Dalmaciji vladali ptetežno Talijani.Zar smo to dočekali da nam zločinačkom politikom, trodjelne vlasti u Hrvatskoj dobiju Talijani hrvstako Jadransko more (Zerp), a Bozanićevom i Papinom politikom dobiju Talijani hrvatske samostane i zemlju od Poreča do Dubrovnika i Kotora. To su vrlo skupe ulaznice  Hrvatskoj za ulazak pod jaram i pod samar Europske Unije.U svojoj nemoći, molit ću Boga, da Hrvaticama i Hrvatima rasvijetli pamet i da glasaju protiv ulaska Hrvatske u globalističku i masonsku Europsku Uniju. Ujedno molim, Hrvatsku rimokatoličku hijerarhiju, da se sjete svoga predhodnika, biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je znao reći papi da nije nepogrješiv.  Recite to i vi, visoki hrvatski crkveni dostojanstvenici jer Hrvatice i Hrvati nisu samo "uvijek vjerne ovčice", nego smo ljudi, narod s imenom, zemljom, morem, vjerom u Krista i s ponosom, kojega ne damo od nikaoga gaziti i naše sveto tlo oduzimati.  Hvaljen Isus i Marija! Mr.sci. Dragan Hazler - u službi svojoj Hrvatskoj i Hrvatima "dok mi živo srce bije..."Basel, 31. srpnja 2011.
Komentari
Traži
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare!

3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
« Prethodna   Sljedeća »
Tražilica
Tko je Online
cestitka2014.jpg
  paveli_knjiga_mala.jpg















apartmentsmurter3.jpg












 
  

www.liberohosting.com

LiberoHosting za profesionalce i amatere

 
Top! Top!